{"id":45944,"date":"2025-04-18T08:26:04","date_gmt":"2025-04-18T08:26:04","guid":{"rendered":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=45944"},"modified":"2025-04-18T08:26:04","modified_gmt":"2025-04-18T08:26:04","slug":"kornelija-jurin-starcevic-prikaz-knjige-vjeran-kursar-hrvatski-levantinci-u-osmanskom-istanbulu-2024","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=45944","title":{"rendered":"Kornelija Jurin Star\u010devi\u0107 – prikaz knjige – Vjeran Kursar, \u201eHrvatski Levantinci u osmanskom Istanbulu\u201c, 2024. \u00a0"},"content":{"rendered":"\n

Vjeran Kursar, Hrvatski Levantinci u osmanskom Istanbulu<\/em>, Zagreb: Srednja Europa, 2024, 293 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Povijesna monografija Vjerana Kursara o hrvatskim iseljenicima u Istanbulu sada se mo\u017ee \u010ditati i na hrvatskom jeziku. Objavljena je krajem 2024. godine pod naslovom \u201cHrvatski Levantinci u osmanskom Istanbulu\u201d  u izdava\u010dkom poduze\u0107u Srednja Europa kao pro\u0161ireno i revidirano izdanje engleskog izvornika. Znanstvenu vrijednost knjige koju je prvotno objavila renomirana turska izdava\u010dka ku\u0107a specijalizirana za osmanisti\u010dke i turkolo\u0161ke studije Isis Press iz Istanbula pod naslovom \u201cCroatian Levantines in Ottoman Istanbul\u201c, povijesna struka u Hrvatskoj odmah je prepoznala te ju je i nagradila nagradom \u201cMirjana Gross\u201d  2021. godine za najbolju knjigu iz povijesti. Nagradu su dodijelili Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti i Dru\u0161tvo za hrvatsku povjesnicu. Hrvatsko izdanje ove vrijedne monografije prilika je da se jo\u0161 jednom osvrnemo na doprinos koji je studija ostvarila na podru\u010dju osmanistike i historiografije uop\u0107e. Radi se o knjizi koja se dugo \u010dekala u hrvatskoj povijesnoj znanosti. Ne samo stoga jer je rad na njoj bio zahtjevan i dugotrajan \u2013 autor isti\u010de u po\u010detnim retcima u odjeljku Zahvale<\/em> da je njen nastanak bio potaknut jo\u0161 2008.\/09. godine pripremom dokumentarnog filma \u201cHrvati na Bosporu\u201d \u2013 nego stoga \u0161to je jedna od rijetkih koja se bavi iznimno slo\u017eenom povije\u0161\u0107u migracija iseljenika s hrvatskih povijesnih prostora u Osmansko Carstvo, i to na temelju nove i dosad nekori\u0161tene povijesne gra\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

O sudbini brojnih Hrvata koji su kroz povijest prisilno ili dobrovoljno zavr\u0161ili u Osmanskom carstvu i Istanbulu (Carigradu, Konstantinopolu ili Stambolu kako se jo\u0161 susre\u0107e u hrvatskoj historiografiji naziv prijestolnice Osmanskoga Carstva), dosad se vrlo malo znalo. A i ono \u0161to je bilo utvr\u0111eno, uglavnom je bilo razasuto po razli\u010ditim publikacijama. Poznate su crtice iz biografija nekih slavnijih li\u010dnosti iz osmanske povijesti za koje se zna ili se pak pretpostavlja da su bili hrvatskog podrijetla poput Rustem-pa\u0161e Hrvata (veliki vezir i zet sultana Sulejmana Veli\u010danstvenog, koji je o\u017eenio sultanovu k\u0107er princezu Mihrimah), Jusuf-pa\u0161e Ma\u0161kovi\u0107a (veliki vezir i admiral osmanske mornarice koji je dao podi\u0107i han u Vrani nedaleko od Biograda na Moru) i  Murad-bega (prvi sand\u017eakbeg Kli\u0161kog sand\u017eaka, u starijoj historiografiji poznat kao Tardi\u0107). No te je biografske crtice jo\u0161 po\u010detkom 20. stolje\u0107a skicirao Safvet-beg Ba\u0161agi\u0107 u svojoj poznatoj knjizi \u201cZnameniti Hrvati Bo\u0161njaci i Hercegovci u Turskoj carevini\u201d, a novija historiografska istra\u017eivanja napravila su tek mali pomak (kao primjerice u slu\u010daju Murad-bega za kojeg je dokazano da je potjecao od \u0161ibenske obitelji Gajdi\u0107). Povije\u0161\u0107u diplomatskih poslanstava (poklisara) na osmanski dvor u novije vrijeme najvi\u0161e se bavila Vesna Miovi\u0107, koja je znatno pridonijela rasvjetljavanju dubrova\u010dke diplomacije i  boravku Dubrov\u010dana u Istanbulu. Istra\u017eivanja o sudbini brojnih zarobljenika koji su potjecali iz hrvatskih krajeva nisu do\u0161la dalje od spoznaja da su zavr\u0161ili na osmanskim tr\u017enicama robljem ili u osmanskoj vojsci, iako je posljednjih godina objavljeno nekoliko povijesnih studija i izvora (primjerice Opis putovanja Jurja Husa.<\/em> Descriptio peregrinationis Georgii Huszthii, <\/em>Koprivnica 2017, u prijevodu s latinskoga Zrinke Bla\u017eevi\u0107) dok je povijest hrvatskih iseljenika u Istanbulu u 19. stolje\u0107u bila za hrvatsku historiografiju posve neistra\u017eeno podru\u010dje. Stoga je monografiju koja sintetizira dosada\u0161nje i donosi nove spoznaje o povijesti iseljenih Hrvata s podru\u010dja dana\u0161nje Republike Hrvatske i susjednih zemalja koje obuhva\u0107aju Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru (teritorij Boke Kotorske) u osmanskom Istanbulu u razdoblju od kasnog srednjeg vijeka do 20. stolje\u0107a zaista vrijedilo \u010dekati.<\/p>\n\n\n\n

