{"id":48560,"date":"2025-10-01T21:10:46","date_gmt":"2025-10-01T21:10:46","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48560"},"modified":"2025-10-28T07:53:19","modified_gmt":"2025-10-28T07:53:19","slug":"intelektualna-povijest-kao-kriticka-praksa-intervju-s-enzom-traversom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48560","title":{"rendered":"Intelektualna povijest kao kriti\u010dka praksa: Intervju s Enzom Traversom"},"content":{"rendered":"\n

Za portal Historiografija.hr<\/em> razgovor vodio Matej Ivu\u0161i\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Enzo Traverso jedan je od najva\u017enijih suvremenih povjesni\u010dara. Ovaj se Talijan u posljednjem desetlje\u0107u paralelno s prijevodima njegovih djela na engleski jezik prometnuo u zvijezdu, posebno u lijevom spektru historiografije. Naravno, ni Hrvatska nije ostala imuna na ovu pojavu pa su njegove dvije knjige (“Melankolija ljevice” i “Nova lica fa\u0161izma”) 2018. godine prevedene na na\u0161 jezik. U Srbiji su pak prevedene njegove knjige \u201eBauci fa\u0161izma\u201c i \u201eHistorija kao bojno polje\u201c, u Sloveniji \u201eTotalitarizem\u201c, a u Bosni i Hercegovini \u201eGaza pred licem historije\u201c. S Traversom, profesorom u turbulentnom SAD-u, konkretno na Sveu\u010dili\u0161tu Cornell, razgovarali smo o njegovom razvoju kao povjesni\u010dara, od po\u010detaka do danas, s naglaskom na globalne aktualnosti.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Za po\u010detak, mo\u017eete li mi re\u0107i kako ste se zainteresirali za povijest?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Povijest me privukla u srednjoj \u0161koli. Bilo je to vrijeme politi\u010dke radikalizacije i intelektualnog vrenja u srednjim \u0161kolama i na sveu\u010dili\u0161tima. Za razliku od drugih europskih dr\u017eava, u tada\u0161njoj Italiji povijest nije bila zasebna disciplina, nego je bila isprepletena s filozofijom, \u0161to je u praksi zna\u010dilo povijest filozofske misli umjesto analiti\u010dke filozofije, kao \u0161to je to bio slu\u010daj u engleskom govornom podru\u010dju. Dakle za mene su povijest ideja, politi\u010dka teorija i povijest bile jedno polje. Kada sam oti\u0161ao u Francusku ne bih li radio na svom doktoratu, odabrao sam povijest. Vrijeme o kojem pri\u010dam bilo je obilje\u017eeno politi\u010dkim aktivizmom \u2013 u taj sam svijet u\u0161ao jo\u0161 kao petnaestogodi\u0161njak, naravno na krajnjoj ljevici. Odmah me privukla povijesna dimenzija politi\u010dkih ideja i politi\u010dkog djelovanja.<\/p>\n\n\n\n

Ako se ne varam, te su godine u Italiji bile poznate kao \u201eolovne\u201c?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jesu! Me\u0111utim, za to se razdoblje radije priklanjam sintagmi koju je predlo\u017eio talijanski pisac Erri De Luca nazvav\u0161i ga \u201ebakrenim godinama\u201c. Bakar se koristi za elektri\u010dne veze, a u ovom slu\u010daju podrazumijeva zajedni\u010dko djelovanje, zajedni\u010dku mobilizaciju i zajedni\u010dke utopije. Tada smo osje\u0107ali da mo\u017eemo promijeniti svijet kroz zajedni\u010dko djelovanje. U mom su sje\u0107anju sedamdesete tako\u0111er godine politi\u010dkog nasilja. Ne ka\u017eem da je nazvati ih \u201eolovnim godinama\u201c pogre\u0161no, no fokus te sintagme je na samo jednom aspektu desetlje\u0107a. Jednostavno nije prikladno, izraz \u201ebakrene godine\u201c mnogo bolje odgovara pravom stanju.<\/p>\n\n\n\n

