{"id":48131,"date":"2025-09-04T20:50:57","date_gmt":"2025-09-04T20:50:57","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48131"},"modified":"2025-09-04T20:50:57","modified_gmt":"2025-09-04T20:50:57","slug":"nova-istrazivanja-drevne-dna-otkrivaju-kako-je-slavenska-migracija-preoblikovala-srednju-i-istocnu-europu-a-odgovaraju-i-na-pitanje-tko-su-hrvati-i-kada-su-i-odakle-stigli-na-istocnu-jadransku-obalu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48131","title":{"rendered":"Nova istra\u017eivanja drevne DNA otkrivaju kako je slavenska migracija preoblikovala srednju i isto\u010dnu Europu, a odgovaraju i na pitanje tko su Hrvati i kada su i odakle stigli na isto\u010dnu Jadransku obalu"},"content":{"rendered":"\n

Hrvati su se doselili u drugoj polovici sedmog stolje\u0107a, a pradomovina im je bila u dana\u0161njoj ju\u017enoj Bjelorusiji i sjevernoj Ukrajini<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U uglednom svjetskom znanstvenom \u010dasopisu Nature 3. rujna 2025. objavljena je studija Ancient DNA connects large-scale migration with the spread of Slavs <\/em>(Drevna DNA povezuje velike migracije sa \u0161irenjem Slavena<\/em>) s rezultatima istra\u017eivanja me\u0111unarodnog tima od 42 istra\u017eiva\u010da iz Njema\u010dke, Austrije, Poljske, \u010ce\u0161ke i Hrvatske, predvo\u0111enog konzorcijem HistoGenes koji je dao odgovore na pitanja vezana uz doseljenje Slavena s prvom sveobuhvatnom studijom drevne DNA srednjovjekovnih slavenskih populacija. S hrvatske strane u istra\u017eivanju i nastanku studije sudjelovali su akademik Mario \u0160laus<\/strong>, upravitelj Antropolo\u0161kog centra Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, i biv\u0161i ravnatelj Arheolo\u0161kog muzeja u Zadru dr. sc. Radomir Juri\u0107<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Sekvenciranjem vi\u0161e od 550 do danas neanaliziranih drevnih genoma tim je otkrio da genetski tragovi Slavena upu\u0107uju na njihovu pradomovinu u podru\u010dju od dana\u0161nje ju\u017ene Bjelorusije do sredi\u0161nje Ukrajine<\/strong> koje se poklapa s onim \u0161to su jezi\u010dne i arheolo\u0161ke rekonstrukcije dugo sugerirale.<\/p>\n\n\n\n

Istra\u017eivanja su pokazala da su tijekom razdoblja od 6. do 8. stolje\u0107a isto\u010dna Njema\u010dka, Poljska, Ukrajina i Hrvatska do\u017eivjele veliku promjenu svog genetskog podrijetla koje se o\u010ditovalo po tome \u0161to je vi\u0161e od 80% populacije imalo novo genetsko podrijetlo od doseljenika iz isto\u010dne Europe. No dok je u isto\u010dnoj Njema\u010dkoj i Poljskoj ova genetska promjena bila gotovo potpuna jer su se raniji germanski narodi uglavnom odselili ostavljaju\u0107i \u0161irok prostor za slavenska naseljavanja, u Hrvatskoj je do\u0161lo do nagla\u0161enijeg mije\u0161anja izme\u0111u novih isto\u010dnoeuropskih doseljenika i lokalnih zajednica<\/strong>, a ta raznolikost podrijetla i danas je prisutna u modernim populacijama ovih podru\u010dja te obja\u0161njava izvanrednu raznolikost koju nalazimo u kulturama, jezicima, pa \u010dak i genetici dana\u0161nje srednje i isto\u010dne Europe.<\/p>\n\n\n\n

