{"id":46973,"date":"2025-06-13T20:19:00","date_gmt":"2025-06-13T20:19:00","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=46973"},"modified":"2025-06-13T22:31:36","modified_gmt":"2025-06-13T22:31:36","slug":"nikola-ostojcic-prikaz-knjige-dubravka-stojanovic-proslost-dolazi-3-izd-2024","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=46973","title":{"rendered":"Nikola Ostoj\u010di\u0107 – prikaz knjige – Dubravka Stojanovi\u0107, “Pro\u0161lost dolazi”, 3. izd., 2024."},"content":{"rendered":"\n

Dubravka Stojanovi\u0107, Pro\u0161lost dolazi. Promene u tuma\u010denju pro\u0161losti u srpskim ud\u017ebenicima istorije 1913-2021<\/em>., Biblioteka XX vek, 3. izd., Beograd 2024., 345 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Knjiga Dubravke Stojanovi\u0107 rezultat je tridesetogodi\u0161njeg istra\u017eivanja koje je djelomi\u010dno iz prve ruke pratilo period kojim se istra\u017eivanje bavi, kao \u0161to je i opisano u Predgovoru<\/em> (str. 5-16). Konkretno, zapo\u010delo je 1993. kada dolazi do najve\u0107e promjene prikaza pro\u0161losti i prijelomnih doga\u0111aja iz srpske povijesti u \u0161kolskim ud\u017ebenicima. Istra\u017eivanje se temelji na prou\u010davanju \u0161kolskih ud\u017ebenika od 1913. godine do danas s naglaskom na one doga\u0111aje koje autorica izdvaja kao prijelomne u povijesti Srbije, odnosno koji imaju zna\u010dajan potencijal u formiranju (nacionalne) svijesti i kolektivnog sje\u0107anja. Osim u \u0161kolstvu, uo\u010davaju se promjene i u znanstvenoj zajednici koja pro\u0161lost podre\u0111uje aktualnosti. Va\u017ean dio nastanka ove knjige predstavljaju etape u vidu me\u0111unarodnih projekata (sama autorica je radila na projektu u Centru za antiratne akcije), poput onih iz 1994. i 1998. kada su stru\u010dnjaci s podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije i regije analizirali ud\u017ebenike te 1999. kada se osniva Centar za demokraciju i pomirenje u Jugoisto\u010dnoj Europi koji se bavio prou\u010davanjem ud\u017ebenika na postjugoslavenskim prostorima.<\/p>\n\n\n\n

Istra\u017eivanje je podijeljeno na \u0161est generacija ud\u017ebenika: 1913-1941., 1945-1993., 1993-2002., 2002-2010., 2010-2021. te od 2021. do 2023. Ova podjela prije svega je uvjetovana temeljnim promjenama tuma\u010denja pro\u0161losti do kojih u \u0161kolskim ud\u017ebenicima dolazi zbog promjene vladaju\u0107ih ideologija i re\u017eima. Prva generacija ud\u017ebenika obilje\u017eena je idejom unitarnog jugoslavenstva, druga se temelji na ideji \u201ebratstva i jedinstva\u201c koja ru\u0161i prethodne narative. Tre\u0107a generacija se, kao i druga, fokusira na Drugi svjetski rat, ali u nacionalisti\u010dkom narativu sve do 2003. kada se odbacuju preostali jugoslavenski i komunisti\u010dki \u201eostaci\u201c u ud\u017ebenicima i poku\u0161ava \u201epobijediti\u201c prethodni re\u017eim promjenom kolektivnog sje\u0107anja na Drugi svjetski rat. Od 2010. godine promatra se peta generacija ud\u017ebenika koja dolazi nakon reforme koja je uvela slobodno tr\u017ei\u0161te ud\u017ebenika sve do 2021. kada dolazi do nove reforme. \u0160est generacija ud\u017ebenika koje autorica prou\u010dava bave se \u201eprijelomnim\u201c doga\u0111ajima srpske povijesti te su prema tim doga\u0111ajima naslovljena poglavlja. Prva \u010detiri poglavlja mogli bismo nazvati \u201ekronolo\u0161kom cjelinom\u201c, a posljednja tri \u201etematskom cjelinom\u201c analize ud\u017ebeni\u010dkih prikaza povijesnih doga\u0111aja. <\/p>\n\n\n\n

