{"id":48142,"date":"2025-09-04T21:22:48","date_gmt":"2025-09-04T21:22:48","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48142"},"modified":"2025-10-28T07:55:22","modified_gmt":"2025-10-28T07:55:22","slug":"miljenko-hajdarovic-umjetna-inteligencija-i-povijest-saveznik-ili-prijetnja-obrazovanju-i-historiografiji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48142","title":{"rendered":"Miljenko Hajdarovi\u0107 – Umjetna inteligencija i povijest: saveznik ili prijetnja obrazovanju i historiografiji?"},"content":{"rendered":"\n

Umjetna inteligencija i povijest: saveznik ili prijetnja obrazovanju i historiografiji?<\/strong><\/h3>\n\n\n\n

1. Uvod<\/h3>\n\n\n\n

Umjetna inteligencija posljednjih je godina postala nezaobilazna tema u obrazovanju, znanosti i javnom prostoru. Dok su donedavno rasprave o digitalnoj transformaciji bile usredoto\u010dene na informatizaciju nastave i razvoj digitalnih kompetencija, danas je u sredi\u0161tu pozornosti pitanje kako generativna umjetna inteligencija oblikuje samo razumijevanje znanja, pou\u010davanja i kriti\u010dkog mi\u0161ljenja. U kontekstu nastave povijesti, to pitanje postaje osobito osjetljivo jer se radi o disciplini koja se temelji na izvorima, interpretaciji i eti\u010dkoj odgovornosti prema pro\u0161losti.<\/p>\n\n\n\n

U europskim okvirima, naglasak se sve vi\u0161e stavlja na povezivanje novih tehnologija s o\u010duvanjem i ja\u010danjem demokratskih vrijednosti. U istra\u017eivanju provedenom za Vije\u0107e Europe isti\u010de se kako upravo kombinacija umjetne inteligencije, pro\u0161irene i virtualne stvarnosti, 5G mre\u017ea, obrade prirodnog jezika i gejmifikacije otvara sasvim nove mogu\u0107nosti za pou\u010davanje povijesti i gra\u0111anskog odgoja. Te tehnologije mogu pridonijeti ve\u0107oj interaktivnosti, dostupnosti i anga\u017emanu u\u010denika, ali istodobno nose rizik povr\u0161nog u\u010denja, komercijalizacije obrazovanja i ja\u010danja nejednakosti (Hajdarovi\u0107, 2024). Time je jasno da se pitanje umjetne inteligencije ne mo\u017ee svesti na tehni\u010dki alat \u2013 ono je ujedno i politi\u010dko, pedago\u0161ko i eti\u010dko pitanje.<\/p>\n\n\n\n

U hrvatskom i regionalnom kontekstu, umjetna inteligencija ve\u0107 se koristi u \u0161kolskim projektima i eksperimentima. U\u010denici su, primjerice, uz pomo\u0107 AI alata stvarali alternativne povijesti, rekonstruirali pro\u0161lost kroz digitalne prikaze ili analizirali vlastite radove u usporedbi s onima koje generira AI. No, kako pokazuje \u010dlanak Valentine Milohani\u0107 (2024), mogu\u0107nost stvaranja la\u017enih povijesnih izvora i ilustracija uz pomo\u0107 generativne AI otvara i novu dimenziju rizika. Ako u\u010denici ili javnost ne razviju sposobnost kriti\u010dkog razlikovanja autenti\u010dnog i generiranog, otvara se prostor za zlouporabu povijesti, manipulaciju sje\u0107anjem i \u0161irenje dezinformacija. Upravo u tom spoju potencijala i rizika krije se klju\u010dno pitanje: kako uspostaviti ravnote\u017eu izme\u0111u kreativne i didakti\u010dke uporabe umjetne inteligencije s jedne strane i nu\u017ene za\u0161tite povijesne istine i demokratskih vrijednosti s druge.<\/p>\n\n\n\n

U ovom radu istra\u017eit \u0107e se osnovne definicije i povijest razvoja umjetne inteligencije, njezini potencijali i rizici u obrazovanju od osnovne \u0161kole do sveu\u010dili\u0161ta, specifi\u010dne prilike i opasnosti u historiografiji, kao i mogu\u0107nosti i izazovi njezine primjene u pou\u010davanju povijesti. Poseban naglasak stavit \u0107e se na konkretne primjere kori\u0161tenja generativne AI u nastavi povijesti, kako u Hrvatskoj, tako i u me\u0111unarodnom kontekstu, te na promi\u0161ljanje o tome kako nove tehnologije mogu slu\u017eiti obrazovanju u demokratskom duhu.<\/p>\n\n\n\n

2. Osnovne definicije vezane uz umjetnu inteligenciju<\/h3>\n\n\n\n

Umjetna inteligencija (UI) u naj\u0161irem smislu ozna\u010dava sposobnost ra\u010dunalnih sustava da izvode zadatke koji su tradicionalno zahtijevali ljudsku inteligenciju \u2013 poput prepoznavanja govora i slika, razumijevanja jezika, dono\u0161enja odluka i stvaranja novih sadr\u017eaja. Premda su se vizije o \u201eumjetnim bi\u0107ima\u201c javljale ve\u0107 u anti\u010dkoj mitologiji i ranonovovjekovnoj filozofiji, tek se sredinom 20. stolje\u0107a pojavio sustavni znanstveni interes. Pojam artificial intelligence<\/em> prvi je put slu\u017ebeno upotrijebio John McCarthy na konferenciji u Dartmouthu 1956. godine, \u010dime je zapo\u010dela moderna povijest AI-a (Hajdarovi\u0107, 2023b).<\/p>\n\n\n\n