\u0160irenje Slavena jedan je od najzna\u010dajnijih, a ujedno i najmanje shva\u0107enih doga\u0111aja u europskoj povijesti. Po\u010dev\u0161i od 6. stolje\u0107a, slavenske skupine po\u010dinju se pojavljivati u pisanim izvorima Bizanta i Zapada, naseljavaju\u0107i prostore od Baltika do Balkana te od rijeka Labe do Volge. No za razliku od seoba nekih germanskih plemena poput Gota ili Langobarda, ili osvajanja Huna, slavenska pri\u010da dugo je bila te\u017eak izazov za povjesni\u010dare srednjega vijeka. Razlog je u tome \u0161to su rane slavenske zajednice ostavile malo arheolo\u0161kih tragova: njihov pogrebni obi\u010daj bio je spaljivanje pokojnika, njihove su nastambe bile jednostavne i gra\u0111ene od drva, izra\u0111ivali su skromnu i uglavnom neukra\u0161enu keramiku, a u prvih nekoliko stolje\u0107a Slaveni nisu ostavili vlastite zapise. Kao rezultat toga, sam pojam \u201eSlaveni\u201c bio je vi\u0161ezna\u010dan, \u010desto nametnut od strane vanjskih kroni\u010dara, a kasnije i zloupotrebljavan u nacionalisti\u010dkim ili ideolo\u0161kim raspravama<\/strong>. Me\u0111unarodni tim istra\u017eiva\u010da sada je kona\u010dno dao odgovore odakle su do\u0161li ti ljudi i kako su uspjeli tako temeljito promijeniti kulturnu i jezi\u010dnu kartu Europe.<\/p>\n\n\n\n

\u201eIako su izravni dokazi iz ranih slavenskih sredi\u0161njih podru\u010dja i dalje rijetki, na\u0161i genetski rezultati nude prve konkretne tragove o formiranju slavenskog podrijetla \u2013 ukazuju\u0107i na vjerojatno ishodi\u0161te negdje izme\u0111u rijeka Dnjestra i Dona\u201c, ka\u017ee Joscha Gretzinger, geneti\u010dar s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu i glavni autor studije.<\/p>\n\n\n\n

Podaci pokazuju da su, po\u010dev\u0161i od 6. stolje\u0107a na\u0161e ere, migracije velikih razmjera prenijele ovo isto\u010dnoeuropsko podrijetlo na \u0161iroka podru\u010dja srednje i isto\u010dne Europe \u0161to je uzrokovalo gotovo potpunu genetsku promjenu u isto\u010dnoj Njema\u010dkoj i Poljskoj. Ali ovo \u0161irenje nije slijedilo model osvajanja i carstava: umjesto vojski i krutih hijerarhija, doseljenici su svoje nove zajednice gradili na fleksibilnim dru\u0161tvenim okvirima, \u010desto organiziranim oko pro\u0161irenih obitelji i patrilinearnih srodni\u010dkih veza.<\/p>\n\n\n\n

No ovaj obrazac nije podjednako primjenjivan na svim podru\u010djima na kojima su se novoprido\u0161li stanovnici naselili. U isto\u010dnoj Njema\u010dkoj promjena je bila uo\u010dljiva i sveobuhvatna: veliki, vi\u0161e generacijski rodovi postali su temelj dru\u0161tva, s rodbinskim mre\u017eama mnogo opse\u017enijima i strukturiranijima od malih nuklearnih obitelji koje su bile tipi\u010dne za prethodno razdoblje seobe naroda. Nasuprot tome, u Hrvatskoj su se nove doseljeni\u010dke zajednice u puno ve\u0107oj mjeri prilagodile ranijim, ve\u0107 postoje\u0107im dru\u0161tvenim strukturama te je njihov donio mnogo manji poreme\u0107aj postoje\u0107im dru\u0161tvenim obrascima, a dru\u0161tvena organizacija \u010desto je zadr\u017eala neke zna\u010dajke ranijih razdoblja<\/strong>, \u0161to je rezultiralo zajednicama u kojima su se novi i stari obi\u010daji mije\u0161ali ili opstajali jedni uz druge.<\/p>\n\n\n\n