Kako su se teme va\u0161eg istra\u017eivanja mijenjale tijekom godina? \u0160to je ostalo isto tijekom tih promjena?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Moje prvo istra\u017eivanje, odnosno moja prva knjiga, naslovljena je \u201eThe Marxists and the Jewish Question\u201c. Naravno da sam kao politi\u010dki aktivist bio marksist, \u0161to je bilo uobi\u010dajeno za to vrijeme. Za mene je povijest zna\u010dila povijest revolucija, klasne borbe i politike. Bila je to matrica mog politi\u010dkog i intelektualnog djelovanja. Kada sam sredinom osamdesetih po\u010dinjao svoja istra\u017eivanja, bilo je to vrijeme intelektualne i politi\u010dke reakcije u svim zapadnoeuropskim dr\u017eavama. Primjerice, Perry Anderson je tada\u0161nji Pariz nazvao glavnim gradom europske reakcije. Te su snage bile posebno sna\u017ene u Italiji upravo zbog sedamdesetih kao godina iznimno politi\u010dkog opredjeljenja, stoga osamdesete pamtim kao il riflusso<\/em>, odnosno povla\u010denje. U to sam vrijeme otkrio \u017eidovsku povijest, a moje prvo istra\u017eivanje je spojilo dva interesa: marksizam i \u017eidovsku intelektualnu povijest. Obje se stvari do dana dana\u0161njeg provla\u010de kroz moj rad. Ako \u0107emo gledati \u0161to se promijenilo, moj se odnos prema marksizmu promijenio, odnosno prestao sam se smatrati ortodoksnim marksistom, premda je on ostao sna\u017enim alatom, ali samo u sprezi s drugim pristupima, metodologijama i disciplinama. Nikada nisam istra\u017eivao \u017eidovsku povijest iz \u017eidovskog kuta gledanja, nego je ta povijest bila prizma kroz koju sam gledao mnogo \u0161iri krajolik \u2013 \u010ditavu modernu europsku povijest. Privla\u010di me promatranje globalnih problema i europske povijesti s margina. Kasnije sam svojoj metodologiji dodao kolonijalnu povijest, \u0161to je jo\u0161 jedan na\u010din interpretacije pro\u0161losti s margina, umjesto pozicije mo\u0107i. Pogleda s margina zna\u010di dati zna\u010daj diskriminiranima, isklju\u010denima i potla\u010denim manjinama \u2013 \u017didovima, vjerskim, rasnim, etni\u010dkim i rodnim manjinama. Povijest s margina, povijest odozdo, povijest iz perspektive potla\u010denih, povijest dru\u0161tvenih, politi\u010dkih i kulturnih sukoba, povijest kao emancipacija \u2013 sve moje knjige zrcale taj pristup.<\/p>\n\n\n\n

Predstavnik ste intelektualne povijesti. Koje su prednosti tog pristupa?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Intelektualna povijest je jako velika i op\u0107enita, mo\u017eda i dvosmislen koncept, jer ona zna\u010di mnogo stvari. U mojoj perspektivi ona ne zna\u010di tradicionalnu povijest ideja, jednostavno mi nije zadovoljavaju\u0107a. Istovremeno se ne sla\u017eem s istra\u017eiva\u010dima koji se bave socijalnom povije\u0161\u0107u a da zanemaruju ideje. Trebamo socijalnu povijest i intelektualnu povijest koja je paralelno kulturna, politi\u010dka i socijalna povijest samih intelektualaca. Ili, probajmo ovako, trebamo povijest ideja, ali s povijesnim, kulturnim, socijalnim i politi\u010dkim dimenzijama. Prema tome, intelektualna povijest je interdisciplinarna. Uvjeren sam da intelektualna povijest zna\u010di povijest koncepata, ali oni ne nastaju u vakuumu, nego u odre\u0111enim povijesnim kontekstima i kroz povijest se mijenjaju. Uvijek su vezani uz klju\u010dna povijesna iskustva i imaju dru\u0161tvenu i politi\u010dku dimenziju. Tako\u0111er