Dana\u0161nji diskurs o umjetnoj inteligenciji obuhva\u0107a nekoliko klju\u010dnih pojmova i podjela. Klasi\u010dna AI razvijala se na temelju logi\u010dkih pravila i simboli\u010dke reprezentacije znanja. Strojno u\u010denje ozna\u010dava algoritme koji u\u010de iz velikih koli\u010dina podataka, prepoznaju\u0107i obrasce i predvi\u0111aju\u0107i ishode. Duboko u\u010denje predstavlja napredniju fazu strojnog u\u010denja u kojoj vi\u0161eslojni neuronski modeli analiziraju goleme koli\u010dine informacija, \u0161to je omogu\u0107ilo nagli razvoj sustava za prepoznavanje slika, jezika i slo\u017eenih uzoraka.<\/p>\n\n\n\n

Najnoviji i najvidljiviji oblik jest generativna umjetna inteligencija (GenAI<\/em>), koja stvara novi sadr\u017eaj: tekstove, slike, glazbu, videozapise i interaktivne simulacije (Bellas et al., 2025). Generativni modeli poput ChatGPT-a ili Midjourneyja temelje se na velikim jezi\u010dnim modelima (Large Language Models<\/em> \u2013 LLM), treniranima na milijardama rije\u010di i podataka. Njihova snaga le\u017ei u sposobnosti da proizvode stilski uvjerljive i koherentne tekstove, ali upravo zbog toga nastaje i problem tzv. \u201ehalucinacija\u201c \u2013 sadr\u017eaja koji zvu\u010di to\u010dno, a zapravo je neto\u010dan ili izmi\u0161ljen (Hadan et al., 2024).<\/p>\n\n\n\n

Kako bi se korisnicima omogu\u0107ilo bolje razumijevanje na\u010dina rada takvih sustava, razvija se koncept obja\u0161njive umjetne inteligencije (Explainable AI \u2013 XAI). XAI nagla\u0161ava transparentnost algoritama i njihovu sposobnost da objasne na temelju \u010dega su donijeli odre\u0111eni zaklju\u010dak. U obrazovnom kontekstu to zna\u010di da u\u010denici i nastavnici ne dobivaju samo \u201egotov odgovor\u201c, ve\u0107 i uvid u proces, \u0161to pridonosi razvoju kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i povjerenja u tehnologiju (Bellas et al., 2025).<\/p>\n\n\n\n

U me\u0111unarodnim okvirima sve se vi\u0161e govori o AI pismenosti<\/em>, koja podrazumijeva znanje, vje\u0161tine i vrijednosti potrebne za razumijevanje, kriti\u010dku procjenu i odgovorno kori\u0161tenje umjetne inteligencije. UNESCO (2022) isti\u010de da AI pismenost ne obuhva\u0107a samo tehni\u010dke kompetencije, ve\u0107 i eti\u010dke aspekte, svijest o privatnosti, mogu\u0107im pristranostima i utjecaju na demokratske procese. Europska unija kroz AI Act<\/em> nagla\u0161ava ljudski nadzor, transparentnost i za\u0161titu podataka, dok Ameri\u010dko povijesno dru\u0161tvo (AHA, 2025) u svojim smjernicama za pou\u010davanje povijesti inzistira na multiperspektivnosti i jasno\u0107i u ozna\u010davanju AI doprinosa u nastavi.<\/p>\n\n\n\n

Va\u017eno je naglasiti i da umjetna inteligencija nije neutralna tehnologija. Kako upozorava Milohani\u0107 (2024), generativni modeli mogu stvarati la\u017ene povijesne izvore i ilustracije, \u0161to u obrazovnom procesu zahtijeva dodatnu pozornost. Pitanje nije samo \u201e\u0161to AI mo\u017ee u\u010diniti\u201c, nego i \u201ekako mi koristimo AI\u201c \u2013 ho\u0107e li ona slu\u017eiti kao alat za osna\u017eivanje u\u010denika i nastavnika, ili kao sredstvo manipulacije i dezinformiranja. Upravo zato definicije umjetne inteligencije u obrazovnom i historiografskom kontekstu ne smiju biti isklju\u010divo tehni\u010dke, nego moraju uklju\u010divati i pedago\u0161ku, eti\u010dku i dru\u0161tvenu dimenziju.<\/p>\n\n\n\n

3. Povijest razvoja umjetne inteligencije<\/h3>\n\n\n\n

Razvoj umjetne inteligencije povezuje se s ljudskom ma\u0161tom, filozofskim promi\u0161ljanjima i dru\u0161tvenim potrebama puno prije nego \u0161to je postala znanstvena disciplina. Jo\u0161 u anti\u010dkoj Gr\u010dkoj pojavljuje se mit o bron\u010danom divu Talosu koji je \u0161titio Kretu, dok \u017eidovska tradicija poznaje pri\u010du o Golemu, bi\u0107u oblikovanom iz gline i o\u017eivljenom ljudskom voljom. Ove naracije svjedo\u010de o stoljetnoj ljudskoj te\u017enji za stvaranjem bi\u0107a koje mo\u017ee obavljati slo\u017eene zadatke umjesto \u010dovjeka. Filozofi ranoga novog vijeka, poput Ren\u00e9a Descartesa i Gottfrieda Wilhelma Leibniza, razvili su koncepte mehani\u010dkih i univerzalnih strojeva, otvaraju\u0107i prostor razmi\u0161ljanju o umjetnom umu (Hajdarovi\u0107, 2023c).<\/p>\n\n\n\n