Vjeran Kursar imao je potrebna znanja i vje\u0161tine napisati ovu knjigu; zavr\u0161io je studij povijesti i turkologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je, izme\u0111u ostalog, nau\u010dio osmanski i suvremeni turski jezik te arapsko pismo. Usavr\u0161avao se na uglednom Sveu\u010dili\u0161tu Bilkent u Ankari u Republici Turskoj gdje je magistrirao s temom o pravnom polo\u017eaju nemuslimana u osmanskoj Bosni u periodu od osvajanja 1463. do mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine Tim je radom duboko za\u0161ao u podru\u010dje kompleksnih \u0161erijatskopravnih odnosa islamske dr\u017eave prema vlastitim nemuslimanskim podanicima, ali i strancima koji privremeno borave na teritoriju svijeta is<\/em>lama<\/em> (dar\u00fclislam)<\/em>. Ste\u010dena znanja omogu\u0107ila su mu da povijesno istra\u017eivanje o Hrvatima u Istanbulu uklopi u \u0161iri kontekst odnosa Osmanskog Carstva kao islamske dr\u017eave prema nemuslimanima. Du\u017ee vrijeme boravio je i u Istanbulu \u0161to se pokazalo od iznimnog zna\u010daja za izradu ove knjige. Naime, nije bilo dovoljno obaviti samo opse\u017ena arhivska istra\u017eivanja, nego i terenska, \u0161to se djelomi\u010dno vidi i po fotografijama koje je autor snimio, a koje su uvr\u0161tene u ilustracije na kraju knjige. Autor je detaljno istra\u017eio lokalitete koji se navode u knjizi poput povijesnih gradskih \u010detvrti Galate i Pere (dana\u0161nja \u010detvrt Beyo\u011flu) naseljenih uglavnom stanovni\u0161tvom europskog podrijetla, zatim \u010detvrt Balat naseljenu brojnijom zajednicom \u017didova, Emin\u00f6n\u00fc, Fatih, Sultan Ahmet, B\u00fcy\u00fckdere, Pangalt\u0131, Be\u015fikta\u015f itd). Pred o\u010dima \u010ditatelja o\u017eivljava slikoviti multietni\u010dki, multivjerski i multikulturni \u2013 jednom rije\u010dju kozmopolitski \u2013 Istanbul, njegovi dra\u017eesni sokaci i mahale, impozantne d\u017eamije, brojne crkve, groblja na kojima su, izme\u0111u ostalih, ukopani i katolici iz hrvatskih krajeva (primjerice Ferik\u00f6y), hospiciji, pala\u010de i rezidencije veleposlanika, bajkoviti Topkapi saraj, kula Galata i druge gra\u0111evine. \u010citatelji koji su posjetili Istanbul vjerojatno \u0107e se s nostalgijom sje\u0107ati \u0161etnje povijesnom jezgrom grada s obje strane Zlatnog roga, a oni koji ga jo\u0161 nisu imali prilike posjetiti, zasigurno \u0107e dobiti \u017eelju otputovati u nekada\u0161nju osmansku prijestolnicu na Bosporu \u010ditaju\u0107i retke ove elokventno napisane knjige.<\/p>\n\n\n\n

No dakako za nastanak studije najva\u017eniji je bio istra\u017eiva\u010dki rad na neobjavljenoj arhivskoj gra\u0111i raznovrsne provenijencije koja se \u010duva ponajvi\u0161e u arhivima u Istanbulu, ali i u drugim europskim i hrvatskim arhivima. Ovdje prije svega valja istaknuti arhive istanbulskih katoli\u010dkih crkava koje su okupljale katoli\u010dke vjernike iz hrvatskih krajeva poput crkve sv. Antuna, crkve sv. Petra i Pavla, sv. Marie Draperis i sv. Jurja. Autor se koristio mati\u010dnim knjigama kr\u0161tenih, vjen\u010danih i umrlih pisanih uglavnom na talijanskom i latinskom kako bi detektirao klju\u010dne doga\u0111aje iz \u017eivota obitelji hrvatskih iseljenika poput vjen\u010danja, ro\u0111enja i kr\u0161tenja djeteta, smrti pojedinih \u010dlanova obitelji, svjedo\u010denja i pribivanja \u010dinu kumstva itd. Nadalje, obilato se slu\u017eio i raznim fondovima gra\u0111e na osmanskom turskom jeziku koja se \u010duva u Osmanskom odjelu Arhiva predsjedni\u0161tva vlade (turski Ba\u015fbakanl\u0131k Osmanl\u0131 Ar\u015fivi), a koju su proizvele osmanske sredi\u0161nje vlasti koje su izdavale raznovrsne slu\u017ebene dokumente poput ahdnama, fermana, berata, kanunnama i adaletnama, hukumnama (h<\/em>\u00fck\u00fcmname<\/em>) itd. odnosno sultanske povelje i ugovore, imenovanja na du\u017enost i patente, zakonske odredbe i pravne spise, naredbe, protokole i druge dokumente kojima se regulirao pravni status i polo\u017eaj pojedinih nemuslimanskih skupina stanovni\u0161tva te djelovanje pojedinaca u Carstvu (npr. katolika Galate \u2013 prvotno \u0111enove\u0161kih trgovaca, dubrova\u010dkih trgovaca, franjevaca i sve\u0107enika, dragomana, konzula i veleposlanika…). Me\u0111u brojnim fondovima osmanske gra\u0111e veliku ulogu imali su fondovi Ministarstva vanjskih poslova (Hariciye nezareti<\/em>) za 19. stolje\u0107e te D<\/em>\u00fcvel-i<\/em> Ecnebiye Defterleri <\/em>u kojima su zabilje\u017eeni zapisi o stranim poslanstvima, diplomatima i povlasticama \u201cLatinima \/ Francima\u201d u gradu. Slu\u017eio se i kadijskim sid\u017eilima (sudskim spisima istanbulskih kadija), knjigovodstvenim i financijskim dokumentima (Maliyeden M<\/em>\u00fc<\/em>devver Defteri<\/em>), arhivskom gra\u0111om biv\u0161e osmanske banke (SALT, osobito za tekst o kartografu Pervititchu gdje se \u010duvaju neke od njegovih karata), fondom pala\u010de Y\u0131ld\u0131z iz vremena Abdulhamida II itd. Od ostalih va\u017enijih arhivskih institucija valja spomenuti da je autor koristio gra\u0111u Dr\u017eavnog arhiva u Dubrovniku budu\u0107i da su Dubrov\u010dani bili najbrojniji useljenici u Istanbul tijekom ranog novog vijeka te je tragove o njihovom dugotrajnom boravku valjalo tra\u017eiti ne samo u istanbulskim arhivima nego i u dubrova\u010dkom; zatim gra\u0111u arhiva Franjeva\u010dke Provincije Bosne Srebrene u Sarajevu i Franjeva\u010dkog samostana Sv. Duha u Fojnici jer su i franjevci du\u0161ebri\u017eni\u010dki djelovali me\u0111u katolicima u Istanbulu (osobito od sredine 19. stolje\u0107a). Osim arhivskim dokumentima, Kursar se slu\u017eio i periodikom (novinama i godi\u0161njacima), a u iscrpni popis sekundarne literature uvr\u0161tene su knjige i znanstveni \u010dlanci na vi\u0161e svjetskih jezika (engleski, turski, francuski, talijanski, njema\u010dki).<\/p>\n\n\n\n

