U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt i splitskog Ogranka Matice hrvatske ju\u010der je u Splitu, u prepunoj dvorani Dominikanskog samostana na Pazaru predstavljena knjiga urednika Julienne Bu\u0161i\u0107 i Luke Kneza \u201cKrik hrvatskih disidenata i disonanca Zapada\u201d u izdanju \u0160kolske knjige.
Uz urednicu Bu\u0161i\u0107, knjigu su predstavili: dr. sc. Andrijana Perkovi\u0107 Palo\u0161 i Radoslav Zaradi\u0107, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, dok je prisutne pozdravila i Snje\u017eana \u0160etka, predsjednika OMH u Splitu.<\/p>\n\n\n\n
Doga\u0111ajem je moderirao Radoslav Zaradi\u0107 koji je u uvodnom dijelu predstavio urednicu Bu\u0161i\u0107 istaknuv\u0161i njezin anga\u017eman za Hrvatsku koji traje gotovo 60 godina. Julienne Bu\u0161i\u0107, koja je magistrirala germanistiku i lingvistiku, prepoznata je u hrvatskoj javnosti tako\u0111er kao spisateljica i esejistica. 1993. g. objavila je autobiografski roman \u201eLjubavnici i lu\u0111aci\u201c u kojem govori o \u017eivotu \u017eene koja je udajom za Hrvata Zvonka Bu\u0161i\u0107a \u017eivot studentice zamijenila nesigurnom sudbinom. Godine 2008. objavila je knjigu \u201eTvoja krv i moja\u201c, zbirku eseja, kratkih pri\u010da i kolumni; a 2012. izi\u0161ao joj je roman \u201e\u017diva glava\u201c, romansirana biografija stvarne Vukovarke koja je pro\u0161la te\u0161ku borbu za vlastiti \u017eivot. Predstavio je i dr. sc. Andrijanu Perkovi\u0107 Palo\u0161, doktoricu povijesti s Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu, gdje je vanjska suradnica i poslijedoktorandica te njezin fokus istra\u017eivanja: kontroverzna i osjetljiva pitanja iz suvremene povijesti kao i teme koje se ti\u010du odnosa Hrvata i \u017didova. Autorica je knjige \u201eVlada demokratskog jedinstva\u201c te nekoliko znanstvenih \u010dlanaka i poglavlja u knjigama od kojih se isti\u010du radovi na engleskom jeziku objavljeni u znanstvenom \u010dasopisu Sveu\u010dili\u0161ta u Splitu ST-OPEN: \u201eCroatian leadership and Jews in the 1990s\u201c (Hrvatska vlada i \u017didovi 1990-tih) i (s dr. Antom Nazorom) \u201eAnalysis of the reasons for the departure of a part of the Serb minority from Croatia during Operation Storm in August 1995\u201c (Analiza razloga zbog koji je dio srpske manjine u operaciji \u2018Oluja\u2019 napustio Hrvatsku u kolovozu 1995.).<\/p>\n\n\n\n
Zaradi\u0107 se kratko osvrnuo na objavljeni tekst u knjizi \u201cDeklaracija Vrhovnog zapovjedni\u0161tva hrvatskih nacionalnih oslobodila\u010dkih snaga\u201d kojega je 1976. napisao Bruno Bu\u0161i\u0107. Jedan od zaklju\u010daka i ciljeva koje je Bu\u0161i\u0107 iznio je sljede\u0107i: \u201cMi se borimo za jedinstvenu nacionalnu hrvatsku dr\u017eavu, u kojoj \u0107e hrvatska suverenost biti nedjeljiva, neotu\u0111iva i na trajnoj snazi. Za nacionalne manjine koje \u017eive skupa s hrvatskim narodom (\u2026) u jednoj i istoj domovini, jedinstven, nedjeljiv, neotu\u0111iv suverenitet hrvatskog naroda jest prvotni i nepovrediv temelj za njihovu zajedni\u010dku povijest, politi\u010dki i pravni sustav, koji (\u2026) prihva\u0107a ispravno i neumitno priznanje i garanciju jednakosti za sve (\u2026), bez obzira na nacionalnost, vjeru, rasu ili politi\u010dko uvjerenje.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Dr. sc. Perkovi\u0107 Palo\u0161 na po\u010detku je o knjizi rekla kako ona donosi jednu izrazito va\u017enu temu o kojoj se ne istra\u017euje dovoljno u struci niti govori u javnosti, a to su polo\u017eaj i borba hrvatskih disidenata za vrijeme komunisti\u010dke Jugoslavije te njihova percepcija u me\u0111unarodnoj zajednici. Ono \u0161to je bilo zajedni\u010dko svim hrvatskim disidentima je nedostatak platforme koja bi omogu\u0107ila da se njihov glas \u010duje i da mu se da jednaka te\u017eina kao \u0161to je to bio slu\u010daj s disidentima nekih drugih komunisti\u010dkih zemalja koji su danas planetarno poznati i cijenjeni.<\/p>\n\n\n\n
