{"id":48025,"date":"2025-08-29T13:47:00","date_gmt":"2025-08-29T13:47:00","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48025"},"modified":"2025-10-28T07:56:12","modified_gmt":"2025-10-28T07:56:12","slug":"stevo-duraskovic-rat-katolicke-crkve-u-hrvatskoj-s-povijescu-ii-svjetskog-rata-zasto-crkva-potiskuje-brojne-evandeliste-u-vlastitim-redovima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=48025","title":{"rendered":"Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107: Rat Katoli\u010dke crkve u Hrvatskoj s povije\u0161\u0107u II. svjetskog rata. Za\u0161to Crkva potiskuje brojne evan\u0111eliste u vlastitim redovima?"},"content":{"rendered":"\n

Rat Katoli\u010dke crkve u Hrvatskoj s povije\u0161\u0107u II. svjetskog rata. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to Crkva potiskuje brojne evan\u0111eliste u vlastitim redovima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Iako je ovaj \u010dlanak o vru\u0107oj temi odnosa prema prijepornoj pro\u0161losti u svom prvom dijelu vrlo kriti\u010dki, njegova namjera nije staviti Katoli\u010dku crkvu u Hrvatskoj na \u201eoptu\u017eeni\u010dku klupu\u201c. Upravo suprotno, cilj je pokazati \u2013 osobito u drugom dijelu \u010dlanka \u2013 da unutar same povijesti Katoli\u010dke crkve u Hrvatskoj postoji dovoljno druga\u010dijih glasova na koje se vrijedi pozivati, posebno kada je rije\u010d o II. svjetskom ratu. Autor je i sam u \u010dlanku podvukao kako je po\u0161tovatelj evan\u0111eoskih poruka Isusa Krista, univerzalizma Katoli\u010dke crkve i njezinog suvremenog socijalnog nauka.<\/p>\n\n\n\n

Recentna epizoda \u201erata za II. svjetski rat\u201c (po tko zna koja po redu) javno je zapo\u010dela polemikom o Deklaraciji HAZU-a o hrvatskom povijesnom grbu iz lipnja 2025. godine, te kulminirala srpanjskim i kolovo\u0161kim Thompsonovim koncertima u Zagrebu i Sinju, da bi vrhunac do\u017eivjela s prousta\u0161kim povicima na Poljudu te prilikom proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu, kao i s govorima izbornika Zlatka Dali\u0107a i sinjskog  gvardijana Marinka Vukmana u povodu blagdana Velike Gospe. Potonji je tada rekao sljede\u0107e: \u201eI neka pate i neka u toj patnji i umru, oni kojima smeta va\u0161e zajedni\u0161tvo, va\u0161a pjesma i ljubav prema Bogu, Crkvi i svome hrvatskom narodu koja je posebno zablistala na koncertima na\u0161ega Thompsona u Zagrebu i Sinju.\u201c[1]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Ako pratimo retrospektivno, ova epizoda \u201erata za II. svjetski rat\u201c nije pala s neba, ve\u0107 je otvorena travanjskom i svibanjskom povijesnom rekonkvistom nekih istaknutih prelata Katoli\u010dke crkve u Hrvatskoj, koja se, znakovito, poklopila sa bolovanjem i smr\u0107u pape Franje. Prvi znak borbe za po\u017eeljnu sliku pro\u0161losti sadr\u017ean je u uskr\u0161njoj poruci nadbiskupa zagreba\u010dkog Dra\u017eena Kutle\u0161e, koja je uokvirena u manihejsku sliku sukoba izme\u0111u kulture smrti i kulture \u017eivota, gdje je u potonju uklju\u010deno i obilje\u017eavanje 1100. obljetnice \u201ekrunjenja prvoga hrvatskog kralja Tomislava i uspostave hrvatskoga kraljevstva\u201c, te osamdeseta godi\u0161njica stradanja Hrvata na Bleibur\u0161kom polju i na Kri\u017enom putu. Te obljetnice zna\u010denjski su ugra\u0111ene u nadbiskupovu viziju duhovnog preporoda, definiranog kao \u201epovratak temeljnim kr\u0161\u0107anskim vrijednostima koje su oblikovale na\u0161u kulturu i identitet hrvatskoga naroda kroz stolje\u0107a\u201c, a koje sa\u010dinjavaju \u201eodgovorna ljubav prema vlastitomu narodu i domovini, po\u0161tovanje njezine povijesti, kulture i tradicije te predanost njezinu dobru i napretku.\u201c[2]<\/a> \u010cinjenica da su dobro i napredak dobile posljednje mjesto zabrinula je potpisnika ovih redaka, ina\u010de vrlo privr\u017eenog evan\u0111eoskim Isusovim porukama, univerzalizmu Katoli\u010dke crkve te njenom suvremenom socijalnom nauku. <\/p>\n\n\n\n