Autor vrlo uspje\u0161no \u2013 pomorskim rje\u010dnikom re\u010deno \u2013 \u201enavigira\u201c kroz raznorodnu arhivsku gra\u0111u i literaturu, spretno i vje\u0161to uklapa nova historiografska saznanja u postoje\u0107a i upoznaje nas s povije\u0161\u0107u razli\u010ditih hrvatskih useljenika u Istanbulu i okolici od kasnog srednjeg vijeka do po\u010detka 20. stolje\u0107a: dubrova\u010dkim trgovcima i lije\u010dnicima od kojih su neki lije\u010dili i same sultane poput Tome Natali\u0107a Budislavi\u0107a koji je lije\u010dio sultana Murata III, sve\u0107enicima koji su obavljali vjersku slu\u017ebu ne samo za katolike u gradu nego i u okolnim selima naseljenim govornicima bosanskog <\/em>i ilirskog jezika<\/em>, mornarima Dalmatincima u Galati i Peri, odbjeglim  i oslobo\u0111enim robovima upisanima u sid\u017eilima istanbulskih kadija, slugama u ku\u0107ama uglednijih stanovnika, brojnim dubrova\u010dkim konzulima i dragomanima te njihovim potomcima, rudarima u  rudnicima ugljena u gradovima Zonguldak i Ere\u011fli, radnicima na \u017eeljeznici, vrtlarima u vrtovima i vo\u0107njacima uz Bospor, stasitim naoru\u017eanim \u010duvarima, sitnim kriminalcima, uspje\u0161nim poduzetnicima poput vlasnika tiskare Zellich ili ravnatelja duhanskog poduze\u0107a Gjure Klari\u0107a, visokoobrazovanim stru\u010dnjacima poput kartografa Jacquesa Pervititcha koji je ostavio detaljne i sveobuhvatne karte Istanbula i Izmira izra\u0111uju\u0107i ih za potrebe osiguravaju\u0107ih dru\u0161tava, rije\u010dkim humanitarcem Giacomom Anderlich i brojnim drugima pojedincima koje ovdje nije mogu\u0107e poimence spomenuti.<\/p>\n\n\n\n

U strukturalnom smislu, knjiga je podijeljena na uvod, tri poglavlja povezana povijesnim istra\u017eivanjem o iseljenim Hrvatima i njihovom \u017eivotu u Istanbulu, epilog u kojem se tematiziraju kompleksni identiteti potomaka iseljenih Hrvata, priloge, bibliografiju, kazalo geografskih pojmova i kazalo imena te popis ilustracija. Ovako strukturirana knjiga stvara dojam koherentne, logi\u010dki povezane i tematski zaokru\u017eene cjeline u kojoj se \u010ditatelj lako snalazi zbog pomno naslovljenih poglavlja i potpoglavlja te pomagala poput kazala.<\/p>\n\n\n\n

U Uvodu<\/em> autor poja\u0161njava naslov monografije i temeljno istra\u017eiva\u010dko pitanje te daje pregled osmansko-hrvatskih odnosa od najranijih kontakata Hrvata s Osmanlijama. U istra\u017eivanju polazi od suvremenog pojma \u201cHrvati\u201d i dana\u0161njeg nacionalnog odre\u0111enja, iako nagla\u0161ava da su u predmodernom razdoblju identiteti iseljenika bili fragmentirani i regionalno utemeljeni te su uklju\u010divali odvojene dubrova\u010dke, dalmatinske, hrvatske, slavonske i bosanske identitete. Pretra\u017euju\u0107i povijesne izvore  u potrazi za predmodernim Hrvatima u Istanbulu izdvaja podatke o katolicima podrijetlom iz Dubrova\u010dke Republike, Hrvatskog i Slavonskog Kraljevstva,  mleta\u010dke Dalmacije i Boke te Bosne. Kursar se doti\u010de i problematike Hrvata koji su u Istanbulu zavr\u0161ili porobljavanjem u vremenima najintenzivnijih osmanskih osvajanja hrvatskih podru\u010dja ili putem sustava dev\u0161irme, a potom su pre\u0161li na islam, ali se njima detaljno ne bavi jer oni vrlo brzo gube hrvatski identitet te se uklapaju ili u osmansku elitu (\u201cosmaniziraju se\u201d, ukoliko su obrazovanjem na dvoru dostizali visoke pozicije u vojno-administrativnom aparatu) ili u \u0161iroke mase (\u201cturkificiraju se\u201d kao oslobo\u0111eni biv\u0161i robovi, a sada novi muslimani), udaljavaju\u0107i se na taj na\u010din od katolika s hrvatskih povijesnih prostora koji se u Istanbulu povezuju s drugim kr\u0161\u0107anima zapadnoeuropskog podrijetla. Uzimaju\u0107i novo muslimansko ime oni se vjerski, kulturno, etni\u010dki, dru\u0161tveno itd. asimiliraju s muslimanskom turskom ve\u0107inom u gradu te na taj na\u010din nestaju iz povijesnih izvora kao Hrvati. Hrvatskim Levantincima autor smatra potomke prvih useljenika u Istanbul koji postaju dio \u0161ire kr\u0161\u0107anske zajednice u gradu i \u010dija se veza s hrvatskim identitetom ne gubi iako se s vremenom svela uglavnom na obiteljsko ime, privr\u017eenost rimokatoli\u010danstvu i sje\u0107anju o podrijetlu  predaka.<\/p>\n\n\n\n

