Povodom Dana pobjede nad fa\u0161izmom Srpsko narodno vije\u0107e (SNV) organizira izlo\u017ebu \u201cDva logora \u2013 dva svjedo\u010danstva\u201d, u spomen 80. godi\u0161njice oslobo\u0111enja Dachaua, prvog nacisti\u010dkog logora u Europi, i Jasenovca, najve\u0107eg usta\u0161kog logora.<\/p>\n\n\n\n
Na izlo\u017ebi \u0107e se prezentirati radovi slovenskog i jugoslavenskog slikara Zorana Mu\u0161i\u010da, koje je originalno napravio kao logora\u0161 u Dachauu, i fragmenti teksta Oslobo\u0111eni Jasenovac<\/em>, crnogorsko-bosanskohercegova\u010dkog i jugoslavenskog knji\u017eevnika \u0106amila Sijari\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Izlo\u017eba je postavljena u Srpskom kulturnom centru Zagreb, Preradovi\u0107eva 21, i bit \u0107e otvorena u \u010detvrtak 17. travnja \/ aprila u 17 sati.<\/p>\n\n\n\n U nastavku vam donosimo autorski tekst Milorada Pupovca, autora koncepta izlo\u017ebe:<\/p>\n\n\n\n Dva logora, dva svjedo\u010danstva o smrti, slobodi i sje\u0107anju<\/strong><\/p>\n\n\n\n Predzadnjeg dana aprila mjeseca 1945. godine, 42. i 45. pje\u0161adijska divizija Sedme armije vojske Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava oslobodile su prvi nacisti\u010dki koncentracijski logor (otvoren 22. marta 1933.), koji je nosio ime prema mjestu Dachau pored kojeg je podignut. Zadnjeg dana aprila i prvog dana maja iste godine 24. brigada 45. divizije Druge armije Jugoslavenske armije oslobodila je najve\u0107i usta\u0161ki koncentracijski logor Jasenovac (otvoren 23. augusta 1941.), nazvan prema naselju u kojem je bila logorska komanda. Ameri\u010dka je vojska do logora stigla prije nego \u0161to je to SS-ovo zapovjedni\u0161tvo logora Dachau o\u010dekivalo, pa nacisti nisu uspjeli otpremiti sve mrtve i polumrtve logora\u0161e koje su natovarili u vlak, niti uni\u0161titi logorski kompleks. Jugoslavenska partizanska vojska do logora Jasenovac stigla je nakon \u0161to su 22. aprila 1945. logora\u0161i izveli proboj u koji je od njih 1073 krenulo 600, a pre\u017eivjelo 90. Nakon toga je usta\u0161ko zapovjedni\u0161tvo logora naredilo uni\u0161tenje i logora i naselja Jasenovac. U koncentracijski logor Dachau s ameri\u010dkom vojskom je u\u0161la Martha Gellhorn (1908. \u2014 1998.), prva \u017eena ameri\u010dkog ratnog reporterstva jo\u0161 iz vremena \u0160panjolskog gra\u0111anskog rata i tre\u0107a supruga Ernesta Hemingwaya. S jugoslavenskom vojskom (24. brigada 45. divizije Druge armije) s 30. aprila na 1. maj u usta\u0161ki koncentracijski logor Jasenovac u\u0161ao je \u0106amil Sijari\u0107 (1913. \u2014 1989.), predratni komunist, suradnik Narodnooslobodila\u010dkog pokreta i potkraj rata partizanski borac, koji \u0107e postati istaknuti pisac i javni intelektualac. Martha Gellhorn je o oslobo\u0111enom Dachau napisala \u010dlanak \u201cDachau: Experimental Murder\u201d za magazin Collier\u2019s (23. juna 1945). \u0106amil Sijari\u0107 napisao je neveliku knjigu, literarizirano svjedo\u010danstvo pod naslovom Oslobo\u0111eni Jasenovac<\/em> (1983), jedinstveno svjedo\u010danstvo susreta slobode sa smr\u0107u koju je nesloboda ostavila iza sebe. Nije