su vezani uz lingvisti\u010dke strukture. Nadalje, odre\u0111eni koncepti ne zna\u010de isto u razli\u010ditim kontekstima. U kontinentalnoj Europi, od Hrvatske do Njema\u010dke, od Francuske do Italije, liberalizam ne zna\u010di isto \u0161to u Ujedinjenom Kraljevstvu ili Sjedinjenim Dr\u017eavama. Ako govorim na talijanskom, francuskom ili \u0161panjolskom, ne\u0107u re\u0107i da sam liberal, nego da sam istra\u017eiva\u010d ili intelektualac s krajnje ljevice. S druge strane, u dana\u0161njem SAD-u biti liberal gotovo zna\u010di biti krajnje lijevi terorist. Ili, uzmemo li koncept rase. U SAD-u postoji rasni ponos, uobi\u010dajeno da se potla\u010dene manjine, Afroamerikanci mogu ponositi svojim rasnim identitetom. No ako odete u Njema\u010dku i po\u010dnete govoriti o rasnom ponosu, to bi bilo nacisti\u010dki. Dakle nemogu\u0107e je baviti se intelektualnom povije\u0161\u0107u a ne voditi ra\u010duna o kontekstualnim razlikama.<\/p>\n\n\n\n

Kakvo je stanje suvremene historiografije? Koje su teme va\u017ene? Iz kojih tema nastaju povijesni bestseleri?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovo je te\u0161ko pitanje, ponajvi\u0161e jer je suvremena historiografija toliko heterogena da je nemogu\u0107e odrediti koja struja ima hegemoniju. S globalizacijom i prijelazom stolje\u0107a historiografija je otkrila svjetsku povijest, to jest globalnu povijest. Ako uzmemo najuspje\u0161nije knjige o 19. stolje\u0107u u zadnjih 20 godina \u2013 naprimjer knjigu Christophera Clarka o revolucijama 1848., \u201ePreobra\u017eaj svijeta\u201c J\u00fcrgena Osterhammela, knjigu Christophera Baylyja \u2013 vidjet \u0107emo da nisu eurocentri\u010dne. Mnoge klju\u010dne knjige ranije historiografije \u2013 sjetimo se Erica Hobsbawma \u2013 bile su duboko eurocentri\u010dne. Promjena je plodonosna i va\u017ena. Promijenio se i na\u010din analiziranja povijesnih preokreta i kriterija za povijesnu periodizaciju: ne mogu re\u0107i da moderno doba po\u010dinje Francuskom revolucijom. Mo\u017eda je u 20. stolje\u0107u Hladni rat bio globalni na\u010din rekonfiguracije svijeta. Me\u0111utim, vi\u0161e nije prihvatljivo pisati o svjetskoj povijesti i slijediti isklju\u010divo europsku povijest. Ono \u0161to vidim kao regresiju je da se na revolucije i klasnu borbu vi\u0161e ne gleda kao na globalne motore povijesti. Fascinantno mi je da je Osterhammel Pari\u0161koj komuni posvetio tek pola stranice u svojoj 900 stranica dugoj knjizi o 19. stolje\u0107u. Dakle ova je svjetska povijest unato\u010d postignu\u0107ima i inovativnosti tako\u0111er proizvod reakcije i hegemonije liberalizma, odnosno vremena u kojem su tr\u017ei\u0161te, neoliberalizam i liberalna demokracija povijesne norme. Skepti\u010dan sam prema novim trendovima. Kao prvo, neoliberalna historiografija poku\u0161ava u pro\u0161lost upisati paradigme neoliberalizma poput kompetitivnosti, individualizma i utrke za profitom kao izvore civilizacije i ljudskog napretka. Knjige koje izdaju Harvard i Princeton gledaju na svjetsku povijest iz ove perspektive: ljudska je vrsta napredovala jer su ljudi bili u potrazi za profitom i osobnim bogatstvom \u2013 kompetitivnost vide kao jedini prihvatljiv izraz ljudskih odnosa. Kao drugo, subjektivisti\u010dka historiografija \u2013 povjesni\u010dari koji pi\u0161u u prvom licu \u2013 tako\u0111er predstavlja opasnost. To mo\u017ee biti fascinantno jer daje novu