U prvompoglavlju naslovljenom Diplomati, trgovci, lije\u010dnici, sve\u0107enici, mornari i robovi: Dubrov\u010dani, Dalmatinci i Hrvati u predmodernoj Galati i Peri<\/em> u kronolo\u0161kom smislu problematizira povijest iseljenika iz hrvatskih povijesnih zemalja u osmanski Istanbul od najranijeg razdoblja do kraja 18. stolje\u0107a, s najve\u0107im naglaskom na dubrova\u010dku emigracijsku struju kao najsna\u017eniju. Razmatraju\u0107i polo\u017eaj Dubrova\u010dke Republike unutar Osmanskog Carstva autor isti\u010de da su Dubrov\u010dani zadobili poseban status osmanskih podanika tojest postali su zasebna pravna kategorija nazivana u osmanskim dokumentima Dubrovnik ta\u2019ifesi<\/em> \u2013 s jedne strane postali su za\u0161ti\u0107eni nemuslimanski dr\u017eavljani carstva zvani zimmije, a istodobno su u\u017eivali privilegije stranaca s ahdnamom (m<\/em>\u00fc<\/em>ste\u2019min<\/em>) kao \u0161to je izuze\u0107e od pla\u0107anja glavarine ili d\u017eizje, ispend\u017ee (zemlji\u0161nog poreza) i drugih izvanrednih poreza koje je pla\u0107ala raja, uz izdvajanje ni\u017ee carinske stope ukoliko su se bavili trgovinom. Zahvaljuju\u0107i posebnom polo\u017eaju, Dubrov\u010dani su uspjeli uspostaviti razli\u010dite trgova\u010dke, diplomatske, politi\u010dke i druge sveze koje su im omogu\u0107ile znatan utjecaj i ugled. No ovdje valja naglasiti da tema istra\u017eiva\u010dkog interesa autora nisu bili Dubrov\u010dani koji su se kra\u0107e vrijeme (do godine dana) zadr\u017eavali u Istanbulu kao izaslanici Republike i privremeni trgovci nego stalno i trajno naseljeni rezidenti, \u201clokalni\u201d istanbulski Dubrov\u010dani. Me\u0111u njima najve\u0107u pa\u017enju posve\u0107uje dragomanima i konzulima, odnosno bogatijim i uglednijim pojedincima i njihovim obiteljima \u010dije osobne biografije i genealogije detaljno rekonstruira. Posljedica je to naravi izvora koji nude detaljnije informacije o vi\u0161im dru\u0161tvenim skupinama i elitama u odnosu na ni\u017ee dru\u0161tvene skupine o kojima su spoznaje manje zastupljene u izvorima, stoga ove potonje obra\u0111uje uglavnom generalno kao grupe. Dakako zapostavljenost ljudi skromnijeg statusa i zanimanja u povijesnim izvorima vrijedi za useljenike iz svih hrvatskih krajeva u Istanbul, a ne samo za Dubrov\u010dane. Tek su izvori iz 19. stolje\u0107a informativniji za saznanja o puku koji iseljava naj\u010de\u0161\u0107e \u201ctrbuhom za kruhom\u201d. Autor je tako bio u mogu\u0107nosti iznimno temeljito istra\u017eiti \u017eivot i djelovanje prvog dubrova\u010dkog konzula sa stalnom rezidencijom u Istanbulu Luce Barca. Radilo se o zanimljivoj i \u017eivopisnoj li\u010dnosti koja je isprva bila tuma\u010d i prevoditelj (dragoman), potom dubrova\u010dki konzul, a zahvaljuju\u0107i kontaktima koje je odr\u017eavao s engleskim, francuskim i ruskim veleposlanstvima, Rimom i Sv. Stolicom  te Visokom Portom, mo\u017ee ga se slobodno smatrati i vi\u0161estrukim \u0161pijunom. Aktivan je bio i u dru\u0161tvenom \u017eivotu rimokatoli\u010dke zajednice Istanbula, a upravo je on usmjerio prema diplomatskoj i dragomanskoj djelatnosti svoga ne\u0107aka Lucu Chirica, koji je utemeljio obitelj Chirico koja je pak dala vi\u0161e dragomana i konzula. Obitelj Chirico autor naziva dinastijom i posebno je minuciozno obra\u0111uje. Rodona\u010delnik obitelji Luca, uz to \u0161to je bio imu\u0107ni trgovac, poduzetnik, dubrova\u010dki konzul i uglednik, obna\u0161ao je i du\u017enost prvog dragomana Velike Britanije. Na toj je poziciji branio interese Dubrova\u010dke Republike na mirovnoj konferenciji u Po\u017earevcu 1718. godine, na kojoj Dubrov\u010danima nije bilo dozvoljeno imati svoje predstavnike. Njegovim je osobnim zalaganjem granica s Osmanskim Carstvom ostala kakva je bila i 1699. godine te je sprije\u010deno da na granicu s Dubrova\u010dkom Republikom do\u0111e Mleta\u010dka Republika. To se, prema procjeni autora, smatralo pobjedom dubrova\u010dke diplomacije nad mleta\u010dkim suparnicima.  Nadalje, autor nas upoznaje i s drugim \u010dlanovima dinastije, npr. Lucinim bratom Nikolom Kiriko koji je slu\u017eio kao glavni prevoditelj  ruskog vicekancelara \u0160afirova tijekom mirovnog ugovora na Prutu 1711. godine nakon rusko-osmanskog rata; Lucinim sinom Giorgiom Chirico koji je preuzeo konzularni ured od svoga oca; zatim Federicom Chirico posljednjim dubrova\u010dkim konzulom u Istanbulu \u010dije djelovanje autor sagledava u svjetlu dosad nepoznatih osmanskih izvora te njegov rad ocjenjuje uravnote\u017eenije i pozitivnije negoli starija historiografija (primjerice Lujo Vojnovi\u0107 u svome djelu o padu Dubrovnika) koja ga je prete\u017eito kritizirala smatraju\u0107i ga frankofilom u vremenu francuske okupacije Dubrovnika 1806. godine; Federicovim sinom Giorgiom koji je tako\u0111er svoje prevodila\u010dke usluge ustupio stranom veleposlanstvu poput njegovih predaka postav\u0161i dragomanom carskog veleposlanstva Rusije te ostalim \u010dlanovima obitelji koji su, ne samo svojim diplomatskim i profesionalnim djelovanjem,  nego i svojim bra\u010dnim svezama prelazili  kulturne, etni\u010dke i politi\u010dke granice.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 jedna studiozno obra\u0111ena dubrova\u010dka obitelj je obitelj Cingria \u010diji je rodona\u010delnik Petar isprva bio spretan trgovac, a poslije je obavljao niz posebnih du\u017enosti za Republiku i \u010diji su potomci tako\u0111er imali vrlo ugledna zanimanja. Tako je primjerice Alphonso Cingria kao arhitekt projektirao neke od presti\u017enih gra\u0111evina u Istanbulu (zgradu \u0161kole za djevoj\u010dice i dje\u010dake, zgradu gimnazije koju su vodili lazaristi, zgradu talijanskog veleposlanstva), a sudjelovao je i kao in\u017eenjer u projektu izgradnje modernog pristani\u0161ta s obje strane Zlatnog roga pridonijev\u0161i time infrastrukturnom osuvremenjivanju Istanbula. Autor knjige detaljno je obradio jo\u0161 i niz drugih dubrova\u010dkih konzula poput Frana i Giorgia Zuricha, a rekonstrukcijom politi\u010dkih, diplomatskih i dru\u0161tvenih mre\u017ea dubrova\u010dkih dragomana, tuma\u010da i konzula autor nudi uvid u svijet onodobne visoke politike i diplomatskih odnosa, svijet intriga i me\u0111unarodne \u0161pijuna\u017ee te je njegova knjiga samim time i vrijedan doprinos poznavanju dubrova\u010dke, europske i osmanske diplomatske i politi\u010dke povijesti. <\/p>\n\n\n\n