U 19. stolje\u0107u George Boole oblikovao je simboli\u010dku logiku koja je postavila temelje digitalnog ra\u010dunarstva. Charles Babbage konstruirao je diferencijalni i analiti\u010dki stroj, a Ada Lovelace napisala prvi algoritam koji je prepoznat kao pionirski programski kod. U 20. stolje\u0107u Alan Turing svojim je radom \u201cComputing Machinery and Intelligence\u201d (1950) postavio klju\u010dna pitanja: mo\u017ee li stroj misliti i kako to ispitati. Njegov poznati \u201eTuringov test\u201c i danas je simbol kriterija za prepoznavanje inteligentnog pona\u0161anja strojeva.<\/p>\n\n\n\n

Godina 1956. u Dartmouthu ozna\u010dila je ro\u0111enje moderne umjetne inteligencije. John McCarthy, Marvin Minsky, Nathaniel Rochester i Claude Shannon okupili su skupinu znanstvenika kako bi istra\u017eili mogu\u0107nost stvaranja \u201estroja koji u\u010di\u201c. Iz tog vremena potje\u010du prvi programi za igranje \u0161aha, rje\u0161avanje logi\u010dkih problema i obradu jezika. Tijekom 1960-ih i 1970-ih optimizam je bio velik, no ograni\u010denja tada\u0161nje tehnologije dovela su do prvih \u201eAI zima\u201c, razdoblja razo\u010daranja i smanjenog financiranja. Unato\u010d tome, istra\u017eivanja su nastavila te\u0107i u podru\u010dju ekspertnih sustava i robotike.<\/p>\n\n\n\n

Pravi procvat dogodio se 2010-ih zahvaljuju\u0107i razvoju grafi\u010dkih procesora (GPU), pove\u0107anju ra\u010dunalne snage i dostupnosti golemih koli\u010dina podataka. To je omogu\u0107ilo eksplozivan razvoj strojnog i dubokog u\u010denja, a time i alata koji danas oblikuju na\u0161e svakodnevne \u017eivote \u2013 od sustava prepoznavanja lica do preporuka na streaming platformama (Russell & Norvig, 2020).<\/p>\n\n\n\n

Poseban zaokret donijela je generativna umjetna inteligencija, osobito nakon 2022. godine s pojavom ChatGPT-a i drugih modela. Oni ne samo da prepoznaju obrasce, nego i stvaraju nove sadr\u017eaje \u2013 tekstove, slike, glazbu i simulacije. Novi korak predstavljaju tzv. world modeli<\/em> poput Genie 3, koji mogu generirati interaktivne mikrosvjetove i omogu\u0107iti korisnicima simulaciju povijesnih doga\u0111aja ili rekonstrukciju prostora (Hajdarovi\u0107, 2025b).<\/p>\n\n\n\n

U obrazovanju se umjetna inteligencija pojavila ve\u0107 1980-ih u obliku Intelligent Tutoring Systems<\/em>, ali je njezin pravi potencijal prepoznat tek s razvojem adaptivnih platformi i analitike u\u010denja u 21. stolje\u0107u. UNESCO (2022) i Europska komisija danas razvijaju kurikulume AI pismenosti za osnovne i srednje \u0161kole, nagla\u0161avaju\u0107i interdisciplinarni pristup, etiku i kriti\u010dko mi\u0161ljenje. Kako pokazuje Hajdarovi\u0107 (2024), uloga AI-a u nastavi povijesti nije samo tehni\u010dka, ve\u0107 i duboko politi\u010dka: ona mo\u017ee slu\u017eiti kao sredstvo za ja\u010danje demokratskih vrijednosti, ali i za njihovo potkopavanje ako se koristi nekriti\u010dki.<\/p>\n\n\n\n

4. Potencijali i rizici upotrebe umjetne inteligencije u obrazovanju<\/h3>\n\n\n\n

Umjetna inteligencija u obrazovanju sve se vi\u0161e prepoznaje kao tehnologija koja mo\u017ee radikalno promijeniti na\u010dine pou\u010davanja i u\u010denja. Njezin najve\u0107i potencijal le\u017ei u personalizaciji obrazovnog procesa. Algoritmi mogu pratiti napredak u\u010denika, prepoznati njihove jake i slabe strane te im nuditi zadatke i materijale prilago\u0111ene njihovoj razini znanja i interesima. Na taj na\u010din barem se djelomi\u010dno rje\u0161ava problem heterogenih razreda, u kojima u\u010denici u\u010de razli\u010ditim tempom i s razli\u010ditim predznanjem (Lehmann, Cornelius & Sting, 2025).<\/p>\n\n\n\n

AI mo\u017ee rasteretiti nastavnike od administrativnih poslova, poput ocjenjivanja kratkih eseja, vo\u0111enja evidencija ili izrade osnovnih kvizova, \u010dime im ostaje vi\u0161e vremena za pedago\u0161ki i mentorski rad (Harvey, Koenecke & Kizilcec, 2025). Tako\u0111er, omogu\u0107uje razvoj inkluzivnijeg obrazovanja \u2013 generativni alati mogu prevoditi tekstove, stvarati pristupa\u010dne materijale za u\u010denike s te\u0161ko\u0107ama u u\u010denju ili izraditi multimedijalne sadr\u017eaje koji olak\u0161avaju razumijevanje slo\u017eenih pojmova.<\/p>\n\n\n\n

