{"id":48503,"date":"2025-09-26T20:53:54","date_gmt":"2025-09-26T20:53:54","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48503"},"modified":"2025-10-28T07:54:20","modified_gmt":"2025-10-28T07:54:20","slug":"igor-razum-zasto-kralj-tomislav-nije-bio-proglasen-svecem-ili-o-svetosti-ranosrednjovjekovnih-vladara-primjeri-ceske-ugarske-i-hrvatske","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48503","title":{"rendered":"Igor Razum: Za\u0161to kralj Tomislav nije bio progla\u0161en svecem? Ili o svetosti ranosrednjovjekovnih vladara \u2013 primjeri \u010ce\u0161ke, Ugarske i Hrvatske"},"content":{"rendered":"\n

Za\u0161to kralj Tomislav nije bio progla\u0161en svecem?<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Ili o svetosti ranosrednjovjekovnih vladara \u2013 primjeri \u010ce\u0161ke, Ugarske i Hrvatske<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Povodom obilje\u017eavanja 1100 godina Hrvatskog kraljevstva, i kraljevanja tada\u0161njeg, prvog, kralja Hrvata, Tomislava, ponovno se javlja niz tema iz hrvatske povijesti. Sam kralj Tomislav neminovno se dovodi u vezu s crkvenim saborima odr\u017eanima u Splitu 925. i 928. godine. Naime, saborima su prisustvovali, izme\u0111u ostalih i papinski legati, ali i kralj Tomislav i knez Mihajlo Vi\u0161evi\u0107 iz Zahumlja. Ovo je jedan od rijetkih spomena hrvatskog vladara, a zapravo i jedini suvremeni izvor koji nam govori o njegovoj vlasti \u2013 prisustvovanje Splitskom crkvenom saboru 925. godine. Papa Ivan X. tada \u0161alje pisma izme\u0111u ostalih i kralju Tomislavu, preko svojih legata, palestrinskog kardinala Lava i ankonitanskog biskupa Ivana.<\/p>\n\n\n\n

Glavna crkveno-politi\u010dka pitanja ta dva sabora su bila sudbina Ninske biskupije i primat me\u0111u dalmatinskim biskupima.[1]<\/a> Prvo od tih je naizgled bilo od presudne va\u017enosti za mlado Hrvatsko kraljevstvo, na \u010dijem teritoriju se nalazila Ninska biskupija. Tomislavu je zasigurno bila klju\u010dna sna\u017ena crkvena institucija zavisna o njegovoj politi\u010dkoj za\u0161titi i potpori. Ipak, \u010dini se da je s obzirom na rezultat \u2013 osporavanje Nina kao biskupskog sredi\u0161ta, svrgavanje biskupa Grgura i njegov posljedi\u010dni premje\u0161taj u Skradin \u2013 kralj bio nemo\u0107an. No, to je uzak pogled na razvoj doga\u0111aja, prije svega iz perspektive ninskog biskupa te dijela moderne hrvatske historiografije koja se trudila pokazati gu\u0161enje hrvatske neovisnosti od raznorodnih politi\u010dkih ili crkvenih utjecaja.[2]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Na tom prvom saboru se okupljeno crkveno mno\u0161tvo bavilo i biskupijskim granicama te disciplinskim pitanjima, ali i pitanjem crkvenog braka, ote\u017eavanjem hijerarhijskog uspona slavenskim klericima koji nisu znali latinski. Udaljavaju\u0107i se od ove rimske perspektive, vjerojatnija slika ovih sabora se mo\u017ee opisati kao kompromis izme\u0111u dalmatinske crkve, \u010dijoj je crkvi u Splitu potvr\u0111en primat i metropolitanski status te hrvatskog vladara, de facto najmo\u0107nijeg politi\u010dkog aktera u okolici. Ovim zajedni\u010dkim rje\u0161enjem je zapravo nastavljena daljnja integracija hrvatskog i dalmatinskog crkvenog i politi\u010dkog prostora, \u0161to je naizgled bio i cilj hrvatskog vladara.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, pomalo anakronisti\u010dna tema koje se \u017eelim dotaknuti u ovom tekstu je srednjovjekovna strategija oblikovanja sje\u0107anja na vladara. U tom kontekstu zanimljivo je promotriti kako se Tomislav pamti u odnosu na neke bli\u017ee i dalje susjede koji su pripadali tzv. prostoru \u201enovog kr\u0161\u0107anstva\u201c. Modeli iz ranosrednjovjekovne \u010ce\u0161ke i Ugarske \u0107e biti pogodni za tu usporedbu. Na primjeru \u010de\u0161kog kneza Vjenceslava i ugarskog kralja Stjepana, mogu se uo\u010diti glavne osobine razvoja modela srednjovjekovnog svetog kralja, koji u vrlo kratkom vremenu prelazi iz kritike sekularnog \u017eivota i uloge kralja u slavljenje kraljevske mo\u0107i i snage.<\/p>\n\n\n\n