Obra\u0111uju\u0107i dru\u0161tveni \u017eivot dubrova\u010dke elite u Istanbulu, autor donosi i niz pikanterija, poput podataka o velikoj potro\u0161nji vina i banketima koji su se ponekad pretvarali u pijanke (na kojima su se \u010dak razbijale i staklene \u010da\u0161e, u ono vrijeme vrlo luksuzan proizvod). No isto tako doznajemo da su Dubrov\u010dani u Istanbulu u\u017eivali odre\u0111enu toleranciju u javnom iskazivanju svoje vjere iako je islamski vjerski zakon strogo ograni\u010davao javno iskazivanje pripadni\u0161tva nevjerni\u0161tvu u bilo kom obliku. Tako su se pogrebi uglednih Dubrov\u010dana odvijali ponekad uz pompozne javne procesije, a pogrebima su nazo\u010dili i strani diplomati. Jednako kao \u0161to su se ponekad javno odvijale vjerske procesije katoli\u010dkih vjernika uz zastavu sv. Vlaha, \u0161to uz karitativne i vjerske funkcije koje su obavljali dubrova\u010dki sve\u0107enici te diplomatsku ulogu konzula, govori o va\u017enosti Dubrov\u010dana za o\u010duvanje katolicizma u osmanskoj prijestolnici. Ovdje valja naglasiti da Dubrov\u010dane u Istanbulu autor ne prou\u010dava kao zasebnu i zatvorenu sredinu,  odvojenu od ostalih kr\u0161\u0107anskih skupina prisutnih u gradu nego njihovo djelovanje i ulogu uvijek sagledava u  interakciji s ostalim nemuslimanima te u svjetlu predstavnika cjelokupne katoli\u010dke vjerske zajednice Istanbula i europskog dijela Carstva.<\/p>\n\n\n\n

