{"id":47309,"date":"2025-07-09T18:51:01","date_gmt":"2025-07-09T18:51:01","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=47309"},"modified":"2025-07-09T18:55:46","modified_gmt":"2025-07-09T18:55:46","slug":"ivo-kokic-apel-za-obnovu-monumentalne-fontane-u-splitu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=47309","title":{"rendered":"Ivo Koki\u0107: Apel za obnovu Monumentalne fontane u Splitu"},"content":{"rendered":"\n

Apel za obnovu Monumentalne fontane u Splitu<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Antonio Bajamonti bio je splitski gradona\u010delnik u drugoj polovici 19. stolje\u0107a. Za vrijeme njegove vladavine, u Splitu su postavljene vodovodne instalacije, tj. ku\u0107anstva su opskrbljena vodom. Kako bi se obilje\u017eio taj veliki uspjeh, Bajamonti je dao izgraditi Monumentalnu fontanu koja je zapravo bila spomenik vodi. Fontana je otvorena 1890., a sru\u0161ena 1947. godine. Nalazila se ispred Prokurativa (Trga Republike).<\/p>\n\n\n\n

Ovaj \u010dlanak tematizira okolnosti nastanka Fontane, njezin izgled, Bajamontijevu vladavinu, okolnosti pod kojima je Fontana sru\u0161ena te va\u017enost njezine obnove.<\/p>\n\n\n\n

Izgradnja Fontane<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 spomenuti Antonio Bajamonti jedan je od zaslu\u017enijih splitskih gradona\u010delnika. Pokrenuo je brojne projekte (npr. izgradnja kazali\u0161ta) za \u010diju je realizaciju \u010desto donirao i vlastiti novac. Jedan u nizu njegovih uspje\u0161nih pothvata bilo je i snabdijevanje Splita vodom. Kako bi se proslavilo to postignu\u0107e, Bajamonti je 1880. naru\u010dio izgradnju fontane u klesarskoj radionici u Milanu.<\/p>\n\n\n\n

Bila je to posljednja godina Bajamontijevog mandata. On je bio autonoma\u0161 (talijana\u0161<\/em>), a vlast su ubrzo osvojili narodnjaci, koji su (za razliku od autonoma\u0161a) bili prohrvatski orijentirani. No, \u010dim je Bajamonti inicirao gradnju Fontane, novac za njezinu izgradnju po\u010deli su donirati svi \u2013 i autonoma\u0161i i narodnjaci (tada u opoziciji), kao i brojne udruge te Crkva. To je dodatan pokazatelj kako je budu\u0107a Fontana bila simbol jedinstva svih Spli\u0107ana, bez obzira na to kojoj politi\u010dkoj opciji su bili priklonjeni. To ne treba \u010duditi jer radilo se o zajedni\u010dkom postignu\u0107u, tj. opskrbi vode za sve Spli\u0107ane, neovisno o njihovom svjetonazoru.<\/p>\n\n\n\n

Treba naglasiti kako je jedino slu\u017ebeno ime spomenute fontane uvijek bilo samo Monumentalna fontana. Ona se nikada nije zvala Bajamontijeva fontana<\/em> niti Bajamontu\u0161a<\/em>, kako se \u010desto mo\u017ee \u010duti u javnosti. Takve pogre\u0161ne izraze koriste samo dvije skupine ljudi. Jedni koji su neinformirani o to\u010dnom i pogre\u0161nom nazivu Fontane pa se njima donekle mo\u017ee oprostiti jer se radi o neznanju. Drugi su oni koji tendenciozno koriste taj naziv kako bi joj oduzeli vrijednost. Naime, smatraju da joj mogu umanjiti zna\u010daj time \u0161to ju povezuju isklju\u010divo uz Bajamontija. A o tome \u0161to to\u010dno zamjeraju Bajamontiju (i kojim se logi\u010dkim pogre\u0161kama slu\u017ee kako bi Fontani atribuirali isklju\u010divo jedno zna\u010denje) bit \u0107e rije\u010di u nastavku \u010dlanka.<\/p>\n\n\n\n