Ova regionalna raznolikost dru\u0161tvenih struktura pokazuje kako \u0161irenje slavenskih skupina nije bilo uniforman proces koji je podjednako utjecao na sve zahva\u0107ene zajednice, ve\u0107 dinami\u010dna transformacija prilago\u0111ena lokalnim kontekstima i povijestima. \u201eUmjesto jednog naroda koji se kre\u0107e kao cjelina, slavenska ekspanzija nije bila monolitan doga\u0111aj, ve\u0107 mozaik razli\u010ditih skupina, od kojih je svaka na svoj na\u010din prilagodila i spojila tradicije, \u0161to sugerira da nikada nije postojalo samo jedno \u2018slavensko\u2019 identitetno obilje\u017eje, ve\u0107 mnoga<\/strong>\u201c, obja\u0161njava Zuzana Hofmanov\u00e1 iz MPI EVA i Masarykovog sveu\u010dili\u0161ta u Brnu, jedna od glavnih autorica studije. Posebno je zanimljivo da genetske analize ne otkrivaju spolnu pristranost u ovim migracijama: selile su se cijele obitelji, a ne samo ratnici, a mu\u0161karci i \u017eene podjednako su doprinijeli nastanku novih dru\u0161tava.<\/p>\n\n\n\n

Istra\u017eivanja provedena u Hrvatskoj posebno su va\u017ena jer rje\u0161avaju jedno od klju\u010dnih pitanja hrvatskog nacionalnog identiteta \u2013 tko su Hrvati i kada su stigli na isto\u010dnu Jadransku obalu. \u201eBrojni hrvatski znanstvenici poku\u0161ali su odgovoriti na ova pitanja a zahvaljuju\u0107i dugogodi\u0161njoj intenzivnoj znanstvenoj suradnji izme\u0111u Antropolo\u0161kog centra Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Arheolo\u0161kog muzeja u Zadru i Instituta za evolucionarnu antropologiju Max Planck u Leipzigu, sada kona\u010dno imamo odgovore na ta pitanja. Isto kao i zajednice koje su naselile isto\u010dnu Njema\u010dku i Poljsku, Hrvati dolaze s podru\u010dja kojega \u010dini moderna ju\u017ena Bjelorusija i sjeverna Ukrajina, uglavnom uz gornji tok rijeke Dnjepar<\/strong>. Nismo jo\u0161 sigurni kada su krenuli na put, ali na isto\u010dnu obalu Jadrana sti\u017eu u drugoj polovici 7. stolje\u0107a, \u0161to ne zna\u010di da ih se dio nije doselio i ranije<\/strong>. Dakle, na\u0161im istra\u017eivanjima potvr\u0111eno je doseljenje Hrvata u sedmom stolje\u0107u<\/strong>, iako je hrvatsko ime prvi put zapisano tek u devetom stolje\u0107u nakon stvaranja hrvatske dr\u017eave, a \u0161to se ti\u010de pradomovine Hrvata, ona se uobi\u010dajeno smje\u0161tala u ju\u017enu Poljsku i sjevernu \u010ce\u0161ku, dok ju rezultati na\u0161ih istra\u017eivanja smje\u0161taju dosta sjevernije i isto\u010dnije. Va\u017eno je istaknuti dvije stvari: radilo se o migraciji izdaleka, pri \u010demu su ljudi morali prije\u0107i put od 2500 do 3000 kilometara, uglavnom pje\u0161ice, i doseljavale su se \u010ditave zajednice, ne samo mu\u0161karci, a u povijesti su rijetki slu\u010dajevi da se seli cijeli narod. U odnosu na obrazac koji je uo\u010den u sjevernijim migracijskim podru\u010djima, hrvatska pri\u010da je pri\u010da o promjeni ali i kontinuitetu<\/strong>. Naime, drevna DNA iz Hrvatske pokazuje zna\u010dajan priljev novog isto\u010dnoeuropskog podrijetla, ali ne i potpunu genetsku promjenu. Umjesto toga, isto\u010dnoeuropski doseljenici mije\u0161ali su se s lokalnim populacijama stvaraju\u0107i nove, hibridne zajednice. <\/strong>Treba istaknuti i to da su Hrvati, za razliku od drugih sli\u010dnih zajednica, rado primali do\u0161ljake tijekom putovanja, a kad su do\u0161li primali su i starosjedioce, i me\u0111u njima nema razlike, ve\u0107<\/strong> vlada egalitarizam<\/strong> pa su tako jedni uz druge pokapane genetski razli\u010dite osobe\u201c, ka\u017ee akademik Mario \u0160laus. Stvaranje takvih mije\u0161anih zajednica jasno se vidi na nalazi\u0161tu Velim, jednom od najva\u017enijih nalazi\u0161ta za razumijevanje starohrvatske povijesti, dobro u\u0161\u010duvanom zbog pjeskovitog tla, koje je otkopao i analizirao biv\u0161i dugogodi\u0161nji ravnatelj Arheolo\u0161kog muzeja u Zadru dr. sc. Radomir Juri\u0107, gdje neki od najstarijih ukopa  pokazuju tragove novih isto\u010dnoeuropskih doseljenika ali i do 30% ranije postoje\u0107eg lokalnog stanovni\u0161tva. U Hrvatskoj stoga slavenska migracija nije bila osvaja\u010dki val, ve\u0107 dugotrajan proces mije\u0161anih brakova i prilagodbe<\/strong> \u0161to je rezultiralo kulturnom, jezi\u010dnom i genetskom raznoliko\u0161\u0107u koja i danas obilje\u017eava ovaj dio Europe.<\/p>\n\n\n\n