Razvoj sakralnog vladara se mo\u017ee pratiti kroz \u010ditavi srednji vijek, mo\u017eda najzna\u010dajnije u primjerima merovin\u0161kih i otonskih vladarskih obitelji, ali i ovi izdanci tog razvoja koji pronalaze plodno tlo u \u010ce\u0161koj i Ugarskoj zavre\u0111uju posebnu pozornost, ne kao derivacije ve\u0107 vi\u0111enih modela nego originalni poku\u0161aji adaptacije sveta\u010dkih kultova u novom prostoru i vremenu. Ipak, cilj ove usporedbe je poku\u0161ati obrazlo\u017eiti za\u0161to kralj Tomislav nije ostao upam\u0107en kao sveti kralj, naspram svojih bli\u017eih i daljih suvremenika.<\/p>\n\n\n\n

Knez i sve\u0107enik \u2013 Vjenceslav<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pri\u010du Tomislavova suvremenika, \u010de\u0161kog kneza Vjenceslava (\u010de\u0161ki: V\u00e1clav, engl.: Wenceslas), se mo\u017ee popratiti u relativno brojnim legendama, nastalim neposredno nakon njegove smrti ili u kasnijim stolje\u0107ima \u2013 \u0161to svjedo\u010di bogata tradicija njegova kulta. Ukratko, Vjenceslav je ro\u0111en po\u010detkom 10. stolje\u0107a, sin kneza Vratislava i Dragom\u00edre, oboje ve\u0107 pokr\u0161tenih, kao \u0161to su ve\u0107 i bili Vjenceslavov djed Borivoj i baka Ljudmila koje je pokrstio, navodno, sam Sveti Metodije. Ve\u0107 kao mladi\u0107, preuzima prijestolje nakon o\u010deve smrti i regentstva majke. Prema nekim pripovijestima, biva ubijen od strane brata Boleslava 929. ili 935. godine.[3]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 su u desetom stolje\u0107u nastale barem \u010detiri verzije legendi o Vjenceslavu da bi ih do kraja srednjeg vijeka bilo \u010dak dvanaest. Najstarija od tih legendi napisana je na staroslavenskom jeziku, pri \u010demu je kne\u017eeva smrt prikazana kao posljedica atentata i politi\u010dkih igara na dvoru. Latinski opisi njegova \u017eivota nastali 970-ih ili kasnije, prikazuju ubojstvo kao dio ispunjenja njegove sudbine kao kr\u0161\u0107anskog vladara.[4]<\/a><\/p>\n\n\n\n

\u0160to se zapravo dogodilo sa \u010de\u0161kim knezom Vjenceslavom? Ostao je bez oca kao maloljetnik i posljedi\u010dno je bio uvu\u010den u sukob bake Ljudmile i majke Dragomire oko vlasti. Potonja je dala ubiti Ljudmilu da bi se do\u010depala regentske vlasti. Nakon \u0161to mladi knez ipak uspijeva do\u0107i do svojeg nasljednog trona, Dragomira se nalazi u te\u0161kom polo\u017eaju, prvo jer gubi vlast, a drugo jer je kriva za smrt Ljudmile koja je izvr\u0161ila znatan utjecaj na mladog Vjenceslava, vjerojatno vezano za njegov kr\u0161\u0107anski odgoj, a mogu\u0107e i za dr\u017eavne poslove. U svakom slu\u010daju, Dragomira pokre\u0107e urotu gdje nagovara drugog sina, Boleslava, da ubije brata i time Dragomiri povrati mo\u0107 i slobodu. Urota je uspje\u0161na, Vjenceslav je ubijen, Boleslav postaje knez i zapravo poprili\u010dno u\u010dinkovito vodi \u010ce\u0161ku sljede\u0107ih tridesetak godina.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to onda ova pri\u010da, u njezinih desetak varijanti? Mo\u017ee se raspravljati o nasljedovanju merovin\u0161kih modela, no barem je u slu\u010daju Gumpoldove legende, pisane na latinskom, razvidnije da se radi o projektu otonske dinastije koja za cilj ima sustavno pokr\u0161tavanje \u010ceha i \u010de\u0161ke vladaju\u0107e dinastije Premislovi\u0107a, ali pokr\u0161tavanje pod uvjetima carskih crkvenih centara, i posljedi\u010dno kontinuirani nadzor, \u0161to se u slu\u010daju Praga produ\u017eilo do 14. stolje\u0107a kad se biskupija napokon osamostaljuje od vrhovni\u0161tva Mainza.<\/p>\n\n\n\n

Ova verzija legende ukazuje da \u010cesi trebaju biti kr\u0161\u0107ani jer je to dobro, ali istovremeno da bi za sve bilo jo\u0161 i bolje da nastave potpadati pod utjecaj njima (vjerski) o\u010dinske otonske dinastije. Poganska urota, poganska pobuna je tu da poja\u010da strah i posveti \u017ertvu mladog kneza, koji nije samo stradao u protudvorskoj zavjeri ve\u0107 kao branitelj vjere i njenih ideala te vrlina, imaju\u0107i Krista kao cilj u svakom trenutku. Tako\u0111er se prigodno poklapa kao onovremena prilika za mu\u010deni\u010dku kr\u0161\u0107ansku smrt.<\/p>\n\n\n\n