Prvo poglavlje bavi se problematikom Balkanskih ratova<\/em> (str. 17-52). Oni su u ud\u017ebenike uvr\u0161teni ve\u0107 1913. godine kao jedna od povijesnih prekretnica. Prikaz balkanskih ratova prou\u010dava se na temelju tuma\u010denja vanjskopoliti\u010dkih uzroka te kona\u010dne ocjene ratova. U ovom, kao i u svim poglavljima, prije ocjene povijesnog prikaza doga\u0111aja u ud\u017ebenicima autorica poku\u0161ava pribli\u017eiti kompleksnost doga\u0111aja koji se analiziraju te ih \u0161to objektivnije prikazati. Navo\u0111enje \u201ekrivaca\u201c za izbijanje balkanskih ratova jedan je od pokazatelja prilago\u0111avanja povijesti sada\u0161njosti. Tako su \u201ekrivci\u201c u prvim generacijama ud\u017ebenika bili Turci<\/em> i\/ili Arnauti<\/em>, Njema\u010dka i Austro-Ugarska netom poslije kraja Prvog svjetskog rata. U ud\u017ebenicima nakon 1948. odraz sukoba sa SSSR-om o\u010ditovao se u tome kako se Rusija navodila kao jedan od krivaca za izbijanje balkanskih ratova, dok se nakon 2021. spominje u pozitivnom kontekstu. Ocjena balkanskih ratova kao osvaja\u010dkih i obrambenih tako\u0111er se mijenjala ovisno o dominantnom politi\u010dkom narativu. Tako ih ud\u017ebenici prve generacije opisuju kao oslobodila\u010dke i obrambene, a cilj oslobo\u0111enja prvotno kao oslobo\u0111enje Srba, kasnije kao oslobo\u0111enje Jugoslavena.<\/p>\n\n\n\n

Jedina generacija ud\u017ebenika koja negativno i osvaja\u010dki ocjenjuje ove ratove je ona iz perioda SFRJ koja ih tuma\u010di iz perspektive klasnih odnosa i ekonomskih interesa, tj. kao imperijalisti\u010dko-ekonomski rat za \u0161irenje vanjske trgovine, stvaranje ve\u0107eg tr\u017ei\u0161ta i eksploataciju drugih teritorija. Dolaskom Milo\u0161evi\u0107a na vlast, tuma\u010denje balkanskih ratova bilo je u skladu s njegovom hibridnom ideologijom socijalizma uz nacionalni predznak te su prikazivani kao \u201enacionalno i socijalno oslobo\u0111enje\u201c. Nakon pada Milo\u0161evi\u0107a u ud\u017ebenike se vra\u0107a prikaz kao u periodu neposredno nakon kraja balkanskih ratova, dok se s vremenom kroz ud\u017ebenike javlja realnija slika balkanskih dr\u017eava koje su imale strate\u0161ke i ekonomske pretenzije u ovim ratovima. Analizira se i prikaz ekspedicije preko sjevera Albanije. Neposredno nakon balkanskih ratova 1913. u ud\u017ebenicima je doga\u0111aj ove ekspedicije prikazan vrlo dramati\u010dno te se opravdava cilj pohoda. S obzirom na to da ti pohodi nisu bili pobjedni\u010dki niti oslobodila\u010dki u realnosti, prikaz u ud\u017ebenicima bio je vrlo simplificiran te se izbjegavalo u\u0107i dublje u tematiku.<\/p>\n\n\n\n

Druga generacija ud\u017ebenika na ekspediciju preko Albanije gleda kao na osvaja\u010dku te\u017enju srpske bur\u017eoazije i reme\u0107enje odnosa s Albanijom \u0161to je bilo u skladu s obra\u010dunom socijalisti\u010dkih vlasti s nacionalizmom i osudom me\u0111unacionalnih konflikata. Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim vra\u0107a se simplificiranom, nekriti\u010dkom odnosu prema temi te ju prikazuje kao pomo\u0107 Crnoj Gori. Poslije pada Milo\u0161evi\u0107a, ekspedicija preko Albanije se predstavlja kao legitiman, a formiranje Albanije kao problemati\u010dan \u010din. Ud\u017ebenici nakon liberalizacije tr\u017ei\u0161ta dosta realnije prikazuju ekspediciju preko Albanije te kontekst koji je va\u017ean za razumijevanje doga\u0111aja. U tuma\u010denju izbijanja Drugog balkanskog rata kao stalni krivac navodi se Bugarska. U drugoj generaciji ud\u017ebenika taj narativ se mijenja te srpska strana snosi dio odgovornosti za izbijanje rata. Narativ se zadr\u017eao do Milo\u0161evi\u0107evog pada kada se vra\u0107a nacionalni romantizam narativa o ugro\u017eenosti Srba pred Bugarima. Zadnja generacija ud\u017ebenika uspjela je izbalansirati odnos krivice.<\/p>\n\n\n\n

Drugo poglavlje bavi se Prvim svjetskim ratom<\/em>, krucijalnim doga\u0111ajem u izgradnji nacionalnog identiteta Srba (str. 53-84). Ovisno o generacijama ud\u017ebenika, ovaj rat prikazan je kao pobjedni\u010dki u jednima te kao poraz srpskog naroda i uvod u \u201eizgubljeni 20. vek\u201c u drugim. U periodu 1913-1941. dominira prikaz pobjedni\u010dkog rata i temelja jugoslavenstva, kao katalizator homogenizacije. Tako se i temelj jugoslavenstva pomi\u010de u 19. stolje\u0107e (negdje i puno ranije), a kraj rata predstavlja ispunjenje cilja iz ranijih vremena. Nakon 1945. Prvi svjetski rat predstavlja temelj potencijalnog nacionalizma i prvotno se nalazi u sjeni Drugog svjetskog rata iz kojeg je proiza\u0161la druga Jugoslavija. Prva Jugoslavija prikazana je kao faza i tvorevina koja nije donijela ni nacionalno ni socijalno oslobo\u0111enje.<\/p>\n\n\n\n

