Pobjeda Trumpa na predsjedni\u010dkim izborima nije puka slu\u010dajnost, pri\u010da zalutalog autsajdera, ili nesretnog izbornog skretanja sa \u201enormalnog\u201c puta povijesti. Naprotiv, rije\u010d je o pobjedi svojevrsnog politi\u010dkog, kulturnog, dru\u0161tvenog i sociolo\u0161kog podzemnog strujanja starije ameri\u010dke politi\u010dke kulture, posebno prisutna u nizu saveznih dr\u017eava duboke ruralne, religiozne i konzervativne Amerike. Rije\u010d je o ideolo\u0161kom politi\u010dkom \u201evodozemcu\u201c, koji svako toliko kroz ameri\u010dku povijest izranjava u politi\u010dki \u017eivot spletom povoljnih gospodarskih, socijalnih i politi\u010dkih okolnosti. U tom smislu, profesorica na Sveu\u010dili\u0161tu Johns Hopkins Yascha Mounk isti\u010de kako \u201etrampizam nije povijesna slu\u010dajnost, vrijeme je da sveu\u010dili\u0161ta i mediji u\u010de iz njega\u201c. Ono \u0161to se dogodilo 2016. moglo bi se smatrati \u010dudnom kuriozitetom u razmjerima ameri\u010dke povijesti. Me\u0111utim, danas je drugi put da je republikanac osvojio ve\u0107inu glasova u tre\u0107ini stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Stoga nije ni \u010dudo da Donald Trump u svom osebujnom stilu uspje\u0161nog poduzetnika i nepobjedivog politi\u010dkog odmetnika utjelovljuje dio duge tradicije koja se temelji na obrani ameri\u010dkih interesa i \u201eamerikanizma\u201c. Njegovi antielitisti\u010dki govori podsje\u0107aju na staru populisti\u010dku retoriku koja se temelji na binarnoj viziji dru\u0161tva: gra\u0111ani protiv elita i bogatih. Takav populisti\u010dki pristup promi\u010de uspon politi\u010dkog spasonosnog autsajdera koji \u0107e nu\u017eno znati kako bolje raditi za ljude od korumpirane elite. Jan-Werner M\u00fcller, povjesni\u010dar ideja i profesor na Sveu\u010dili\u0161tu Princeton, u svojoj novoj knjizi \u201e\u0160to je populizam? Kona\u010dno definiranje prijetnje\u201c, nudi koherentnu teoriju ovog fenomena. Za njega glavna karakteristika populista nije denunciranje elita. \u201cKritiziranje vladaju\u0107e klase nije nelegitimno u demokraciji\u201d a \u201eprepoznatljiva zna\u010dajka populista je to \u0161to oni tvrde da su jedini koji predstavljaju ono \u0161to nazivaju pravim ljudima.\u201c Govori Donalda Trumpa slijede tu logiku. Jedino je va\u017eno ujedinjenje naroda, jer je drugi dio naroda bezna\u010dajan. Ovaj govor je pokazatelj populisti\u010dke demagogije. S jedne strane su \u201cpravi ljudi\u201d \u2013 koje ovaj pokret jedini vjerno predstavlja \u2013 a s druge strane svi oni koje treba isklju\u010diti. Populist svoj govor uvijek zapo\u010dinje simboli\u010dkom konstrukcijom stvarnih ljudi. Zatim izvodi pravu volju naroda, onu koja bi bila autenti\u010dna.<\/p>\n\n\n\n
Kulturno-identitetska zapu\u0161tenost \u201eduboke\u201c Amerike<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pobjeda Trumpa osim artikuliranja pitanja slabljenja kupovne mo\u0107i i deklasiranja srednje klase, tako\u0111er odr\u017eava duboku identitetsku zapu\u0161tenost bijelog sloja ruralne i konzervativne Amerike, koja se ne prepoznaje u globalisti\u010dkim i elitnim vokisti\u010dkim ideolo\u0161kim trendovima vladaju\u0107ih i urbanih elita. Takav populizam koristi nagomilanu tjeskobu oko gubitka identiteta koju pogor\u0161ava me\u0111unarodni kontekst, porast migracija, globalizacija i multikulturalizam. Tijekom svoje predsjedni\u010dke kampanje 2016. Donald Trump raskinuo je s konzervativnom republikanskom doksom, zagovornikom slobodne trgovine i \u201eubojicom\u201c dr\u017eave blagostanja. Suprotstavljaju\u0107i se ultraliberalnom svijetu financija, on se, naprotiv, postavio kao