Fontanu je otvorio splitski gradona\u010delnik Gajo Bulat 4. prosinca 1890. godine. Njezin idejni za\u010detnik, Bajamonti, preminuo je nekoliko mjeseci poslije toga.<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to vidimo, narodnjaci (borci za afirmiranje hrvatskog identiteta) ne samo da nisu bili protiv njezine izgradnje i ne samo da su donirali novac za tu nakanu, nego su i (nakon dolaska na vlast) dovr\u0161ili realizaciju tog projekta. Ljepota Fontane bila je estetski neosporna.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Slika 1 \u2013 Monumentalna fontana na staroj fotografiji Splita<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Bajamontijeva ideologija<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Unato\u010d njegovim neospornim zaslugama za Split, treba kazati pone\u0161to i o Bajamontijevoj politi\u010dkoj orijentaciji. Kao \u0161to je ve\u0107 navedeno, on je bio protalijanski politi\u010dar te protivnik Hrvatskog narodnog preporoda. Mo\u017eemo konstatirati kako je dobro \u0161to takve ideje (njegovih strana\u010dkih kolega) na kraju nisu pobijedile u Dalmaciji.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, s vremenskim odmakom od gotovo 150 godina ne bi trebalo biti sporno konstatirati da se mogu izvu\u0107i dva zaklju\u010dka koja nisu u koliziji. Prvi je osuda takvih politi\u010dkih ideja koje ne samo da nisu i\u0161le u smjeru afirmiranja hrvatstva u Dalmaciji, ve\u0107 su imale upravo suprotnu tendenciju. No, to ne bi trebalo utjecati na drugi zaklju\u010dak o tome da je Monumentalna fontana predstavljala neprocjenjivo vrijedno umjetni\u010dko djelo.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, u 19. stolje\u0107u postojala je realna opasnost od \u0161irenja takvog talijanskog politi\u010dkog utjecaja u Dalmaciji koji bi zatirao hrvatski jezik i kulturu. Danas takva opasnost ne postoji. A \u010dak i tada kad je postojala \u2013 narodnjaci su podr\u017eavali gradnju Fontane. Prema tome, danas gledati na Fontanu kao na stra\u0161ilo iz kojeg se \u0161iri prete\u010da talijanskog fa\u0161izma nije objektivan pogled na povijesnu zbilju. Ako je to nekada i bilo opravdano, onda se na to moglo upozoravati u tom trenutku, a uvi\u0111amo da takvog otpora nije bilo.<\/p>\n\n\n\n

Liktorski simbol<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na vrhu Monumentalne fontane nalazio se kip dje\u010daka koji u ruci dr\u017ei liktorski simbol – fascio <\/em>(fasces<\/em>), tj. snop pru\u0107a sa sjekirom. Fasces je bio jedan od simbola mo\u0107i i pravde u anti\u010dkom Rimu. Predstavljao je slo\u017enost, tj. snagu koju dru\u0161tvo posti\u017ee kroz zajedni\u0161tvo. To je upravo ono zna\u010denje kakvo bi on i trebao imati na Fontani \u2013 jedinstvo Spli\u0107ana koji \u017eele obilje\u017eiti zajedni\u010dki uspjeh.<\/p>\n\n\n\n

U 20. stolje\u0107u, fasces je postao simbol fa\u0161izma. U 19. stolje\u0107u jo\u0161 nije postojao fa\u0161izam, ali je postojala njegova prete\u010da \u2013 talijanski iredentizam. Cilj iredentista bio je pripajanje Istre i Dalmacije Italiji. Imaju\u0107i to u vidu, zaista se ne smije izostaviti i tu \u010dinjenicu, pogotovo imaju\u0107i u vidu Bajamontijevo talijana\u0161tvo. On se doista zalagao za povezivanje s Italijom te bi i pri\u017eeljkivao talijaniziranje Dalmacije. Drugim rije\u010dima, iz njegove perspektive se i mogu prona\u0107i poveznice fascesa sa iredentisti\u010dkim te\u017enjama.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, treba uzeti u obzir i neke druge \u010dinjenice. Kao \u0161to je ve\u0107 re\u010deno, cijeli taj projekt svesrdno su podr\u017eavali (i na kraju realizirali) narodnjaci, koji su bili najve\u0107i borci protiv takvog protalijanskog svjetonazora. Jasno je da fasces ovdje itekako mo\u017ee predstavljati simbol jedinstva Splita.<\/p>\n\n\n\n

Uostalom, Monumentalna fontana nije sru\u0161ena za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, koja je bila izrazito antitalijanski nastrojena (kao i antiaustrijski, a to je bitno jer Fontana je sagra\u0111ena za vrijeme Austro-Ugarske).<\/p>\n\n\n\n