U ovom poglavlju kao i u drugima autorica nadopunjava \u0161iru sliku koja prati promjene povijesnog narativa u ud\u017ebenicima i kroz slu\u017ebenu kulturu sje\u0107anja (Mar\u0161 na Drinu<\/em>, Srpska trilogija<\/em>, uvo\u0111enje novih ordena, naziva ulicai sl.). U ovom dijelu knjige autorica govori o jednom od klju\u010dnih aktera, Dobrici \u0106osi\u0107u, koji u 1970-ima formira novi narativ koji postaje antijugoslavenski i nacionalisti\u010dki (Prvi svjetski rat kao poraz, Srbi kao gubitnici u miru i sl.). Redefiniranje slike o Prvom svjetskom ratu u 80-ima dobiva na snazi kroz predstave (Kolubarska bitka<\/em>) i romane (Knjiga o Milutinu<\/em>). Paralelno u historiografiji tada izlazi nekoliko kvalitetnih knjiga na temu, no ona nije mogla utjecati \u201ena promenu emotivnog odnosa prema \u00bbVelikom ratu\u00ab\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Na temeljima ovih narativa 1990-ih u prikazima Prvog svjetskog rata postepeno se gubi jugoslavenska komponenta, \u0161to se nastavlja nakon Milo\u0161evi\u0107evog pada kada su \u201eJugoslaviju otvoreno nazivali gre\u0161kom\u201c. Od 1993. svi doga\u0111aji koji su nekad tuma\u010deni kao put ujedinjenju naroda sada su vodili njihovoj podjeli. Do Milo\u0161evi\u0107evog pada prikaz procesa nastanka Jugoslavije nije bitno promijenjen, dok nakon pada dominira \u017eal \u0161to je uop\u0107e do\u0161lo do uspostave jugoslavenske dr\u017eave umjesto da je iskori\u0161tena prilika za pro\u0161irenjem teritorija pod srpskom zastavom. Autorica odli\u010dno navodi brojne historiografski neto\u010dne i neprecizne interpretacije te negacije povijesnih dokumenata koje autori tih godina navode u ud\u017ebenicima kao osnovu prilike za pro\u0161irenjem teritorija. Objektivniji prikazi javljaju se nakon 2010. godine te su do posljednje generacije sve vi\u0161e u skladu s utvr\u0111enim znanstvenim \u010dinjenicama.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107e poglavlje bavi se Drugim svjetskim ratom<\/em> te mo\u017eda problematiku cijele knjige sa\u017eima na pojam \u201ememorijskih strategija\u201c kojima se vlast osna\u017euje (str. 85-142). Politika, tj. kultura sje\u0107anja stoga je klju\u010dan element kako u \u0161kolstvu kao potencijalu stvaranja osvije\u0161tene zajednice, tako i izvan \u0161kolstva. NOB tako zauzima ulogu osniva\u010dkog mita kao po\u010detna to\u010dka formiranja ovakvog narativa jo\u0161 za vrijeme rata te nakon njega. Va\u017ena to\u010dka bio je 27. o\u017eujka 1941. koji je pozitivno prikazivan u SFRJ, za vrijeme Milo\u0161evi\u0107a nestaje iz ud\u017ebenika, a nakon 2010. se vra\u0107a u ud\u017ebenike u najsa\u017eetijoj formi. Prikaz onoga tko organizira i sudjeluje u demonstracijama 27. o\u017eujka mijenjao se ovisno o re\u017eimu. U SFRJ se kao organizator navodi Partija, a sudjeluje narod diljem Jugoslavije. Tijekom 1990-ih pristupanje Trojnom paktu vi\u0161e se ne prikazuje kao potpuno negativan doga\u0111aj, a demonstracije organizira SPC te se doga\u0111aju samo u Srbiji i Crnoj Gori \u2013 dr\u017eavama koje su tada jedine ostale u jugoslavenskoj zajednici. Nakon pada Milo\u0161evi\u0107a demonstracije se u ud\u017ebenicima spominju minimalno, ako i uop\u0107e. Nakon 2010. prikazi ovog doga\u0111aja variraju od pozitivnih do negativnih.<\/p>\n\n\n\n

