Dru\u0161tvo povjesni\u010dara umjetnosti Hrvatske najavljuje 6. kongres hrvatskih povjesni\u010dara umjetnosti, koji \u0107e se odr\u017eati u Zagrebu od 11. do 13. lipnja 2026. godine. Kongres se odvija u godini u kojoj DPUH obilje\u017eava 70 godina kontinuiranog rada na okupljanju povjesni\u010dara umjetnosti u Hrvatskoj, promicanju struke u javnosti te njegovanju veza me\u0111u kolegama u zemlji i inozemstvu.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to je 4. kongres odr\u017ean 2016. godine bio posve\u0107en institucijama povijesti umjetnosti, a 5. kongres 2022. temama obnove kulturne ba\u0161tine nakon razornih potresa, 6. kongres tematski se vra\u0107a temeljnim pitanjima same struke \u2013 povjesni\u010daru umjetnosti kao autoru.<\/p>\n\n\n\n
Odabir ove sredi\u0161nje teme vra\u0107a nas razmatranju uloge povjesni\u010dara umjetnosti kao autora, koji se svojim djelom upisuje u tradiciju povijesti umjetnosti kao humanisti\u010dke discipline, obilje\u017eene doprinosima velikih prethodnika i prethodnica. Jednom rije\u010dju, vra\u0107amo se na postavke povijesti umjetnosti koja, kao humanisti\u010dka disciplina, sudjeluje u stvaranju, \u010duvanju i promicanju znanja, pridonose\u0107i razvoju na\u0161ega dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n
Poput drugih humanisti\u010dkih disciplina, povijest umjetnosti ne mo\u017ee postojati bez autora. Izrasla je na autoritetu velikih imena u pro\u0161losti poput Johanna Joachima Winckelmanna, Aloisa Riegla, Heinricha W\u00f6lfflina, Erwina Panofskog, Ernsta Gombricha i brojnih drugih. Povijest umjetnosti u Hrvatskoj ne bi imala tradiciju dugu vi\u0161e od stolje\u0107a i pol kada iza nje ne bi stajali autori poput Ivana Kukuljevi\u0107a Sakcinskog, Ise Kr\u0161njavoga, Gjure Szabe, Ljube Karamana, Grge Gamulina, Milana Preloga, Olge Maru\u0161evski, Radovana Ivan\u010devi\u0107a, Vere Horvat Pintari\u0107 i drugih. Njihove knjige, \u010dlanci i rasprave u kojima se nude metode za istra\u017eivanje, interpretaciju i razumijevanje bogatog i slojevitog svijeta likovne umjetnosti i arhitekture, stekle su kanonski status za generacije povjesni\u010dara umjetnosti. Njihova su djela polazi\u0161ta za nova promi\u0161ljanja i istra\u017eivanja. Ulogu i va\u017enost njihova autoriteta, ugra\u0111enog u temeljne postavke povijesti umjetnosti valja, \u010dini se, iznova nagla\u0161avati. U novije doba humanisti\u010dke su discipline sve vi\u0161e usmjerene prihva\u0107anju kriterija i metoda prirodnih i tehni\u010dkih znanosti i prilago\u0111avanju digitalnim oru\u0111ima. Pritom se sve vi\u0161e relativizira, pa i osporava neko\u0107 neupitni autoritet autora \u2013 pojedinca kao kreativnog sredi\u0161ta na\u0161e discipline te iz vida gubi sredi\u0161nji autoritet struke \u2013 autor kao stvarala\u010dki istra\u017eiva\u010d, kreator i promotor novih spoznaja. U tom se kontekstu otvara pitanje: svjedo\u010dimo li danas postmodernisti\u010dkoj \u201esmrti autora\u201c kao neizbje\u017enoj posljedici primjene razli\u010ditih metoda dekonstrukcije narativa i autoriteta, kojima se koristi i povijest umjetnosti kao znanost? Ili smo pak zato\u010deni u jo\u0161 neispisanim pravilima nekog novog diskursa, \u010diji su sastavni dio sve izra\u017eeniji trendovi birokratizacije i depersonalizacije istra\u017eivanja te \u010ditave znanstvene infrastrukture? Nije li proces depersonalizacije istodobno i simptom dublje krize humanistike?<\/p>\n\n\n\n
U tom smislu, ponovno objavljivanje klasika povijesti umjetnosti u izdanju Dru\u0161tva povjesni\u010dara umjetnosti Hrvatske predstavlja poziv na ponovni dijalog s autorima koji su upisani u zlatnu knjigu na\u0161e discipline. Naglasak na njihovu doprinosu djelomice je i odgovor na dominaciju tema koje su posljednjih nekoliko desetlje\u0107a imale veliki odjek u struci, bilo da su bile otvorene razvojem novih tehnologija i digitalizacije, bilo pojavom novih dru\u0161tvenih pokreta i prioriteta.<\/p>\n\n\n\n
Vra\u0107aju\u0107i se temi povjesni\u010dara umjetnosti kao autora, preispitujemo i vrednujemo pojedina\u010dni doprinos istra\u017eiva\u010dkom radu u struci, razmatramo kreativnost i ulogu koju autori imaju \u2013 ili bi trebali imati \u2013 u dru\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n
Kao i u dosada\u0161njim izdanjima, Kongres \u0107e uklju\u010divati vi\u0161e tematskih panela posve\u0107enih aktualnim likovnim i kulturnim fenomenima, recepciji i mjestu umjetnosti u suvremenom dru\u0161tvu, predstavljanju izdava\u010dke djelatnosti, znanstvenih projekata i me\u0111unarodnih suradnji.<\/p>\n\n\n\n
Predlo\u017eene podteme:<\/p>\n\n\n\n
U radu 6. kongresa hrvatskih povjesni\u010dara umjetnosti mo\u017eete sudjelovati samostalnim izlaganjem ili organizacijom tematskog panela s pozvanim sudionicima.<\/p>\n\n\n\n
Pozivamo sve kolegice i kolege, istra\u017eiva\u010de, nastavnike, stru\u010dnjake i studente povijesti umjetnosti da nam se pridru\u017ee na 6. kongresu hrvatskih povjesni\u010dara umjetnosti u Zagrebu, te svojim izlaganjima pridonesu zajedni\u010dkom promi\u0161ljanju o zna\u010denju autorskog doprinosa u povijesti umjetnosti.<\/p>\n\n\n\n
Izvor:<\/p>\n\n\n\n