Ne treba zaboraviti i da postoje brojni slu\u010dajevi gdje se fasces koristi u svom izvornom zna\u010denju, a izvan konotacija s fa\u0161izmom. Primjer za to je (dodu\u0161e neformalni) grb Francuske, kojeg je Francuska prihvatila \u010dak nakon Drugog svjetskog rata. Dakle, nakon cijelog razdoblja vladavine fa\u0161ista u Italiji (i drugdje). A Fontana u Splitu sagra\u0111ena je u 19. stolje\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Posebno treba naglasiti kako se simbol fascesa i danas nalazi u zgradi ameri\u010dkog Kongresa, a SAD je bio jedan od lidera Antifa\u0161isti\u010dke koalicije u Drugom svjetskom ratu.<\/p>\n\n\n\n

Ru\u0161enje fontane<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Za vrijeme talijanske okupacije Splita (1941.-1943.) u Drugom svjetkom ratu, Talijani su interpretirali zna\u010denje liktorskog simbola na na\u010din koji je odgovarao njihovoj tada\u0161njoj slu\u017ebenoj ideologiji. No, kao zanimljivost treba istaknuti da samo po sebi postojanje tog simbola nije moglo biti razlog ru\u0161enja Fontane nakon Drugog svjetskog rata jer njega tamo vi\u0161e nije bilo. Naime, 1944. godine (dok je Split bio u NDH), netko je ve\u0107 razbio fasces i time ga uklonio s vrha Fontane.<\/p>\n\n\n\n

Dvije godine nakon kraja Drugog svjetskog rata (1947.), donesena je odluka o ru\u0161enju Fontane. Dakle, to nije bila nekakva huliganska akcija skupine pojedinaca, ve\u0107 svjesna odluka tada\u0161njih gradskih vlasti. Fontanu nije moglo spasiti ni to \u0161to fascesa vi\u0161e nije bilo na njoj. Bilo kakav talijanski utjecaj na kulturnu ostav\u0161tinu u Splitu trebalo je ukloniti.<\/p>\n\n\n\n

Neki dijelovi poru\u0161ene Fontane ipak su spa\u0161eni te su danas izlo\u017eeni u Muzeju grada Splita, gdje svjedo\u010de o tome kakvom se ljepotom arhitekture Split nekada mogao pohvaliti.<\/p>\n\n\n\n

Pseudoargumenti protiv obnove Fontane<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ne manjka ljudi koji ka\u017eu kako se sla\u017eu da Fontanu nije trebalo ru\u0161iti, ali onda krenu iznositi (pseudo)argumente u prilog protivljenju njezine restauracije. A ti navodni argumenti zvu\u010de kao slu\u0161anje opravdavanja za njezino ru\u0161enje. Uglavnom se takve teze svode na to \u0161to je fasces predstavljao talijana\u0161ima koji su inicirali gradnju Fontane. Iako nije jo\u0161 mogao imati fa\u0161isti\u010dke konotacije, mogao je imati iredentisti\u010dke. Potom s pravom navode kako ne bi bilo dobro da su se takve zamisli realizirale u Dalmaciji nekoliko desetlje\u0107a kasnije. I na taj na\u010din smatraju da su osporili legitimnost te\u017enji za obnovu Fontane. U redu, prihva\u0107am izazov.<\/p>\n\n\n\n

U \u010dlanku su do sada ve\u0107 temeljito razja\u0161njene sve kontroverze u vezi tih pitanja pa je sada potrebno osloniti se na neke druge argumente. Za po\u010detak, neosporni vi\u0161estoljetni talijanski utjecaj na Dalmaciju je ne\u0161to \u0161to se ni na koji na\u010din ne mo\u017ee odvojiti od dalmatinske povijesti, kulture pa \u010dak i dijalekta. U tom utjecaju bilo je i mnogo toga pozitivnog. Primjerice, Mleta\u010dka Republika sagradila je Splitski lazaret (tako\u0111er na\u017ealost sru\u0161en nakon Drugog svjetskog rata).<\/p>\n\n\n\n

No, potreba za iskorijenjivanjem bilo kakvog talijanskog utjecaja o\u010dito kod nekih i dalje postoji. Trebaju li onda Dalmatinci prestati koristiti dijalektalne izraze \u0161ugaman<\/em> i poma <\/em>(pomidor<\/em>) samo zato \u0161to se ru\u010dnik i raj\u010dica na talijanski ka\u017eu asciugamano<\/em> i pomodoro<\/em>?<\/p>\n\n\n\n