Primat povijesti, kulture i tradicije pred mirom i dobrom \u201epoja\u010dao\u201c je mjesec dana kasnije pomo\u0107ni zagreba\u010dki biskup Ivan \u0160a\u0161ko na misi zadu\u0161nici odr\u017eanoj 8. svibnja \u201eu spomen na nevine \u017ertve progona, likvidacija i masovnih grobnica koje su uslijedile nakon zavr\u0161etka Drugoga svjetskog rata\u201c, gdje je spomen navedenog datuma etiketirao isklju\u010divo kao partizanski jugoslavenski zlo\u010din te \u201eveli\u010danje zlo\u010dinaca, bezobzirno upakirano u slavlje oslobo\u0111enja i slobode\u201c.[3]<\/a> Sedam dana kasnije, na misi povodom obilje\u017eavanja 80. obljetnice Bleibur\u0161ke tragedije i Kri\u017enog puta hrvatskog naroda, nacionalni je ravnatelj du\u0161obri\u017eni\u0161tva za Hrvate u inozemstvu vele\u010dasni Tomislav Marki\u0107 okarakterizirao partizanske zlo\u010dine iz 1945. godine kao \u201eponajve\u0107u tragediju na\u0161ega naroda, a svakako najve\u0107ega zlo\u010dina po\u010dinjenog u Europi nakon Drugoga svjetskog rata\u201c.[4]<\/a> Za\u0161to je ona ponajve\u0107a, a ne jednaka tragediji usta\u0161kih zlo\u010dina, ako se vratimo da je kr\u0161\u0107anski, a osobito katoli\u010dki, osuditi svaki zlo\u010din nad bilo kime, te da op\u0107a Crkva  jednako osu\u0111uje zlo\u010dine i crvenog i crnog re\u017eima? Je li zato \u0161to je na mar\u0161evima smrti bilo vi\u0161e \u017ertava Hrvata, a u usta\u0161kom teroru manje?<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to se jednostranost i pristranost u slu\u017ebenom crkvenom diskursu bila pone\u0161to primirila u pontifikatu pape Franje, ovim je opet u punom profilu lansiran povijesni manihejski mit o nevinim \u017ertvama Hrvatima = katolicima, mu\u010denicima palim za vjeru i domovinu od ruke jugoslavenskih partizanskih zlo\u010dinaca. Ta simbolika svoj je vrhunac do\u017eivjela na Thompsonovom konceratu u Zagrebu, gdje je me\u0111u cijelom ikonografijom \u201ema\u010da i kri\u017ea\u201c za temu ovog \u010dlanka najinteresantnija pjesma Maranatha<\/em>, koju je napisao i izrecitirao umirovljeni \u0161ibenski biskup Ante Ivas. Pjesma zaziva starozavjetnog Boga osvetnika, a ne milosrdnog tuma\u010denog po Isusu Kristu, da do\u0111e u zemlju Hrvata i satre zmiju i zmaja paklenoga, iza kojeg kora\u010daju \u201esve sluge zloga iz naroda moga\u201c, dok se na ekranima prikazivala svije\u0107a koja gori za \u017ertve Bleiburga. Time \u017ertve Bleiburga, bez razlike bili (nevini) civili, mobilizirani domobrani \u2013 od kojih su brojni bili \u0161esnaestogodi\u0161nja djeca koje su usta\u0161e pod prijetnjom smr\u0107u natjerale na mar\u0161 prema Bleiburgu i time mnoge od njih odvele nevine u smrt, kako svjedo\u010de Autobiografski zapisi<\/em> Stanka Lasi\u0107a (Zagreb, 2000) \u2013 ili usta\u0161ki dobrovoljci i Franceti\u0107evi legionari, dobivaju u \u0111uture auru bo\u017ejih pravednika, a partizani svi odreda simboliku paklenih zmija i zmajeva, iako je u redovima partizanskog pokreta, pa i onih jedinica koje su sudjelovale u zavr\u0161nim borbama polovicom svibnja 1945. godine, bio veliki dio prostih hrvatskih seljaka katolika.[5]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Maranatha<\/em> kao novija ina\u010dica jedne te iste poruke koje \u0161alju neke ranije Thompsonove pjesme poput \u201eevergreena\u201c Geni kameni<\/em>, izazvala je, kao i cijeli koncert, odu\u0161evljenje brojnih (mla\u0111ih) sve\u0107enika na dru\u0161tvenim mre\u017eama. Kako su Thompsonovi obo\u017eavatelji \u2013 i laici i klerici \u2013 isticali glazbu i koreografiju kao simbole domoljublja i zajedni\u0161tva, mo\u017ee se re\u0107i da je Crkva pokrenula i novu ofenzivu razgradnje Tu\u0111manova mita svehrvatske nacionalne pomirbe, gdje su iz nacije isklju\u010dene \u201esve sluge zloga iz naroda moga\u201c, a u naciju prigrljeni razni koji su, \u0161to iz neznanja \u0161to iz uvjerenja, dizali ruke na pozdrav \u201eZa dom spremni\u201c i pjevali pjesme Juri i Bobanu. Uostalom, \u201esve sluge zloga iz naroda moga\u201c konkretizirali su izbornik Dali\u0107 i gvardijan Vukman.[6]<\/a> Isusove rije\u010di o kamenu i kruhu, o trnu i balvanu (u Propovijedi na gori), o tome da oni koji se ma\u0161aju za ma\u010d, ginu od ma\u010da (Matej 26,52)\u2026 sve je to, izgleda, u deliriju domoljubnog zajedni\u0161tva palo u zaborav\u2026[7]<\/a>  <\/p>\n\n\n\n