Ova  latinska legenda je imitacija prija\u0161njih merovin\u0161kih modela, \u0161to je zna\u010dilo da kne\u017eevski dvor opona\u0161a crkveni samostan. Zato je Vjenceslav predstavljen kao netko tko cijeni ritualnu \u010disto\u0107u i djevi\u010danstvo, asket, hodo\u010dasnik, te se podvrgavao \u010destom postu i sudjelovao u no\u0107nim molitvama te u crkvenoj liturgiji. Tako\u0111er je prikazan, kao kr\u0161\u0107anski knez, da za svoj narod prihva\u0107a mu\u010deni\u010dku smrt s ciljem da preobrati narod, koji je tada na rubu povratka u poganstvo, \u010demu te\u017ei Vjenceslavov brat Boleslav \u2013 njegov antipod u legendi. U bra\u0107i se reflektira dihotomija izme\u0111u \u201eKristovog nauma\u201c i \u201e\u0111avolje perverzije\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Vjenceslav zapravo nikad ni nije htio vladati, ve\u0107 poput sve\u0107enika slu\u017eiti narodu i stoga kad se Boleslav sprema na pobunu, Vjenceslav ve\u0107 prije toga razmi\u0161lja o povla\u010denju s trona te gotovo radosno do\u010dekuje mu\u010deni\u0161tvo, u jednoj verziji \u010dak daju\u0107i ma\u010d bratu da ga u\u010dini mu\u010denikom. Ovaj oblik je kulminacija merovin\u0161kog mu\u010deni\u010dkogmodela, kralja ispunjenog kr\u0161\u0107anskim vrlinama, primjerena i po\u017eeljna verzija vladara \u2013 barem prema autoru jedne od onovremenih legendi, mantovskom biskupu Gumpoldu.[5]<\/a> No ve\u0107 se tu zapa\u017eaju elementi tzv. rex iustus<\/em> [pravedni kralj] \u2013 koji \u0107e se proslaviti u susjednoj Ugarskoj.<\/p>\n\n\n\n

Kralj kao nijedan drugi \u2013 Stjepan<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kada \u0107e 1000. godine (ili 1001.) kralj Stjepan (ma\u0111.: Istv\u00e1n, engl.: Stephen) biti okrunjen za kr\u0161\u0107anskog kralja Ugarske, bit \u0107e to klju\u010dan trenutak u pokr\u0161tavanju tih dotada uvelike nomadskih naroda koji su u\u017easavali Srednju Europu u 10. stolje\u0107u, da bi tek 955. bili zaustavljeni kod Augsburga.[6]<\/a> No, \u0161to se zapravo dogodilo nakon 955. godine?<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 je Stjepanov otac, Geza, uvidio potrebu ili korist od pokr\u0161tavanja s time da se \u010desto napominje u izvorima (sveta\u010dkim legendama) kako je Geza zadr\u017eao odre\u0111ene poganske prakse. Time se zapravo \u017eeli naglasiti da je tek Stjepan pravi kr\u0161\u0107anski vladar, kr\u0161\u0107anskog kraljevstva. Istra\u017eivanja ipak upu\u0107uje da to nije ba\u0161 tako. Geza mo\u017eda je odr\u017eavao dio svojih prija\u0161njih poganskih obi\u010daja, ali je tako\u0111er postavio znatne temelje za crkveni \u017eivot u Ugarskoj, osigurav\u0161i prve biskupije u kraljevstvu.[7]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Nezanemariva je uloga i veza Bizanta s pokr\u0161tavanjem Ma\u0111ara (sredinom stolje\u0107a u Carigradu se pokr\u0161tavaju Bulcsu i Gyula, zna\u010dajni ugarski vo\u0111e), a i utjecaj na kultnu aktivnost, prije svega vezano za Djevicu Mariju. Bizant \u0107e ostati vi\u0161e ili manje zna\u010dajan faktor ugarskog crkvenog i politi\u010dkog \u017eivota sve do smrti kralja Bele III krajem dvanaestog stolje\u0107a.[8]<\/a>  U svakom slu\u010daju, kada Stjepan preuzima vlast u kraljevstvu, ono je ve\u0107 odlu\u010dnim koracima krenulo u smjeru pokr\u0161tavanja i uspostave crkvene vlasti.<\/p>\n\n\n\n

