{"id":49637,"date":"2025-11-14T22:52:29","date_gmt":"2025-11-14T22:52:29","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=49637"},"modified":"2025-11-14T23:00:50","modified_gmt":"2025-11-14T23:00:50","slug":"nikola-tomasegovic-hrvatska-historiografija-u-dijalogu-sa-srednjoeuropskim-studijima-central-european-history-convention-2025","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=49637","title":{"rendered":"Nikola Toma\u0161egovi\u0107 – Hrvatska historiografija u dijalogu sa srednjoeuropskim studijima: Central European History Convention 2025."},"content":{"rendered":"\n

Hrvatska historiografija u dijalogu sa srednjoeuropskim studijima: Central European History Convention <\/em>2025.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Sredinom srpnja ove godine u Be\u010du se okupilo vi\u0161e od 300 povjesni\u010darki i povjesni\u010dara Srednje Europe iz cijeloga svijeta. Ako izuzmemo konvencije ASEEES-a, koje su zbog visokih tro\u0161kova \u010desto nedostupne istra\u017eiva\u010dima iz regije, bilo je to najve\u0107e okupljanje stru\u010dnjaka i istra\u017eiva\u010da u ovom polju. Prvo izdanje Central European History Conventiona<\/em><\/a> (CEHC) odr\u017eano je pod naslovom Shared pasts, entangled future<\/em>, s ciljem da \u201eokupi istra\u017eiva\u010de iz cijeloga svijeta koji istra\u017euju bilo koji aspekt povijesti regije koju odre\u0111uju zemlje biv\u0161e Habsbur\u0161ke Monarhije, odnosno njihove susjedne zemlje i zemlje nasljednice.\u201c Za organizaciju je zaslu\u017ean Institut f\u00fcr \u00d6sterreichische Geschichtsforschung<\/em> s timom koji je predvodio Peter Becker, ali isto tako i Dominique Reill i Tara Zahra koje su anga\u017eirale ameri\u010dku akademsku zajednicu, koja se odazvala u zaista velikom broju.<\/p>\n\n\n\n

Odmah na po\u010detku vrijedi istaknuti doista zavidnu organizaciju cijelog doga\u0111aja. Za razliku od ve\u0107ine velikih konferencija, koje se danas vi\u0161e \u010dine kao akademsko poduzetni\u0161tvo nego znanstveni skup, za sudjelovanje na CEHC-u se nisu pla\u0107ale kotizacije, organizatori su osigurali stipendije za putne tro\u0161kove za gotovo polovicu sudionika te popuste za smje\u0161taj u brojnim hotelima u Be\u010du. Ne \u010dudi stoga da je pristiglo gotovo 500 prijava iz cijeloga svijeta, od SAD-a do Japana. S obzirom na to da je broj mjesta ipak bio ograni\u010den, organizatori su odlu\u010dili dati prednost mla\u0111im istra\u017eiva\u010dima u ranoj fazi karijere, dok su stariji kolege nastupili kao moderatori i diskutanti na panelima. Bio je to dakle ogledni primjer i dokaz toga da je uz mnogo truda mogu\u0107e organizirati konferenciju koja je inkluzivna i dostupna istra\u017eiva\u010dima iz svih dijelova svijeta i svih stadija karijere, neovisno o materijalnim mogu\u0107nostima.<\/p>\n\n\n\n