Rat jednog lijepog dijela Katoli\u010dke crkve u Hrvatskoj s povije\u0161\u0107u, ili za povijest kako ju ona zami\u0161lja, samo je dio mehanizma op\u0107eg okvira manihejske borbe protiv kulture smrti, \u010diji pojam ne bi bio sam po sebi toliko sporan da ne nosi zna\u010denje kod kojeg obitelji, maj\u010dinstvu i naciji prijete neki konspirativni neprijatelji, \u201esluge zloga iz naroda moga\u201c, a ne prije svega tegobe svakodnevnog \u017eivota poput posla, stanovanja, vrti\u0107a, ili \u010dinjenice da se, kako je rekao rije\u010dki nadbiskup Mate Uzini\u0107, Crkva treba vi\u0161e potruditi oko uloge \u017eena u samoj Crkvi, ali i dru\u0161tvu, budu\u0107i da po Uzini\u0107u \u201eIsus poru\u010duje da je \u017eeni mjesto ne samo oko stola, nego i za stolom\u201c, te kako suprotno ugro\u017eava \u201e\u017eenska prava i postignu\u0107a koja su dostignuta u na\u0161em vremenu\u201c.[8]<\/a>  <\/p>\n\n\n\n

Zna\u010denje manihejske borba dobra i zla, te s njom i manihejska borba za povijest, najsimboli\u010dnije je uokvirena re\u010denicom koju je nadbiskup Kutle\u0161a izgovorio u misi za Domovinu odr\u017eanoj 5. kolovoza u Kninu prilikom proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, navode\u0107i kako \u201es Bogom postajemo narod svetaca, mu\u010denika i heroja\u201c, a \u201ebez Boga mi smo samo biolo\u0161ke jedinke.\u201c[9]<\/a> Za vjernike bez Boga, a za nevjernike bez morala \u2013 po autoru ovih redaka sekulariziranog morala Isusa Krista \u2013  zaista smo puke biolo\u0161ke jedinke, ali s Bogom bi se vjernici valjda trebali truditi biti \u0161to moralniji ljudi, a ne nebeski narod svetaca i mu\u010denika? Podsjetio bih nadbiskupa da se prisjeti tko je prije tridesetak godina koristio diskurs o narodu nebeskom, narodu mu\u010denika i svetaca\u2026.<\/p>\n\n\n\n

\u017dele\u0107i kontrirati preobrazbi vlastite Crkve u Ecclesia militans<\/em>, rije\u010dki nadbiskup Mate Uzini\u0107 se u propovijedi na blagdan Velike Gospe referirao na obljetnice koje Kutle\u0161a spominje u svojoj uskr\u0161njoj poruci, ali u potpuno drugom zna\u010denju, isti\u010du\u0107i sljede\u0107e:<\/p>\n\n\n\n

