{"id":48178,"date":"2025-09-08T17:14:24","date_gmt":"2025-09-08T17:14:24","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48178"},"modified":"2025-10-28T08:01:08","modified_gmt":"2025-10-28T08:01:08","slug":"mario-simunkovic-prikaz-knjige-ivo-goldstein-jasenovac-drugo-izdanje-2024","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48178","title":{"rendered":"Mario \u0160imunkovi\u0107 \u2013 prikaz knjige \u2013 Ivo Goldstein, \u201eJasenovac (drugo izdanje)\u201c, 2024."},"content":{"rendered":"\n<p class=\"has-text-align-center\"><strong>Ivo Goldstein, <em>Jasenovac (drugo izdanje)<\/em>, Fraktura, Zapre\u0161i\u0107, 2024., 1008 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<p>Drugo izdanje knjige <em>Jasenovac<\/em> (promijenjeno i pro\u0161ireno izdanje) povjesni\u010dara Ive Goldsteina, objavljeno 2024. godine, nadovezuje se na izdanje iz 2018. godine, s odre\u0111enim izmjenama u sadr\u017eaju i s dodatnim poglavljem Gorana Hutineca.<a href=\"#_ftn1\" id=\"_ftnref1\">[1]<\/a><\/p>\n\n\n\n<p>U uvodnom dijelu Goldstein precizira kontekst u kojem je logor nastao i funkcionirao. Jasenovac prikazuje kao primjer logora smrti u Europi u kojemu nije bilo izravnog upravljanja njema\u010dkih nacisti\u010dkih struktura, nego su represija i ubijanje bili u rukama usta\u0161kih vlasti. U ovom poglavlju povezuje doga\u0111aje u Nezavisnoj Dr\u017eavi Hrvatskoj s globalnim ratnim zbivanjima, nagla\u0161avaju\u0107i kako su pobjede i porazi Sila osovine utjecali na dinamiku unutar logora.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon uvodnih poglavlja, autor prelazi na razradu teme u cjelini pod nazivom \u201cPriprema jasenova\u010dkog zlo\u010dina\u201d. Tu se detaljno opisuje nastanak represivnog aparata u NDH, po\u010dev\u0161i od prvih dana usta\u0161ke vlasti i uvo\u0111enja rasnih zakona. Povezuje se uspostava logora sa \u0161irim terorom prema Srbima, \u017didovima i Romima, a dodatno je istaknuta uloga Tre\u0107eg Reicha i talijanske okupacijske zone. Goldstein obja\u0161njava kako je logor od samog po\u010detka bio zami\u0161ljen kao mjesto likvidacije i prisilnog rada, a ne tek kao sabirni ili ka\u017enjeni\u010dki logor, \u010dime odbacuje revizionisti\u010dke poku\u0161aje da se Jasenovac prika\u017ee kao obi\u010dni radni kamp. U ovoj cjelini autor se oslanja na arhivske dokumente, ali i na svjedo\u010danstva pre\u017eivjelih, daju\u0107i \u017eivopisnu sliku procesa u kojem je nastajao logorski kompleks.<\/p>\n\n\n\n<p>Sredi\u0161nji dio knjige \u010dini poglavlje o samom logoru, a posebna pa\u017enja posve\u0107ena je radnim grupama, logorskoj ekonomiji i svakodnevnom \u017eivotu zatvorenika. Autor kombinira podatke iz dokumenata s memoarskim zapisima, pa tako \u010ditatelj dobiva i kvantitativni uvid u organizaciju, ali i ljudsku dimenziju patnje.<\/p>\n\n\n\n<p>Poseban odjeljak posve\u0107en je suo\u010davanju sa zlo\u010dinom, odnosno prvim susretima zatvorenika s logorskom stvarno\u0161\u0107u. Autor analizira mehanizme deportacija, dolaske vlakovima, rituale plja\u010dke i poni\u017eenja, kao i susrete zato\u010denika s usta\u0161ama u logoru.