Kako se ugarska pri\u010da najvjerojatnije odvila? Stjepanov otac Geza je usmjerio sina, dinastiju i kraljevstvo prema Zapadnom kr\u0161\u0107anstvu. Ugarska je politi\u010dki bila iznimno vezana za njema\u010dki prostor, kao i crkveno. No, iz Gezine i Stjepanove pozicije, klju\u010d za ja\u010danje njihove kraljevske mo\u0107i je bila kristijanizacija, i doga\u0111aj Stjepanova krunjenja je bio zaglavni kamen u procesu izgradnje te strukture mo\u0107i. Kralj Stjepan, ne vi\u0161e \u201eveliki knez\u201c Ma\u0111ara, ipak nije bio bez izazova u konsolidaciji kraljevske i kr\u0161\u0107anske vlasti. Me\u0111utim, pokazalo se da se Arpadovi\u0107i i Ugarska prilago\u0111avaju novonastalim okolnostima i razvijaju teoriju i praksu dinasti\u010dke hijerarhije prema situaciji.<\/p>\n\n\n\n

Tijekom jedanaestog stolje\u0107a Ugarsko kraljevstvo je obilje\u017eeno zna\u010dajnom dinasti\u010dkom nestabilnosti, izvanrednim pote\u0161ko\u0107ama u naslje\u0111ivanju i pobunama protiv vlasti. Naime, dolazi do pobune protiv novih praksi, politi\u010dkih i vjerskih. Neki Ma\u0111ari nisu bili zadovoljni dru\u0161tvenim promjenama koje su prigrlili Geza i Stjepan, drugi su bili nezadovoljni kr\u0161\u0107anstvom. Pobuna 1041. godine protiv kralja Petra Orseola je bila politi\u010dka, pobuna 1046. je pak imala i vjerske primjese.<\/p>\n\n\n\n

Kori\u0161tenje Stjepanova lika prvo za vrijeme kanonizacije 1083. godine, a zatim i tijekom prilagodbe kulta u vrijeme biskupa Hartvika i kralja Kolomana, ocrtava koliko je njegova pri\u010da ili legenda bila prijem\u010diva za raznolike politi\u010dke svrhe u razvijenom srednjem vijeku. U prvom trenutku su kanonizacije Stjepana i biskupa Gerarda pokrenute od strane kralja Ladislava, u svrhu konsolidacije njegove kraljevske vlasti. Naime, Ladislav mora opravdati vlastiti dolazak na tron pobo\u010dnim linijama ugarske kraljevske dinastije. S ovim \u201ekanonizacijskim\u201c doga\u0111ajem, on zapravo poku\u0161ava o\u010distiti plo\u010du od zadnjih 40 godina dinasti\u010dkih sukoba, primjerom vladara koji ima najjasniji model za imitiranje.[9]<\/a> Dinasti\u010dka konsolidacija je potrebna i Kolomanu po\u010detkom dvanaestog stolje\u0107a, i ponovno se priziva Sveti Stjepan, da na neki na\u010din obri\u0161e \u201edinasti\u010dke grijehe\u201c svojih nasljednika.[10]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Poku\u0161at \u0107u smjestiti, ukratko, ovu strategiju stvaranja kulta svetog kralja Stjepana unutar \u0161ireg vremenskog konteksta razvijenog srednjeg vijeka. Namjera modela sveca kakav je bio kralj Stjepan je bila donekle sli\u010dna, zrcali se rex iustus<\/em> i vrline koje to pretpostavlja, kao i u primjeru Vjenceslava u \u010ce\u0161koj, uz par klju\u010dnih razlika. Kralj Stjepan je \u017eelio vladati, i njegova vlast je dio Kristove pobjede, jer je Stjepan miles Christi<\/em> [Kristov ratnik], a kr\u0161\u0107ansko kraljevstvo je zapravo njegov trijumf, on se ne mora \u017ertvovati u mu\u010deni\u0161tvu da bi postigao taj cilj (umjesto njega to \u010dini \u010danadski biskup Gerard koji pogiba kod Bude 1046).<\/p>\n\n\n\n

Upravo je Stjepanov uspjeh i novina u tome \u0161to svetost zadobiva preko postavljanja crkvene organizacije, pokr\u0161tavanja i vladanja kao kr\u0161\u0107anski vladar. U sveta\u010dkim legendama je to ve\u0107 svetac vladar s kraja jedanaestog stolje\u0107a, u vrijeme kad se javljaju ideje posve\u0107enih ratnika koji \u0107e se krajem stolje\u0107a uputiti s onu stranu mora u Prvi kri\u017earski rat. Stjepanova Legenda maior<\/em> tako\u0111er nagla\u0161ava njegovu apostolsku ulogu preko svega ve\u0107 navedenog, ali i gu\u0161enja poganske pobune. Ovaj novi kralj-svetac se ne libi koristiti silu s pozicije vladara, pod uvjetom da je pravedno upotrijebljena.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010detkom dvanaestog stolje\u0107a, zapravo vrlo brzo nakon Stjepanove kanonizacije, jurski biskup Hartvik je u svojem narativu poku\u0161ao izvu\u0107i Stjepana, kao i svog kralja, Kolomana, od obaveza slu\u0161anja pape po pitanju sukoba oko investiture, tada\u0161njeg aktivnog bojnog polja papinstva i nekih vladara. Hartvikov opis se usredoto\u010duje na krunu i apostolski kri\u017e, papine darove. Taj \u010din darivanja je predstavljao papino davanje Stjepanu (i nasljednicima) prava neke vrste nadzorni\u0161tva nad sekularnim i klerikalnim dru\u0161tvenim hijerarhijama u Ugarskoj, a de facto je dopu\u0161talo Arpadovi\u0107ima da postavljaju biskupe po vlastitom naho\u0111enju i interesima.<\/p>\n\n\n\n