knji\u017eevnu dimenziju pisanju povijesti, ali moramo biti svjesni da je to proizvod na\u0161eg individualisti\u010dkog, neoliberalnog doba. Nastojim se dr\u017eati po strani u suvremenoj historiografiji, podalje od tendencija koje zanemaruju klasnu borbu i dru\u0161tvene sukobe. Meni su to sredi\u0161nji problemi u pisanju povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Mnogo ste pa\u017enje posvetili povijesti revolucija. Jesu li dana\u0161nji studenti zainteresirani za to podru\u010dje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Moje je iskustvo ograni\u010deno, mogu govoriti o svojim seminarima na Cornellu i o gostuju\u0107im predavanjima po Europi i Latinskoj Americi. No \u010dini mi se da su mladi ljudi izuzetno zainteresirani, nove su generacije radikalne i politizirane. Me\u0111utim, politi\u010dka radikalizacija je bitno druga\u010dija nego prije 30, 40 ili 50 godina, kada sam ja bio student. \u017divimo na dva razli\u010dita kontinenta, stvari su se potpuno promijenile \u2013 mogu re\u0107i da me interes iznenadio. Brinulo me kako \u0107e ispasti seminar naslovljen \u201eLeft\u2013wing Melancholia\u201c, pitao sam se \u0161to ta sintagma mo\u017ee zna\u010diti dana\u0161njim dvadesetogodi\u0161njacima, ali je seminar bio prili\u010dno uspje\u0161an i kasnije je pretvoren u knjigu. Objasnio sam im da ta vrsta melankolije nije bolest nego osje\u0107aj inherentan lijevoj kulturi, nije psihoanaliti\u010dki pojam. Tako\u0111er sam objasnio da se u 19. stolje\u0107u pojavio novi koncept revolucije, da su revolucije promijenile svijet u 19. i 20 stolje\u0107u te da je europsku povijest te\u0161ko razumjeti a da ne razumijemo kako su je revolucije mijenjale, \u0161to je katkad te\u0161ko pojmiti. Recimo, Njema\u010dka je poslije Prvog svjetskog rata svjedo\u010dila revolucijama u Berlinu i M\u00fcnchenu, a isto se dogodilo i u Srednjoj Europi. Nadalje, u dana\u0161njem je Portugalu, gdje se odvila jedna od posljednjih revolucija 20. stolje\u0107a, revolucija li\u0161ena svog subverzivnog potencijala, romantizirana je. Jedino je u Francuskoj preostala tradicija politi\u010dkog radikalizma. Mo\u017eemo govoriti i o biv\u0161oj Jugoslaviji gdje se ljudi danas trude prona\u0107i razlike izme\u0111u Hrvatske i Srbije; socijalisti\u010dka revolucija iz vremena Drugog svjetskog rata nestala je iz na\u0161eg mi\u0161ljenja i sje\u0107anja. U 20. se stolje\u0107u oblikovala vojna paradigma revolucije: od Rusije do Kine, od Vijetnama do Kube i Jugoslavije se dogodilo isto. Danas revoluciju promi\u0161ljamo druga\u010dije, u neku ruku horizontalno, hedonisti\u010dki i veselo, odnosno pronalazimo zadovoljstvo u zajedni\u010dkom djelovanju, no ne kroz hijerarhizirane strukture. Nije lo\u0161e \u0161to ne vjerujemo politi\u010dkom vodstvu, danas se lideri kale druga\u010dije nego u pro\u0161losti. Kada mi je bilo 20 godina, lideri su se kalili u pokretima ili organizacijama, nisu toliko ovisili o medijima poput Alexandrije Ocasio-Cortez u dana\u0161njem New Yorku. Kada pri\u010damo o ikonografiji, danas vi\u0161e ne vi\u0111amo crvenu zastavu ili srp i \u010deki\u0107. Pokreti poput Occupy Wall Street ili Los Indignados stvaraju svoje simbole, \u0161to je znak velike kreativnosti i sposobnosti da se promi\u0161lja budu\u0107nost. S druge strane, to je simptom zabrinjavaju\u0107eg gubitka sje\u0107anja \u2013 pri\u010dam o nemogu\u0107nosti da se primi i