<\/p>\n\n\n\n<p>Poglavlje \u201cTko su zato\u010denici\u201d posve\u0107eno je sociolo\u0161koj i demografskoj strukturi logora\u0161a. Goldstein ovdje detaljno razra\u0111uje sudbinu Srba, \u017didova, Roma i Hrvata, ali se zaustavlja i na specifi\u010dnim kategorijama poput komunista, biv\u0161ih usta\u0161a, dou\u0161nika ili konfidenata. Posebnu pa\u017enju posve\u0107uje \u017eenama i djeci, \u010dije su tragedije u prethodnim istra\u017eivanjima \u010desto bile zapostavljene. Autor se ne zadr\u017eava samo na brojkama, nego ispisuje portrete pojedinaca, \u010dime Jasenovac dobiva lice i glas.<\/p>\n\n\n\n<p>Sljede\u0107a velika cjelina odnosi se na mu\u010denje, umiranje i smrt. U njoj Goldstein rekonstruira logorsku svakodnevicu obilje\u017eenu gla\u0111u, bole\u0161\u0107u, tifusom i stalnim nasiljem. Na temelju svjedo\u010danstava i lije\u010dni\u010dkih izvje\u0161taja opisuje kako su logora\u0161i, li\u0161eni elementarnih uvjeta za \u017eivot, pretvarani u dehumanizirana bi\u0107a. No, paralelno pokazuje i trenutke ljudskosti, solidarnosti i otpora. Posebno su potresni dijelovi o javnim smaknu\u0107ima, nastupima i ritualima poni\u017eenja, kao i o sadizmu pojedinih zapovjednika i \u010duvara. Autor se trudi naglasiti da se nije radilo o izoliranim slu\u010dajevima, nego o sustavno organiziranom teroru.<\/p>\n\n\n\n<p>U kronologiji zlo\u010dina Goldstein prati razvoj logora od zime 1941.\/1942. do samog kraja rata. Tu se obra\u0111uju klju\u010dne epizode: genocid nad Romima, tragedija kozara\u010dke djece, masovne likvidacije u Ciglani, te odlazak na rad u Tre\u0107i Reich. U ovoj cjelini \u010ditatelj dobiva jasnu sliku dinamike u logoru: od po\u010detnih pokolja, preko \u201cmirnijeg\u201d razdoblja od kraja 1942. do travnja 1944., pa do apokalipti\u010dne zavr\u0161nice kada su usta\u0161e, svjesni kraja rata, nastojali izbrisati tragove zlo\u010dina i likvidirati sve preostale logora\u0161e.<\/p>\n\n\n\n<p>Zasebno se obra\u0111uje razdoblje koje se \u010desto u literaturi naziva \u201cmirnim\u201d. Goldstein pokazuje kako je tada u logoru postojala mogu\u0107nost primanja paketa koje je zato\u010denicima slala rodbina, pisma i poneke kulturne aktivnosti, pa i nogometne utakmice, ali to ne zna\u010di da je logor izgubio svoju smrtonosnu funkciju. Upravo u tom razdoblju ubojstva i dalje postoje, a iluzija normalnosti zapravo prikriva teror. Autor uvjerljivo pokazuje kako su kasniji revizionisti taj period koristili kako bi stvorili mit o radnom logoru, ali njihovi navodi padaju u vodu pred masom dokaza o sustavnom ubijanju.<\/p>\n\n\n\n<p>Posebno poglavlje posve\u0107eno je odnosu logora i svijeta izvan njega. Goldstein prikazuje \u0161to se o Jasenovcu znalo u NDH, u me\u0111unarodnoj zajednici i u Katoli\u010dkoj crkvi. Pokazuje se kako je logor, iako se za njega znalo, \u010desto ostajao u sjeni velikih ratnih doga\u0111anja. Ovaj dio knjige va\u017ean je jer povezuje unutarnje iskustvo logora\u0161a s vanjskim svijetom koji se ponekad pravio da ne vidi ili nije mogao u\u010diniti mnogo.<\/p>\n\n\n\n<p>U zavr\u0161nici, Goldstein opisuje pripreme za likvidaciju logora, povratak Luburi\u0107a i novi val terora, te kona\u010dni ustanak i proboj logora\u0161a u travnju 1945. godine. Posebna pa\u017enja posve\u0107ena je svjedo\u010danstvima pre\u017eivjelih i na\u010dinu na koji su usta\u0161e poku\u0161ali prikriti zlo\u010din masovnim ubijanjem i uni\u0161tavanjem tragova. U dijelu o broju \u017ertava bavi se jednim od najosjetljivijih pitanja jasenova\u010dkog logora.