U drugom poglavlju naslovljenom Hrvatski useljenici u modernom Istanbulu<\/em> autor istra\u017euje povijest hrvatskih useljenika u razdoblju 19. i po\u010detkom 20. stolje\u0107a do utemeljenja Republike Turske. U ovom poglavlju ustvr\u0111uje da su ve\u0107ina useljenika u Istanbul bili Dalmatinci i Dubrov\u010dani koji su iselili nakon austrijske okupacije Dalmacije i pripajanja Dubrovnika Dalmaciji. Razloge iseljavanja tra\u017ei u gospodarskoj i poljoprivrednoj krizi, visokim porezima, siroma\u0161tvu, centralizaciji i birokratizaciji Habsbur\u0161ke Monarhije, uvo\u0111enju op\u0107e vojne obveze, tradiciji iseljavanja (osobito za Dubrov\u010dane) itd. Prilikom rasprave autor uzima u obzir i znatno izmijenjene dru\u0161tveno-politi\u010dke okolnosti u carstvu tijekom razdoblja Tanzimata kada sultani u procesu reformi i pribli\u017eavanja zapadu uklanjaju diskriminacijske propise temeljene na islamskom vjerskom zakonu te najavljuju pravno izjedna\u010davanje svih podanika bez obzira na vjeroispovijest i etni\u010dku pripadnost sultanskim proglasima (Hatt-i <\/em>\u015eerif iz <\/em>1839. i Hatt-i H<\/em>\u00fc<\/em>mayun  <\/em>iz 1856. godine). Te su mjere potaknule sna\u017ene migracijske struje u Carstvo kojima je broj europskih imigranata, od fizi\u010dkih radnika do poslovnih ljudi i stru\u010dnjaka za onovremene nove tehnologije, naglo narastao (broj stanovnika Galate i Pere gdje su uglavnom \u017eivjeli doseljenici europskog podrijetla narastao je s maksimalnih 6000 u klasi\u010dnom razdoblju na 60.000 stanovnika u modernom razdoblju). Stoga djelovanje Hrvata u Istanbulu tijekom 19. stolje\u0107a autor prou\u010dava kroz prizmu tehnolo\u0161ko-industrijske i ekonomske modernizacije, transfera znanja te kulturnog pozapadnjenja carstva. Tako\u0111er nagla\u0161ava da je 19. stolje\u0107e donijelo odre\u0111ene dru\u0161tvene promjene u smislu nastanka novih elita u gradu, dok stare trgova\u010dke i dragomanske elite gube svoj presti\u017e.<\/p>\n\n\n\n

Autor isti\u010de da to\u010dan broj iseljenih Hrvata u osmansku prijestolnicu tijekom 19. stolje\u0107a nije bilo mogu\u0107e utvrditi iz vi\u0161e razloga (liberalna austro-ugarska emigracijska politika i nepostojanje slu\u017ebenih migracijskih statisti\u010dkih popisa, ilegalna imigracija u Osmansko Carstvo, strani dr\u017eavljani ne ulaze u osmanske popise stanovni\u0161tva itd.). Iako su brojke i postotci koje Kursar donosi okvirni i slu\u017ee tek za orijentaciju, te je do njih \u010desto dolazio na posredne na\u010dine (primjerice istra\u017eivao je u\u010destalost hrvatskih prezimena na ukopnim mjestima), ipak otkrivaju da su Dalmatinci bili me\u0111u najbrojnijim useljenicima iz Europe, odmah iza Talijana. Zna\u010daj udjela useljenika iz Dalmacije i Hrvatske vidljiv je i iz \u010dinjenice da se u crkvenoj slu\u017ebi koristio hrvatski \u201cilirski\u201d jezik. K tome, srpskohrvatski jezik bio je izborni predmet krajem 19. stolje\u0107a u austro-ugarskoj \u0161koli u Istanbulu. Razmatraju\u0107i zanimanja doseljenih Hrvata i Dalmatinaca, Kursar zaklju\u010duje da se ve\u0107inom radilo o takozvanom \u201cpomorskom proletarijatu\u201d, ljudima skromnog statusa koji su se bavili te\u0161kim fizi\u010dkim radom o \u010demu svjedo\u010de i onovremeni rje\u010dnici osmanskog turskog jezika (primjerice tursko-engleski leksikon Jamesa Redhousa iz 1890., koji je i danas nezaobilazno pomagalo svih osmanista i turkologa) koji rije\u010d Hrvat i hrvatstvo (H\u0131rvat, h\u0131rvatl\u0131k<\/em>), uz etni\u010dko zna\u010denje, povezuju s manualnim radom i impozantnom fizi\u010dkom snagom. No usprkos ve\u0107ini useljenika skromnog statusa, neki su ipak pripadali eliti, poput Gjure Klari\u0107a, ro\u0111enog Si\u0161\u010danina koji je postao ravnateljem najve\u0107e tvornice duhana u Osmanskom Carstvu. Ta je tvornica, podignuta u \u010detvrti Cibali, u jednom trenutku imala \u010dak 2200 zaposlenih radnika, od \u010dega su tri \u010detvrtine bile \u017eene. Upravo je Klari\u0107 bio prvi \u010dovjek koji je u osmansku duhansku industriju uveo radnice.  Iako je za Klari\u0107eve uprave modernizirana i pove\u0107ana proizvodnja i prodaja duhana, a on s\u00e2m je za zasluge u razvoju duhanske industrije u Osmanskom Carstvu nagra\u0111en brojnim nagradama, Kursar nastoji nepristrano i sveobuhvatno procijeniti doprinos Gjure Klari\u0107a tehnolo\u0161kom i gospodarskom razvoju Carstva. Autor tako otvoreno izvje\u0161\u0107uje i o te\u0161kim radnim i socijalnim uvjetima u tvornici, niskim pla\u0107ama, \u0161trajkovima i diskriminaciji radnica. Nadalje, Klari\u0107 je bio ne samo ugledni poslovni \u010dovjek nego i sto\u017eerna li\u010dnost istanbulske zajednice Hrvata, aktivan na raznim podru\u010djima djelovanja (knji\u017eevnost, historiografija, javna slu\u017eba u austrougarskim \u0161kolama i dobrotvornim dru\u0161tvima). Uzev\u0161i u obzir onovremeni dru\u0161tveno-gospodarski kontekst i okolnosti, Kursar zauzima odmjeren kriti\u010dki stav te donosi ocjenu o Klari\u0107u  kao jednoj od najslojevitijih li\u010dnosti u Istanbulu krajem 19. stolje\u0107a. Poglavlje zatvara pri\u010dom o nadarenom kartografu Jacquesu (Jakovu) Pervititchu ro\u0111enom u Mio\u010di\u0107ima kod Cavtata, sinu pomorca Petra koji je sa suprugom i \u010detvoro djece preselio u Istanbul. Tamo su djeca poha\u0111ala francuski koled\u017e, zbog \u010dega je vjerojatno Jakov i nazvan francuskom verzijom imena. Jacques Pervititch u\u0161ao je u povijest kao \u010dovjek koji je napravio iznimno kvalitetne, detaljne i sveobuhvatne karte Istanbula, Izmira, Burse i jo\u0161 nekih drugih podru\u010dja, izra\u0111uju\u0107i ih uglavnom za potrebe osiguravaju\u0107ih dru\u0161tava. Te karte danas predstavljaju ne samo vrijedne povijesne izvore za povjesni\u010dare i kartografe nego se njima slu\u017ee i povjesni\u010dari umjetnosti, arhitekti, arheolozi, pisci itd.<\/p>\n\n\n\n

