{"id":47702,"date":"2025-08-06T13:28:59","date_gmt":"2025-08-06T13:28:59","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=47702"},"modified":"2025-08-06T13:28:59","modified_gmt":"2025-08-06T13:28:59","slug":"izlozba-dijalog%c2%b2-zaboravljena-povijest-andrea-covic-ana-radovcic-i-luisa-ritosa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=47702","title":{"rendered":"Izlo\u017eba \u201eDijalog\u00b2 \u2013 Zaboravljena povijest\u201c: Andrea \u010covi\u0107, Ana Radov\u010di\u0107 i Luisa Rito\u0161a"},"content":{"rendered":"\n<p>Hrvatsko dru\u0161tvo likovnih umjetnika Rijeka prire\u0111uje izlo\u017ebu iz ciklusa Dijalog\u00b2 pod nazivom <strong>Zaboravljena povijest<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Autorice: <strong>Andrea \u010covi\u0107, Ana Radov\u010di\u0107 i Luisa Rito\u0161a<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Otvorenje izlo\u017ebe, petak, 1. kolovoza 2025. u 20 sati<\/p>\n\n\n\n<p>Galerija Juraj Klovi\u0107, Rijeka, Verdijeva 19 b<br>Izlo\u017eba ostaje otvorena do 30. 08. 2025.<br>Radno vrijeme: od 10 do 13 i od 17 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati, nedjeljom zatvoreno.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Zaboravljena povijest<\/strong><br>Izlo\u017eba Zaboravljena povijest dio je projekta rije\u010dkog Hrvatskog dru\u0161tva likovnih umjetnika naslovljenog \u201cDijalog na kvadrat\u201d i tom prilikom okuplja radove triju umjetnica \u2013 Luise Rito\u0161e, Andree \u010covi\u0107, Ane Radov\u010di\u0107.<br>Primjenjuju\u0107i razli\u010dite umjetni\u010dke medije, no s bliskim misaonim upori\u0161tima, istra\u017euju perspektive uspostavljene na memoriji i zaboravu, te njihov utjecaj na suvremeno dru\u0161tvo. Kako bi progovorile o temama pre\u0161u\u0107ene povijesti, kolektivne traume, revizionisti\u010dke politike i krhke veze izme\u0111u pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti, svaka od umjetnica razvija vlastiti vizualni jezik. Radovi im tvore suptilan ali \u010dvrsto isprepleten dijalog o prostorima koje povijest ostavlja i onima koje budu\u0107nost tek treba ispuniti.<br>Povezuje ih specifi\u010dna osjetljivost na tihe, potisnute ili pre\u0161u\u0107ene aspekte povijesti, a osobito ono \u0161to se prenosi iz generacije u generaciju ne nu\u017eno kroz slu\u017ebene narative ve\u0107 kroz obiteljske memorije, svakodnevne geste i mikro-povijesti koje \u010desto ostaju nevidljive. \u017denska perspektiva ovdje je prisutna ne kao ideolo\u0161ki manifest ve\u0107 kao iskustvena, naslije\u0111ena i tijelom utjelovljena veza s temama otpornosti, skrbi, ranjivosti i borbe.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Luisa Rito\u0161a<\/strong> u svojim prepoznatljivim kola\u017eiranim scenama vje\u0161to koristi sna\u017enu simboliku kako bi kontrastirala suvremenu svakodnevicu s naslje\u0111em nekada\u0161njih (\u017eenskih) borbi koje danas nedovoljno bivaju predmetom javnog diskursa. Pozadine njezinih radova nerijetko su kriti\u010dka okosnica konzumeristi\u010dke kulture koja ujedno oblikuje i suvremenu percepciju \u017eenskog identiteta. Kroz pa\u017eljivo birane fragmente, Rito\u0161a istra\u017euje odnos izme\u0111u pro\u0161losti i \u017eenskog iskustva, te svojim kola\u017enim tehnikama stvara likove \u017eena smje\u0161tenih u svakodnevne, naizgled banalne situacije. Njihova tijela ispunjena su prizorima iz pro\u0161losti podsje\u0107aju\u0107i kako su upravo davne borbe omogu\u0107ile dana\u0161nju slobodu tih radnji i \u017eivota op\u0107enito.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Andrea \u010covi\u0107<\/strong> kroz crte\u017ee i slike gradi atmosferske pejza\u017ee sje\u0107anja gdje se osobno i povijesno neprestano pro\u017eimaju. Njezine radove obilje\u017eava ekspresivan, intuitivan rukopis u kojem prirodni motivi i prostori postaju znakovi unutarnjih stanja, kolektivnih trauma i zatomljenih povijesti. \u010covi\u0107 ne rekonstruira konkretne doga\u0111aje ve\u0107 kroz slikarske geste i strukture bilje\u017ei tragove vremena i njegove slojevite u\u010dinke na psihu pojedinca i<br>zajednice. U njezinoj vizualnoj poetici, u odsutnosti figure, priroda \u010desto zauzima ulogu svjedoka propadanja ideala i uru\u0161avanja vrijednosti koje su neko\u0107 bile temelj dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n<p>Umjetni\u010dka praksa <strong>Ane Radov\u010di\u0107<\/strong> izravno se nadovezuje na obiteljsku memoriju, naslje\u0111e partizanskog pokreta i \u017eenske figure koje su povijest \u017eivjele, a ne samo bilje\u017eile. Kroz radove u kojima koristi fragilne materijale