Ustanci naroda u ud\u017ebenicima SFRJ navode se nakon 4. srpnja, tj. nakon odluke KPJ o podizanju ustanka kako bi koordinacija i organizacija Partije bila bolje prikazana (od 2000-ih u ud\u017ebenicima se pojavljuju ustanci srpskog naroda u Hrvatskoj). U 90-ima se po\u010dinje govoriti o \u201edva antifa\u0161isti\u010dka pokreta\u201c, \u010detni\u010dkom i partizanskom, a nakon pada Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima koji je zbog podr\u0161ke vojske i lijevih struja morao zadr\u017eati \u201eobje strane\u201c, \u010detnici i partizani mijenjaju uloge. Klju\u010dan datum postaje 13. svibnja 1941. kada Mihailovi\u0107 dolazi na Ravnu goru. Sedam ofenziva u ud\u017ebenicima SFRJ prikazivane su kao velike pobjede partizana, dok su nakon 1990-ih uspjesi minimalizirani te opisani i kao porazi. Bombardiranje 1944. zbog dobrih odnosa sa saveznicima se nije spominjalo sve do 2000. kada se time namjeravalo umanjiti partizansku pobjedu te kako bi se bombardiranje povezalo s onim iz 1999. godine. Gradovi izvan Crne Gore i Srbije nisu navedeni kao \u017ertve bombardiranja 1944. godine, dok se nakon 2010. pa sve do 2021. to prikazivalo. Od 2021. vratio se narativ o bombardiranju koje je bilo izvr\u0161eno na Titov zahtjev.<\/p>\n\n\n\n

Oslobo\u0111enje od fa\u0161izma tako\u0111er je podlijegalo razli\u010ditim promjenama prikaza u ud\u017ebenicima od onog da su zasluge pripisivane partizanima (osobito nakon sukoba Tito-Staljin) pa do prenagla\u0161avanja uloge Crvene armije od 2000. do danas. Odnos \u010detnika i partizana mo\u017eda je najkompleksnija to\u010dka ovog poglavlja, osobito nakon 1990-ih kada se intenzivno govori o \u201edva antifa\u0161isti\u010dka pokreta\u201c te dolazi do rehabilitacije \u010detni\u0161tva nakon pada Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima, \u0161to se o\u010ditovalo i izvan \u0161kolskih ud\u017ebenika. U socijalisti\u010dkim ud\u017ebenicima \u010detnici su prikazani kao provokatori gra\u0111anskog rata, \u0161to je ostalo dominantan narativ i za Milo\u0161evi\u0107a. Nakon 2000. kroji se negativna slika o NOB-u, a poslije 2010. do danas odgovornost za izbijanje rata ostala je na partizanima bez detaljnije problematizacije doga\u0111aja. Isto vrijedi i za socijalisti\u010dku revoluciju koja je nakon 2000. negativno prikazana sve do 2021. kada kritike postaju bla\u017ee.<\/p>\n\n\n\n

Kod problema kolaboracije u socijalizmu se izbjegavalo okriviti samo jedan narod, izjedna\u010dava se uloga usta\u0161a i \u010detnika, dok se 90-ih kolaboracionizam umanjuje, a nakon Milo\u0161evi\u0107evog pada dolazi do potpunog zaokreta gdje se suradnja \u010detnika izbjegava spomenuti, Nedi\u0107 se rehabilitira, a krivica ostaje na Ljoti\u0107u i Srpskom dobrovolja\u010dkom korpusu te se partizane prikazuje kao kolaboracioniste zbog Martovskih pregovora. Nakon 2010. \u010detni\u010dka suradnja u ud\u017ebenicima se ne prikriva, ali se opravdava te postepeno izjedna\u010dava s partizanskim pokretom. Klju\u010dan pojam \u201ebratstva i jedinstva\u201c nakon 2000. se gubi prikazivanjem partizanskog pokreta kao isklju\u010divo srpskog, prikazivanjem ideje \u201ebratstva i jedinstva\u201c kao antisrpske te favoriziranjem \u010detni\u010dkih programa \u0161to se odr\u017ealo i nakon 2010. U zaklju\u010dku poglavlja autorica odli\u010dno povezuje stvaranje mitova i likova iz Drugog svjetskog rata s onima iz ratova 1990-ih te uo\u010dava opasnost koju revizionizam predstavlja u suo\u010davanju novih generacija s tim periodom.<\/p>\n\n\n\n