\u201eOve obljetnice nas mogu vratiti u pro\u0161lost, a ova svetkovina usmjerava nas prema budu\u0107nosti. \u010cini se da i mi kr\u0161\u0107ani, zajedno s mnogima u hrvatskom dru\u0161tvu, \u017eelimo radije ostati u pro\u0161losti, a s njom i u starim podjelama koje su nam \u010dinile, i jo\u0161 \u010dine, zlo. To pokazuju i naglasci kojima smo pristupali spomenutim obljetnicama. Dobiva se dojam da sve ovisi o tome tko je nekada bio tko, o starim podjelama, navikama i obi\u010dajima koje ne \u017eelimo pustiti. A kr\u0161\u0107ani nikada nisu \u017eivjeli iz pro\u0161losti \u2013 nego iz budu\u0107nosti. Mi smo dionici povijesti spasenja koja nije i ne mo\u017ee biti samo povijesni doga\u0111aj. Ona je svoj vrhunac imala u otajstvu Isusa iz Nazareta \u2013 koji nije samo povijesna osoba. On je \u017eiv. I \u017eeli nas \u017eive. Zato nas kao kr\u0161\u0107ane ne oblikuju samo doga\u0111aji koji su bili, nego nas treba oblikovati i oblikuje i ono \u0161to dolazi. \u017divimo, kako ka\u017ee jedan teolog, \u201eiz budu\u0107eg prostora\u201c \u2013 iz onoga \u0161to se ima dogoditi. Vjera i nada nisu tek naslije\u0111e pro\u0161losti; one pripadaju budu\u0107nosti. Pokre\u0107u nas da \u010dinimo dobro ne samo zato \u0161to se ne\u0161to ve\u0107 dogodilo, nego i zato \u0161to vjerujemo da \u0107e se dogoditi. (\u2026) Znamo, zajedno s njom, da \u0107e Bog (\u2026) i u budu\u0107nosti ostati isti, milosrdan i blag, i za nas i za sve ljude. (\u2026) za na\u0161e pokojne i \u017eive, za na\u0161e obitelji, na\u0161u Crkvu i domovinu, za stanovnike Gaze i Izraela, za Ukrajinu i druga mjesta ratnih sukoba, za na\u0161 svijet.\u201c[10]<\/a><\/p>\n\n\n\n

I Uzini\u0107 \u2013 koji u duhu evan\u0111elja i katoli\u010dkog univerzalizma upu\u0107uje poruku svima, te obuhva\u0107a i one najpotrebitije, najmanje \u2013 spominje u propovijedi \u201eBo\u017eju vjernost svome narodu u pro\u0161losti\u201c. To nije za \u010duditi, isprepletenost vjere i nacije nije hrvatski specifikum, ve\u0107 je karakteristika svih katoli\u010dkih crkava u isto\u010dnoj Europi, gdje je u (povijesnom) trvenju s pravoslavljem, protestantizmom i islamom vjera \u010desto bila zaglavni kamen stvaranja nacije kod stanovni\u0161tva koje je kulturno-jezi\u010dno bilo identi\u010dno, kao u slu\u010daju \u0161tokavskih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine.<\/p>\n\n\n\n

O toj temi u hrvatskom slu\u010daju, s naglaskom na kontroverzama vezanim uz odnos Crkve i usta\u0161kog re\u017eima, na daleko najnijansiraniji na\u010din pi\u0161e Mark Biondich u tekstu pod naslovom \u201eKontroverze u vezi s Katoli\u010dkom crkvom u Hrvatskoj tijekom rata 1941.-1945.\u201c, objavljenim u zborniku radova Nezavisna dr\u017eava Hrvatska 1941.-1945. <\/em>(ur. Sabrina P. Ramet, Zagreb: Alinea, 2009).[11]<\/a> Koriste\u0107i vrlo uravnote\u017eeno \u010desto suprotstavljene relevantne izvore koji s jedne strane pozitivno, a s druge kriti\u010dki tuma\u010de ulogu i op\u0107e Crkve i Crkve u Hrvatskoj tijekom II. svjetskog rata, Biondich u radu pokazuje kako je Crkva imala kompleksan i napet odnos s usta\u0161kim re\u017eimom.<\/p>\n\n\n\n