U tre\u0107em poglavlju naslovljenom Pri\u010da o uspjehu: obitelj Zellich i njena tiskara<\/em> autor detaljno obra\u0111uje povijest i djelovanje obitelji imigranta podrijetlom iz Brela Antonia Zellicha,  koja se u Istanbulu vrlo uspje\u0161no bavila tiskarstvom. Autor isti\u010de da je poglavlje o  obitelji Zellich napisano kao \u201ccase studies\u201d, odnosno kao ogledna studija o uspje\u0161noj poduzetni\u010dkoj obitelji \u010diju djelatnost autor stavlja u kontekst razvoja tiskarskoga umije\u0107a kao vje\u0161tine koja se u Carstvo prenosila sa zapada. Tezu da su prido\u0161lice sa zapada koji su slu\u017eili kao posrednici u prijenosu tehnolo\u0161kih znanja izme\u0111u kr\u0161\u0107anskog zapada i muslimanskog istoka bili dobro primani u Carstvu, dokazao je i na primjeru Antonia Zellicha, kao i na ve\u0107 navedenom primjeru Gjure Klari\u0107a. Premda rad tiskare nije protjecao bez problema \u2013 naime  rad tiskare \u010desto je bio nadgledan i ograni\u010davan, osobito u vrijeme provo\u0111enja stroge cenzure u vrijeme kontroverznog osmanskog sultana Abdulhamida II, tiskara je ipak uspje\u0161no poslovala cijelo vrijeme svoga postojanja i dobila \u010ditav niz osmanskih i me\u0111unarodnih nagrada i priznanja. Neke od njih su dodijelili primjerice Vatikan, osmanski sultan Abdulhamid II, perzijski \u0161ah,  srpski kralj Aleksandar I Obrenovi\u0107 itd. Tiskara Zellich istaknula se tiskom vi\u0161ejezi\u010dnih izdanja knjiga raznovrsnog sadr\u017eaja, grafi\u010dkih materijala, plakata, a osobito razglednica zbog kojih su povremeno i bili pod udarom cenzure budu\u0107i da su ilustracije d\u017eamija i muslimana bile okarakterizirane kao djela protiv \u0161erijata. Za saznanja o povijesti obitelji i poslovanju tiskare Zellich, autor se slu\u017eio i gra\u0111om iz privatnih arhiva \u010dlanova obitelji (Atena, Pariz), a na lijepo ukori\u010denim stranicama knjige nalazi se i jedna od prvih razglednica koju je vjerojatno tiskala Tiskara Zellich. Razglednica prikazuje vizuru Istanbula s mostom Galata preko kojeg prelaze pje\u0161aci, a u pozadini se isti\u010de jedan od prepoznatljivih simbola grada \u2013 Nova d\u017eamija poznata i kao d\u017eamija Valide sultanije (tur. Yeni cami \/ Valide sultan camii), nazvana prema tituli pokroviteljice, majci jednog od osmanskih sultana.<\/p>\n\n\n\n

Premda su i politi\u010dki razlozi imali utjecaja na odluku o iseljavanju Antonia Zellicha, poglavljem o uspje\u0161nom djelovanju litografske radnje i tiskare obitelji Zellich, autor pridonosi rasvjetljavanju kompleksnih uzroka migracijskih valova ljudi iz Dalmacije te potvr\u0111uje da su ekonomsko-politi\u010dki razlozi prednja\u010dili me\u0111u motivima, a kozmopolitski Istanbul je bio po\u017eeljna destinacija koja je nudila brojne mogu\u0107nosti radi\u0161nim stru\u010dnjacima.<\/p>\n\n\n\n