poznato da li je Martha Gellhorn me\u0111u pre\u017eivjelim logora\u0161ima u Dachau (njih 32 000) srela Zorana Mu\u0161i\u010da (1909. \u2014 2005.), slovenskog i jugoslavenskog slikara, koji je, nakon \u0161to su ga na ulici Venecije uhapsili pripadnici Gestapoa, sredinom novembra 1944. godine interniran u logor Dachau zbog djelovanja u slovenskim antifa\u0161isti\u010dkim organizacijama. Od njegovih 180 crte\u017ea koje je tajno napravio do oslobo\u0111enja gotovo polovica je nestala u ra\u0161\u010di\u0161\u0107avanju logora. \u0160est crte\u017ea od nekog je dobio ameri\u010dki vojni lije\u010dnik dr. Markus Smith te ih kasnije objavio u svojoj knjizi Dachau: The Harrowing of Hell<\/em> (1972). Sam Mu\u0161i\u010d sa\u010duvao je oko sto crte\u017ea. Izla\u017eu\u0107i se riziku te\u0161kih sankcija zbog nedopu\u0161tenog, tajnog crtanja \u017eivih i mrtvih logora\u0161a, nije mogao ni slutiti da \u0107e upravo oni kad ih je po\u010detkom 1970-ih iznova naslikao doprinijeti njegovoj evropskoj i svjetskoj reputaciji te uz fotografije postati jedno od prvih umjetni\u010dkih svjedo\u010danstava o nacisti\u010dkim logorima smrti. Zahvaljuju\u0107i tome, umjesto svjedo\u010danstva Marthe Gellhorn, sa svjedo\u010danstvom \u0106amila Sijari\u0107a uparili smo svjedo\u010danstvo Zorana Mu\u0161i\u010da.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to to biva s ljudima, tako se i Zoran Mu\u0161i\u010d i \u0106amil Sijari\u0107 susre\u0107u u zamislima tre\u0107ih, koje oni nisu mogli poznavati. Susre\u0107u se u vremenu nakon \u0161to je njihovo vrijeme pro\u0161lo i o\u017eivljuju u osje\u0107ajima i mislima svakog onog koji ima saznanja o tome \u0161to je zajedni\u010dko njima dvojici. Njih su dvojicu svakako spajali njihovo vrijeme i njihove ideje. Nepuna je godina njihova vremena od kraja 1944. do sredine 1945., u kojoj je Mu\u0161i\u010d slobodu do\u010dekao u logoru, a Sijari\u0107 u partizanima koji su osloba\u0111ali logor. Njih je dvojicu mnogo \u010dvr\u0161\u0107e povezivalo to \u0161to su i jedan i drugi bili me\u0111u prvima koji su svojim zapisima izricali neizre\u010dene u\u017ease umiru\u0107ih i umrlih tijela logora\u0161a i logora\u0161ica. Mu\u0161i\u010d je to \u010dinio svojim crte\u017eima, a Sijari\u0107 svojim rije\u010dima. Mu\u0161i\u010d kao ikonograf, a Sijari\u0107 kao logograf logora golog \u017eivota, logora ljudskih tijela koja su sve \u0161to ih je \u010dinilo bi\u0107ima ljudskim ostavila pred ulaznim vratima na kojima je pisalo ili Arbeit Macht Frei<\/em> ili Usta\u0161ka odbrana<\/em> \u2013 postala tijela na putu k smrti, prekra\u0107uju\u0107oj smrti u\u017eetom, metkom, plinom; metkom, no\u017eem, maljem ili produ\u017euju\u0107oj smrti te\u0161kim radom, batinanjem, gla\u0111u, hladno\u0107om, nehigijenom, bole\u0161\u0107u, Savom. Mu\u0161i\u010deva mapa Mi nismo zadnji<\/em>, njegov litografski katastar mrtvih tijela Cadastre de cadavres<\/em> i Sijari\u0107eve slike desne strane logora Jasenovac, odnosno lijeve strane obale rijeke Save \u010diji su vrbici i \u010dija je matica posplavljena tijelima \u2013 dijelovima tijela koja su bodljikavom \u017eicom