U raskoraku s drugim primjerima, prija\u0161njih svetaca, uz samog Stjepana se u to vrijeme ne ve\u017ee mno\u0161tvo \u010dudesa, ozdravljenja ili sli\u010dnih na\u010dina proslave svetosti. On postaje svetac za \u010ditavo Kraljevstvo, vrlo prigodno iskori\u0161ten prvo od kralja Ladislava, a zatim i njegova nasljednika Kolomana. On je cjelokupnim svojim djelovanjem stremio svetosti, ali na potpuno druga\u010diji na\u010din od Vjenceslava koji je umro otprilike stolje\u0107e prije njega. Stjepan svetost dosti\u017ee time \u0161to je najbolji kr\u0161\u0107anski kralj koji mo\u017ee biti, ispunjen vrlinama koje krase pravednog kralja, ali on ne odbacuje kraljevsku vlast jer je ona inherentno lo\u0161a ili koruptivna, ve\u0107 je svojim kr\u0161\u0107anskim i pravednim djelovanjem i odlu\u010divanjem posve\u0107uje.[11]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Kristovi mu\u010denici, ratnici, vitezovi \u2013 osuvremenjivanje vladarske svetosti<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svako vrijeme zahtijeva svoje svece, kao \u0161to se vidi iz popularnog primjera nedavne kanonizacije Carla Acutisa, tzv. \u201eBo\u017ejeg influencera\u201c. No, kako su se promijenile okolnosti u jednom stolje\u0107u da se od Vjenceslava do\u0161lo do Stjepana? Obojica su bili vladari u zemljama novog kr\u0161\u0107anstva, podru\u010djima koja su u antici imala sporadi\u010dnu ili nikakvu kr\u0161\u0107ansku crkvenu hijerarhiju pa mo\u017eda \u010dak ni kultnu prisutnost, i postali su vladari u trenucima kad je ishod kr\u0161\u0107anstva u njihovim zemljama jo\u0161 uvijek dvojben. U kona\u010dnici oni se nalaze u stisku dvaju velikih carstava, Otonskog-Njema\u010dkog-Svetog Rimskog na zapadu te Bizantskog na istoku.<\/p>\n\n\n\n

Ideja iskori\u0161tavanja polo\u017eaja na granici imperijalnih sfera nije ni po\u010dela ni prestala s pokr\u0161tavanjem \u010ceha i Ma\u0111ara, jo\u0161 je po\u010detkom trinaestog stolje\u0107a papinstvo aktivno poku\u0161avalo pridobiti bugarske i srpske vladare na Latinsko kr\u0161\u0107anstvo te ih podlo\u017eiti zapadnoj crkvenoj hijerarhiji \u2013 neuspje\u0161no. U ranom srednjem vijeku, prvim susretima novih naroda i kr\u0161\u0107anstva (pa i drugih religija), ova je mogu\u0107nost izbora bila jo\u0161 ve\u0107a, a mo\u017eda i jo\u0161 opasnija.<\/p>\n\n\n\n

Iz onovremenog pogleda, imperiji nisu mogli blagonaklono gledati na sile, ve\u0107e ili manje snage, na svojim granicama, koje usput uop\u0107e ne pripadaju kr\u0161\u0107anskoj ekumeni, niti slijede nepisana pravila koja vladaju me\u0111u kr\u0161\u0107anskim vladarima. O tim pravilima bi se moglo raspravljati od jedanaestog stolje\u0107a nadalje, u ranom srednjem vijeku je ipak teku\u0107a deviza ne\u0161to u duhu \u201esila je pravo\u201c. Bilo da se radi o rje\u0161avanju dinasti\u010dkih problema ili lo\u0161ih susjedskih odnosa, na vjersku solidarnost se zapravo i nije moglo ra\u010dunati. U\u010dinkovitija opcija je bilo politi\u010dko i familijarno povezivanje vladarskih obitelji s korisnim dodatkom vjerske konverzije prilikom sklapanja prekograni\u010dnog braka. Arpadovi\u0107i su ovu strategiju gradnje odnosa koristili gledaju\u0107i i na zapad i na istok kao potencijalne saveznike.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to Tomislav nije sveti kralj?<\/em><\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ovaj kratki izlet u dva srednjoeuropska kraljevstva na kraju ranog srednjeg vijeka je poslu\u017eio da se osvrnem na hrvatskog kralja Tomislava i njegovu ulogu kao suradnika ili mo\u017eda \u010dak upravitelja crkvenim prilikama u Hrvatskoj i Dalmaciji. Uvodno sam razlo\u017eio koliko je to te\u0161ko definirati s obzirom na zaista skroman broj izvora, koji \u010desto vi\u0161e ostavljaju domi\u0161ljanju nego \u010dak i sumnji. No, zaista nema razloga vjerovati u antagonizam izme\u0111u crkvene i svjetovne vlasti na prostoru Dalmacije. Ako bi se to i moglo \u201etra\u017eiti\u201c u izvorima krajem jedanaestog stolje\u0107a i nastupa tzv. \u201egregorijanske reforme\u201c u jednom dijelu zapadnog kr\u0161\u0107anstva, 150 godina prije toga je ta dihotomija vi\u0161e u rangu bajke.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to je meni prije svega zanimljivo, kako je i do koje mjere Tomislav realizirao svoje ciljeve, a tek nakon toga za\u0161to nije \u201evrednovan\u201c poput svojih bliskih suvremenika. Realizacija se zasnivala na kompromisu sa dalmatinskim klerom, a istovremeno su ostvareni politi\u010dki ciljevi. Tomislav je tako\u0111er zadobio potporu legata pape Ivana X. u trenucima kad su papinski agenti iznimno aktivni na Balkanu da bi \u0161irili utjecaj Rima, osobito prema Bugarskoj. Kad se sagleda kako su na silnom prostoru koji se pokr\u0161tava u ranom srednjem vijeku progla\u0161eni mnogi sveci, kako to da onda takav \u201edobar\u201c vladar \u2013 politi\u010dki uspje\u0161an, dobar za lokalne crkvene strukture \u2013 nije na taj na\u010din \u201enagra\u0111en\u201c ili \u201eiskori\u0161ten\u201c od kasnijih generacija.<\/p>\n\n\n\n

