{"id":47754,"date":"2025-08-13T12:19:26","date_gmt":"2025-08-13T12:19:26","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=47754"},"modified":"2025-08-13T12:19:26","modified_gmt":"2025-08-13T12:19:26","slug":"anna-seghers-sedmi-kriz-roman-iz-hitlerovske-njemacke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=47754","title":{"rendered":"Anna Seghers, \u201eSedmi kri\u017e, roman iz hitlerovske Njema\u010dke\u201c"},"content":{"rendered":"\n<p>Posljednji roman Anne Seghers dovr\u0161en u francuskom egzilu postao je i njezin najpoznatiji. <em>Das siebte Kreuz<\/em> (Sedmi kri\u017e, objavljen tek 1942.) pru\u017ea upe\u010datljivu panoramu Njema\u010dke pod Hitlerom, njezinih nacista, oportunista, ali i tihih, pristojnih ljudi koji, unato\u010d sveop\u0107em strahu, uspijevaju pomo\u0107i bjeguncu iz jednog od prvih koncentracijskih logora. Time Seghers kroz \u017eivote obi\u010dnih gra\u0111ana razotkriva mehanizme re\u017eima i mogu\u0107nosti otpora. Roman je morao \u010dekati na objavljivanje do 1942., u engleskom prijevodu u Sjedinjenim Dr\u017eavama i na njema\u010dkom u Meksiku. No tada je neo\u010dekivano postao bestseler te je do\u0161lo do ekranizacije, redatelj Fred Zinnemann snimio je hollywoodski film sa Spencerom Tracyjem u glavnoj ulozi.<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<p>Romanu&nbsp;<em>Sedmi kri\u017e<\/em>&nbsp;prethodi re\u010denica: \u201cOva je knjiga posve\u0107ena pokojnim i \u017eivu\u0107im njema\u010dkim antifa\u0161istima.\u201d Sama Anna Seghers 1938. opisuje svoj projekt sljede\u0107im rije\u010dima: \u201cPripovijest, dakle, koja nudi mogu\u0107nost da se kroz sudbinu pojedinca upoznaju brojne sudbine fa\u0161isti\u010dke Njema\u010dke.\u201d Prema tomu, tekst slijedi jasnu namjeru: shva\u0107a se kao prilog borbi protiv nacionalsocijalista; treba pru\u017eiti presjek suvremenog njema\u010dkog dru\u0161tva, a time i obja\u0161njenje kako di\u0161e ovaj narod koji u nesre\u0107u survava ostatak svijeta, a naposljetku i sebe samoga. (\u2026)<\/p>\n\n\n\n<p>\u201cSvi smo osje\u0107ali kako duboko i strahovito vanjske sile mogu prodrijeti u \u010dovjeka, sve do dna njegove du\u0161e, ali osje\u0107ali smo i to da duboko u du\u0161i postoji ne\u0161to nedodirljivo i nepovredivo.\u201d<br>\u2013 Tko bi se danas jo\u0161 usudio napisati takve re\u010denice? To \u0161to je Anna Seghers u trenutku najve\u0107e egzistencijalne prijetnje stvorila, to knji\u017eevni\u010dko&nbsp;<em>ali<\/em>, tu vjeru u humanizam, taj svjetionik koji nas u mra\u010dnom svijetu punom ne\u010dovje\u010dnosti ohrabruje da nikad ne odustanemo i da ostanemo ljudi, kud puklo da puklo, na tome bismo trebali, na tome moramo biti zahvalni.&nbsp;\u2014 <strong>Thomas von Steinaecker<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p><em>Vi ste bili ti koji ste nakon tog rata, koji ne smijemo zaboraviti, moju generaciju, kao i svakoga tko je htio poslu\u0161ati, nau\u010dili razlikovati pravdu od nepravde; va\u0161a knjiga&nbsp;<\/em>Sedmi kri\u017e<em>&nbsp;oblikovala me, izo\u0161trila mi pogled, tako da danas mogu raspoznati razne Globkee i Schr\u00f6dere ma kako se preru\u0161ili, nazivali se oni humanistima, kr\u0161\u0107anima ili aktivistima.&nbsp;<\/em>\u2014 iz pisma <strong>G\u00fcntera Grassa <\/strong>Anni Seghers<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<p><strong>Anna Seghers<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Anna Seghers, jedna od najzna\u010dajnijih njema\u010dkih spisateljica 20. stolje\u0107a, ro\u0111ena je kao Netty Reiling 19. studenog 1900. u Mainzu. Bila je jedino dijete \u017eidovske obitelji Hedwig i Isidora Reilinga, uspje\u0161nog trgovca antikvitetima i stru\u010dnjaka za umjetnost. Pod utjecajem oca rano je pokazala interes za umjetnost. Studirala je filologiju, posebno sinologiju, povijest i povijest umjetnosti u K\u00f6lnu i na Sveu\u010dili\u0161tu u Heidelbergu, onovremenom najuzbud- ljivijem mjestu njema\u010dkog intelektualnog \u017eivota, da bi naposljetku stekla doktorat iz povijesti umjetnosti disertacijom \u201c\u017didovi i \u017eidovstvo u Rembrandtovu djelu\u201d. Tijekom studija upoznala je ma\u0111arskog ljevi\u010darsko-komunisti\u010dkog pisca i sociologa, L\u00e1szla