Politika prisilnog pokr\u0161tavanja Srba nije bila crkvena, ve\u0107 politika re\u017eima, dok je sirenski zov usta\u0161tva koji je reklamirao katoli\u010danstvo kao samu sr\u017e hrvatske nacije doveo do sna\u017enih rascjepa unutar Crkve, gdje osobito starije sve\u0107enstvo i ono u sredi\u0161njoj Hrvatskoj i Slavoniji i sredi\u0161njoj Bosni, prema Biondichu, ve\u0107inom nije podleglo tom sirenskom usta\u0161kom zovu, koji je imao veliku pro\u0111u me\u0111u mla\u0111im sve\u0107enstvom, formiranom u autoritarnoj atmosferi 1930-ih godina, te franjevcima u Hercegovini, Dalmatinskoj Zagori i ju\u017enoj Dalmaciji.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se ti\u010de samog Stepinca, Biondich donosi interpretacije koje se, vi\u0161e-manje, poklapaju s tezama Slavka Goldsteina: Stepinac je spa\u0161avao brojne \u017didove i Srbe od zlo\u010dina\u010dke politike usta\u0161kog re\u017eima, koju je osu\u0111ivao, ispo\u010detka privatno, a tek od kraja 1943. godine javno u propovijedima, ali ipak dr\u017ee\u0107i komunizam ve\u0107im zlom od usta\u0161tva i fa\u0161izma, budu\u0107i da se potonji deklariraju vjernicima, te se time mogu popraviti, iako predstavljaju \u201eu\u017easni teror i uni\u0161tenje\u201c, dok komunizam predstavlja \u201evlast vraga nad zemljom\u201c, kako Biondich citira Stepinca (str. 146).<\/p>\n\n\n\n

Prema Biondichu, Stepinac je usta\u0161e, \u010detnike i partizane vidio kao jednako zle, nadaju\u0107i se da se NDH mo\u017ee spasiti i uz ru\u0161enje i osudu usta\u0161kog re\u017eima, nasuprot komunizmu i obnovi Jugoslavije, gdje je Katoli\u010dka crkva marginalizirana nau\u0161trb Pravoslavne. Svojom politikom, zaklju\u010duje Biondich, Stepinac je slijedio vjerno politiku tada\u0161njeg pape Pija XII., kao \u0161to se od visokog prelata i o\u010dekuje.<\/p>\n\n\n\n

Za potrebe ovog \u010dlanka stavimo na stranu polemike o Stepincu te po\u0111imo od slike Katoli\u010dke crkve u Hrvatskoj kao \u201eStepin\u010deve crkve\u201c, koja bi onda trebala slijediti njegov nauk jednakog suprotstavljanja i crnom i crvenom zlo\u010dinu te zalaganja za spas nevinih ljudi. No upravo u toj slici otvaraju se brojna pitanja. Naime, jedini sve\u0107enik \u010diji otpor usta\u0161kom re\u017eimu Crkva javno komemorira je Stepinac, dok se u svim drugim javno poznatim slu\u010dajevima (Bleiburg, \u0161irokobrije\u0161ki franjevci, Miroslav Bule\u0161i\u0107), slave mu\u010denici pali za vjeru od strane komunizma. <\/p>\n\n\n\n

Gdje su brojni sve\u0107enici koji su pali od ruku usta\u0161a jer nisu \u0161utjeli pred njihovim zlom, ili, ako i nisu pali, slijedili po cijenu \u017eivota evan\u0111eoski poziv te se otvoreno suprotstavljali usta\u0161kom teroru nad Srbima i \u017didovima? Pritom (primarno) ne mislim na sve\u0107enstvo Istre, Primorja i okupiranih krajeva Dalmacije, kojima i nije bilo druge nego slijediti narod tla\u010den od strane talijanskih fa\u0161ista i njema\u010dkih nacista, niti na bosanske franjevce, ili sve\u0107eni\u010dke persone poput Svetozara Rittiga, koji u kontekstu suradnje s komunizmom ne spadaju u simboliku \u201eStepin\u010deve crkve\u201c. Ve\u0107 na sve\u0107enike koji su stavili svoju glavu na panj zbog za\u0161tite srpskih seljaka koji su \u017eivjeli na teritoriju njihovih \u017eupa od usta\u0161kog terora.<\/p>\n\n\n\n