Za ovo potonje se mo\u017ee re\u0107i da je zaslu\u017ena kratko\u0107a dinastije, u vrijeme kad su primjerice Arpadovi\u0107i preuzeli inicijativu oko kori\u0161tenja svojeg svetog kralja za izgradnju imaginarnija svojeg kraljevstva (svojevrsni sveta\u010dki state-building<\/em>), Trpimirovi\u0107i su napustili europsku pozornicu, upravo nadomje\u0161teni od strane tih Arpadovi\u0107a. \u0160to se ti\u010de neke \u201enagrade\u201c, zaista, prije jedanaestog stolje\u0107a je bilo mogu\u0107e da se lokalno pokrene kult nekog sveca, pa i vladara, kao \u0161to je bio slu\u010daj Vjenceslava u \u010ce\u0161koj, a to je uvelike ovisili o crkvenoj hijerarhiji u kraljevstvu. \u010ce\u0161ka je bila sna\u017eno vezana za otonsku dinastiju koja je umje\u0161no koristila svetost i sveta\u010dke kultove za nadziranje svojeg i susjednih kraljevstava.<\/p>\n\n\n\n

U Hrvatskom kraljevstvu za time naizgled nije bilo potrebe, niti su hrvatski susjedi koristili takve strategije uplitanja, mo\u017eda nisu niti imali pretjerane interese u tom smislu. \u0160to se ti\u010de na\u0161ih kne\u017eeva, od Trpimira pa do Tomislava, ne mo\u017ee se re\u0107i da nije bilo dinasti\u010dkih problema i napetosti, ali \u010dini se da je politi\u010dki prostor djelovao poprili\u010dno stabilno ve\u0107i dio tog vremena.[12]<\/a> No, ni\u0161ta se od toga nije zrcalilo na crkvene prilike.<\/p>\n\n\n\n

Polo\u017eaj Crkve u hrvatskom i dalmatinskom dru\u0161tvu nije bio ugro\u017een, nema izrazitih sukoba, mu\u010deni\u0161tva biskupa, redovnika i sli\u010dnih izvanrednih doga\u0111aja, nema ni poganske reakcije \u201estarih Hrvata\u201c koji se dr\u017ee svojih slavenskih obi\u010daja, izvori o tome \u0161ute. Okrenut \u0107u to na pozitivan na\u010din, moglo bi se vrlo lako zaklju\u010diti da je proces pokr\u0161tavanja na prostoru Hrvatske u ranom srednjem vijeku tekao na postepen na\u010din pri \u010demu nije izazivao ve\u0107e dru\u0161tvene napetosti i razaranje dinasti\u010dkih veza, ve\u0107 je upravo pogodovao integraciji dru\u0161tva unutar Hrvatske i znatnije povezivanje s okolnim krajevima, prije svega s Dalmacijom i \u0161ire.[13]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Hrvatski vladari su mogli legitimirati svoju vlast svojom potporom Crkvi i crkvenoj strukturi u Dalmaciji, ali nisu trebali, a pitanje je da li su tada imali i dovoljno zainteresiranih crkvenih agenata koji bi pokrenuli, sastavili i izvr\u0161ili kampanju stvaranja lokalnog sveta\u010dkog kulta.[14]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ova tri primjera ukratko pokazuju koje su bile raznolike strategije ostvarivanja ciljeva koriste\u0107i Crkvu, crkvene aktere, i svetost u tri ranosrednjovjekovne, novoosnovane kne\u017eevine. Upravo ta razli\u010ditost ukazuje na bogatstvo promi\u0161ljanja o legitimnoj, pravednoj i odr\u017eivoj vlasti u to vrijeme. Vlasti koja nije zasnovana na sili ve\u0107 na pravu, pa \u010dak i svetom pravu dinasti\u010dkih veza.<\/p>\n\n\n\n