<\/p>\n\n\n\n<p>U pogovoru naslova \u201eSavezni\u010dki avioni nad Jasenovcem\u201d Goran Hutinec detaljno analizira snimke logora Jasenovac i Stare Gradi\u0161ke iz ameri\u010dkih i britanskih arhiva, snimljene izme\u0111u 1943. i 1945. godine. Na njima je mogu\u0107e pratiti dogradnje i promjene u logorskoj infrastrukturi \u2013 od zidova i stra\u017earnica do Ciglare i Ko\u017eare \u2013 kao i posljedice savezni\u010dkih bombardiranja. Posebno se osvr\u0107e na napade iz o\u017eujka i travnja 1945. godine. Iako je usta\u0161ka propaganda tvrdila da su bombe pogodile logorske barake, kuhinju i skladi\u0161ta te izazvale velike \u017ertve i me\u0111u zato\u010denicima, Hutinec je uz pomo\u0107 fotografija dokazao da je usta\u0161ka propaganda o pogo\u0111enim logora\u0161kim nastambama i velikom broju stradalih logora\u0161a bila neistinita, jer krateri od eksplozija nisu bili u blizini navedenih baraka. Sve logora\u0161ke nastambe, bolnica, kuhinja kao i zidane zgrade kraj isto\u010dne kapije logora, u koju su zato\u010denici bili premje\u0161teni nekoliko tjedana poslije i odakle su izvr\u0161ili proboj 22. travnja 1945., bile su posve neo\u0161te\u0107ene u bombardiranju.<\/p>\n\n\n\n<p>Drugi va\u017ean dio pogovora odnosi se na pitanje uni\u0161tavanja tragova zlo\u010dina. Hutinec analizira iskaze Ljube Milo\u0161a o suradnji s nacistima i znanju o tehnikama spaljivanja le\u0161eva. Savezni\u010dke fotografije iz travnja 1945. prikazuju ekshumacije i loma\u010de u Donjoj Gradini, \u0161to potvr\u0111uje da su usta\u0161e poku\u0161avali prikriti masovne grobnice spaljivanjem tijela. Time Hutinec argumentirano pobija tvrdnje revizionista da se kod Donje Gradine nalaze \u017ertve poslijeratnog logora. Pogovor tako ima dvostruku vrijednost: kao dokumentarno istra\u017eivanje koje donosi nove izvore (zra\u010dne snimke) i kao politi\u010dko-historiografski komentar na poku\u0161aje relativizacije jasenova\u010dkih zlo\u010dina. Hutinec zaklju\u010duje da se broj \u017ertava zbog uni\u0161tavanja grobnica forenzi\u010dki ne mo\u017ee egzaktno utvrditi, ali se mo\u017ee okvirno procijeniti na temelju dostupnih izvora. Njegov tekst, u kombinaciji s Goldsteinovom sintezom, \u010dini knjigu jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107om obranom od revizionisti\u010dkih manipulacija.<\/p>\n\n\n\n<p>Ovo poglavlje &#8211; pogovor Gorana Hutineca &#8211; najve\u0107a je promjena u odnosu na izdanje iz 2018. godine. Iako je novo izdanje knjige donijelo vrijedno pro\u0161irenje i kori\u0161teno je nekoliko novih knjiga i radova, ostaje dojam da autor nije u potpunosti iskoristio vrijednu literaturu i radove koji su se pojavili u posljednjih \u0161est godina (i ranije). U tom razdoblju objavljeni su va\u017eni radovi koji bi dodatno obogatili interpretaciju. Uklju\u010divanje \u0161ireg kruga recentnih istra\u017eivanja moglo je pridonijeti jo\u0161 potpunijoj slici logora i njegovog mjesta u historiografiji.