povezana i koja u savskim vrbicima \u010dekaju svoju rije\u010dnu struju ili vjetar da ih odnese prema matici, a ona dalje i sve dalje prema horizontu vode i neba \u2013 jedinstvena su svjedo\u010danstva o tijelima kojima je \u017eivot oduzet prije nego \u0161to su i sama usmr\u0107ena ili umrla. Jedinstveni prikazi kako homo sacer<\/em> umire. Upravo ta tijela, koja \u0107e nakon Mu\u0161i\u010devih crte\u017ea u Dachauu i nakon Sijari\u0107evih opisa u Jasenovcu, postati simbol koncentracijskih logora uop\u0107e, bila su polazi\u0161na misaona slika u kojoj su se njih dvojica susrela i koja bi, nadam se, mogla postati loci communes<\/em> za svakog tko \u0107e ih vidjeti i tko \u0107e ih \u010duti.<\/p>\n\n\n\n Svako tko u\u0111e u prostor Pododbora na adresi P21 lako \u0107e se orijentirati. Na lijevoj strani su Mu\u0161i\u010deve ikonografije Mi nismo zadnji<\/em> i Cadastre de cadavres<\/em> a na desnoj strani Sijari\u0107eve govorne logografije iz Oslobo\u0111enog Jasenovca<\/em>. Dok se gledaju mu\u0161ka tijela, tijela Muselmannera iz Dachaua, vidjet \u0107e se njihovi uga\u0161eni krikovi i \u010dut \u0107e se bezglasan govor unaka\u017eenih \u017eenskih tijela iz Jasenovca. Vidjet \u0107e se i \u010duti zavr\u0161etak puta k smrti golog \u017eivota mu\u0161karaca i \u017eena, koji su mogli biti bilo koji \u201cnepo\u0107udni\u201d i \u201cne\u010disti\u201d mu\u0161karac ili \u017eena. Mo\u017eda bi se u tom prostoru izme\u0111u dva umjetni\u010dka logorska svjedo\u010danstva oko i uho u potpunosti mogli sinestezirati na ovom mjestu ispovijesti Sijari\u0107evog jasenova\u010dkog grobara apokrifnog imena i prezimena Martin Sedlar:<\/p>\n\n\n\n Ja sam se prije nego \u0161to sam logorisan bojao le\u0161eva. Nisam mogao da gledam le\u0161eve. Ali sam se u logoru navikao na njih. Mi smo se ovdje u logoru jednostavno srodili s le\u0161evima. Spavali smo uz njih, sjedili, jeli, preskakali ih u prolazu kao ljude koji spavaju u tijesnoj prostoriji pa ih jednostavno ne mo\u017eete mimoi\u0107i. \u010covjek se navikne na to \u2013 da ka\u017eem dru\u0161tvo le\u0161eva, pa niti su mu dosadni niti mu smetaju. Ako mislite na to kako smo podnosili zadah koji le\u0161evi iz sebe pu\u0161taju\u2026 pa u tom zadahu le\u0161eva mi smo stalno \u017eivjeli i svi na le\u0161eve zadisali. Tijelo na\u0161e, odijelo, zemlja logorska, barake, krpe, sve se to nadojilo zadaha iz le\u0161eva. I zemlja sama. I vi ne\u0107ete na\u0107i ni jednu stopu logorske zemlje a da na njoj nije prosuta ljudska krv i pao ljudski le\u0161. Pao i trunuo.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ka\u017eem mo\u017eda zbog toga \u0161to je nemali broj prepreka (bezazlenih i onih koje to nisu), koje se mogu isprije\u010diti izme\u0111u oka i uha, izme\u0111u uma i do\u017eivljaja svakoga od nas.