No, istra\u017eivanja upozoravaju da u\u010dinak umjetne inteligencije nije jednozna\u010dan. Kada u\u010denici koriste AI kao dopunu vlastitom u\u010denju, primjerice kako bi dobili dodatna obja\u0161njenja ili ilustracije pojmova, rezultati su pozitivni. Kada se, pak, oslanjaju na AI da umjesto njih rje\u0161ava zadatke, znanje je povr\u0161nije, a dugoro\u010dno i slabije usvojeno (Lehmann, Cornelius & Sting, 2025). Postoji i rizik pove\u0107anja razlika me\u0111u u\u010denicima: oni s ve\u0107im predznanjem uspje\u0161no koriste AI kao podr\u0161ku, dok u\u010denici slabijeg predznanja \u010de\u0161\u0107e pose\u017eu za gotovim rje\u0161enjima, \u010dime gube priliku za dublje razumijevanje.<\/p>\n\n\n\n

AI donosi i \u0161ira dru\u0161tvena i eti\u010dka pitanja. UNESCO i Europska komisija nagla\u0161avaju va\u017enost razvoja AI pismenosti, koja uklju\u010duje razumijevanje rada sustava, svijest o pristranostima i sposobnost kriti\u010dkog kori\u0161tenja alata (UNESCO, 2022; Bellas et al., 2025). To podrazumijeva da u\u010denici i nastavnici moraju biti svjesni rizika manipulacije, mogu\u0107nosti naru\u0161avanja privatnosti i utjecaja komercijalnih interesa na oblikovanje obrazovnih sadr\u017eaja. Filozofi obrazovanja isti\u010du da komercijalni modeli AI-a, fokusirani na individualizaciju i automatizaciju, mogu naru\u0161iti demokratski karakter obrazovanja jer potiskuju suradnju i zajedni\u010dko promi\u0161ljanje (Wieczorek, 2025).<\/p>\n\n\n\n

Iskustva nastavnika pokazuju da su \u010desto suo\u010deni s nedostatkom podr\u0161ke i jasnih smjernica. Dok kompanije koje razvijaju edtech<\/em> rje\u0161enja nagla\u0161avaju sigurnost i korisnost svojih alata, nastavnici su zabrinuti za dublje posljedice: smanjenje motivacije u\u010denika, opasnost od plagiranja, dodatno administrativno optere\u0107enje i gubitak pedago\u0161ke autonomije (Harvey, Koenecke & Kizilcec, 2025). Upravo zbog toga stru\u010dna usavr\u0161avanja nastavnika prepoznaju se kao klju\u010d za uspje\u0161no uklju\u010divanje AI-a u obrazovni proces (Bili\u0161kov, 2025).<\/p>\n\n\n\n

5. Potencijali i rizici u historiografiji<\/h3>\n\n\n\n

U historiografiji umjetna inteligencija otvara nove mogu\u0107nosti, ali i nova pitanja o samoj prirodi povijesne znanosti. Povjesni\u010dari ve\u0107 desetlje\u0107ima koriste digitalne alate za analizu i pohranu izvora, no generativna umjetna inteligencija unosi kvalitativnu promjenu. AI mo\u017ee u vrlo kratkom vremenu obraditi goleme koli\u010dine podataka, prepoznati obrasce u tekstovima, olak\u0161ati prevo\u0111enje arhai\u010dnih jezika i vizualizirati kompleksne procese poput migracija ili ekonomskih mre\u017ea (Wollny et al., 2021). U digitalnoj humanistici ve\u0107 se ustalila praksa kori\u0161tenja ra\u010dunalnih alata za istra\u017eivanje kulturnih i povijesnih fenomena (\u0110ur\u0111evi\u0107, 2022), a umjetna inteligencija u tom smislu nastavlja te trendove, pove\u0107avaju\u0107i dostupnost izvora i u\u010dinkovitost analize.<\/p>\n\n\n\n

No, generativna umjetna inteligencija donosi i ozbiljne rizike. Povijest nije samo popis \u010dinjenica, nego i njihova interpretacija. Kada AI generira tekstove koji zvu\u010de uvjerljivo, ali nisu utemeljeni na stvarnim izvorima, nastaje opasnost pseudopovijesti \u2013 narativa koji se predstavljaju kao znanstveni, a zapravo su plod halucinacija modela (Hadan et al., 2024). Takva praksa mo\u017ee zbuniti istra\u017eiva\u010de i \u0161iru javnost, a u kontekstu obrazovanja dodatno relativizirati razliku izme\u0111u znanstvenih i dezinformacijskih sadr\u017eaja. Posljednjih mjeseci upravo o takvim u\u010destalim slu\u010dajevima upozorava Memorijalni muzej Auschwitz-Birkenau.<\/p>\n\n\n\n

U akademskom pisanju javlja se i pitanje autorstva. Generativni alati mogu doprinijeti stilu i jasno\u0107i tekstova, ali \u010desto gube refleksivnu dimenziju i interpretativnu dubinu koju od povjesni\u010dara o\u010dekujemo. Recenzentski sustav suo\u010dava se s problemom da stru\u010dnjaci ponekad te\u0161ko razlikuju tekstove koje je napisao \u010dovjek od onih koje je proizvela umjetna inteligencija, \u0161to mo\u017ee dovesti do nepovjerenja i naru\u0161avanja znanstvenog integriteta (Nacke et al., 2024). Zbog toga se sve \u010de\u0161\u0107e nagla\u0161ava potreba za transparentnim ozna\u010davanjem uporabe AI u znanstvenim publikacijama.<\/p>\n\n\n\n