Prvi dio je esej u kojem autorica i urednica ove knjige prikazuje i opisuje kako je Zapad, prvenstveno SAD, prihva\u0107ao i popularizirao sovjetske, za razliku od hrvatskih disidenata tijekom 60-ih i 70-ih godina, a te razlike prikazuje na konkretnim primjerima. Prijelomna godina bila je 1948., dakle Titov raskid sa Staljinom, zbog \u010dega je na Zapadu Jugoslavija dobila jedan specifi\u010dan status i tretman jer ju se otada nadalje do\u017eivljavalo kao branu sovjetskom utjecaju, bez obzira \u0161to je ona do samog kraja svog postojanja ostala komunisti\u010dka zemlja sa svim represivnim obilje\u017ejima te politi\u010dkim zatvaranjem i ubojstvima. Osim razlika u tretiranju disidenata s podru\u010dja Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, u eseju se tako\u0111er navode razlike izme\u0111u pojedinih jugoslavenskih disidenata.<\/p>\n\n\n\n
Drugi dio je znanstveni \u010dlanak povjesni\u010dara sa Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru Zlatka Begonje i Luke Kneza o jugoslavenskim tajnim slu\u017ebama koji otkriva kako su one nadzirale zapadne novinare i ograni\u010davale njihovo djelovanje u Jugoslaviji. \u010clanak nastoji odgovoriti na pitanje kako je mogu\u0107e da se Zapad oglu\u0161avao na grubo kr\u0161enje ljudskih prava, a sam je zasnovan na demokratskim na\u010delima. Autori tako\u0111er opisuju na koji na\u010din je ameri\u010dka politika nastojala promijeniti i odnos ameri\u010dke javnosti prema Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n
Ta prva dva dijela knjige prikazuju politi\u010dki kontekst u kojem su djelovali hrvatski disidenti na na\u010din na koji se dosad u hrvatskoj historiografiji nije pisalo. Tako da su ovaj esej i znanstveni \u010dlanak zapravo prvi poku\u0161aj da se na jedan novi, druk\u010diji, originalan pristup sagleda problematika polo\u017eaja hrvatskih disidenata i odnos Zapada prema njima, hrvatskom nacionalnom pitanju i Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107i i najve\u0107i dio ove knjige donosi povijesne izvore koji otkrivaju za \u0161to su se hrvatski disidenti zalagali, zbog \u010dega su zavr\u0161ili u zatvoru (neki od njih vi\u0161e od jednom) te kakav je bio njihov tretman u jugoslavenskim zatvorima. Taj dio sastoji se od \u0161est intervjua s pet hrvatskih disidenata \u2013 Vladom Gotovcem, Franjom Tu\u0111manom, Petrom \u0160egedinom, Ivanom Zvonimirom \u010ci\u010dkom i Markom Veselicom \u201970-ih i \u201980-ih godina dali stranim novinarima, a zbog kojih su neki od njih kasnije bili i zatvoreni.<\/p>\n\n\n\n
Zbog dva intervjua koji su Gotovac i Tu\u0111man dali za francuske novine u svibnju 1980. godine, obojica su bili osu\u0111eni na zatvorsku kaznu. Ti intervjui nisu bili objavljeni jer je tajna slu\u017eba zaplijenila magnetofonsku vrpcu s razgovorima, a dokument o tome mo\u017eete pro\u010ditati u ovoj knjizi jer urednici su prilo\u017eili njegovu presliku. Stoga se navedeni intervjui s Gotovcem i Tu\u0111manom prvi put objavljuju u ovoj knjizi.<\/p>\n\n\n\n