Argumentiranjem negativnosti Bajamontijeve ideologije mogu se povu\u0107i i neke usporedbe. Treba li sru\u0161iti Dioklecijanovu pala\u010du zato \u0161to je Dioklecijan bio progonitelj kr\u0161\u0107ana? Treba li ne ulagati u obnavljanje nogometnog stadiona Poljud zato \u0161to je on sagra\u0111en u Jugoslaviji?<\/p>\n\n\n\n

Naposlijetku, koji je to re\u017eim kroz koji je Split pro\u0161ao u svojoj povijesti bio idealan i oli\u010denje savr\u0161ene demokracije bez ikakvih stranih utjecaja? Ako takav nije postojao, onda bi tom logikom trebalo sru\u0161iti cijeli Split jer svaka gra\u0111evina je sagra\u0111ena za vrijeme nekog sustava kojem se mogu prona\u0107i mane.<\/p>\n\n\n\n

Te\u017enje za obnovu Fontane                                                                                               <\/strong><\/p>\n\n\n\n

U poprili\u010dnom dijelu splitske javnosti ve\u0107 nekoliko desetlje\u0107a postoji sna\u017ena \u017eelja za ponovnom izgradnjom Monumentalne fontane u njezinom izvornom obliku. No, ta \u017eelja nikako da se realizira. To djeluje demotiviraju\u0107e, ali ne treba zbog toga odustati, nego je to samo znak da se treba jo\u0161 sna\u017enije i upornije zalo\u017eiti za tu ideju. Nikada se ne smije odustati od cilja kojem bi trebao stremiti svatko tko dr\u017ei do povijesti, kulture i umjetnosti, a to je da \u0107e do\u0107i dan kada \u0107e Monumentalna fontana ponovno postati jedan od prepoznatljivih simbola Splita.<\/p>\n\n\n\n

Danas se na mjestu nekada\u0161nje Fontane nalazi jedna manja (znatno skromnija) fontana, koja nije ukra\u0161ena nikakvim umjetni\u010dkim skulpturama. No, dotok vode je i dalje tu, tako da definitivno nada nije izgubljena. Dobro je \u0161to za obnovu Fontane nikada ne\u0107e biti prekasno, no to nije razlog da se vodimo razmi\u0161ljanjem ima vremena<\/em> jer na taj na\u010din obnova nikada ne\u0107e zapo\u010deti.<\/p>\n\n\n\n

Prije nekoliko godina Grad Split pokrenuo je projekt obnove Monumentalne fontane. Novca ne samo da nije manjkalo (barem tada), ve\u0107 su se javili i brojni ljudi koji su bili spremni donirati novac za realizaciju te inicijative. Upravo ovaj drugi dio re\u010denice mo\u017ee biti ohrabrenje da \u0107e se, kakva god da je financijska situacija, sigurno na\u0107i onih koji \u0107e rado nov\u010dano potpomo\u0107i ostvarenju navedenog cilja. Me\u0111utim, konzervatori su 2021. zaustavili taj projekt, tj. nisu dali potrebnu suglasnost. To su opravdali argumentom da nema dovoljno elemenata za obnovu Fontane.<\/p>\n\n\n\n

Dalmatinski portal je prije dvije godine otvorio mogu\u0107nost obra\u0107anja (tom portalu) s prijedlozima o tome \u0161to bi trebalo pobolj\u0161ati ili pak izgraditi u gradu Splitu. Ako bi procijenili da je odre\u0111ena tema dovoljno relevantna, objavili bi \u010dlanak o tome pod naslovom \u201eIdeja za Split\u201c te u nastavku napisali o \u010demu se radi. Po potrebi su kontaktirali i nadle\u017ena gradska tijela u vezi s tim.<\/p>\n\n\n\n

Stoga sam im se obratio glede Monumentalne fontane \u2013 napisao sam im najva\u017eije podatke o njoj, objasnio za\u0161to je njezino ru\u0161enje predstavljalo zlo\u010din nad kulturom te naglasio za\u0161to bi ju trebalo ponovno izgraditi. Temeljem mog dopisa, objavili su \u010dlanak<\/a> te su kontaktirali lokalnu vlast u Gradu Splitu.<\/p>\n\n\n\n

