Izdava\u010d: Edicije Bo\u017ei\u010devi\u0107 2022.<\/p>\n\n\n\n
Autor: Andrej Kurkov<\/p>\n\n\n\n
Prevoditelj: Kristijan Pokle\u010dki<\/p>\n\n\n\n
Urednica: Sarah Duspara<\/p>\n\n\n\n
Ovitak: Iva Mandi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Lektura: Edicije Bo\u017ei\u010devi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Broj stranica: 397<\/p>\n\n\n\n
P\u010delar Sergej i njegov susjed Pa\u0161ka 2014. godine jedini su preostali stanovnici Male Starogradovke, malenog sela u Donjecku smje\u0161tena u sivu zonu, izme\u0111u ukrajinske i separatisti\u010dke vojske. Dvojica prijatelja-neprijatelja poku\u0161avaju odr\u017eavati \u017eivot u selu bez struje, po\u0161te i vijesti, s ograni\u010denim zalihama hrane, uz neprestane zvukove granatiranja nadaju\u0107i se da \u0107e rat jednog dana zavr\u0161iti te da \u0107e se ostali stanovnici vratiti. Jedini u\u017eitak i bliskost Sergeju pru\u017eaju p\u010dele. Poku\u0161avaju\u0107i im osigurati idealne uvjete za rad napustit \u0107e Pa\u0161ku i potra\u017eiti mirnije predjele. Njegova naivnost i dobro\u0107udnost dovest \u0107e ga u brojne komplicirane situacije s vojnicima, novinarima i civilima, a zavr\u0161it \u0107e i na okupiranom Krimu u dru\u0161tvu Tatara.<\/p>\n\n\n\n
Kurkov ovim romanom potvr\u0111uje svoj status jednog od najboljih suvremenih pisaca ponudiv\u0161i nam pri\u010du o zaboravljenim ljudima rata i postaviv\u0161i nam pitanje: \u0161to je zapravo dom i kada to prestaje biti? \u201eSive p\u010dele\u201c do\u017eivjele su ogromnu pozornost knji\u017eevne javnosti, nominirane su za presti\u017eu nagradu Dublin Literary Award i dosad su prevedene na vi\u0161e od 20 svjetskih jezika.<\/p>\n\n\n\n
Odjednom su se iz daljine za\u010dule detonacije. Zatim su se \u010dule sve bli\u017ee i bli\u017ee, postajale su sve glasnije i glasnije, uznemiravale su Sergeji\u010da koji je spavao na ko\u0161nicama. Slu\u0161aju\u0107i te detonacije, p\u010dele su postale nervozne i po\u010dele su ja\u010de zujati u ko\u0161nicama. Sergeji\u010d je osjetio kako se ko\u0161nice zagrijavaju, kako mu vru\u0107ina udara u le\u0111a. Okrenuo se na bok, no taj polo\u017eaj nije mu se svidio, pa je legao na trbuh. Stao je trbuhom i prsima oslu\u0161kivati p\u010dele. A detonacije su bile sve glasnije i glasnije, sve bli\u017ee i bli\u017ee. Kao da vi\u0161e nisu odjekivale u snu, ve\u0107 iznad sna, iznad vo\u0107njaka, iznad svijeta.<\/em><\/p>\n\n\n\n Sergeji\u010d se tada ponovo okrenuo na le\u0111a. Bilo mu je \u017eao \u0161to detonacije tjeraju san. Poku\u0161ao se uhvatiti za taj san, ostati u njemu, no utekao mu je! Otvorio je o\u010di, i na nebu iznad njega zaplesala je aurora borealis koju nikada nije vidio, iskrila je u svim mogu\u0107im bojama osim crne i bijele.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u2013 Vatromet! \u2013 zaklju\u010dio je zaprepa\u0161teno.<\/em><\/p>\n\n\n\n Odjednom je pokraj sebe osjetio ne\u010dije prisustvo. Okrenuo je glavu prema tom entitetu i ugledao Pa\u0161ku, svojeg neprijatelja-prijatelja.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u2013 \u0160to je to? \u2013 pitao je Pa\u0161ku.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u2013 Pobjeda! \u2013 rekao je ovaj veselo. \u2013 Pobjeda!<\/em><\/p>\n\n\n\n \u2013 A tko je pobijedio? \u2013 pitao je Sergeji\u010d i ukipio se od straha, gledaju\u0107i kako vatre jo\u0161 jednog vatrometnog plotuna padaju s neba na njega. Od straha se priljubio le\u0111ima uz le\u017eaj.<\/em><\/p>\n\n\n\n No vatre su se ugasile i nisu doletjele do njega.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u2013 Ne znam, \u2013 odgovorio je Pa\u0161ka. \u2013 To nije ni va\u017eno! Va\u017eno je da je pobjeda! Da je kraj rata!<\/em><\/p>\n\n\n\n \u201eNegdje izme\u0111u realizma i sna, Andrej Kurkov napisao je sjajan, apsurdan, filozofski roman o nesre\u0111enosti svijeta i o bratstvu malog \u010dovjeka i p\u010dele.\u201c<\/p>\n\n\n\n Sophie Joubert \/ L\u2019Humanit\u00e9<\/em>, Saint-Denis<\/p>\n\n\n\n \u201eRoman Sive p\u010dele <\/em>nu\u017ena je lektira u ratno vrijeme. Jer knji\u017eevnost je protuotrov barbarizmu i bezna\u0111u.\u201c<\/p>\n\n\n\n Philippe Chevilley \/ Les Echos<\/em>, Paris<\/p>\n\n\n\n \u201eIzme\u0111u politi\u010dke basne i tra\u010daka bukoli\u010dke filozofije, ova predivna knjiga govori najvi\u0161e o tome koliko gubi cijelo \u010dovje\u010danstvo svaki put kada je u pitanju rat.\u201c<\/p>\n\n\n\n Jacques Lindecker \/ L\u2019Alsace<\/em>, Mulhouse<\/p>\n\n\n\n Andrej Kurkov<\/strong> (1961.) ukrajinski je pisac ro\u0111en u okolici Sankt Petersburga. Pi\u0161e na ruskom i ukrajinskom. Studirao je na Institutu za strane jezike u Kijevu. Neko je vrijeme radio kao novinar. Vojnu je slu\u017ebu odslu\u017eio kao zatvorski \u010duvar u Odesi. Radio je kao filmski kamerman, a zatim je i sam po\u010deo pisati scenarije, uklju\u010duju\u0107i i one za vlastita djela. Autor je 19 romana i desetak knjiga za djecu. Na hrvatskom su mu objavljeni romani \u201eDobri an\u0111eo smrti\u201c (V.B.Z., 2003.), \u201ePre\u017eivjeti s pingvinom\u201c (Edicije Bo\u017ei\u010devi\u0107, 2005.), \u201eVrtlar iz O\u010dakova\u201c (Edicije Bo\u017ei\u010devi\u0107, 2016.) i \u201eZakon pu\u017ea\u201c (Edicije Bo\u017ei\u010devi\u0107, 2018.). \u201ePre\u017eivjeti s pingvinom\u201c njegov je najve\u0107i knji\u017eevni uspjeh, koji ga je pretvorio u naj\u010ditanijeg ukrajinskog pisca izvan domovine i jednog od naj\u010ditanijih suvremenih pisaca koji pi\u0161u na ruskom jeziku uop\u0107e. Njegovi romani prevedeni su na 37 jezika i objavljeni u 65 zemalja. Aktivan je \u010dlan me\u0111unarodnog PEN-a.<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n