Osim intervjua, me\u0111u izvorima se nalaze po prvi put objavljena Zavr\u0161na rije\u010d<\/em> Dra\u017eena Budi\u0161e na su\u0111enju 1972. nakon gu\u0161enja Hrvatskog prolje\u0107a; Odgovor <\/em>Franje Tu\u0111mana na sudsku optu\u017ebu 1981.; Zavr\u0161na rije\u010d<\/em> Franje Tu\u0111mana na su\u0111enju 1981.; Zapisi o jugoslavenskom nasilju<\/em> u autorstvu Bruna Bu\u0161i\u0107a pod naslovom \u201eZatvori u Hrvatskoj\u201c; Izvje\u0161\u0107e o represiji u Jugoslaviji<\/em> koji je 1972. godine Me\u0111unarodna liga za ljudska prava te Razbijanje zapadnog embarga na istinu o Titovoj Jugoslaviji <\/em>(zapisnik razgovora Kissingera i jugoslavenskog veleposlanika Crnobrnje 1971. koji pokazuje sudjelovanje ameri\u010dke diplomacije u ugro\u017eavanju prava Hrvata da prosvjeduju u SAD-u). Na kraju knjige objavljena je i Deklaracija<\/em> Vrhovnog zapovjedni\u0161tva hrvatskih nacionalnih oslobodila\u010dkih snaga koju je 1976. napisao Bruno Bu\u0161i\u0107, a u kojoj je rije\u010d o tome da unato\u010d na\u010delu i pravu nacija na samoodre\u0111enje, Hrvatska je potla\u010dena u Jugoslaviji i hrvatskom narodu to se na\u010delo uskra\u0107uje. Ta je Deklaracija<\/em> objavljena u pet velikih ameri\u010dkih novina, ali tek nakon otmice aviona 1976. godine.<\/p>\n\n\n\n Dr. Perkovi\u0107 Palo\u0161 zaklju\u010duje kako navedeni izvori imaju ne\u0161to zajedni\u010dko \u2013 oni su svjedo\u010danstvo represije komunisti\u010dkog jugoslavenskog re\u017eima koji se desetlje\u0107ima nastojao prikazati druk\u010dijim, bla\u017eim od onog sovjetskog, a \u010dak je neopravdano i nezaslu\u017eeno nosio sintagmu \u201ekomunizam s ljudskim licem\u201c. Me\u0111utim, ako samo provirimo u neke od ovih izvora, npr. opis zatvorskog smje\u0161taja i svakodnevnice Marka Veselice, Dra\u017eena Budi\u0161e i Bruna Bu\u0161i\u0107a, uo\u010dit \u0107emo ne samo nedostatak humanosti tog re\u017eima, nego i njegovo nastojanje da uni\u0161ti i ubije tu humanost kod samih zatvorenika, njihovo poni\u017eavanje i nastojanje da ih se svede na polo\u017eaj \u017eivotinje.<\/p>\n\n\n\n Dokumentacija usto pru\u017ea nam uvid u razmi\u0161ljanja hrvatskih disidenata i motive koji su ih poticali da u takvom okru\u017eenju i s posljedicama kojih su bili svjesni krenu na ovakvu vrstu anga\u017emana \u2013 Gotov\u010deve filozofske misli o naciji i slobodi ili Tu\u0111manove dubinske analize klju\u010dnih povijesnih zbivanja koje su se prelamale na le\u0111ima hrvatskog naroda. Bu\u0161i\u0107eva Deklaracija<\/em> nam mo\u017eda na najcjelovitiji na\u010din pokazuje koji je bio razlog i cilj njihove borbe. Ovi dokumenti nam usto poma\u017eu vidjeti koliko je te\u0161ka bila borba disidenata, \u0161to su sve podnijeli za Hrvatsku, ali i kako se to odra\u017eavalo na njihov privatni \u017eivot, na svakodnevnicu nakon \u0161to u iza\u0161li iz zatvora, \u010dinjenicu da ne samo da nisu mogli raditi u struci, nego uop\u0107e nisu mogli na\u0107i posao te se financijski brinuti za svoje obitelji.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je slomom Hrvatskog prolje\u0107a<\/em> nastupila ona poznata hrvatska \u0161utnja, tako je i u me\u0111unarodnoj zajednici tako\u0111er vladala \u0161utnja o polo\u017eaju hrvatskih disidenata i grubom kr\u0161enju ljudskih prava u Jugoslaviji. Ova knjiga \u0107e pomo\u0107i i odgovoriti na neka pitanja iz ranih 1990-ih kad se u Hrvatskoj tijekom borbe za me\u0111unarodno priznanje, barem sude\u0107i prema zapisima i memoarima tada\u0161njih politi\u010dkih aktera, prili\u010dno naivno gledalo na Zapad odakle se o\u010dekivala i moralna i konkretna podr\u0161ka demokraciji i borbi za nezavisnost. Poma\u017ee nam odgovoriti na pitanje za\u0161to je ta borba morala biti tako mu\u010dna, te\u0161ka i dugotrajna, \u010demu mo\u017ee posvjedo\u010diti i Julie iz prve ruke koja je ranih \u201990-ih radila u hrvatskoj diplomaciji u SAD-u. Mo\u017eemo zaklju\u010diti da je Zapad za hrvatska pitanja bio gluh kako 60-ih, 70-ih i 80-ih, tako i 90-ih te da je postojao jedan dugi kontinuitet politike sprje\u010davanja rje\u0161avanja hrvatskog nacionalnog pitanja i polo\u017eaja Hrvata i Hrvatske u Jugoslaviji i kasnije na njezinom putu prema osamostaljenju i profiliranju u me\u0111unarodnoj zajednici, a hrvatski disidenti \u010desto