poput borovih iglica, minijaturnih fotografija i predmeta svakodnevne upotrebe, Radov\u010di\u0107 stvara intimne prostore sje\u0107anja u kojima se isprepli\u0107u osobno i kolektivno, mikro i makro, unutarnje i vanjsko. Njezini radovi evociraju krhkost sje\u0107anja, ali istodobno ukazuju na otpornost unutarnje snage koja opstaje i kada dominantni narativi nestaju. Kroz tih, gotovo suzdr\u017ean vizualni jezik, umjetnica promi\u0161lja na koje na\u010dine osobna povijest mo\u017ee pre\u017eivjeti unato\u010d povijesnom revizionizmu, propituju\u0107i odnos izme\u0111u pojedinca i zajedni\u010dke pro\u0161losti, izme\u0111u \u017eenskog identiteta i naslije\u0111enih pri\u010da koje izmi\u010du zaboravu upravo kroz male, svakodnevne geste sje\u0107anja.<\/p>\n\n\n\n<p>Premda ne polaze iz istog medija niti izravno isti\u010du istu vrstu narativa, njihove prakse povezuje zajedni\u010dki prostor gdje memorija i tijelo, prostor i povijest, priroda i krhkost postaju neraskidivo isprepleteni. Ispod slojeva svakog rada otkriva se tiha, ali prisutna svijest o \u017eenama koje su kroz povijest \u2014 ne nu\u017eno kao vojnice, ali kao \u010duvarice sje\u0107anja, nositeljice pri\u010da, skrbnice i svjedokinje \u2014 bile klju\u010dne u o\u010duvanju ideala koji su danas sve \u010de\u0161\u0107e izbrisani. Njihovi radovi ne nude nostalgi\u010dne rekonstrukcije ve\u0107 kriti\u010dki promatraju kako se ideali pro\u0161lih generacija gube u revizionisti\u010dkim interpretacijama, zaboravu i pre\u0161u\u0107ivanju.<\/p>\n\n\n\n<p>Zajedni\u010dki okvir izlo\u017ebe nije samo u tematskoj liniji memorije i zaborava ve\u0107 u na\u010dinu na koji umjetnice svjesno pristupaju povijesti kao procesu, ne\u010demu \u0161to je uvijek u tijeku. U tom smislu, \u017eenska perspektiva nije ideolo\u0161ki postulat ve\u0107 neizbrisiva komponenta kolektivnog pam\u0107enja koje se prenosi kroz svakodnevne geste, kroz tijela i prostore, kroz \u0161utnje i traume koje se ne mogu jednostavno arhivirati. Stoga se izlo\u017ebu Zaboravljena<br>povijest mo\u017ee razumjeti i kao tihu ali upornu obranu slo\u017eenosti, ranjivosti i nu\u017enosti sje\u0107anja u kojima \u017eene ostaju va\u017ene kao one koje su bile dio borbi, koje su ih pre\u017eivjele i koje ih i danas \u010duvaju.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>Katerina Jovanovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<p>Izvor i <strong>Katalog izlo\u017ebe<\/strong>:<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-embed is-type-wp-embed is-provider-hrvatsko-dru-tvo-likovnih-umjetnika-rijeka wp-block-embed-hrvatsko-dru-tvo-likovnih-umjetnika-rijeka\"><div class=\"wp-block-embed__wrapper\">\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"25xCxMiai9\"><a href=\"https:\/\/hdlu-rijeka.hr\/2025\/07\/29\/dijalog%c2%b2-zaboravljena-povijest-autorice-andrea-covic-ana-radovcic-i-luisa-ritosa\/\">Dijalog\u00b2 &#8211; Zaboravljena povijest autorice: Andrea \u010covi\u0107, Ana Radov\u010di\u0107 i Luisa Rito\u0161a<\/a><\/blockquote><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; visibility: hidden;\" title=\"&#8220;Dijalog\u00b2 &#8211; Zaboravljena povijest autorice: Andrea \u010covi\u0107, Ana Radov\u010di\u0107 i Luisa Rito\u0161a&#8221; &#8212; HRVATSKO DRU\u0160TVO LIKOVNIH UMJETNIKA RIJEKA\" src=\"https:\/\/hdlu-rijeka.hr\/2025\/07\/29\/dijalog%c2%b2-zaboravljena-povijest-autorice-andrea-covic-ana-radovcic-i-luisa-ritosa\/embed\/#?secret=4vxwwSGvCp#?secret=25xCxMiai9\" data-secret=\"25xCxMiai9\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe>\n<\/div><\/figure>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator has-alpha-channel-opacity\"\/>\n\n\n\n<p><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":47703,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[10,3],"tags":[],"class_list":["post-47702","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-izlozbe","category-novosti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/08\/Dijalog_2.webp?fit=970%2C633&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47702","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47702"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47702\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47704,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47702\/revisions\/47704"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47703"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47702"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47702"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47702"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}