Igor Razum<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> CD I, str. 28-38; Nada Klai\u0107, ur., Historia Salonitana Maior<\/em> (Beograd: Srpska akademija nauka, Odelenje dru\u0161tvenih nauka: Nau\u010dno delo, 1967.), 99-101; Jaroslav \u0160idak, ur., Historijska \u010ditanka za hrvatsku povijest I: do ukidanja feudalnih odnosa u Hrvatskoj g. 1848<\/em> (Zagreb: \u0160kolska knjiga, 1952.), 17-18;; Franjo \u0160anjek, \u201eCrkva u vrijeme kralja Tomislava (oko 910. \u2013 928.),\u201c u: Prvi hrvatski kralj Tomislav: zbornik radova<\/em>, ur. Josip Bratuli\u0107 (Zagreb: Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad – Zagreb; Tomislavgrad: Op\u0107insko poglavarstvo, 1998.), 83-101; Trpimir Vedri\u0161, \u201eCrkva i vjerski \u017eivot,\u201c u: Nova zraka u europskom svjetlu: Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko 550 \u2013 oko 1150)<\/em>, ur. Zrinka Nikoli\u0107 Jakus (Zagreb: Matica hrvatska, 2015.), 201-236, 212-214.<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Marko Perojevi\u0107, \u201eKralj Tomislav na Splitskom saboru,\u201c Obzor<\/em> 76\/35 (1936): 1-2; Lovre Kati\u0107, \u201eBorba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom,\u201c u: Rasprave i \u010dlanci iz hrvatske povijesti<\/em>, ur. Vladimir Risimondo (Split: Knji\u017eevni krug, 1993.) 71-97; Josip Bratuli\u0107, \u201eKralj Tomislav u izvorima i znanstvenoj literaturi do 1925. god.,\u201c u: Prvi hrvatski kralj Tomislav: zbornik radova<\/em>, ur. Josip Bratuli\u0107 (Zagreb: Zajednica Duvnjaka Tomislavgrad – Zagreb; Tomislavgrad: Op\u0107insko poglavarstvo, 1998.), 191-204.<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> G\u00e1bor Klaniczay, Holy Rulers and Blessed Princesses: Dynastic Cults in Medieval Central Europe<\/em> (Cambridge: Cambridge University Press, 2002.), 100-108; G\u00e1bor Klaniczay, ur., Saints of the Christianization Age of Central Europe (Tenth-Eleventh Centuries)<\/em> (Budapest: Central European University Press, 2013.), 17-76.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> Klaniczay, Holy Rulers<\/em>, 103.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Klaniczay, Holy Rulers<\/em>, 106.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> Klaniczay, Holy Rulers<\/em>, 134-147; Nora Berend, J\u00f3zsef Laszlovszky, and B\u00e9la Zsolt Szak\u00e1cs, \u201eThe Kingdom of Hungary,\u201c u: Christianization and the Rise of the Christian Monarchy: Scandinavia, Central Europe, and Rus\u2019 c. 900\u20131200<\/em>, ur. Nora Berend (Cambridge: Cambridge University Press, 2007), 319-368; Nora Berend, Przemys\u0142aw Urba\u0144czyk i Przemys\u0142aw Wiszewski, Central Europe in the High Middle Ages: Bohemia, Hungary and Poland c. 900\u2013c. 1300<\/em> (Cambridge: Cambridge University Press, 2013), 128; Nora Berend, Stephen I: The First Christian King of Hungary: From Medieval Myth to Modern Legend<\/em> (Oxford: Oxford University Press, 2024), 6-7.<\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a> Berend et al., Central Europe<\/em>, 137, 155.<\/p>\n\n\n\n

[8]<\/a> Berend et al., Central Europe<\/em>, 129-131; Gyula Moravcsik, \u201eHungary and Byzantium in the Middle Ages,\u201c u: The Cambridge Medieval History<\/em>, vol. IV.,  pt. 1.: Byzantium and its neighbours<\/em>, ur. J. M. Hussey (Cambridge: Cambridge University Press, 1966.), 566-592; Jonathan Shepard, \u201eByzantium and the Steppe-Nomads: The Hungarian Dimension,\u201c u: Byzanz und Ostmitteleuropa 950-1453<\/em>, ur. G\u00fcnter Prinzing i Maciej Salamon (Wiesbaden: Harrassowitz Verlag, 1999), 55-83; Attila B\u00e1r\u00e1ny, \u201eDiplomatic Relations between Hungary and Byzantium in the Eleventh-Twelfth Centuries,\u201c u: Piroska and the Pantokrator: Dynastic Memory, Healing and Salvation in Komnenian Constantinople<\/em>, ur. Marianne S\u00e1ghy i Robert Ousterhout (Budapest: CEU Department of Medieval Studies & Central European University Press, 2018), 63-96; Alicia Simpson, \u201eByzantium and Hungary in the late 12th century and on the eve of the Fourth Crusade: Personal ties and sphere of influence,\u201c u: Byzantium and the West: Perception and Reality (11th\u201315th c.)<\/em>, ur. Nikolaos G. Chrissis, Athina Kolia-Dermitzaki i Angeliki Papageorgiou (London: Routledge, 2019), 192-205.<\/p>\n\n\n\n