su bili etiketirani, dok je svako izra\u017eavanje hrvatskog nacionalnog osje\u0107aja bilo u opasnosti da mu se pri\u0161ije etiketa ekstremizma i usta\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Danas se u medijima uglavnom isti\u010du tzv. pozitivni aspekti Jugoslavije \u010demu su, na\u017ealost, doprinijeli i neki povjesni\u010dari iz Hrvatske, a relativiziraju se zlo\u010dini pa dolazi do apologije tog re\u017eima. Mlada generacija u SAD-u i srednjoj Europi ima neskrivene simpatije prema radikalnim ljevi\u010darskim pokretima te nije sasvim svjesna naravi komunisti\u010dkog re\u017eima i posljedica koje je ostavio. Dr. Perkovi\u0107 Palo\u0161 navela je nekoliko podataka o stavovima mlade generacije u SAD-u (milenijalci (1981-1996) i generacija Z (1997-2012) do kojih je do\u0161la Memorijalna zaklada za \u017ertve komunizma u SAD-u koja od 2016. godine gotovo redovito provodi ankete o stavu Amerikanaca starijih od 16 godina o socijalizmu i komunizmu. Kroz tih nekoliko godina do\u0161la je do poraznih rezultata koji pokazuju da mlade generacije imaju pozitivno mi\u0161ljenje o pojmovima \u2018marksizam\u2019, \u2018socijalizam\u2019 i \u2018komunizam\u2019. Anketa iz 2020. godine pokazala je da \u010detiri od deset mladih Amerikanaca favoriziraju socijalizam u odnosu na druge ideologije, a daljnja ispitivanja pokazala su da nisu sasvim sigurni \u0161to taj pojam uop\u0107e zna\u010di niti da znaju navesti dr\u017eave u kojima je takav oblik dru\u0161tvenog ure\u0111enja prisutan. Razina znanja i kriti\u010dkog mi\u0161ljenja, barem prema nekim istra\u017eivanjima, nije puno druk\u010dija ni u srednjoj Europi. \u201cKnjiga nije namijenjena samo povjesni\u010darima, nego i \u0161irem \u010ditateljstvu, svima onima koje ove teme zanimaju, a znamo da je u Hrvatskoj interes za teme iz suvremene hrvatske povijesti zna\u010dajan; posebno ovakve teme koje su u velikoj mjeri na\u017ealost marginalizirane, da ne ka\u017eem pre\u0161u\u0107ene\u201d \u2013 zaklju\u010duje dr. Perkovi\u0107 Palo\u0161. \u0160to se ti\u010de strane akademske zajednice i \u0161ireg \u010ditateljstva vani, oni ni ne mogu do\u0107i do istine niti se njihova percepcija mo\u017ee promijeniti bez objavljivanja i dokumentacije i znanstvenih radova na engleskom jeziku i u tom aspektu vidimo vrijednost i te\u017einu ove knjige; \u0161to je ona prevedena na engleski jezik, ne samo esej i znanstveni \u010dlanak, nego i svi dokumenti, zbog \u010dega je ona i vrijedan povijesni izvor na temelju kojeg \u0107e se mo\u0107i pisati znanstveni radovi.<\/p>\n\n\n\n Julienne Bu\u0161i\u0107 istaknula je nedosljednosti ameri\u010dke politike s obzirom na odnos prema disidentima iz komunisti\u010dke isto\u010dne Europe. Dok su disidenti iz Sovjetskog Saveza kao primjerice Mihajlo Mihajlov, pa i Milovan \u0110ilas dobivali punu potporu ameri\u010dke vanjske politike u svojoj borbi za ljudska prava, protivnici komunisti\u010dke Jugoslavije bili su ignorirani, \u010dak i u\u0161utkivani. Razlog takvome stajali\u0161tu bio je za\u0161titni\u010dki odnos Sjedinjenih Dr\u017eava prema Jugoslaviji kao dr\u017eavi koja je prva iza\u0161la iz komunisti\u010dkog bloka. Ameri\u010dka politika prema Jugoslaviji vrlo uspje\u0161no gu\u0161ila kriti\u010dke glasove hrvatskih disidenata u medijima i politici o nebrojenim kr\u0161enjima ljudskih prava u Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskog rata. \u010cak i ubojstvo Brune Bu\u0161i\u0107a u Parizu 16. listopada 1978. mediji su uglavnom ignorirali, za razliku od sli\u010dnog slu\u010daja ubojstva bugarskog disidenta Georgija Markova u Londonu. Geopoliti\u010dki interesi SAD-a uvijek su imali prednost pred za\u0161titom ljudskih prava.<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n