Mislim na imena poput fra Filipa Vukovi\u0107a, koji je spa\u0161avao Srbe na vrli\u010dkom podru\u010dju, don Ivu Ver\u0161i\u0107a, koji je \u010dinio isto u svojoj \u017eupi u Stankovcima, don Alojza \u0160pringera, koji je u svojoj \u017eupi u Lipiku \u010dinio isto, don Miju Ettingera, koji je u svojoj \u017eupi u Daruvaru \u010dinio isto,  don Antu Ad\u017eiju, koji je u svojoj \u017eupi u Starigradu pod Velebitom \u010dinio isto. Valja spomenuti i don Ivu Sui\u0107a, \u017eupnika u \u010cu\u010derju, koji je krio \u017didove i hrvatske seljake, svoje \u017eupljane, koji su se pobunili protiv re\u017eima NDH, ogor\u010deni represijom te inspirirani ne komunizmom, ve\u0107 ideologijom Stjepana Radi\u0107a! <\/p>\n\n\n\n

Za kraj, kao najzna\u010dajnije primjere, ostavljam dre\u017eni\u010dkog \u017eupnika don Dragutina \u0160timca i glinskog \u017eupnika don Franca \u017du\u017eeka. Od samog osnutka NDH, don \u0160timac je na propovijedima pozivao \u017eupljane da ne ulaze u redove usta\u0161kog pokreta i ne \u010dine zlo\u010dine, skrivao je seljake Srbe od usta\u0161a, te ih pro forma<\/em> pokr\u0161tavao ne bi li im tako spasio \u017eivot, zbog \u010dega su ga usta\u0161e nakraju i objesile. Za kraj, slu\u010daj \u017dupnika \u017du\u017eeka iz Gline medijski je jedini koliko-toliko poznat, s obzirom da njegovo zalaganje za spa\u0161avanje Srba od pokolja u Glini 1941. godine komemorira Srpsko narodno vije\u0107e, a priznanje mu odaje \u010dak i Srpska pravoslavna crkva. Za\u0161to Katoli\u010dka crkva u Hrvatskoj o njemu \u0161uti, o \u010dovjeku koji nije bio u partizanima, koji je cijeli svoj radni vijek bio jedino i samo sve\u0107enik, te izjavio da je \u201eza vrijeme rata radio samo ono \u0161to je du\u017ean svaki kr\u0161\u0107anin i \u010dovjek da radi \u2013 da pomogne one koji su u nevolji\u201d,[12]<\/a> ostavljam \u010ditateljima da sami izvedu zaklju\u010dke.<\/p>\n\n\n\n

Kad smo kod Bosne i Hercegovine, tu je poznati slu\u010daj mostarskog biskupa Alojzija Mi\u0161i\u0107a, koji je ve\u0107 u ljeto 1941. godine pisao pisma Stepincu o strahotama usta\u0161kih zlo\u010dina, 30. lipnja izdao javnu okru\u017enicu koja je osu\u0111ivala usta\u0161ki teror te u Mostaru tra\u017eio od nadle\u017enih vlasti da prestanu s ubijanjima. Tu je i slu\u010daj \u0161irokobrije\u0161kog fratra Zlatka Sivri\u0107a, o kojem je 1979. godine objavljena knjiga Crveni fratar: razgovor sa fra Zlatkom Sivri\u0107em<\/em>.Prema meni dostupnim informacijama, ispao je crven jer nije bio strijeljan 1945. godine \u2013 iako je, prema nekim natpisima, to jedva izbjegao[13]<\/a> \u2013 te jer nije zauzeo martirski gard prema komunisti\u010dkom re\u017eimu, dok je u ratu stavljao glavu na kocku spa\u0161avaju\u0107i na sve mogu\u0107e na\u010dine srpske seljake svoje \u017eupe od usta\u0161kog terora, ali i svoje \u017eupljane od \u010detni\u010dkog terora, kao i \u010dinio sve da ne zavlada me\u0111unacionalna mr\u017enja me\u0111u tim selja\u010dkim svijetom. Tu jo\u0161 valja spomenuti i don Alojzija Benkovi\u0107a iz \u017eupe u Usori, don Martina Vujevi\u0107a iz \u017eupe u Drvaru i don Alojzija \u017dagara iz \u017eupe Kori\u0107ani kod Skender Vakufa, koji nisu slijedili notorni primjer svog nadbiskupa Ivana Evan\u0111elista (sic!) \u0160ari\u0107a u obo\u017eavanju poglavnika, ve\u0107 aktivno spa\u0161avali srpske seljake od usta\u0161a.[14]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to Katoli\u010dka crkva o njima, izuzev mo\u017eda biskupa Mi\u0161i\u0107a, \u0161uti. Za\u0161to ih medijski ne popularizira, naziva po njima razne crkvene objekte, sve\u010danosti, obljetnice, tra\u017ei od dr\u017eavnih i lokalnih vlasti da po njima nazivaju ulice, da u\u0111u u \u0161kolske ud\u017ebenike? Za\u0161to namjesto poku\u0161aja rehabilitacije katoli\u010dkih intelektualaca poput Filipa Lukasa, Ivana Or\u0161ani\u0107a i Du\u0161ana \u017danka, kompromitiranih suradnjom s usta\u0161kim re\u017eimom, Crkva ne izvu\u010de iz zaborava Iliju Jakovljevi\u0107a, koji je kao poznati prijeratni katoli\u010dki intelektualac \u010dasno odbio Paveli\u0107evu ponudu da stupi u redove usta\u0161kog re\u017eima te je za \u201enagradu\u201c otpremljen u Jasenovac, o \u010dijim je strahotama ostavio mo\u017eda i ponajbolje svjedo\u010danstvo u logorskoj literaturi, memoarsko \u0161tivo  pod naslovom Konclogor na Savi <\/em>(Zagreb, 1999)? Je li zato \u0161to je nakon izlaska iz logora zbog prijetnje ponovnog uhi\u0107enja pobjegao k partizanima krajem 1944. godine? Pa Jakovljevi\u0107a je komunisti\u010dki re\u017eim zbog anga\u017eiranog katoli\u010dkog djelovanja poslao u zatvor i pogubio 1948. godine te se stoga jo\u0161 vi\u0161e postavlja pitanje: za\u0161to je zaboravljen? <\/p>\n\n\n\n