razradi pro\u0161lost, da se prema povijesnom naslje\u0111u nastupi kriti\u010dki. Za\u0161to su revolucije 20. stolje\u0107a propale? \u2013 to je pitanje koje si trebamo postaviti, s obzirom na to da smo mi rezultat ovog poraza, a to je ne\u0161to \u010dega trebamo biti svjesni, pogotovo mla\u0111e generacije. Ne mo\u017eemo izmi\u0161ljati budu\u0107nost kao da je prazna plo\u010da, \u0161to nije lako, ali mo\u017eda je uloga istra\u017eiva\u010da i intelektualaca poput mene da upoznamo nove generacije s tim problemom.<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010dajmo o totalitarizmu. Je li ovaj koncept uspio prevladati unato\u010d kritikama? Ako pogledamo Srednju i Isto\u010dnu Europu, \u010dini se da jest.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Napisao sam knjigu o tome prije 25 godina. U drugoj se polovici 20. stolje\u0107a koncept totalitarizma pojavio kao krilatica politi\u010dkog konzervativizma, odnosno kao ideolo\u0161ko oru\u0111e iskovano protiv ljevice, a ve\u0107 je u \u0161ezdesetima i sedamdesetima delegitimiziran. Ako ste ga koristili, to je obi\u010dno zna\u010dilo antikomunizam. Krajem 20. stolje\u0107a, s padom Berlinskog zida i propa\u0161\u0107u realnog socijalizma, koncept se odjednom veoma uspje\u0161no vratio i zauzeo svoje mjesto u medijima. \u010cinilo se o\u010ditim gledati povijest 20. stolje\u0107a kroz prizmu totalitarizma. Poku\u0161ao sam rekonstruirati povijest koncepta, \u0161to je izuzetno zanimljiv posao, budu\u0107i da se pojam pojavio u okrilju fa\u0161izma \u2013 Mussolini je bio jedan od prvih mislilaca koji mu je dao pozitivne konotacije. Nacisti ga pak nisu preuzeli jer im cilj nije bio totalitarna nego rasna dr\u017eava, ali su ga uspje\u0161no preuzeli desni intelektualci Srednje Europe kojima je odgovarao u okvirima konzervativne revolucije. Nakon Drugog svjetskog rata totalitarizam je postao slogan takozvanog slobodnog svijeta, nasuprot totalitarnom komunizmu. Na prijelazu stolje\u0107a u nekada\u0161njim dr\u017eavama realnog socijalizma, u \u0161to uklju\u010dujemo i biv\u0161u Jugoslaviju, totalitarizam se vratio i postao normativna prizma za promatranje pro\u0161losti. Zanimljivo je da je nakon 11. rujna 2001. godine koncept kori\u0161ten ne bi li diskreditirao islamski fundamentalizam ili terorizam. Dakle radi se prvenstveno o ideolo\u0161kom oru\u0111u nego o analiti\u010dkoj kategoriji koja slu\u017ei za interpretaciju dru\u0161tvene i politi\u010dke stvarnosti. Me\u0111utim, koncept su koristili i brojni ljevi\u010dari, ne samo socijaldemokrati nego i radikalna ljevica: Trocki je Staljinovu Rusiju vidio kao totalitarnu, Lefort i Castoriadis su reinterpretirali totalitarizam, a koristio ga je i Marcuse. Kona\u010dno, ne odbacujem taj koncept, jer u 20. smo stolje\u0107u svjedo\u010dili ro\u0111enju totalne dominacije \u2013 to je objektivno i to moramo analizirati. Neki su lijevi, isprva oslobodila\u010dki pokreti, stvorili autoritarne politi\u010dke sustave koji su s vremenom postali totalitarni. Ne smijemo to zanemariti, a pri\u010dam o gulagu i represiji, pogotovo kad zami\u0161ljamo socijalizam 21. stolje\u0107a. S druge strane, plodonosna upotreba koncepta zna\u010di odbaciti ga kao zapadnja\u010dku propagandu \u2013 u tom smislu uvijek postoji apologija, odnosno da nakon Auschwitza i gulaga nema mjesta ni za \u0161to osim za tr\u017ei\u0161no gospodarstvo i liberalnu