Etika kori\u0161tenja AI-a u historiografiji uklju\u010duje i pitanje autorskih prava. Veliki jezi\u010dni modeli treniraju na milijardama tekstova, \u010desto bez pristanka ili znanja autora. Time se otvara rasprava o odr\u017eivosti informacijskog ekosustava i pravednosti prema onima koji stvaraju izvornu gra\u0111u (Pavli\u0107, Krpan & Zgrablji\u0107 Rotar, 2024). Poseban izazov predstavlja i pitanje kulturnog anahronizma: AI modeli pri generiranju vizualnih sadr\u017eaja \u010desto ignoriraju ikonografska pravila, povijesni kontekst i kulturne konvencije. To potvr\u0111uju primjeri neuspjelih poku\u0161aja animacija ili interpretacija satiri\u010dnih ilustracija koji su rezultirali stereotipnim i neto\u010dnim prikazima pro\u0161losti (Hajdarovi\u0107, 2024, 2025a).<\/p>\n\n\n\n

AI u historiografiji mo\u017ee djelovati i kao svojevrsni \u201ejunior historiograf\u201c \u2013 koji poma\u017ee u obradi podataka, otkrivanju obrazaca i poticanju novih istra\u017eiva\u010dkih pitanja (Hajdarovi\u0107, 2025b). Me\u0111utim, interpretativna dimenzija ostaje nezamjenjiva ljudska zada\u0107a. Povjesni\u010dari se, stoga, moraju prilagoditi novim alatima, ali i razvijati metodologije i eti\u010dke standarde kako bi osigurali da tehnologija obogati, a ne osiroma\u0161i disciplinu.<\/p>\n\n\n\n

6. Potencijali i rizici u pou\u010davanju povijesti<\/h3>\n\n\n\n

Pou\u010davanje povijesti specifi\u010dno je po tome \u0161to ne prenosi samo \u010dinjeni\u010dne informacije, nego oblikuje kriti\u010dko mi\u0161ljenje, osjetljivost prema izvorima i razumijevanje kulturnog i demokratskog naslje\u0111a. Upravo zbog toga uvo\u0111enje umjetne inteligencije u ovaj predmet nosi i velike potencijale i zna\u010dajne rizike.<\/p>\n\n\n\n

Generativna umjetna inteligencija otvara prostor za razvoj kreativnih i interaktivnih metoda rada. U\u010denici mogu sudjelovati u simulacijama povijesnih doga\u0111aja, razgovarati s \u201eo\u017eivljenim\u201c povijesnim li\u010dnostima putem chatbotova<\/em>, stvarati scenarije alternativnih povijesti ili koristiti AI za prevo\u0111enje i analizu povijesnih izvora. Projekti u hrvatskim \u0161kolama pokazuju kako se u\u010denici uklju\u010duju u takve aktivnosti: u Gimnaziji A. G. Mato\u0161a u \u0110akovu kreirali su alternativne povijesti uz pomo\u0107 AI alata, razvijaju\u0107i time kriti\u010dko mi\u0161ljenje i sposobnost argumentacije (Jan\u010dula, Luli\u0107 & Krbavac, 2024), dok su u\u010denici O\u0160 Ladimirevci povezali rimsku ba\u0161tinu i generativne alate u sklopu Festivala znanosti 2025, otkrivaju\u0107i kako tehnologija mo\u017ee u\u010diniti povijest bli\u017eom i atraktivnijom (Duka, Hajdarovi\u0107 & Lovre\u010di\u0107, 2024).<\/p>\n\n\n\n

AI se pokazala korisnom i u razvoju metakognitivnih vje\u0161tina. Projekt AI vs. MI<\/em> ukazao je na to da u\u010denici razvijaju kriti\u010dku procjenu kada uspore\u0111uju vlastite kreativne radove s onima koje generira AI, u\u010de\u0107i prepoznati prednosti i ograni\u010denja oba pristupa (Buljan-Ba\u0161i\u0107, 2023). Na taj se na\u010din umjetna inteligencija mo\u017ee koristiti kao sparing partner<\/em> u nastavi, poti\u010du\u0107i u\u010denike na razmi\u0161ljanje i analizu.<\/p>\n\n\n\n

No, rizici su jednako prisutni. Generativni modeli \u010desto proizvode povijesno neto\u010dne ili povr\u0161no interpretirane sadr\u017eaje. Vizualne rekonstrukcije mogu zavr\u0161iti u anakronizmima, a tekstualni materijali mogu zvu\u010dati uvjerljivo, ali se temeljiti na halucinacijama modela. Primjeri neuspjelih animacija gr\u010dkih bogova ili poku\u0161aja interpretacije satiri\u010dnih povijesnih ilustracija pokazuju koliko je lako skrenuti u banalizaciju ili pogre\u0161no razumijevanje kulturnih kodova (Hajdarovi\u0107, 2024, 2025a).<\/p>\n\n\n\n

Drugi izazov jest akademska \u010destitost. U\u010denici mogu koristiti AI kako bi br\u017ee do\u0161li do gotovih eseja ili analiza, \u0161to smanjuje njihovu motivaciju za istra\u017eiva\u010dki rad i razumijevanje procesa u\u010denja. Time se ugro\u017eava autenti\u010dnost u\u010deni\u010dkih radova, a u\u010diteljima ote\u017eava vrednovanje. Istra\u017eivanje provedeno me\u0111u u\u010diteljima povijesti u Hrvatskoj pokazalo je da ve\u0107ina nastavnika te\u0161ko razlikuje AI-generirane tekstove od onih koje je napisao \u010dovjek, \u0161to potvr\u0111uje da se naglasak u vrednovanju treba prebaciti s gotovog proizvoda na proces rada i kriti\u010dko kori\u0161tenje izvora (Hajdarovi\u0107, 2023a).<\/p>\n\n\n\n