Da se razumijemo, nizom ovih pitanja ne \u017eelim nimalo negirati potrebu za sje\u0107anjem i komemoriranjem \u017ertava masovnih egzekucija na mar\u0161evima smrti 1945. godine te postratnu surovu komunisti\u010dku represiju nad svim crkvama, pa tako i katoli\u010dkom, s radikalnom i \u010desto ne\u010dovje\u010dnom egzekucijom sve\u0107enika. Me\u0111utim, ako po\u0111emo od rije\u010di koje je nadbiskup Kutle\u0161a izgovorio na misi za Domovinu 5. kolovoza 2025. godine u Kninu: \u201eNe budimo kr\u0161\u0107ani koji \u0161ute, jer \u0161utnja pred zlom nije neutralna, ona je izdaja\u201c, za\u0161to se o sve\u0107enicima koji pred usta\u0161kim zlom nisu \u0161utjeli tako gromoglasno \u0161uti? Oni nisu \u0161utjeli pred zlom, \u0161tovi\u0161e, otvoreno su djelovali protiv zla, a va\u0161a \u0161utnja o njima, gospodine nadbiskupe \u2013 obra\u0107am vam se budu\u0107i ste zapovjedno odgovorni za Katoli\u010dku crkvu u Republici Hrvatskoj \u2013 ravna je izdaji koju sami spominjete. Izdaji evan\u0111eoskih na\u010dela Isusa Krista, i univerzalnosti Katoli\u010dke crkve. <\/p>\n\n\n\n

Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> https:\/\/vjerujem.vecernji.hr\/vijesti\/zahvalna-rijec-gvardijana-svetista-gospe-sinjske-na-veliku-gospu-15-kolovoza-2025\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> https:\/\/www.zg-nadbiskupija.hr\/uskrsna-poruka-nadbiskupa-kutlese\/26327<\/a><\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> https:\/\/ika.hkm.hr\/novosti\/biskup-sasko-predslavio-misu-zadusnicu-za-zrtve-partizanskih-zlocina-u-zagrebu\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> https:\/\/www.ktabkbih.net\/hr\/vijesti\/u-bleiburgu-slavljena-misa-za-zrtve-bleiburske-tragedije-i-kriznog-puta\/125997<\/a><\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> Nikolaj Tolstoj, autor \u010diju knjigu Ministar i pokolji: Bleiburg i Ko\u010devski rog <\/em> (Zagreb, 1990) ina\u010de rado navode autori bleibur\u0161ke martirologije, pokazuje kako su strijeljanja usta\u0161a, domobrana i hrvatskih civila na mar\u0161evima smrti vr\u0161ili u prvom redu pripadnici 26., pa i 9. Dalmatinske divizije. Deveta je bila sastavljena od boraca iz srednje i sjeverne Dalmacije, kako obale, tako otoka i zale\u0111a, pa je u njoj i bilo boraca hrvatskih Srba, dok je 26. divizija bila isklju\u010divo popunjena borcima srednjodalmatinskih i ju\u017enodalmatinskih otoka, te ju\u017ene Dalmacije, uz manji broj jedinica iz splitskog podru\u010dja. Zna\u010di, bora\u010dki sastav su \u010dinili isklju\u010divo Hrvati po nacionalnosti. Ina\u010de, 26. divizija je izvr\u0161ila egzekucije na Daksi i egzekucije Franjevaca na \u0160irokom Brijegu kod zauzimanja\/osloba\u0111anja Dubrovnika i \u0160irokog Brijega. Vidi Nikola Ani\u0107: Osmi dalmatinski korpus NOVJ<\/em> (Split, 2005).<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> https:\/\/dnevnik.hr\/vijesti\/hrvatska\/ostre-poruke-sa-sinjske-alke-reakcije-vjernika-podijeljene—929530.html<\/a>; https:\/\/www.index.hr\/vijesti\/clanak\/dalic-glasna-manjina-nas-vrijedja-i-ne-voli-hrvatsku-ali-nasi-mladi-su-se-probudili\/2697767.aspx<\/a><\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a> Na dru\u0161tvenim mre\u017eama su se pojavili citati Isusa poput: \u201eNe, nisam do\u0161ao da donesem mir, nego ma\u010d\u201c (re\u010denica iz evan\u0111elja po Mateju, 10,34), kojim se legitimira ikonografija Thompsonova ma\u010da. Radi se o jednoj od najzlorabljenijih re\u010denica iz Novog zavjeta, budu\u0107i da se ona nastavlja sa: \u201eJer sam do\u0161ao da rastavim sina od njegova oca, k\u0107er od njezine majke i snahu od njezine svekrve\u201c (Matej, 10, 34-35). Cijeli citat na prvu zvu\u010di prili\u010dno \u201eprogresivno\u201c, iako se mo\u017ee prilagoditi i desnom izri\u010daju u obliku izreke: \u201eJa usta\u0161a, \u0107a\u0107a komunista, ubit’ \u0107u ga, Isusa mi Krista.\u201c<\/p>\n\n\n\n

[8]<\/a> https:\/\/autograf.hr\/trebamo-se-vise-truditi-oko-mjesta-i-uloge-zena-u-crkvi\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

[9]<\/a> https:\/\/ika.hkm.hr\/novosti\/homilija-nadbiskupa-kutlese-na-misi-za-domovinu-u-kninu\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

[10]<\/a> https:\/\/www.ri-nadbiskupija.hr\/2025\/propovijed-nadbiskupa-mate-uzinica-velika-gospa-trsat-2025\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

[11]<\/a> Rad je originalno objavljen pod naslovom \u201eControversies surrounding the Catholic Church in Wartime Croatia, 1941\u201345\u201c, u \u010dasopisu Totalitarian Movements and Political Religions<\/em>, 7 (2006), 4, str. 429-457.<\/p>\n\n\n\n

[12]<\/a> https:\/\/www.portalnovosti.com\/polozeni-vijenci-na-grob-glinskog-zupnika\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

[13]<\/a> https:\/\/www.hercegovina.info\/hercegovina\/mostar-hercegovina\/price-iz-hercegovine-povijest-caga-97642\/97642\/<\/a><\/p>\n\n\n\n

[14]<\/a> Svi podaci o sve\u0107enicima su preuzeti iz knjige \u0106irila Pete\u0161i\u0107a Katoli\u010dko sve\u0107enstvo u NOB-u 1941-1945<\/em>, iz 1982. godine. Djelo je, naravno, optere\u0107eno kontekstom vremena u kojem je nastalo, te poku\u0161ava  obraniti Katoli\u010dku crkvu od unisone osude za klerofa\u0161izam interpretiraju\u0107i sve sve\u0107enike koji su se suprotstavljali usta\u0161kom re\u017eimu kao simpatizere NOB-a. Me\u0111utim, prilikom \u010ditanja lako je razabrati tko je sudjelovao u partizanskom pokretu ili ga aktivno pomagao, a tko se \u201esamo\u201c aktivno suprotstavljao usta\u0161kom re\u017eimu i spa\u0161avao ljude u nevolji, prije svega srpske seljake.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u osvrtima, raspravama i polemikama. Svoje kriti\u010dke osvrte, reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Tekst je iza\u0161ao uz potporu Ministarstva kulture i medija RH.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-48025","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48025","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=48025"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48025\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":49153,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48025\/revisions\/49153"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=48025"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=48025"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=48025"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}