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon objavljivanja prvog izdanja iz 2018. godine, na knjigu je reagirao povjesni\u010dar Vladimir Geiger svojom opse\u017enom recenzijom, u kojoj je ukazao na odre\u0111ene neto\u010dnosti, nedostatke i propuste.<a href=\"#_ftn2\" id=\"_ftnref2\">[2]<\/a> Goldstein je u novom izdanju iz 2024. godine djelomi\u010dno prihvatio te sugestije, \u0161to pokazuje otvorenost prema kriti\u010dkom dijalogu i spremnost na pobolj\u0161anja. U tekst su unesene odre\u0111ene izmjene koje ispravljaju ranije nepreciznosti ili neto\u010dnosti, ali iako je autor u drugom izdanju u\u010dinio odre\u0111ene ispravke i unio neke dopune, valja primijetiti da nisu svi uo\u010deni nedostaci iz prvog izdanja knjige uklonjeni. <\/p>\n\n\n\n<p>Posebno je \u0161teta \u0161to nije uva\u017eio sugestiju Vladimira Geigera koja se odnosila na na\u010din citiranja i vo\u0111enja bilje\u0161ki. S pravom je Geiger naglasio da je u prvom izdanju sustav bilje\u0161ki bio nedovoljno jasan i pregledan. Na\u017ealost, taj problem u novom izdanju nije u potpunosti rije\u0161en, pa \u010ditatelju ponekad ostaje nejasno na koji se izvor pojedina tvrdnja oslanja. Mi\u0161ljenja sam da bi se na kraju svakog odlomka trebala nalaziti bilje\u0161ka ako je u njemu kori\u0161ten izvor, bilo da se radi o dokumentu, literaturi ili svjedo\u010danstvu. Na taj na\u010din \u010ditatelju je odmah jasno na \u010demu autor temelji svoju tvrdnju i olak\u0161ava se provjera navedenih podataka. Iznimku od toga predstavljaju odlomci koji sadr\u017ee isklju\u010divo autorski tekst, interpretacije ili zaklju\u010dke koji proizlaze iz prethodno navedenih \u010dinjenica. U takvim slu\u010dajevima bilje\u0161ka na kraju odlomka nije nu\u017ena, jer ne upu\u0107uje na dodatni izvor nego na autorovo promi\u0161ljanje. Takav pristup uskla\u0111uje znanstvenu preciznost sa \u010ditljivo\u0161\u0107u teksta, a istodobno poja\u010dava transparentnost u razlikovanju \u010dinjenica od interpretacije.<\/p>\n\n\n\n<p>Vladimir Geiger je tako\u0111er prigovorio Goldsteinu zbog izno\u0161enja procjena broja \u017ertava i u svojoj recenziji naglasio je kako ne zna koliki je broj jasenova\u010dkih \u017ertava niti se to usu\u0111uje tvrditi, ali jasno isti\u010de da su stradanja bila velikih razmjera i da ih se ne mo\u017ee svoditi na marginalne ili prenapuhane procjene. S takvim se stavom valja slo\u017eiti jer brojke u ovom kontekstu moraju biti kori\u0161tene pa\u017eljivo i odgovorno. Ipak, ostaje otvoreno pitanje mo\u017ee li se sveobuhvatna sinteza o jednom logoru napisati bez poku\u0161aja procjene \u017ertava, jer broj, koliko god bio nesavr\u0161en, ostaje sastavni dio razumijevanja razmjera zlo\u010dina. U tom smislu \u010dini se va\u017enim nastaviti raspravu o metodolo\u0161kim pristupima i mjerama opreza u odre\u0111ivanju broja stradalih, uz svijest da nijedna procjena ne mo\u017ee iscrpiti punu ljudsku tragediju.<\/p>\n\n\n\n<p>Goldsteinova procjena broja \u017ertava mo\u017ee biti predmet razli\u010ditih tuma\u010denja i rasprava, no nesporno je da Goldstein u ovom izdanju donosi najcjelovitiju i najdetaljniju sintezu o jasenova\u010dkom logorskom kompleksu do danas. Goldstein se pritom dosljedno suprotstavlja manipulacijama, bilo da je rije\u010d o prenapuhavaju broja \u017ertava u socijalisti\u010dko doba, bilo o suvremenim revizionisti\u010dkim poku\u0161ajima da se Jasenovac prika\u017ee kao radni logor i negiraju stvarni razmjeri zlo\u010dina prikazuju\u0107i ih tek u obliku simboli\u010dnih ili minimalnih brojki.