<\/p>\n\n\n\n Pretvaranje sje\u0107anja u figure brojeva (koje nalazimo i kod samog Sijari\u0107a), a naro\u010dito u politiku brojeva, bez obzira na to da li govorimo o politikama preuveli\u010davanja ili o politikama umanjivanja broja usmr\u0107enih logora\u0161a, samo je po sebi redukcija u sje\u0107anju u kojem ostaje malo ili nimalo od bilo koje vrste \u017eivota, pa \u010dak i onog \u017eivota koji je ozna\u010den logora\u0161kim brojem na logora\u0161kom odijelu. Transformiranje sje\u0107anja u figure imena, a naro\u010dito u politiku imena, zna\u010dajno smanjuje redukciju sje\u0107anja na brojeve, brojeve usmr\u0107enih, obnavlja njihov personalni identitet, ali se ne obnavlja sje\u0107anje na to kako je njihov \u017eivot bio sveden na goli \u017eivot \u2013 golu smrt. Transformiranje sje\u0107anja u figure tijela, njihovu ikonografiju i logografiju, u svakom od nas mo\u017ee o\u017eivjeti i osvijestiti redukciju ljudskog \u017eivota na goli \u017eivot i redukciju ljudskog dru\u0161tva na koncentracijski logor, dru\u0161tva slobodnih na dru\u0161tvo mrtvih. Transformiranje sje\u0107anja u figuru poput Kamenog cvijeta Bogdana Bogdanovi\u0107a u Jasenovcu u svakom od nas mo\u017ee izazvati dvostruku asocijaciju \u2013 cvjetanja ljudskog \u017eivota na mjestu njegovih stra\u0161nih smrti i cvjetanja ljudske slobode u umovima ljudi koji se sje\u0107aju strahota logora i koji su u stanju prepoznati i oduprijeti se znakovima ideje i re\u017eima logora mnogo ranije nego \u0161to se kod njih samih i kod drugih po\u010dne razvijati samoobmana o logoru kao prostoru oslobo\u0111enja.<\/p>\n\n\n\n \u0160to nama nakon 80 godina zna\u010di Mu\u0161i\u010devo ikonografsko svjedo\u010danstvo nacisti\u010dkog i Sijari\u0107evo logografsko svjedo\u010danstvo usta\u0161kog logora kao dru\u0161tva golog \u017eivota \u2013 gole smrti? Mo\u017eemo li mi dana\u0161nji i ovda\u0161nji do\u017eivjeti i razumjeti to \u0161to ona u crtama slikaju i u rije\u010dima izgovaraju o vremenima masovnih logorskih smrti i jo\u0161 masovnijeg oslobo\u0111enja od logorskih politi\u010dkih re\u017eima? U kojoj mjeri nakon 80 godina mo\u017eemo pojmiti da oni u Dachauu i oni u Jasenovcu nisu zadnji<\/em>? I ako to shva\u0107amo, danas i ovdje je pitanje: razumijemo li da to nismo samo mi<\/em> i razumijemo li da na\u0161a<\/em> sje\u0107anja u okviru na\u0161ih dana\u0161njih komemorativnih re\u017eima ne pru\u017eaju mogu\u0107nost istinske slobode od politike logora, istinske sposobnosti suo\u010davanja s njom? Razumijemo li da \u0161to se vi\u0161e udaljavamo od op\u0107eg, univerzalnog smisla sje\u0107anja na iskustvo Dachaua i Jasenovca, to se vi\u0161e pribli\u017eavamo stanju u kojem ne\u0107emo mo\u0107i prepoznati obilje\u017eja politika logorskih re\u017eima?<\/p>\n\n\n\n Budu\u0107i da se za nas na prostoru biv\u0161e Jugoslavije svijet stvoren prije 80 godina uru\u0161io prije 35 godina i budu\u0107i da smo tokom njih \u017eivjeli koliko na svjetlu tog svijeta toliko i u sjeni onog svijeta prije njega, svijeta Dachaua i Jasenovca, ova pitanja za nas nisu samo stvar pro\u017eivljenog iskustva ve\u0107 i izraz, osvije\u0161teni izraz obaveze da ih uvijek iznova postavljamo. Nadam se da ova dva svjedo\u010danstva, Mu\u0161i\u010devo i Sijari\u0107evo, u\u010dvr\u0161\u0107uju koliko smisao postavljenih pitanja, toliko i imperativnost njihova postavljanja.<\/p>\n\n\n\n Milorad Pupovac<\/em><\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n