branitelj osiroma\u0161enog i \u201edegradiranog sloja naroda\u201c pod utjecajem krize 2008. godine. Donald Trump kapitalizirao je nezadovoljstvo onih koje je globalizacija ostavila iza sebe, obi\u010dnih gra\u0111ana koje su napustile washingtonske elite. Za razliku od tradicionalnih konzervativnih republikanskih politi\u010dara, on nije obe\u0107ao ukidanje saveznih socijalnih programa i njegovao je dvosmislenost oko svog poreznog plana. Poput Richarda Nixona 1968., Trump stoga tvrdi da je glas \u201etihe ve\u0107ine\u201c Sjedinjenih Dr\u017eava: radnicima koji su izgubili posao, radnicima o\u0161te\u0107enim sporazumima o slobodnoj trgovini, zaboravljenima koji vi\u0161e nisu i koje nitko ne predstavlja.<\/p>\n\n\n\n Povijesne matrice ameri\u010dkog populizma<\/strong><\/p>\n\n\n\n Izraz “populisti\u010dki” u Sjedinjenim Dr\u017eavama izravno se odnosi na poljoprivredni i antimonopolisti\u010dki pokret 1890-ih godina, formiran u pozadini pada poljoprivrednih cijena. Prvo osnovani u ruralnim dr\u017eavama ameri\u010dkog juga i zapada, populisti su okupili poljoprivrednike, obrtnike i radnike oko programa za radni\u010dka prava. U to je vrijeme ameri\u010dka industrija bila organizirana u monopole koje su dr\u017eali veliki gospodari industrije, kao \u0161to su John Rockefeller (nafta), Cornelius Vanderbilt (\u017eeljeznice) ili Andrew Carnegie (\u010delik). Na lokalnim izborima 1890. populisti\u010dka Narodna stranka osvojila je ve\u0107inu glasova u Kansasu, Ju\u017enoj Dakoti i Nebraski. Podr\u017eavaju\u0107i vladinu regulaciju monopola i radnih uvjeta te izravne izbore za Senat, stranka je stekla nacionalnu va\u017enost kada je populist William Jennings Bryan predstavljao Demokratsku stranku na predsjedni\u010dkim izborima 1896., 1900. i 1908. godine. Po\u010detkom 20. stolje\u0107a, Progresivni pokret ili Progresivna stranka, koju je posebno utjelovio republikanski predsjednik Theodore Roosevelt, prihvatio je ovaj demokratski ideal reforme institucija s pogledom na pojavu intervencionisti\u010dke dr\u017eavne providnosti koja bi koristila svim klasama dru\u0161tva. Stigmatiziraju\u0107i i \u201czlotvore krupnog kapitala\u201d i korupciju koja je harala dr\u017eavom, op\u0107inama i industrijskim krugovima, naprednjaci su zagovarali stvaranje skloni\u0161ta i obrazovanje za siroma\u0161ne, ili \u010dak dr\u017eavnu regulaciju prometnih puteva. Kasnije, kao reakcija na Veliku depresiju 1929., populizam dru\u0161tvene emancipacije utjelovile su razli\u010dite, ponekad kontroverzne osobe, koje su se zalagale za bolju socijalnu za\u0161titu stanovni\u0161tva osiroma\u0161enog krizom. Konkretno, guverner Louisiane Huey Long, kontroverzna osoba me\u0111uratnog razdoblja zbog svojih fa\u0161isti\u010dkih sklonosti, predlo\u017eio je 1934. program preraspodjele bogatstva, \u201cPodijelite bogatstvo\u201d. Utemeljen na ideji da su nejednakosti u prihodima djelomi\u010dno odgovorne za krizu 1929., program je uklju\u010divao ograni\u010denje pojedina\u010dnih godi\u0161njih prihoda na milijun dolara, ve\u0107e oporezivanje visokih prihoda i uspostavljanje osnovnog dohotka za svaku ameri\u010dku obitelj. Ne pripadaju\u0107i ni ljevici ni desnici, populizam se u nekoliko navrata vra\u0107ao na snagu kroz povijest Sjedinjenih Dr\u017eava. Ovaj politi\u010dki fenomen koji nastoji odgovoriti na zahtjeve naroda pojavio se prije svega u razdobljima ekonomske tranzicije, kada je siroma\u0161tvo raspirivalo nezadovoljstvo. Povjesni\u010darka Marise Bachand opisuje razli\u010dite oblike koje je poprimio ameri\u010dki populizam kao i glavne karakteristike ameri\u010dkog populizma: bri\u017enost za obi\u010dne ljude i zdrav razum (\u201czdrav razum\u201d), ruralni (a sada i prigradski) korijeni, antielitizam, mr\u017enja prema bogatima, prema stru\u010dnjacima, prema onima koji su povezani s mo\u0107i, nepovjerenje prema intelektualcima, strah od centralizacije i federalne vlade, jaka sklonost protekcionizmu i izolacionizmu, nostalgi\u010dna vizija ameri\u010dke kulture i dru\u0161tva (obitelj, religija, zajednica).