Tada\u0161nji splitski gradona\u010delnik odbio je moj prijedlog te se pozvao na zaklju\u010dak konzervatora iz 2021. godine. To je u redu, odluku konzervatora treba po\u0161tovati. Me\u0111utim, to nije nikakvo opravdanje za nerad i pasivnost, ve\u0107 upravo suprotno \u2013 trebala bi biti dvostruka motivacija za jo\u0161 ve\u0107i rad. Potrebno je pobolj\u0161ati uvjete koji su nu\u017eni za obnovu Fontane, kako bi konzervatori potom dali zeleno svjetlo te kako bi to onda bio prvi korak u tom procesu.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dak i apel za obnovu Monumentalne fontane<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Monumentalna fontana bila je jedna od najljep\u0161ih umjetni\u010dkih djela s kojima se Split mogao pohvaliti. Predstavljala je jedinstvo Spli\u0107ana te je slavila dolazak vode u grad. Njezinu gradnju podr\u017eavali su svi, neovisno o svjetonazoru.<\/p>\n\n\n\n

Odluka o njezinom ru\u0161enju bila je kulturolo\u0161ka tragedija. Kao odgovor na taj kulturocid te kako bismo pokazali brigu o povijesnoj ba\u0161tini, potrebno ju je obnoviti. U ovom \u010dlanku dekonstruirani su svi navodni argumenti koji bi i\u0161li u smjeru protiv obnove Fontane.<\/p>\n\n\n\n

Stoga ovim putem lokalnoj vlasti u Gradu Splitu upu\u0107ujem apel za obnovu Monumentalne fontane, tj. za njezinu ponovnu izgradnju u izvornom obliku. Jasno je da prvi korak u tom procesu treba biti pobolj\u0161anje uvjeta za njezinu restauraciju, kako bi konzervatori dali suglasnost za takvo \u0161to.<\/p>\n\n\n\n

Splitski politi\u010dari (i svi relevantni akteri) u 19. stolje\u0107u bili su u stanju nadvladati svoje razlike i ujediniti se oko zajedni\u010dkog cilja izgradnje Fontane. Nema razloga da tako ne bude i danas po pitanju njezine obnove.<\/p>\n\n\n\n

Ivo Koki\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Bibliografija:<\/p>\n\n\n\n

\u201eIDEJA ZA SPLIT ‘Obnovite Monumentalnu Fontanu’.\u201c, Dalmatinski portal<\/em>, https:\/\/dalmatinskiportal.hr\/vijesti\/ideja-za-split-obnovite-monumentalnu-fontanu\/189932<\/a>, 21.12.2023.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Izvori ilustracija:<\/p>\n\n\n\n