Umjetna inteligencija utje\u010de i na pedago\u0161ku dinamiku. Sve se vi\u0161e isti\u010de da ona mijenja dominantne modele pou\u010davanja: u\u010ditelj vi\u0161e nije primarno predava\u010d, nego postaje mentor i dizajner u\u010denja, dok u\u010denici preuzimaju aktivniju ulogu (Hajdarovi\u0107 & Ramu\u0161\u0107ak, 2024). To otvara mogu\u0107nosti za konstruktivisti\u010dke i kompetencijske pristupe, ali i pove\u0107ava pritisak na nastavnike da stalno razvijaju nove vje\u0161tine i prilago\u0111avaju metode.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111unarodne smjernice, poput onih Ameri\u010dkog povijesnog dru\u0161tva (AHA, 2025), nagla\u0161avaju da se AI u nastavi povijesti treba koristiti kao pomo\u0107no sredstvo, nikako kao zamjena za rad s izvornim dokumentima i kriti\u010dku raspravu. Transparentnost u ozna\u010davanju AI doprinosa, procesno vrednovanje i multiperspektivnost prepoznaju se kao nu\u017eni standardi za o\u010duvanje kvalitete nastave i povijesne pismenosti u\u010denika.<\/p>\n\n\n\n

7. Primjeri kori\u0161tenja GenAI u pou\u010davanju povijesti<\/h3>\n\n\n\n

Primjena generativne umjetne inteligencije u pou\u010davanju povijesti sve je \u010de\u0161\u0107a i u hrvatskom i u me\u0111unarodnom kontekstu, a primjeri pokazuju i potencijalne koristi i rizike.<\/p>\n\n\n\n

U Gimnaziji A. G. Mato\u0161a u \u0110akovu u\u010denici su u sklopu Centra izvrsnosti za umjetnu inteligenciju koristili GenAI za oblikovanje scenarija alternativnih povijesti. Na taj su na\u010din u\u010dili povezivati uzroke i posljedice povijesnih doga\u0111aja te razvijali kriti\u010dko mi\u0161ljenje o tome kako bi se povijest mogla odvijati da su pojedine odluke bile druk\u010dije (Jan\u010dula, Luli\u0107 & Krbavac, 2024). U Osnovnoj \u0161koli Ladimirevci tijekom Festivala znanosti 2025. u\u010denici su u projektu \u201eRimljani u doba umjetne inteligencije\u201c kombinirali istra\u017eivanje anti\u010dkog naslje\u0111a s digitalnim alatima. Umjetna inteligencija kori\u0161tena je za izradu vizualnih prikaza i kratkih narativa, \u010dime se ba\u0161tina u\u010dinila privla\u010dnijom i dostupnijom (Duka, Hajdarovi\u0107 & Lovre\u010di\u0107, 2024).<\/p>\n\n\n\n

Projekt AI vs. MI<\/em> pokazao je kako se u\u010denici mogu potaknuti na dublje promi\u0161ljanje kada paralelno uspore\u0111uju vlastite radove i one koje je proizvela umjetna inteligencija. U\u010denici su izra\u0111ivali crte\u017ee, pisane zadatke i druge kreativne radove, a zatim analizirali sli\u010dnosti i razlike u odnosu na AI-generirane verzije. Na taj su na\u010din razvijali sposobnost evaluacije i medijsku pismenost (Buljan-Ba\u0161i\u0107, 2023).<\/p>\n\n\n\n

Na me\u0111unarodnoj razini provode se pilot-programi koji pokazuju sli\u010dne u\u010dinke. U Velikoj Britaniji studenti povijesti koristili su Google Gemini za oblikovanje pitanja za seminarske rasprave i kao potporu pri pisanju radova. Rezultati pokazuju da takva uporaba AI-a mo\u017ee pove\u0107ati anga\u017eman studenata i potaknuti ih na kriti\u010dko preispitivanje izvora, pod uvjetom da se alati koriste vo\u0111eno i refleksivno (Royal Historical Society, 2025). U Latinskoj Americi zabilje\u017eeni su primjeri kori\u0161tenja AI simulacija razgovora s povijesnim li\u010dnostima poput Sim\u00f3na Bol\u00edvara, gdje su u\u010denici morali analizirati dobivene odgovore i razlikovati vjerodostojne od neto\u010dnih informacija (Mart\u00ednez, L\u00f3pez & Hern\u00e1ndez, 2024).<\/p>\n\n\n\n

U Kanadi i Sjedinjenim Ameri\u010dkim Dr\u017eavama sve se vi\u0161e nagla\u0161ava potreba za jasnim smjernicama. Ameri\u010dko povijesno dru\u0161tvo (AHA, 2025) preporu\u010duje da se umjetna inteligencija koristi za transkripciju i prevo\u0111enje izvora, generiranje vizualnih prikaza i poticanje rasprava, ali da nikada ne zamijeni rad s izvornim dokumentima i u\u010diteljski nadzor. Takav pristup odra\u017eava i upozorenja Valentine Milohani\u0107 (2024), koja isti\u010de rizik od stvaranja la\u017enih povijesnih izvora i ilustracija te nagla\u0161ava potrebu da u\u010denici razviju vje\u0161tinu razlikovanja autenti\u010dnog od generiranog sadr\u017eaja.<\/p>\n\n\n\n