<\/p>\n\n\n\n<p>Djelo se temelji na \u0161irokom rasponu izvora \u2013 od arhivskih dokumenata, preko svjedo\u010danstava pre\u017eivjelih i svjedo\u010danstava upravitelja logora, do memoarske i sekundarne literature koje autor vje\u0161to povezuje u koherentnu i preglednu naraciju. \u010citatelju se tako ne nude samo osnovne povijesne \u010dinjenice, nego i dublji uvid u mehanizme zlo\u010dina, svakodnevicu logora\u0161a te funkcioniranje logora u \u0161irem politi\u010dkom i vojnom kontekstu.<\/p>\n\n\n\n<p>Posebnu vrijednost knjige \u010dini obilje svjedo\u010danstava i imena koja se u njoj donose. Ta svjedo\u010danstva nisu samo ilustracija naracije, nego i dragocjeni pokazatelji budu\u0107im istra\u017eiva\u010dima koji se bave pojedina\u010dnim sudbinama. Samim time \u0161to ih autor uklju\u010duje u tekst, ukazuje na izvore i podsje\u0107a na postojanje zapisa koji bi ina\u010de mogli ostati raspr\u0161eni u arhivima ili zaboravljeni. Tako se knjiga ne iscrpljuje u sintezi i analizi, nego otvara vrata detaljnijim mikrohistorijskim istra\u017eivanjima koja bi mogla rasvijetliti \u017eivote i patnje pojedinih logora\u0161a. U tom smislu, svaki spomenuti podatak i svako sa\u010duvano ime postaju most prema novim istra\u017eiva\u010dkim mogu\u0107nostima i doprinos o\u010duvanju kolektivnog sje\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Mario \u0160imunkovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref1\" id=\"_ftn1\">[1]<\/a> Ovaj prikaz knjige dio je odgovora na pitanje \u0161to smatram stru\u010dno pouzdanom literaturom o koncentracijskom logoru Jasenovac. Vi\u0161e o tome u mom prilogu: Odgovor na pitanje Luke \u0160ari\u0107a \u201cTko odre\u0111uje imamo li dovoljno literature o Jasenovcu i je li ona pouzdana?\u201d, <a href=\"https:\/\/historiografija.hr\/?p=47536\">https:\/\/historiografija.hr\/?p=47536<\/a><\/p>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref2\" id=\"_ftn2\">[2]<\/a> Afirmativne i kriti\u010dke ocjene knjige Ive Goldsteina \u201cJasenovac\u201d, <a href=\"https:\/\/historiografija.hr\/?p=15195\">https:\/\/historiografija.hr\/?p=15195<\/a><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<p><em>Tekst je iza\u0161ao uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.<\/em><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<p><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-48178","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48178","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=48178"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48178\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49158,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48178\/revisions\/49158"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=48178"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=48178"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=48178"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}