demokraciju. U mnogim je biv\u0161im dr\u017eavama realnog socijalizma totalitarizam postao intelektualno oru\u0111e kojim se stigmatizira i kriminalizira sve krajnje lijeve ideje i iskustva, kao \u0161to su oslobodila\u010dki pokreti i revolucije. Sjetimo se opet Jugoslavije: jedino je ondje pokret otpora proizveo socijalisti\u010dku revoluciju oslobodiv\u0161i se fa\u0161izma. U drugim se dr\u017eavama Srednje Europe to dogodilo osvajanjima Crvene armije, ne putem oru\u017eanog otpora. Ne smijemo zaboraviti revolucije jer one otkrivaju oslobodila\u010dki potencijal ljudskih bi\u0107a. Znamo kako je Europa izgledala 1941. ili 1942. godine, a dvije godine potom ljudi su se oslobodili borbom. Koncept totalitarizma potpuno bri\u0161e ovaj segment pro\u0161losti. Moramo biti iznimno oprezni kada ga koristimo.<\/p>\n\n\n\n

Kad ve\u0107 spominjete Jugoslaviju, kako vidite ovo \u0161to se danas zbiva u Hrvatskoj i biv\u0161oj Jugoslaviji? Neke su va\u0161e knjige prevedene na hrvatski, a prije nekoliko godina ste gostovali u \u0160ibeniku.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ne mislim da Hrvatska ima specifi\u010dno iskustvo, ono je dio globalnog vala koji nazivam postfa\u0161isti\u010dkim. Naravno, ima tu nekih specifi\u010dnosti vezanih uz jugoslavensku povijest, kao \u0161to i u Italiji ima nekih specifi\u010dnosti vezanih uz fa\u0161isti\u010dki identitet \u2013 govorim o premijerki. \u017divim u Sjedinjenim Dr\u017eavama, mjestu gdje predsjednik nema jasnu ideju \u0161to je bio fa\u0161izam, ali je simbol putanje ameri\u010dke demokracije prema autoritarnom smjeru, prema novom obliku fa\u0161izma. Mislim da \u0107e fa\u0161izam 21. stolje\u0107a biti druga\u010diji od klasi\u010dnog fa\u0161izma, no podjednako prijeti demokraciji. U svojoj sam knjizi \u201eNova lica fa\u0161izma\u201c istaknuo da su ti postfa\u0161isti\u010dki, neofa\u0161isti\u010dki ili populisti\u010dki krajnje desni pokreti konzervativna reakcija na neoliberalizam. Dakle oni su prosvjed obi\u010dnih ljudi protiv establi\u0161menta, \u0161to obja\u0161njava Marine Le Pen, Trumpa i AfD. Deset godina kasnije, stvari su se promijenile. Tradicionalni neoliberalni lideri prolaze kroz duboku krizu na globalnoj razini. Giorgia Meloni je dobila izbore jer se suprotstavila velikoj koaliciji koju je podupirala Europska komisija. Sje\u0107amo se Draghija, on je bio \u010dovjek neoliberalizma u Italiji, kao Macron u Francuskoj. Kriza neoliberalizma poklopila se s institucionalizacijom krajnje desnih pokreta \u2013 danas imaju svoje stranke \u2013 koju su neoliberalne elite na neki na\u010din prihvatile. Plod tog sporazuma je Trumpova druga administracija. Ako pomislimo o korporacijama Silicijske doline, koje su tradicionalno jako liberalne i koje su bile protiv Trumpa u njegovom prvom mandatu, mo\u017eemo vidjeti kako se taj odnos promijenio. Odnos financijskog sektora, neoliberalizma i krajnje desnice je problemati\u010dan, jer im bazu predstavljaju ni\u017ea i radni\u010dka klasa koju neoliberalizam tla\u010di i eksploatira. To nije lako i to \u0107e biti problem u nadolaze\u0107im godinama, \u0161to ve\u0107 sada vidimo u Mileijevoj Argentini. Mislim da su pred Sjedinjenim Dr\u017eavama dvije opcije u sljede\u0107e tri ili \u010detiri godine \u2013 ili \u0107e postati fa\u0161isti\u010dka dr\u017eava ili \u0107e do\u0107i do gra\u0111anskog rata, s obzirom na kontinuirane napade na demokratske institucije. Ako \u0107emo imati krajnje desne vlade u Hrvatskoj, Italiji, Francuskoj, Njema\u010dkoj i \u0160panjolskoj, to zna\u010di radikalnu promjenu. No ne vjerujem da se ta promjena mo\u017ee dogoditi bez otpora, prepreka i, mo\u017eda, uspjeha za alternativna strujanja. Evo, New York, glavni grad neoliberalizma \u0107e vjerojatno izabrati gradona\u010delnika koji je demokratski socijalist. Mnogo je tu proturje\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n