Upravo je taj period Ratova 1991-1999.<\/em> u fokusu \u010detvrtog poglavlja knjige (str. 143-188). Autorica uo\u010dava kako se narativ o tim ratovima u \u0161kolskim ud\u017ebenicima nije zna\u010dajno mijenjao (\u010dak se od 2021. vratio i poja\u010dao retoriku iz 90-ih), odgovornost se prebacuje na prethodne re\u017eime, a dominira Milo\u0161evi\u0107eva argumentacija ratnih djelovanja. Generalno, ratovi 90-ih prikazani su bez analize konteksta i dodatnih obja\u0161njenja. Ovi zaklju\u010dci odgovaraju na sva pitanja koje ovo poglavlje postavlja a ti\u010du se raspada Jugoslavije, kako se ratovi odvijaju, tko ih je zapo\u010deo, \u0161to se doga\u0111alo u BiH i na Kosovu i dr. Tako Rankovi\u0107 u ud\u017ebenicima postaje predstavnik\/branitelj srpstva u socijalizmu, Ustav iz 1974. percipira se kao nametnut Srbiji (s izuzetkom nakon 2021.). Sukladno tome, 1981. i demonstracije na Kosovu postaju nova stepenica ka ratu nakon koje slijede mitinzi i rast nacionalizma koji je pokrenuo Milo\u0161evi\u0107. Kriti\u010dkog odmaka od pozitivne percepcije ovog doga\u0111aja nema do danas. Kao \u0161to se prebacuje odgovornost prema pitanju raspada Jugoslavije, tako se prebacuje i odgovornost na to tko je zapo\u010deo rat. Narativ je da su Srbi u Hrvatskoj i BiH vodili obrambeni rat, a prikaz rata je jednostran. Citirani su lo\u0161i, ali i oni dobri primjeri ud\u017ebenika koji u prikazivanju ratnog stanja nisu bje\u017eali od odgovornosti srpske strane.<\/p>\n\n\n\n

Dio analize bavi se prikazima operacija \u201eOluje\u201c i \u201eBljesak\u201c, ratom u BiH i osnivanjem Republike Srpske, koji se posebno fokusiraju na mo\u017eebitno va\u017ene datume, dok se zlo\u010dini u BiH zanemaruju. Zlo\u010din u Srebrenici se relativizira te se izbjegava preuzimanje odgovornosti srpske strane u ve\u0107ini ud\u017ebenika sve do dana\u0161nje generacije ud\u017ebenika. Kao u prethodnim slu\u010dajevima u ud\u017ebenicima, tako i onom o pitanju sukoba na Kosovu, izbjegava se suo\u010davanje s odgovorno\u0161\u0107u Srbije za ikakve postupke. Klju\u010dni dio potpoglavlja naslova \u201eRat kao ve\u010dno vra\u0107anje istog\u201c govori o namjeri pogre\u0161nog predstavljanja nedavnih doga\u0111aja te deterministi\u010dkoj ideji da se povijest predstavi kao cikli\u010dki proces koji se ponavlja. Ratovi 1990-ih predstavljaju se kao prevencija ponavljanja Drugog svjetskog rata i zlo\u010dina koje su Srbe tada zahvatili. Takav narativ o \u201estarim strahovima\u201c kao katalizatorima rata pronalazimo u ud\u017ebenicima do dana\u0161njih dana. Deterministi\u010dku ideju o cikli\u010dkoj naravi povijesti prati ideja prikazivanja ratova kao prirodnih pojava, do kojih jednostavno dolazi i imaju osobine prirodne nepogode, sve u svrhu mistifikacije doga\u0111aja i bje\u017eanja od odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n

Peto poglavlje prou\u010dava problematiku Pobeda i poraza<\/em> u povijesti srpskog naroda (str. 189-222) Uloga i kontrastiranje pobjeda i poraza u ovom slu\u010daju predstavljaju klju\u010d u kreaciji nacionalnog identiteta. Nagla\u0161avanjem pobjede podi\u017ee se osje\u0107aj samopouzdanja i ponosa, dok poraz ima ve\u0107i potencijal homogenizacije zajednice. Pretvaranja pobjeda u poraze i obrnuto odvijala su se kroz procese koji su trajali godinama (bujanje nacionalizma od 70-ih s Dobricom \u0106osi\u0107em do 90-ih), a ponekad su trajali puno kra\u0107e (neposredno nakon Drugog svjetskog rata). Autorica slijedi teorijske postavke Aleide Assmann te pobjede i poraze kategorizira kao slavne pobjede, pobjedni\u010dke poraze, pobije\u0111ene pobjede i traumati\u010dne poraze. U kategoriju slavnih pobjeda spadaju balkanski ratovi u prvim generacijama ud\u017ebenika i Drugi svjetski rat u drugim generacijama s prikazom sukoba kao \u201eDavida i Golijata\u201c ne bi li se \u0161to jasnije do\u010darala veli\u010danstvenost pobjede, bez ve\u0107e kritike posljedica ratovanja. Kao glavni motivi uo\u010davaju se prkos i osveta u oba rata pa tako autorica pronalazi primjere gdje se na balkanske ratove gleda kao osvetu za Bitku na Kosovu. Kategorija prikazivanja pobjedni\u010dkih poraza u ud\u017ebenicima posti\u017ee se mehanizmom umetanja poraza u pobjedni\u010dki narativ i negiranjem ili minimaliziranjem poraza. Takav slu\u010daj jest prikaz neprijateljskih ofenziva u Drugom svjetskom ratu kao partizanskih pobjeda iako neke to nisu bile. Isto vrijedi za primjere Cerske i Kolubarske bitke koje su opisane sna\u017enim emocijama bez znanstvene podloge.<\/p>\n\n\n\n