Usprkos svemu tome, na konferenciji je sudjelovalo iznena\u0111uju\u0107e malo istra\u017eiva\u010da iz Hrvatske. Ne ulaze\u0107i u razloge tomu, ovaj prikaz pi\u0161em izme\u0111u ostaloga s ciljem kako bih obavijestio doma\u0107u znanstvenu javnost o ovoj novoj inicijativi, s nadom i \u017eeljom da se \u0161to vi\u0161e doma\u0107ih istra\u017eiva\u010da uklju\u010di i pridru\u017ei konvenciji u njezinoj idu\u0107oj iteraciji, koja je planirana za 2027. godinu.<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to je ve\u0107 re\u010deno, program se odr\u017eavao u glavnoj zgradi Sveu\u010dili\u0161ta u Be\u010du, s popratnim doga\u0111anjima na drugim lokacijama. Obuhva\u0107ao je dva plenarna predavanja, jedan okrugli stol, 54 panela, 25 postera i 10 interdisciplinarnih istra\u017eiva\u010dkih radionica. Iako je pokrivao razdoblje od kasnog srednjeg vijeka do 20. st., na skupu su tematski dominirala izlaganja vezana za Habsbur\u0161ku Monarhiju i isto\u010dnu srednju Europu (East Central Europe<\/em>) od 18. stolje\u0107a do Drugog svjetskog rata. To nije \u010dudno ako se uzme u obzir da je lajtmotiv cijelog doga\u0111aja bila proslava rada vjerojatno najva\u017enijeg suvremenog povjesni\u010dara Habsbur\u0161ke Monarhije, Pietera Judsona, kao i analiza njegova utjecaja na razvoj istra\u017eiva\u010dkog polja, odnosno, kako je to nazvala jedna od sudionica skupa, \u201ejudsonovskog obrata\u201c.<\/p>\n\n\n\n

I doista, ako se pogleda sadr\u017eaj programa, svugdje se mogu uo\u010diti tragovi utjecaja P. Judsona i njegovih djela. Od emocionalnog keynote<\/em> predavanja Tare Zahre, koja je analizu relevantnosti njegovih djela ispreplela s osobnim reminiscencijama i anegdotama, preko okruglog stola posve\u0107enog isklju\u010divo toj temi, pa sve do brojnih panela koji su svi svjedo\u010dili o istome, pri \u010demu posebno treba istaknuti radionicu \u201eThe Influence and Acceptance of Prof. Pieter M. Judson\u2018s Work on Historical Studies of East-Central Europe in Japan\u201c koja zorno govori o globalnom utjecaju ove paradigme. Dakako, bilo je to mjesto razmjene i rasprave, pa su se mogla \u010duti i razmi\u0161ljanja o slijepim pjegama judsonovskog pristupa, kao i o potencijalnim budu\u0107im smjerovima istra\u017eivanja i njihova konceptualnog oblikovanja.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto da prepri\u010davam sadr\u017eaj panela i rasprava, \u0161to bi, vjerujem, bilo jednako zamorno koliko i bespredmetno (svi se mogu vidjeti u slu\u017ebenom programu<\/a>, a posebno skre\u0107em pozornost i na dvadeset osvrta sudionika objavljenih na blogu<\/a> skupa), u ostatku teksta usredoto\u010dit \u0107u se na temu pozicioniranja hrvatske historiografije u sklopu istra\u017eiva\u010dkog polja srednjoeuropskih i habsbur\u0161kih studija. Prije vi\u0161e od pet godina objavio sam tekst<\/a> koji se bavio pitanjem opadanja interesa za povijest 19. stolje\u0107a, a povodom tada objavljenog tematskog foruma \u201eThe Vanishing Nineteenth Century in European History\u201c u \u010dasopisu Central European History<\/em>. Upravo je Pieter Judson tom prilikom upozorio na nesrazmjer istra\u017eivanja koja se ti\u010du austrijskog i ugarskog dijela Monarhije kada je rije\u010d o radovima objavljenim na svjetskim jezicima, prvenstveno engleskom, \u0161to je dovelo do toga da \u201eCislajtanija u\u017eiva privilegiraniji status u o\u010dima istra\u017eiva\u010da Habsbur\u0161ke Monarhije, \u0161to zbog percepcija o njezinoj ve\u0107oj kompleksnosti i multikulturalnosti od navodno monolitne i krute Ugarske, \u0161to zbog strukturnih razloga vezanih uz konstituciju historiografskog polja s obzirom na me\u0111unarodne odnose i akademsko tr\u017ei\u0161te.\u201c Tada sam, me\u0111utim, dometnuo da usprkos svim strukturnim problemima u odnosima historiografskog centra i periferije problem mo\u017eda dijelom le\u017ei i u doma\u0107oj historiografiji, odnosno u izostanku napora da se objavljuje na engleskom jeziku i da se doma\u0107i istra\u017eiva\u010di uklju\u010duju u me\u0111unarodne forume i projekte, \u0161to je, primjerice, ve\u0107 tada bilo jasno vidljivo kao tendencija u ma\u0111arskoj historiografiji.<\/p>\n\n\n\n