[9]<\/a> Treba imati u vidu da je uloga pape Grgura VII. upitna u ovom procesu. Naime, za pokretanje i afirmaciju sveta\u010dkog kulta tada jo\u0161 nije bila potrebna papina potpora, koliko god bila dobro do\u0161la. Naime, do kraja dvanaestog ili po\u010detka trinaestog stolje\u0107a, je jo\u0161 mogu\u0107e slaviti lokalni kr\u0161\u0107anski kult bez papinskog dopu\u0161tenja ili pravno utemeljenog procesa koji se naziva kanonizacija.<\/p>\n\n\n\n

[10]<\/a> Klaniczay, Holy Rulers<\/em>, 135; Berend et al., \u201eKingdom of Hungary\u201c, 341-344.<\/p>\n\n\n\n

[11]<\/a> Klaniczay, Holy Rulers<\/em>, 147<\/p>\n\n\n\n

[12]<\/a> Ante Birin, \u201ePregled politi\u010dke povijesti Hrvata u ranome srednjem vijeku,\u201c u: Nova zraka u europskom svjetlu: Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko 550 \u2013 oko 1150)<\/em>, ur. Zrinka Nikoli\u0107 Jakus (Zagreb: Matica hrvatska, 2015), 37-72.<\/p>\n\n\n\n

[13]<\/a> Trpimir Vedri\u0161, \u201ePokr\u0161tavanje i rana kristijanizacija Hrvata,\u201c u: u: Nova zraka u europskom svjetlu: Hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko 550 \u2013 oko 1150)<\/em>, ur. Zrinka Nikoli\u0107 Jakus (Zagreb: Matica hrvatska, 2015), 173-200.<\/p>\n\n\n\n

[14]<\/a> Iznimka ovoj tezi su napori oko kulta kralja Zvonimira koji razvijaju \u0160ubi\u0107i; Damir Karbi\u0107, \u201eMythological and Real Heritage. Use of  Genealogy and History in Political Schemes of the Counts of Zrin\/Zr\u00ednyi\/Zrinski and Their Medieval Ancestors,\u201c u: Militia et Litterae: Die beiden Niklaus Zr\u00ednyi und Europa<\/em>, ur. Wilhelm K\u00fchlmann i G\u00e1bor T\u00fcsk\u00e9s (T\u00fcbingen: Max Niemeyer Verlag, 2009.), 33-51; Damir Karbi\u0107, \u201eCommon cult and religious elements in the history of a noble kindred the case study of the \u0160ubi\u0107i of Bribir,\u201c u: Szent M\u00e1rton \u00e9s Benedek nyom\u00e1ban Tanulm\u00e1nyok Koszta L\u00e1szl\u00f3 eml\u00e9k\u00e9re<\/em>, ur. Tam\u00e1s Fedeles i Zsolt Hunyadi (Szeged-Debrecen: 2019.), 243-265.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Tekst je iza\u0161ao uz potporu Ministarstva kulture i medija RH<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-48503","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52768,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52768","url_meta":{"origin":48503,"position":0},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp za mlade \u201cYouth in Cold-War Europe\u201d","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Otvoren je poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp \"Youth in Cold-War Europe\", koji se odr\u017eava od 28.08. do 06.09. 2026. godine u Weimaru (Njema\u010dka). Kamp se odr\u017eava u organizaciji Europskog centra za obrazovanje mladih (EJBW) iz Weimara i njegovih me\u0111unarodnih partnera, te uz financijsku podr\u0161ku Europske unije i Savezne\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":48503,"position":1},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52592,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52592","url_meta":{"origin":48503,"position":2},"title":"Predstavljanje knjige “Turska ku\u0107a u Rijeci” u Zagrebu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U prostorijama Turskog kulturnog centra Yunus Emre u Zagrebu, u utorak 21. travnja 2026. godine, odr\u017eano je sve\u010dano predstavljanje dopunjenog izdanja knjige Turska ku\u0107a u Rijeci, u organizaciji Hrvatsko-turskog dru\u0161tva Rijeka i partnerstvu sa Skupinom prijateljstva Hrvatska-Turska Hrvatskog sabora, Veleposlanstvom Republike Turske u Republici Hrvatskoj te Turskim kulturnim centrom Yunus\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Turska-kuca-ZG.jpg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":48503,"position":3},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":48503,"position":4},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":48503,"position":5},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48503","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=48503"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48503\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49151,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48503\/revisions\/49151"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=48503"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=48503"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=48503"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}