Primjer minimalizacije poraza u ud\u017ebenicima putem selekcije podataka jest okupacija Srbije 1915-1918. godine ili, u novijim generacijama, porazi srpske strane u ratu s Hrvatskom i Kosovom \u010dime su porazi transformirani u kult herojstva do dana\u0161njih dana. Kategorija pobije\u0111enih pobjeda obuhva\u0107a reinterpretaciju oba svjetska rata u ud\u017ebenicima te ozna\u010dava fazu samoviktimizacijskog narativa koju je zapo\u010deo Dobrica \u0106osi\u0107. Jugoslavenska ideja 80-ih i 90-ih predstavlja se kao proma\u0161ena, a po\u010detkom 2000-ih na Prvi svjetski rat gleda se kao na posredni poraz, dok se Drugi svjetski rat vidi kao poraz (partizanske pobjede nazivaju se osvajanjima i sl.). U kategoriju traumati\u010dnih poraza, tj. obnavljaju\u0107e traume (kao klju\u010dnog pojma) koja prati cikli\u010dko tuma\u010denje povijesnih doga\u0111aja spada prelazak preko Albanije kojem se 90-ih daje sve ve\u0107i prostor u ud\u017ebenicima gdje prevladavaju preuveli\u010davanja muka i sna\u017ean emocionalni naboj pri tuma\u010denju problematike (isto vrijedi i za okupaciju 1915-1918.) sve do 2010. kada se do danas brutalnost u opisima smanjila. Na kraju poglavlja, kao i u svima, autorica odli\u010dno sa\u017eima i detektira problematiku interpretacije povijesti u ud\u017ebenicima bez znanstvene podloge.<\/p>\n\n\n\n

\u0160esto poglavlje problematizira prikaz Heroja i \u017ertava<\/em> (str. 223-272). Heroji motiviraju na velika djela i djeluju nedosti\u017eno, dok se sa \u017ertvama lak\u0161e poistovjetiti zbog \u010dega su sna\u017ean mobilizacijski faktor. \u017drtva je oslobo\u0111ena krivice, zahtijeva prava i svi su joj du\u017eni zbog \u010dega je izvrstan kohezivni potencijal. Nakon 1945. dominira narativ herojstva, dok se ignorira \u017ertve. Taj narativ se 90-ih mijenja te naglasak na nepotrebnim \u017ertvama donedavno pobjedni\u010dkih ratova nadglasava heroje ranijeg vremena. Heroizacija pro\u0161losti vidljiva je u ud\u017ebenicima svih generacija do 1993. kada \u0107e prevladati samoviktimizacijski narativ te mitovi o \u017ertvovanju i mu\u010deni\u0161tvu. Heroizacija i nadljudske osobina pobjednika dodjeljivane su nakon Prvog i Drugog svjetskog rata \u2013 nakon Prvog romanti\u010dni epiteti koji podsje\u0107aju na vite\u0161tvo, a nakon Drugog puno razra\u0111eniji i pomnije isplanirani. Kolektivni heroji bili su vojska, odnosno naoru\u017eani narod(i), \u0161to je u drugoj Jugoslaviji bilo va\u017eno zbog kohezije multinacionalne zajednice. Va\u017ean faktor bili su i individualni heroji poput kralja Petra u prvoj Jugoslaviji, odnosno Tito u drugoj Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na herojski narativ pro\u0161losti, \u017ertve su u ovim generacijama ud\u017ebenika ostale po strani ili se o njima pri\u010da u herojskom kontekstu u vidu veli\u010danstvenog stradanja i sl. Osobito nakon 1945., kada su temelji dr\u017eave bili heroji i pobjede, dok su civilne \u017ertve izostale u korist onih kolektivnih u vidu \u201ena\u0161ih naroda\u201c iako se o zlo\u010dinima kolaboracionista i tada ve\u0107 govori ne bi li se jasnije ocrtale sukobljene strane. Va\u017enu ulogu u ud\u017ebenicima igrala je uloga zlo\u010dinaca koji su \u201ebirani\u201c ovisno o unutra\u0161njoj i vanjskoj politici aktualne vlasti. Tako su nakon Prvog svjetskog rata \u201eglavni neprijatelji\u201c bili Bugari, ponegdje Austrijanci i Nijemci, dok su nakon Drugog svjetskog rata u tada\u0161njim ud\u017ebenicima to dominantno bili kolaboracionisti \u2013 usta\u0161e i \u010detnici. Ipak, sve do 1993. ova druga strana pobjedni\u010dke medalje bila je sporedna u usporedbi s pobjedni\u010dkim tonom koji je prevladavao. Stasanjem nacionalizma do 1993. dolazi do abolicije \u010detni\u0161tva koja se ogleda i u ud\u017ebenicima. Opravdavanjem kolaboracionizma \u010detni\u010dkog pokreta 90-ih mijenja se i slika heroja pa tako oni koji su nekada bili \u201ena\u0161i\u201c (jugoslavenski), sada postaju isklju\u010divo srpski i ostaju do danas kao kolektiv, dok se kao individualni heroji pojavljuju akteri poput Gavrila Principa. Njegovo ime, ako se i spominje do 90-ih, ne spominje se u herojskom panteonu kao \u0161to \u0107e takav slu\u010daj biti nakon 90-ih kada dobiva etiketu \u201esrpskog junaka\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se prikaza \u017ertava ti\u010de, u ud\u017ebenicima 90-ih njihov broj se konstantno preuveli\u010davao uz brutalne opise zlo\u010dina. Sve je \u010de\u0161\u0107a upotreba rije\u010di \u201egenocid\u201c za stradavanja u pro\u0161losti ne bi li se dodatno strahom kao kohezivnim potencijalom utjecalo na Srbe u Srbiji, ali i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kao sredi\u0161nja to\u010dka razgovora srpskih nacionalista, ta rije\u010d \u0107e za 10-ak godina postati tabu. Zlo\u010dini usta\u0161a u drugi plan istiskuju one \u010detni\u010dke kao \u0161to je i u Hrvatskoj Bleiburg poku\u0161ao zasjeniti \u017ertve Jasenovca. Ovim procesom su \u017ertve Bleiburga ili Ko\u010devskog roga pretvorene u najve\u0107e \u017ertve. Prioritetnost jednih \u017ertava stavila je druge u sjenu pa se tako izostavljaju kragujeva\u010dko strijeljanje i sl. Novi zlo\u010dinci postaju partizani, dok se \u010detni\u010dki zlo\u010dini polako bri\u0161u ili relativiziraju.<\/p>\n\n\n\n