Primjeri iz hrvatskog i me\u0111unarodnog konteksta potvr\u0111uju da je klju\u010dno pitanje ne \u201eho\u0107e li u\u010denici koristiti AI\u201c, nego \u201ekako \u0107e je koristiti\u201c. Kada je uporaba usmjerena na poticanje kriti\u010dkog mi\u0161ljenja, multiperspektivnost i kreativnost, GenAI mo\u017ee postati vrijedan saveznik u nastavi povijesti. Kada se koristi nekriti\u010dki, rizici manipulacije, povr\u0161nog u\u010denja i banalizacije povijesti brzo nadma\u0161uju njezine prednosti.<\/p>\n\n\n\n

8. Zaklju\u010dak<\/h3>\n\n\n\n

Umjetna inteligencija u obrazovanju i historiografiji donosi sna\u017ene mogu\u0107nosti, ali i izazove koji zahtijevaju odgovornu uporabu i stalnu kriti\u010dku refleksiju. U obrazovnom kontekstu AI omogu\u0107uje personalizirano u\u010denje, br\u017ee generiranje nastavnih materijala i nove oblike interaktivnosti, ali istodobno otvara prostor za povr\u0161no znanje, plagiranje i uru\u0161avanje pedago\u0161ke autonomije. U historiografiji i javnoj povijesti umjetna inteligencija poma\u017ee u obradi golemih koli\u010dina podataka, prevo\u0111enju i vizualizaciji, no prijeti stvaranjem pseudopovijesti, gubitkom interpretativne dimenzije i relativizacijom izvora.<\/p>\n\n\n\n

U nastavi povijesti umjetna inteligencija mo\u017ee biti vrijedan saveznik kada se koristi za poticanje kriti\u010dkog mi\u0161ljenja, kreativnosti i multiperspektivnosti. Projekti u hrvatskim \u0161kolama pokazuju kako u\u010denici razvijaju metakognitivne vje\u0161tine kada uspore\u0111uju vlastite radove s onima generiranim AI-om, dok me\u0111unarodna iskustva potvr\u0111uju va\u017enost vo\u0111enih aktivnosti i jasnih pedago\u0161kih smjernica. No, rizici su stvarni: od neto\u010dnih i anahronih prikaza do mogu\u0107nosti zlouporabe u stvaranju la\u017enih povijesnih izvora i ilustracija (Milohani\u0107, 2024).<\/p>\n\n\n\n

U europskom kontekstu sve se jasnije isti\u010de potreba za povezivanjem AI-a s demokratskim vrijednostima. Kako nagla\u0161ava Vije\u0107e Europe, nove tehnologije \u2013 od umjetne inteligencije do virtualne stvarnosti \u2013 mogu slu\u017eiti ja\u010danju demokratskog dru\u0161tva samo ako se koriste na na\u010din koji promi\u010de kriti\u010dko mi\u0161ljenje, inkluzivnost i eti\u010dku odgovornost (Hajdarovi\u0107, 2024). Upravo je tu uloga nastavnika i znanstvenika klju\u010dna: oni su posrednici izme\u0111u tehnologije i njezine obrazovne svrhe.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dno, umjetna inteligencija nije prijetnja sama po sebi, nego izazov koji nas podsje\u0107a na va\u017enost ljudske interpretacije, etike i odgovornosti. Ako se koristi promi\u0161ljeno, transparentno i kriti\u010dki, AI mo\u017ee postati saveznik u razvoju obrazovanja i historiografije 21. stolje\u0107a. Ako se pak prepustimo nekriti\u010dkom prihva\u0107anju ili potpunom odbacivanju, riskiramo ili povr\u0161nost i manipulaciju ili tehnolo\u0161ku zaostalost. Izbor je pred nama, a povijest nas u\u010di da je upravo promi\u0161ljena i odgovorna uporaba novih tehnologija klju\u010dna za o\u010duvanje demokratskih vrijednosti i kvalitetnog obrazovanja.<\/p>\n\n\n\n

Miljenko Hajdarovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Literatura<\/h3>\n\n\n\n

American Historical Association. (2025). Guiding principles for artificial intelligence in history education<\/em>. Washington, DC: AHA.<\/p>\n\n\n\n

Bellas, F., Ooge, J., Roddeck, L., Abu Rashheed, H., Prifti Skenduli, M., Masdoum, F., … & Attwell, G. (2025). Explainable AI in education: Fostering human oversight and shared responsibility<\/em>. European Digital Education Hub.<\/p>\n\n\n\n

Bili\u0161kov, Z. (2025). Stru\u010dna usavr\u0161avanja kao klju\u010d u nastavi 21. stolje\u0107a. ClioNaut Akademija<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Buljan-Ba\u0161i\u0107, M. (2023). AI vs. MI \u2013 istra\u017eivanje o primjeni umjetne inteligencije u osnovnoj \u0161koli. Pou\u010davanje povijesti, 3<\/em>(1), 34\u201345.<\/p>\n\n\n\n

\u0110ur\u0111evi\u0107, G. (2022). Digitalna humanistika: Klikovima po internetu i digitalnome svijetu. Ars Adriatica, 12<\/em>(1), 89\u2013101.<\/p>\n\n\n\n

Duka, A., Hajdarovi\u0107, M., & Lovre\u010di\u0107, J. (2024). Rimljani u doba umjetne inteligencije u O\u0160 Ladimirevci. Pou\u010davanje povijesti, 3<\/em>(1), 46\u201355.<\/p>\n\n\n\n

Hadan, H., Wang, D. M., Mogavi, R. H., Tu, J., Zhang-Kennedy, L., & Nacke, L. E. (2024). The great AI witch hunt: Reviewers\u2019 perception and (mis)conception of generative AI in research writing. Computers in Human Behavior: Artificial Humans, 2<\/em>(100095), 1\u201315.<\/p>\n\n\n\n