Ova studija ne rje\u0161ava samo povijesnu zagonetku kako je nastala jedna od najve\u0107ih svjetskih jezi\u010dnih i kulturnih skupina, ve\u0107 nudi i nove uvide o tome kako su se slavenske populacije tako uspje\u0161no pro\u0161irile i za\u0161to su pri tome ostavile toliko malo tragova o svom \u0161irenju. Nova genetska otkri\u0107a podr\u017eavaju interpretaciju prema kojoj su Slaveni naseljavali nova podru\u010dja bez nametanja fiksnog identiteta ili elitnih struktura<\/strong>. Njihov uspjeh proizlazio je ne iz osvajanja, ve\u0107 iz pragmati\u010dnog, egalitarnog na\u010dina \u017eivota \u2013 onoga koji je izbjegavao te\u0161ke namete i hijerarhije raspadaju\u0107eg rimskog svijeta. Na brojnim mjestima Slaveni su nudili vjerodostojnu alternativu propadaju\u0107im carstvima oko sebe<\/strong>. Njihova dru\u0161tvena otpornost, relativno jednostavna ekonomija i spremnost na prilagodbu \u010dinili su ih dobro pripremljenima za razdoblja nestabilnosti, bilo da je rije\u010d o klimatskim promjenama ili epidemijama zaraznih bolesti poput kuge.<\/p>\n\n\n\n

\u201e\u0160irenje Slavena vjerojatno je bio posljednji veliki demografski doga\u0111aj kontinentalnih razmjera koji je trajno i temeljno preoblikovao genetski i jezi\u010dni krajolik Europe\u201c, ka\u017ee Johannes Krause, direktor Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju i jedan od glavnih autora studije.<\/p>\n\n\n\n

S ovim novim rezultatima istra\u017eiva\u010di kona\u010dno mogu popuniti praznine u pisanim i arheolo\u0161kim izvorima i pratiti stvarni opseg slavenskih migracija \u2013 jedno od najutjecajnijih, a ipak \u010desto podcijenjenih poglavlja europske pro\u0161losti. Odjeci te povijesti i danas \u017eive u jezicima, kulturama, pa \u010dak i u DNA milijuna ljudi diljem kontinenta.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Izvor i dodatne obavijesti:<\/p>\n\n\n\n

\n
Istra\u017eivanjem drevnih genoma utvr\u0111eno doseljenje Hrvata iz ju\u017ene Bjelorusije i sjeverne Ukrajine u drugoj polovici sedmog stolje\u0107a<\/a><\/blockquote>