Sedmo poglavlje bavi se prikazima Prijatelja i neprijatelja<\/em> u ud\u017ebenicima (str. 273-308). Prikaz \u201edrugih\u201c slu\u017ei izgradnji \u017eeljene slike o \u201enama\u201c pa se tako ovisno o prijateljstvu prilago\u0111ava pozitivna ili negativna uloga tog naroda iz srpske perspektive. Prate\u0107i dominantnu politiku, popis \u201eprijatelja i neprijatelja\u201c su\u017eavao se ili \u0161irio. Uo\u010davanjem procesa zaboravljanja i sje\u0107anja koji se prote\u017eu kroz sva poglavlja knjige autorica poentira i u ovom dijelu knjige. Tako se u me\u0111uratnom narativu stvarala slika o prijateljskim narodima koji su uz Srbe \u010dinili Jugoslaviju.Va\u017ean element, tj. uvjet prijateljstva bio je odlazak u dobrovoljce i nagla\u0161avanje do\u010deka pobjedni\u010dke vojske u krajevima koji \u0107e tek postati Jugoslavijom. Tako Crnogorci zauzimaju mjesto \u201ebra\u0107e\u201c, Rusi posebno mjesto prijatelja, dok saveznici iz Antante status saveznika-prijatelja. Glavni neprijatelji u toj fazi su Austro-Ugarska, Turska, Bugari i Albanci, izmjenjuju\u0107i se redoslijedom, ovisno o goru\u0107em sukobu.<\/p>\n\n\n\n

Nakon 1945. balkanski ratovi i Prvi svjetski rat odlaze u drugi plan kao i neprijatelji iz tih vremena (Rusi nakon 1948. postaju \u201eneprijatelji\u201c, Bugari kao socijalisti\u010dka zemlja \u201eprijatelji\u201c). Prijatelji su svakako bili jugoslavenski narodi, a glavni neprijatelji Nijemci i kolaboracionisti. Novost je klasni neprijatelj koji postaje bur\u017eoazija koja preuzima biv\u0161e grijehe zbog imperijalisti\u010dkih te\u017enji. Najve\u0107a promjena popisa \u201eprijatelja i neprijatelja\u201c doga\u0111a se 90-ih kada Crnogorci ostaju jedini u krugu \u201eprijatelja\u201c. Dolazi do dejugoslavenizacije ud\u017ebenika pa su tako svi biv\u0161i neprijatelji (Albanci, Bugari i dr.) te jugoslavenski narodi (osim Crnogoraca, sve do ud\u017ebenika 2021.) prikazani kao \u201eneprijatelji\u201c kroz povijest uz izostanak ikakve vrste suradnje, osobito Hrvati. Na prijateljsku stranu dolaze \u010detnici, a partizani su svrstani u suprotni tabor, osobito nakon 2000. godine. Partizanskom pokretu se nakon 2000. oduzima jugoslavenski i nadodaje isklju\u010divo srpski predznak, ali onaj \u201ezapadnosrpski\u201c s obzirom na to da se radi o pokretu koji vi\u0161e nije pozitivno percipiran budu\u0107i da ratuje protiv \u010detnika, odnosno prema ud\u017ebenicima legitimnog i istinskog predstavnika Srba. Kao jedan od neprijatelja javljaju se jo\u0161 Vatikan, SAD i druge dr\u017eave \u201eZapada\u201c op\u0107enito. <\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dni dio knjige (str. 309-321) kratka je rasprava o ulozi i dihotomiji historiografije i pro\u0161losti. Knjiga vrlo sistemati\u010dno prikazuje i detektira kako promjena dominantnog dru\u0161tveno-politi\u010dkog konteksta uvjetuje te osigurava svoju sada\u0161njost i budu\u0107nost promjenom narativa o pro\u0161losti. Kako je naveo Sinan Gud\u017eevi\u0107: \u201eKnjiga je popis i opis te\u0161kog nereda i razularenosti koji su doveli do srozavanja \u0161kolske nastave historije u zemlji Srbiji.\u201c (https:\/\/www.portalnovosti.com\/proslost-dolazi<\/a>). Ovaj \u201epopis\u201c sastavljen od sedam poglavlja uspje\u0161no ukazuje na to kako poku\u0161aji formulacije zajedni\u010dkog (\u017eeljenog) sje\u0107anja obradom ud\u017ebenika od njih rade propagandni, a ne obrazovni materijal. Prema tome, promjena vlasti zna\u010di i promjenu pro\u0161losti ili kako sumira i sama autorica: \u201eSada\u0161njost odre\u0111uje \u0161ta \u0107emo pamtiti iz pro\u0161losti\u201c.<\/p>\n\n\n\n