Hajdarovi\u0107, M. (2023a). Prepoznaju li u\u010ditelji povijesti rukopis umjetne inteligencije? Pou\u010davanje povijesti, 2<\/em>(2), 15\u201327.<\/p>\n\n\n\n

Hajdarovi\u0107, M. (2023b). Umjetna inteligencija, ChatGPT i pou\u010davanje povijesti. Pou\u010davanje povijesti, 2<\/em>(1), 5\u201318.<\/p>\n\n\n\n

Hajdarovi\u0107, M. (2023c). Povijesni pregled razvoja umjetne inteligencije. Pou\u010davanje povijesti, 3<\/em>(1), 69\u201381.<\/p>\n\n\n\n

Hajdarovi\u0107, M. (2024). Renewing history education to uphold democracy. U: Renewing history education to uphold democracy<\/em> (str. 65\u201374). Strasbourg: Council of Europe.<\/p>\n\n\n\n

Hajdarovi\u0107, M. (2024). Mo\u017ee li umjetna inteligencija protuma\u010diti satiri\u010dnu povijesnu ilustraciju? ClioNaut Akademija<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Hajdarovi\u0107, M. (2025a). Primjer neuspje\u0161nog poku\u0161aja animacije gr\u010dkih bogova. ClioNaut Akademija<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Hajdarovi\u0107, M. (2025b). Genie 3 \u2013 nova granica u generativnim svjetovima. ClioNaut Akademija<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Hajdarovi\u0107, M., & Ramu\u0161\u0107ak, G. (2024). Utjecaj umjetne inteligencije na dominantne pedago\u0161ke modele. Pou\u010davanje povijesti, 3<\/em>(2), 101\u2013115.<\/p>\n\n\n\n

Harvey, E., Koenecke, A., & Kizilcec, R. F. (2025). Don\u2019t forget the teachers: Towards an educator-centered understanding of harms from large language models in education. arXiv preprint arXiv:2502.14592<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Jan\u010dula, A., Luli\u0107, D., & Krbavac, B. (2024). Budu\u0107nost susre\u0107e pro\u0161lost \u2013 UI i u\u010denici kreiraju druk\u010diji tijek povijesti. Pou\u010davanje povijesti, 3<\/em>(1), 22\u201333.<\/p>\n\n\n\n

Mart\u00ednez, R., L\u00f3pez, C., & Hern\u00e1ndez, P. (2024). Enhancing history teaching through ChatGPT simulations. International Journal of Innovative Research in Social Sciences, 8<\/em>(2), 55\u201367.<\/p>\n\n\n\n

Milohani\u0107, V. (2024). Stvaranje tekstova, la\u017enih povijesnih izvora i ilustracija uz pomo\u0107 GenAI. Inovativno obrazovanje<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Pavli\u0107, D., Krpan, M., & Zgrablji\u0107 Rotar, N. (2024). Beyond AI and copyright: Funding a sustainable information ecosystem. Journal of Information Policy, 14<\/em>(3), 211\u2013229.<\/p>\n\n\n\n

Russell, S., & Norvig, P. (2020). Artificial intelligence: A modern approach<\/em> (4th ed.). Pearson.<\/p>\n\n\n\n

Turing, A. (2009). Computing machinery and intelligence. In E. A. Feigenbaum & J. Feldman (Eds.), Computers and thought<\/em> (pp. 11\u201335). MIT Press. (Original work published 1950).<\/p>\n\n\n\n

UNESCO. (2022). K-12 AI curricula: A mapping of government-endorsed AI curricula<\/em>. Paris: UNESCO.<\/p>\n\n\n\n

Wieczorek, M. (2025). Why AI will not democratize education: A critical pragmatist perspective. Philosophy & Technology, 38<\/em>(53), 1\u201321.<\/p>\n\n\n\n

Wollny, S., Schneider, J., Di Mitri, D., Weidlich, J., Rittberger, M., & Drachsler, H. (2021). Are we there yet? A systematic literature review on chatbots in education. Frontiers in Artificial Intelligence, 4<\/em>(654924), 1\u201318.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Tekst je iza\u0161ao uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-48142","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":48142,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":48142,"position":1},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":48142,"position":2},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52496,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52496","url_meta":{"origin":48142,"position":3},"title":"30 godina Podru\u017enice \u2013 Javno predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u201eSlavonski Brod u Domovinskom ratu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U 2026. navr\u0161ava se trideset godina od osnutka Podru\u017enice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest. Obilje\u017eavanje ove zna\u010dajne obljetnice zapo\u010dinje ciklusom javnih povijesnih predavanja znanstvenika Instituta. Tre\u0107e po redu je predavanje Matea \u010calu\u0161i\u0107a \u2013 \u201eSLAVONSKI BROD U DOMOVINSKOM RATU\u201c. Predavanje \u0107e se odr\u017eati 21. travnja 2026.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Predavanje-Calusic.png?fit=860%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":48142,"position":4},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52573,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52573","url_meta":{"origin":48142,"position":5},"title":"Znanstvena konferencija “Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstvena konferencija \"Filozofija odgoja: povijest, praksa, perspektive\" odr\u017eat \u0107e se 23. i 24. travnja 2026. u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu (2. kat).\u00a0Konferencija je organizirana u okviru projekta\u00a0SUMKOS (voditeljica prof. dr. sc. Ivana Zagorac, financiran\u00a0sredstvima NextGenerationEU), uz potporu Odsjeka za filozofiju.\u00a0 Uz izlaga\u010dki dio, konferencija obuhva\u0107a i izlo\u017ebu\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48142","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=48142"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48142\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49152,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48142\/revisions\/49152"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=48142"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=48142"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=48142"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}