Moje posljednje pitanje odnosi se na Gazu. Zanima me kako je bilo pisati knjigu o Gazu, s obzirom na to da ste stru\u010dnjak za Holokaust.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nisam je pisao kao stru\u010dnjak za Bliski istok, arapski svijet ili Izrael \u2013 to nije moje podru\u010dje. Napisao sam je ba\u0161 zato \u0161to sam povjesni\u010dar Holokausta. Ne mislim da mo\u017eemo prihvatiti kako  je sje\u0107anje na Holokaust iskori\u0161teno za izvr\u0161enje genocida u Gazi. Poku\u0161aj da se svaki pokret koji je protiv genocida u Gazi prika\u017ee antisemitskim, ideja o bezuvjetnoj podr\u0161ci Izraelu zapadnih vlada \u2013 kao povjesni\u010dar i kao istra\u017eiva\u010d sje\u0107anja na Holokaust to ne mogu prihvatiti. Sjetimo se slavnog Adornovog \u010dlanka \u201eEducation after Auschwitz\u201c; mislim da to danas zna\u010di \u201eObrazovanje nakon Gaze\u201c. Sje\u0107anje na Holokaust je zna\u010dajno i korisno ako nam poma\u017ee u borbi protiv svakog oblika rasizma, opresije i genocida danas. Ako se sje\u0107anje na Holokaust koristi ne bi li se dala legitimacija novom genocidu, to je katastrofa! Svi na\u0161i putokazi su zamagljeni i uni\u0161teni. Sretna okolnost je da su mnogi \u017didovi uklju\u010deni u pokret protiv genocida. Na mom su sveu\u010dili\u0161tu mnogi mladi \u017didovi klju\u010dna komponenta u pokretu protiv genocida, sa studentima postkolonijalnog i afroameri\u010dkog porijekla. Kao istra\u017eiva\u010d \u017eidovske povijesti i Holokausta, morao sam zauzeti stav. Prili\u010dno je jasno da Palestina danas simbolizira pitanja slobode, pravde i jednakosti na globalnoj razini. Sjetimo se samo uloge Ju\u017enoafri\u010dke Republike u razotkrivanju genocida u Gazi. Tragedija je u tome \u0161to nema nikakvih prepreka genocidu. Istovremeno nikada nismo svjedo\u010dili da je jedan genocid izazvao tako sna\u017eno protivljenje na globalnoj razini, \u010dak i u SAD-u i Njema\u010dkoj, \u0161to pokazuju ankete. Mislim da \u0107e to promijeniti sliku Izraela, odnosno da ga vi\u0161e ne\u0107emo gledati kao simbol \u017eidovske renesanse i Holokausta. Izrael je postao simbol doseljeni\u010dkog kolonijalizma, simbol opresije, simbol genocida.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Tekst je iza\u0161ao uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[14,4],"tags":[],"class_list":["post-48560","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48560","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=48560"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48560\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49150,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48560\/revisions\/49150"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=48560"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=48560"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=48560"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}