U zaklju\u010dku, kao i kroz cijeli tekst, autorica se referira na niz relevantnih znanstvenika i stru\u010dnjaka iz historiografije, ali i drugih humanisti\u010dkih znanosti, od Jacquesa Le Goffa, Snje\u017eane Koren, Magdalene Najbar-Agi\u010di\u0107, Stefana Petrungara, do Aleide i Jana Assmann, Marije Todorove, Enza Traversa i dr. Iako se knjiga dominantno bavi analizom promjene narativa o va\u017enim doga\u0111ajima iz srpske povijesti u ud\u017ebenicima, paralele se mogu primijeniti i na hrvatske i bosanskohercegova\u010dke primjere. Sve navedeno ovu knjigu \u010dini iznimno relevantnom \u2013 osobito kada uzmemo u obzir nedavne prijepore oko \u0161kolskih ud\u017ebenika povijesti u Republici Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n

Nikola Ostoj\u010di\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-46973","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":46973,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52717,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52717","url_meta":{"origin":46973,"position":1},"title":"Okrugli stol “Dvjestapedeset godina Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava \u2013 od kolonije do prve zemlje svijeta i dalje”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Ove godine obilje\u017eava se 250. obljetnica osnutka Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, povodom koje je pokrenut niz rasprava o ameri\u010dkoj povijesti, njezinoj globalnoj ulozi i naslje\u0111u koje se prote\u017ee od 1776. do danas. Obljetnica je ujedno prilika za promi\u0161ljanje o tome kako danas tuma\u010dimo ameri\u010dku pro\u0161lost, ali i (aktualnu) ulogu SAD-a u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52760,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52760","url_meta":{"origin":46973,"position":2},"title":"Izlo\u017eba \u201cLo\u0161injski brodovi, njihove zastave i ljudi\u201d, 4. svibnja u 19h","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski pomorski muzej Split, Glagolja\u0161a 18 (Tvr\u0111ava Gripe) Nakon \u0161to je u rujnu 2025. godine na otoku Lo\u0161inju, u suradnji Lo\u0161injskog muzeja i Hrvatskog pomorskog muzeja Split, predstavljena izlo\u017eba posve\u0107ena bogatoj pomorskoj ba\u0161tini otoka, njezino pro\u0161ireno izdanje postavlja se u Splitu. Uo\u010di blagdana svetog Dujma splitskoj \u0107e se publici predstaviti\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":46973,"position":3},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52547,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52547","url_meta":{"origin":46973,"position":4},"title":"ISHA Zagreb \u2013 Filmska ve\u010der: Povratak Martina Guerrea","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Klub studenata povijesti \u2013 ISHA Zagreb poziva Vas na filmsku ve\u010der na kojoj \u0107e se prikazivati \u201ePovratak Martina Guerrea\u201c, povijesna drama iz 1982. godine s radnjom smje\u0161tenom u 16. stolje\u0107u. Radnja je utemeljena na stvarnoj povijesnoj li\u010dnosti Martina Guerrea koji se nakon mnogo godina izbivanja vra\u0107a u svoje rodno mjesto\u2026","rel":"","context":"U "Filmovi i serije"","block_context":{"text":"Filmovi i serije","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=13"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/M-Guerre.png?fit=702%2C1006&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":46973,"position":5},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46973","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=46973"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46973\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":46976,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/46973\/revisions\/46976"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=46973"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=46973"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=46973"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}