Radv\u00e1nyija. Vjen\u010dali su se 1925. i preselili se u Berlin, gdje se rodilo i njihovo dvoje djece. Seghers se ozbiljno po\u010dela baviti pisanjem tijekom svoje posljednje godine na sveu\u010dili\u0161tu. Krajem 1924. objavljena joj je prva pri\u010da, \u201cDie Toten auf der Insel Djal\u201d (\u201cMrtvi na otoku Djal\u201d), podnaslova \u201cNizozemska legenda koju je ispripovijedao Antje Seghers\u201d. Otada je postojano pisala i brusila svoj zanat. Uslijedilo je objavljivanje pri\u010de \u201cGrubetsch\u201d (1926.) i novele <em>Der Aufstand der Fischer von St. Barbara (Pobuna ribara u Svetoj Barbari<\/em>, 1928.), pod pseudonimom iz podnaslova svoje prve pri\u010de \u2013 Seghers, vjerojatno po nizozemskom slikaru Herculesu Seghersu, Rembrandtovu suvremeniku. Ova su dva djela svojim o\u0161trim, \u0161krtim stilom i dojmljivim prizorima privukla pa\u017enju javnosti, te je 1928. dobila presti\u017enu Nagradu Kleist za mlade talente. Otada pa do kraja \u017eivota u svom \u0107e stvarala\u0161tvu, kao i u javnom \u017eivotu, upotrebljavati pseudonim Anna Seghers. Iste godine pridru\u017eila se Komunisti\u010dkoj partiji, kao i Udru\u017eenju proleterskih revolucionarnih pisaca, koje je umjetnost proglasilo oru\u017ejem u klasnoj borbi. Kada je Hitler do\u0161ao na vlast u sije\u010dnju 1933., Seghers nije odmah pobjegla iz zemlje. No nakon spaljivanja Reichstaga u velja\u010di nakratko je uhi\u0107ena te je poslije pu\u0161tanja odmah prebjegla u Francusku, gdje se sa svojom obitelji nastanila na periferiji Pariza. Ondje je bila vrlo aktivna u osnivanju Narodne fronte te je sudjelovala i u organizaciji Me\u0111unarodnog kongresa za obranu kulture u Parizu 1935. Osim antifa\u0161isti\u010dkih govora i eseja, u kojima je inzistirala na postojanju \u201cdruge Njema\u010dke\u201d i povratku korijenima u kulturi i tradiciji koju su nacisti oteli, u pari\u0161kom je razdoblju napisala vi\u0161e romana i pri\u010da, me\u0111u ostalima i roman <em>Der Kopflohn<\/em> (1933., <em>Ucijenjena glava<\/em>), zapanjuju\u0107u studiju o usponu fa\u0161izma i o brutalnosti koju uzrokuje me\u0111u seoskim njema\u010dkim stanovni\u0161tvom. Posljednji roman Anne Seghers dovr\u0161en u francuskom egzilu postat \u0107e i njezin najpoznatiji \u2013 <em>Das siebte Kreuz<\/em> (<em>Sedmi kri\u017e<\/em>, objavljen tek 1942.). Pru\u017ea upe\u010datljivu panoramu Njema\u010dke pod Hitlerom, njezinih nacista, oportunista, ali i tihih, pristojnih ljudi koji, unato\u010d sveop\u0107em strahu, uspijevaju pomo\u0107i bjeguncu iz jednog od prvih koncentracijskih logora. Roman je morao \u010dekati na objavljivanje do 1942., u engleskom prijevodu u Sjedinjenim Dr\u017eavama i na njema\u010dkom u Meksiku. No tada je neo\u010dekivano postao bestseler te je do\u0161lo do ekranizacije, redatelj Fred Zinnemann snimio je hollywoodski film sa Spencerom Tracyjem u glavnoj ulozi. Osim rada na antifa\u0161isti\u010dkim romanima, Seghers je njegovala ono \u0161to je bilo u korijenu njezina stvarala\u0161tva \u2013 svoju pripovjeda\u010dku vje\u0161tinu. Tijekom cijelog svog \u017eivota, a posebno u te\u0161kim trenucima, nije prestajala stvarati raznovrsne \u201cmitske pri\u010de\u201d koje \u010dine va\u017ean i intrigantan dio njezina opusa, poput \u201cDie sch\u00f6nsten Sagen vom R\u00e4uber Woynok\u201d (\u201cNajljep\u0161e legende o razbojniku Woynoku\u201d, 1938.) i \u201cSagen von Artemis\u201d (\u201cLegende o Artemidi\u201d, 1938.). Izbijanje Drugoga svjetskog rata ugrozilo je opstanak obitelji i natjeralo Annu Seghers na jo\u0161 jedan bijeg. S dvoje male djece i bez ikakvih sredstava uspjela je spasiti mu\u017ea iz koncentracijskog logora i napustiti Europu preko Marseillea. Nakon dugog i opasnog putovanja i neuspjelog pronalaska uto\u010di\u0161ta u New Yorku, Seghers je s obitelji stigla u Meksiko. Vrlo brzo pokrenula je zna\u010dajne kulturne aktivnosti u velikoj egzilantskoj zajednici u Ciudad de M\u00e9xicu. Tijekom svog meksi\u010dkog egzila, posebno pred kraj rata i neposredno nakon njega, kada su saznanja o razmjerima Holokausta i rasprava o poslijeratnoj sudbini Njema\u010dke postali \u0161iroko rasprostranjeni, Seghers je u svom djelu vi\u0161e pa\u017enje po\u010dela posve\u0107ivati vlastitom \u017eidovskom naslije\u0111u, primjerice u tek naizgled autobiografskoj pri\u010di \u201cDer Ausflug der toten M\u00e4dchen\u201d (napisana 1943.