I doista, ta se tendencija u punom smislu manifestirala na CEHC-u. Istra\u017eiva\u010di iz Ma\u0111arske sudjelovali su u zaista velikom broju, i to ne samo iz (preostataka) Srednjoeuropskog sveu\u010dili\u0161ta, koje se zbog kombinacije politi\u010dkih pritisaka i tr\u017ei\u0161ne logike gotovo u potpunosti relociralo u Be\u010d. Rezultat je toga proliferacija istra\u017eivanja koja razbijaju ranije navedenu sliku o monolitnoj, krutoj i nezanimljivoj Ugarskoj te je reinterpretiraju na tragu postoje\u0107ih istra\u017eivanja o Cislajtaniji, ujedno izazivaju\u0107i odre\u0111ene zaklju\u010dke formirane isklju\u010divo na gra\u0111i iz austrijskog dijela Monarhije. S druge strane, i u tom novom interesu za ugarske teme, Hrvatska ostaje svojevrsna \u201ebijela mrlja\u201c. Samo gledaju\u0107i u program skupa moglo bi se nabrojiti tucet panela u kojima bi hrvatski slu\u010daj zna\u010dajno doprinio formiranju cjelovite komparativne perspektive, ali i su\u010deljavanju s dominantnom op\u0107om slikom. Istra\u017eiva\u010dima hrvatske povijesti ne treba posebno nagla\u0161avati da je \u2013 ako je Ugarska poseban slu\u010daj u okviru Habsbur\u0161ke Monarhije \u2013 Hrvatska poseban slu\u010daj u okviru Ugarske te da ju me\u0111uigra specifi\u010dnosti i sli\u010dnosti, razlika i dijeljenih iskustava \u010dini jednako tako posebno zanimljivim slu\u010dajem za analizu. Hrvatski istra\u017eiva\u010di stoga doista imaju \u0161to za ponuditi, a prema reakcijama s konferencije mo\u017ee se bez oklijevanja re\u0107i da se njihov doprinos o\u010dekuje s i\u0161\u010dekivanjem.<\/p>\n\n\n\n

Dakako, hrvatska historiografija nema monopol na \u201ehrvatske teme\u201c. Njima se jednako tako bave istra\u017eiva\u010di iz drugih akademskih konteksta, na\u017ealost ne u prevelikom broju. Ponekad perspektiva \u201eizvana\u201c mo\u017ee donijeti slobodnije i poticajnije uvide nego ona koja je uronjena u lokalni kontekst prou\u010davanja. Usprkos tome, hrvatska je historiografija tijekom desetlje\u0107a svojeg razvoja akumulirala odre\u0111eni istra\u017eiva\u010dki rezervoar koji ne uklju\u010duje samo \u010dinjeni\u010dna znanja, nego i konceptualne aparate koji bi mogli biti zanimljivi me\u0111unarodnoj historiografiji. Mirjana Gross je, primjerice, primijenila i pritom adaptirala model nacionalne integracije Miroslava Hrocha, koji je recentno do\u017eivio novi val interesa<\/a>. Hrvatsko-ugarska nagodba bi, nadalje, osim za pravnu povijest bila zanimljiva kao model o kojemu su promi\u0161ljali (napose slavenski) politi\u010dari Habsbur\u0161ke Monarhije, prilago\u0111avaju\u0107i ga svojim specifi\u010dnim okolnostima. A da ne govorimo o Hrvatskoj kao o tranzitnom podru\u010dju koje je preko svojih kontinentalnih i pomorskih trgova\u010dkih puteva i luka spajalo lokalno s globalnim.<\/p>\n\n\n\n