Autor knjigu zaokru\u017euje epilogom u kojem problematizira vi\u0161estruke identitete hrvatskih Levantinaca. Naime, iz hrvatskih su krajeva u Istanbul uglavnom doseljavali mu\u0161karci koji su  u tome gradu sklapali brakove s lokalnim \u017eenama zapadnoeuropskog porijekla i rimokatoli\u010dke pripadnosti (npr. Talijankama i Francuskinjama). U kasnijim razdobljima \u017eenili su i pripadnice unijatske grkokatoli\u010dke, armenske katoli\u010dke i asirske crkve, te pravoslavne Grkinje iako su sami uvijek ostali \u010dvrsto vezani uz katoli\u010dku crkvu. Ove tvrdnje autor vrlo zorno dokazuje rekonstrukcijom bra\u010dnih sveza obitelji Zellich, Cingria, Chirico i Pervititch. Na taj su na\u010din hrvatski iseljenici prelazili etni\u010dke, konfesionalne i jezi\u010dne granice, a njihovi potomci koji su i sami sklapali mje\u0161ovite brakove, postali su Levantinci, pripadnici nenacionalne i nadnacionalne kozmopolitske zajednice u Istanbulu koji su dijelili svijest o zajedni\u010dkom europskom podrijetlu. Hrvatske Levantince u Istanbulu osim zavi\u010dajnog identiteta (dalmatinskog, dubrova\u010dkog, hrvatskog), povezivala je i integracija u javne i dru\u0161tvene institucije povezane sa zemljom porijekla ili zavi\u010dajem (Dru\u0161tvo Benefizenca i Dru\u0161tvo sv. Vlaho). Nakon utemeljenja Republike Turske 1923. g. i stvaranja nacionalne dr\u017eave Turaka, mnogi Levantinci hrvatskog podrijetla iselili su diljem Europe i svijeta. U takvim su okolnostima \u010dlanovi iste obitelji ponekad uzimali razli\u010dita dr\u017eavljanstva, ovisno o profesionalnim i osobnim stavovima i razlozima. No ipak, ve\u0107ina je zadr\u017eala hrvatsko dr\u017eavljanstvo iako se gotovo nitko nije vratio u Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga Vjerana Kursara \u201cHrvatski Levantinci u osmanskom Istanbulu\u201d iznimno je zna\u010dajna za hrvatsku povijest ranog novog vijeka i modernog razdoblja. Ona znatno rasvjetljava problematiku iseljavanja Hrvata  u Osmansko Carstvo, odnosno u Istanbul te time popunjava prazninu u hrvatskoj historiografiji koja se dosada uglavnom koncentrirala na migracijska gibanja Hrvata prema srednjoj (Austrija, Ma\u0111arska) i jugozapadnoj Europi (Italija) u ranom novom vijeku, te preko Atlantskog oceana u 19. stolje\u0107u. Ona nadopunjava i znanja o povijesti Dubrova\u010dke Republike, budu\u0107i da su Dubrov\u010dani \u010dinili najbrojnije useljenike u Istabulu. Knjiga je relevantna i za me\u0111unarodnu osmanistiku jer istra\u017euje povijest katoli\u010dkih zajednica u osmanskoj prijestolnici te njihov doprinos dru\u0161tvenom, kulturnom, gospodarskom i vjerskom \u017eivotu Istanbula. Ona nadalje nudi uvid u interkulturne i me\u0111ukonfesionalne odnose u carskoj prijestolnici. Studija je i doprinos istra\u017eivanju povijesti migracija na Mediteranu, kao i genealo\u0161kim istra\u017eivanjima i rodoslovnoj povijesti ne samo obitelji hrvatskog podrijetla u Osmanskom Carstvu nego jednoj \u0161iroj skupini za koja se uvrije\u017eio naziv Levantinci. Hrvatska osmanistika dobila je jo\u0161 jednu vrijednu monografiju kojom je pokazala da ide \u010dvrsto u korak s me\u0111unarodnim osmanisti\u010dkim saznanjima i postignu\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n

Kornelija Jurin Star\u010devi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-45944","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":45944,"position":0},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52603,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52603","url_meta":{"origin":45944,"position":1},"title":"No\u0107 knjige: Carska i kraljevska kuhinja","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas da nam se pridru\u017eite 23. travnja 2026. u 18 sati u obilje\u017eavanju No\u0107i knjige u Pivnici Bobi&Rudi na Trgu Ivana Me\u0161trovi\u0107a u Zapru\u0111u u Zagrebu gdje uz kavu \u010ditamo recepte iz zemalja Austro-Ugarske Monarhije iz knjige Carska i kraljevska kuhinja, autora Roberta Mak\u0142owicza, u prijevodu Damira Agi\u010di\u0107a. Izvor:\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Noc-knjige-Carska-i-kraljevska.jpg?fit=1200%2C1200&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52760,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52760","url_meta":{"origin":45944,"position":2},"title":"Izlo\u017eba \u201cLo\u0161injski brodovi, njihove zastave i ljudi\u201d, 4. svibnja u 19h","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Hrvatski pomorski muzej Split, Glagolja\u0161a 18 (Tvr\u0111ava Gripe) Nakon \u0161to je u rujnu 2025. godine na otoku Lo\u0161inju, u suradnji Lo\u0161injskog muzeja i Hrvatskog pomorskog muzeja Split, predstavljena izlo\u017eba posve\u0107ena bogatoj pomorskoj ba\u0161tini otoka, njezino pro\u0161ireno izdanje postavlja se u Splitu. Uo\u010di blagdana svetog Dujma splitskoj \u0107e se publici predstaviti\u2026","rel":"","context":"U "Izlo\u017ebe"","block_context":{"text":"Izlo\u017ebe","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=10"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Losinjski-brodovi-Izlozba-1-scaled.webp?fit=840%2C1200&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":45944,"position":3},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52607,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52607","url_meta":{"origin":45944,"position":4},"title":"No\u0107 knjige: Kako je prije 410 godina smr\u0107u Shakespearea i Cervantesa zavr\u0161ilo razdoblje renesanse u knji\u017eevnosti","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"22. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"\u010cetvrtak, 23. travnja 2026. u 18:00 sati, Knji\u017eara Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Zagreb Uvodna rije\u010d: dr. sc.\u00a0Dubravka Brezak Stama\u0107, pro\u010delnica Odjela za knji\u017eevnost Matice hrvatske Prof. dr. sc. Ivan Lupi\u0107, redoviti profesor u Odsjeku za anglistiku i Odsjeku za kroatistiku Sveu\u010dili\u0161ta u RijeciShakespeare, kazali\u0161te, glazbaKada se susre\u0107emo sa\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/noc_knjige_2026.jpg?fit=680%2C276&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52559,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52559","url_meta":{"origin":45944,"position":5},"title":"Dobitnici dr\u017eavne nagrade za znanost za 2024. godinu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na sjednici Odbora za podjelu dr\u017eavnih nagrada za znanost odr\u017eanoj 16. travnja 2026. godine donesena je Odluka o dodjeli dr\u017eavnih nagrada za znanost za 2024. godinu. Godi\u0161njom nagradom za popularizaciju i promid\u017ebu znanosti nagra\u0111eni su u podru\u010dju humanisti\u010dkih znanosti znanstveni suradnici dr. sc. Josip Mihaljevi\u0107 i dr. sc. Gordan Ravan\u010di\u0107,\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2021\/12\/povijesne-kontroverze.jpg?fit=1200%2C675&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45944","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=45944"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45944\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":45945,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/45944\/revisions\/45945"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=45944"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=45944"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=45944"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}