\/1944., objavljena 1946., \u201cIzlet mrtvih djevojaka\u201d) i u \u201cPost ins Gelobte Land\u201d (napisana 1945., objavljena 1946., \u201cPo\u0161ta za Obe\u0107anu zemlju\u201d). Pi\u0161u\u0107i ove pri\u010de, Seghers je ve\u0107 znala za tragi\u010dnu sudbinu svojih roditelja koji su stradali u pogromu, ali one unato\u010d tomu, kao i njezini onovremeni eseji, ne zagovaraju op\u0107u osudu Nijemaca i Njema\u010dke, ve\u0107 plediraju za novi po\u010detak koji bi stvorio egalitarno i pravedno dru\u0161tvo. Tijekom bijega iz Europe Seghers je zapo\u010dela rad na jo\u0161 jednom za njezin opus va\u017enom romanu \u2013 <em>Transit<\/em> (<em>Tranzit<\/em>, objavljen 1944.), pri\u010di o sudbini ljudi koji ne mogu ostati tu gdje jesu, a nemaju kamo oti\u0107i. Za \u0161est godina provedenih u Meksiku Seghers se malo zanimala za zemlju koja joj je pru\u017eila uto\u010di\u0161te, pogled joj je ostao uprt u Europu i o\u010dekivani povratak, bez obzira na to \u0161to su, izuzev te\u0161ke prometne nesre\u0107e, to za nju bile dobre godine. No nakon povratka u Njema\u010dku ve\u0107i broj eseja i svojih proznih djela posvetila je Latinskoj Americi, primjerice, <em>Crisanta. Mexikanische Novelle <\/em>(<em>Crisanta. Meksi\u010dka novela<\/em>, 1955.). U Europu se vratila 1947. i nastanila u Berlinu. Odmah je za svoj roman Sedmi kri\u017e dobila presti\u017enu B\u00fcchnerovu nagradu te je anga\u017eirana u Kulturnoj udruzi za demokratsku obnovu Njema\u010dke. Nakon 1949. prelazi u DDR, gdje \u0107e tijekom sljede\u0107a dva desetlje\u0107a, unato\u010d represijama u dru\u0161tvu \u010dijem razvoju \u017eeli pomo\u0107i, poku\u0161ati sa\u010duvati ideal socijalisti\u010dkog poretka kao kulturnog modela za koji je vjerovala da nema alternativu. I kada sredinom \u0161ezdesetih po\u010dne pobolijevati, ne gubi pripovjeda\u010dku snagu, tada nastaju njene zapa\u017eene zbirke pri\u010da <em>Das wirkliche Blau <\/em>(<em>Pravo plavo<\/em>, 1967.) i <em>Sonderbare Begegnungen <\/em>(<em>\u010cudni susreti<\/em>, 1973.). Umrla je 1983. Djela su joj prevedena na \u010detrdesetak jezika, a nastavila su se objavljivati i posthumno, na njema\u010dkom i u prijevodima. Seghers je autorica spektra univerzalnih tema \u010dija se polja otvaraju i u suvremenom svijetu \u2013 pitanja bijega i migracije, autoritarizma, rasizma i socijalne pravde dr\u017ee je uvijek iznova sna\u017eno prisutnom. Isprepletenost dru\u0161tvenog anga\u017emana i pripovjeda\u010dke vizije sa\u017eete su u njezinu oporom, ali i poeti\u010dnom \u017eivotnom i knji\u017eevnom stilu.<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<p><strong>Prijevod<\/strong>: Latica Bilopavlovi\u0107 Vukovi\u0107<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Jezik izvornik<\/strong>a: njema\u010dki<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Broj stranica<\/strong>: 376<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Izdava\u010d<\/strong>: Fraktura<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Datum izdanja<\/strong>: studeni 2024.<\/p>\n\n\n\n<p>Izvor: <a href=\"https:\/\/fraktura.hr\/proizvod\/sedmi-kriz\/\">https:\/\/fraktura.hr\/proizvod\/sedmi-kriz\/<\/a><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":47755,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[3,12],"tags":[],"class_list":["post-47754","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti","category-knjizevnost"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Seghers.jpg?fit=754%2C1200&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47754","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47754"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47754\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47756,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47754\/revisions\/47756"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47755"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47754"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47754"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47754"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}