S druge pak strane, fenomeni i procesi hrvatske povijesti ne mogu se u svojoj punini razumjeti bez komparativne i transnacionalne perspektive. Bez transnacionalne mre\u017ee slavenske filologije i (pan)slavenskih nacionalnih pokreta, ilirski pokret reduciran je tek na jednu svoju dimenziju. Ma\u017eurani\u0107eve reforme oslanjale su se na suvremene zakonodavne uzore i ideale liberalne politi\u010dke misli, koje su u jednom dijelu imitirale, a u drugom nadilazile. Modernisti\u010dka strujanja u fin de si\u00e8cle <\/em>Hrvatskoj nerazmrsivi su dio mre\u017ee knji\u017eevnih tekstova, kulturnih referenci i politi\u010dkog \u017eargona koji obuhva\u0107a veliki dio europskog javnog prostora. Primjeri su dakako nepregledni. Komparativna i transnacionalna perspektiva ne pru\u017eaju samo okvir za razumijevanje, nego i referentne to\u010dke za pojavu razlike i identifikaciju specifi\u010dnosti. Bez njih, izolirane nacionalne povijesti ostaju nezanimljive i inertne kako u svojim sli\u010dnostima, tako i u svojim razli\u010ditostima, te se gube u infinitezimalnom ra\u0161\u010dlanjivanju detalja unutar svojeg zatvorenog sustava.<\/p>\n\n\n\n

Pone\u0161to kriti\u010dki ton ovoga prikaza nikako ne implicira da su istra\u017eivanja u hrvatskoj historiografiji manjkava. Dapa\u010de, sve ranije navedene inovacijske tendencije u posljednje su vrijeme jasno vidljive i u hrvatskoj historiografiji, posebice kada je rije\u010d o povijesti 19. stolje\u0107a. U tom pogledu neizostavna Povijest Habsbur\u0161kog Carstva<\/em> Pietera Judsona prevedena je na hrvatski jezik te je do\u017eivjela \u0161iroku i plodnu recepciju, sli\u010dno kao i knjige D. Reill i \u010dlanci<\/a> T. Zahre. Odr\u017eani su i brojni zajedni\u010dki skupovi<\/a> hrvatskih i ma\u0111arskih, slova\u010dkih i austrijskih povjesni\u010dara, uspostavljena je raznovrsna regionalna projektna suradnja, a svakako valja spomenuti vrijedne zbornike radova koji \u0161ire ili nadilaze usku nacionalnu perspektivu prema regionalnim vezama i isprepletenim povijestima, poput Croatia and Slovakia: Historical Parallels and Connections<\/em> (2017.) ili The Entangled Histories of Vienna, Zagreb and Budapest<\/em> (2015.). No, opravdano se mo\u017ee postaviti pitanje koliko su sve ove aktivnosti i inicijative vidljive izvana i koliko su vidljive onome tko nije uronjen u lokalni kontekst i mo\u017eda ne vlada hrvatskim jezikom (koji je, usprkos sve ve\u0107oj produkciji na engleskom, razumljivo i dalje najva\u017eniji za upoznavanje s rezultatima doma\u0107e historiografije). Jedan od komentara koje sam dobio na konferenciji upravo je ciljao na to: \u201ePlease publish your paper in English!\u201c Mo\u017eda ipak ne moramo svi pisati na engleskom jeziku, pogotovo s mogu\u0107nostima dana\u0161nje prevodila\u010dke tehnologije, ali drugo izdanje Central European History Conventiona<\/em> koje je planirano za 2027. godinu predstavlja iznimnu priliku da hrvatski istra\u017eiva\u010di u mnogo ve\u0107em broju predstave svoja recentna istra\u017eivanja te da se njima sna\u017enije uklju\u010de u diskusiju u njima vrlo relevantnom polju. Naposljetku, uvjeren sam da imamo \u0161to re\u0107i, da se na\u0161 doprinos o\u010dekuje i da je va\u017ean \u2013 i u kriti\u010dkom i u konstruktivnom pogledu \u2013 za daljnji razvoj srednjoeuropskih studija.<\/p>\n\n\n\n

Nikola Toma\u0161egovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,9],"tags":[],"class_list":["post-49637","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-skupovi"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/49637","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=49637"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/49637\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49642,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/49637\/revisions\/49642"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=49637"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=49637"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=49637"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}