Slika 1 \u2013 \u201eBajamontu\u0161a\u201c, Slobodna Dalmacija<\/em>, https:\/\/slobodnadalmacija.hr\/tag\/bajamontusa<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-47309","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":53313,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53313","url_meta":{"origin":47309,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige Stipe Kljai\u0107a \u201eVJE\u010cNI TRE\u0106I RIM: UZROCI RUSKO-UKRAJINSKOGA RATA\u201c u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"14. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatska udruga Benedikt zajedno sa splitskim stolom Dru\u017ebe \"Bra\u0107a Hrvatskoga Zmaja\" i Muzejom Domovinskog rata u Splitu organizira predstavljanje knjige Vje\u010dni tre\u0107i Rim: uzroci rusko-ukrajinskoga rata autora Stipe Kljai\u0107a, koje \u0107e se odr\u017eati u utorak, 19. svibnja 2026. godine s po\u010detkom u 18 sati u dvorani \u201eVinko Draganja\u201c Dominikanskog samostana\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/PLAKAT-VJECNI-TRECI-RIM-UZROCI-RUSKO-UKRAJINSKOG-RATA-SPLIT.png?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53492,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53492","url_meta":{"origin":47309,"position":1},"title":"Predstavljena knjiga Stipe Kljai\u0107a “Vje\u010dni tre\u0107i Rim: uzroci rusko-ukrajinskoga rata” u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na 35. obljetnicu povijesnog referenduma u Splitu predstavljena knjiga dr. Stipe Kljai\u0107a o rusko-ukrajinskom ratu U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, Zmajskog stola u Splitu Dru\u017ebe \u201cBra\u0107a Hrvatskoga Zmaja\u201d i Muzeja Domovinskog rata u Splitu, 19. svibnja 2026. u dvorani \u201eVinko Draganja\u201c Dominikanskog samostana u Splitu odr\u017eano je predstavljanje knjige Vje\u010dni\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Predstavljanje_Klaic_Ukrajina_Split_naslov.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Predstavljanje_Klaic_Ukrajina_Split_naslov.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Predstavljanje_Klaic_Ukrajina_Split_naslov.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Predstavljanje_Klaic_Ukrajina_Split_naslov.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Predstavljanje_Klaic_Ukrajina_Split_naslov.jpg?fit=1200%2C900&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53065,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53065","url_meta":{"origin":47309,"position":2},"title":"Predstavljanje 21. broja \u010dasopisa Obnova u Splitu: tema broja \u201eAntika\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"11. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo Vas na splitsko predstavljanje 21. broja \u010dasopisa za kulturu, dru\u0161tvo i politiku\u00a0Obnova, posve\u0107enog temi \u201eAntika\u201c, koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak, 11. svibnja 2026. godine u 19:30 sati u dvorani \u201eVinko Draganja\u201c Dominikanskog samostana u Splitu (Hrvojeva 2).\u00a0Organizatori predstavljanja su Udruga Obnova i Hrvatska udruga Benedikt. O novom broju\u2026","rel":"","context":"U "\u010casopisi"","block_context":{"text":"\u010casopisi","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=21"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Obnova_2026.jpg?fit=846%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Obnova_2026.jpg?fit=846%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Obnova_2026.jpg?fit=846%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Obnova_2026.jpg?fit=846%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52563,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52563","url_meta":{"origin":47309,"position":3},"title":"Predavanje Nenada Fabijani\u0107a o stadionu Poljud u Splitu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Znanstveno vije\u0107e za arhitekturu, urbanizam i ure\u0111enje prostora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti organizira predavanje \u201cPo Poljudu\u201d koje \u0107e u srijedu 22. travnja 2026. s po\u010detkom u 14 sati u Knji\u017enici HAZU, Strossmayerov trg 14 u Zagrebu, odr\u017eati\u00a0prof. emerit. dr. art. Nenad Fabijani\u0107,\u00a0\u010dlan suradnik HAZU. Predavanje \u201ePo Poljudu\u201c (Projekt obnove)\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Poljud-scaled.jpeg?fit=1200%2C800&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53698,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53698","url_meta":{"origin":47309,"position":4},"title":"Me\u0111unarodni znanstveno-stru\u010dni skup “Imotska krajina u Domovinskom ratu – 35 godina poslije”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"25. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Me\u0111unarodni znanstveno-stru\u010dni skup Imotska krajina u Domovinskom ratu \u2013 35 godina poslije okuplja sudionike iz akademske, stru\u010dne i dru\u0161tvene zajednice s ciljem razmjene spoznaja o ulozi Imotske krajine u Domovinskom ratu te o\u010duvanja povijesne i dru\u0161tvene memorije.\u00a0 Suorganizatori i partneri skupa su: Hrvatsko vojno u\u010dili\u0161te \u201eDr. Franjo Tu\u0111man\u201d, Sveu\u010dili\u0161te obrane\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/plakat-za-WEB-2.jpg?fit=1200%2C543&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/plakat-za-WEB-2.jpg?fit=1200%2C543&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/plakat-za-WEB-2.jpg?fit=1200%2C543&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/plakat-za-WEB-2.jpg?fit=1200%2C543&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/plakat-za-WEB-2.jpg?fit=1200%2C543&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53733","url_meta":{"origin":47309,"position":5},"title":"Novi broj \u010dasopisa \u201eVjesnik dalmatinskih arhiva\u201c (6\/2025)","author":"Filip \u0160imunjak","date":"27. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"\"Vjesnik dalmatinskih arhiva \u2013 izvori i prilozi za povijest Dalmacije\" periodi\u010dka je publikacija koju su 2020. godine pokrenuli Dr\u017eavni arhivi u Dubrovniku, Splitu, \u0160ibeniku i Zadru. Namijenjena je objavljivanju priloga s podru\u010dja arhivske teorije i prakse, historiografije i pomo\u0107nih povijesnih znanosti, te priloga nastalih u okviru suvremenih informacijskih znanosti, koji\u2026","rel":"","context":"U "\u010casopisi"","block_context":{"text":"\u010casopisi","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=21"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Vjesnik-dalmatinskih-arhiva.webp?fit=855%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Vjesnik-dalmatinskih-arhiva.webp?fit=855%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Vjesnik-dalmatinskih-arhiva.webp?fit=855%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Vjesnik-dalmatinskih-arhiva.webp?fit=855%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47309","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47309"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47309\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47314,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47309\/revisions\/47314"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47309"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47309"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47309"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}