<\/p>\n\n\n\n U drugoj polovici 20. stolje\u0107a, naprotiv, ameri\u010dki se populizam iskristalizirao oko kritike navodno pretjeranog i skupog intervencionizma savezne dr\u017eave. U o\u010dima militantne i konzervativne populisti\u010dke desnice, izabrani predstavnici dr\u017eave blagostanja daleko od toga da budu jamci socijalnih prava radnika \u2013 \u0161tite privilegije ekonomskih elita, kao i one imigranata i primatelja socijalne pomo\u0107i. Tijekom republikanskih primarnih izbora 1976. Ronald Reagan popularizirao je sliku “kraljice blagostanja” u ameri\u010dkim politi\u010dkim govorima, rasnu sliku samohrane majke koja \u017eivi od velikih socijalnih davanja savezne dr\u017eave. Najnovija inkarnacija populisti\u010dke desnice, stranka Tea Party se 2009. godine bavila temom korupcije politi\u010dkih elita i njihovog dosluha s \u201cneproduktivnim parazitima\u201d (Romain Huret) ameri\u010dkog dru\u0161tva. Pro\u017eeti binarnom vizijom svijeta, pobornici te stranke suprotstavljaju proizvo\u0111a\u010de realne ekonomije \u2013 radnike, trgovce, poduzetnike \u2013 nacionalnim elitama koje odlu\u010duju o smanjenju poreza u korist samo svijeta financija i najbogatijih. Dok je lijeva populisti\u010dka tradicija zagovarala obnovu savezne dr\u017eave radi bolje za\u0161tite prava, populisti\u010dka desnica, naprotiv, osu\u0111uje ono \u0161to smatra ekscesima federalne dr\u017eave koji nadilaze njezine osnovne funkcije. Kao takva, svrstava politi\u010dke elite u tabor \u201cneprijatelja\u201d naroda. Ova tema dosluha elite s “neproduktivnim parazitima” ameri\u010dkog dru\u0161tva jasno se pojavila tijekom republikanskih primarnih izbora 2016. izme\u0111u Donalda Trumpa, Bena Carsona i Carly Fiorine, autsajdera bez politi\u010dkog iskustva koji su imali vjetar u le\u0111a. Njihova poruka je jasna: mo\u0107 ne bi trebala pripadati politi\u010dkim profesionalcima, podlo\u017enim interesima Wall Streeta koji financira stranke. Suo\u010den s Jebom Bushom i Hillary Clinton, neovisnost Donalda Trumpa o financijskim krugovima, kojima ne duguje ni svoje osobno bogatstvo ni politi\u010dku karijeru, pokazala se kao prednost. Zapravo, Republikanska stranka ne bje\u017ei od te percepcije “izdaje” elita. Kako obja\u0161njava povjesni\u010dar Eric Dionne, Republikanska stranka, koja se percipira kao elitisti\u010dka stranka bliska Wall Streetu, postupno se odvojila od bijelog radnog bira\u010dkog tijela, koje je Donald Trump uspio zavesti. Ova klasna podjela postala je jasna tijekom kampanje 2012., \u0161to je rezultiralo nominacijom Mitta Romneyja. Fenomen Trump tako je potaknula kriza u reprezentativnosti tradicionalnih politi\u010dkih stranaka, posebice raspadanje Republikanske stranke, \u010dije se vodstvo pokazalo nesposobnim nametnuti alternativu usponu kandidata. Bira\u010di Republikanske stranke vidjeli su u Donaldu Trumpu doista novu politi\u010dku ponudu, koju je utjelovio biznismen neovisan o intrigama Washingtona.<\/p>\n\n\n\n Politi\u010dka tradicija izolacionizma<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nepovjerljive prema vanjskom svijetu od svoje neovisnosti, Sjedinjene Dr\u017eave \u010desto su se opirale ideji stvaranja obvezuju\u0107ih saveza, vojnih ili komercijalnih, sa stranim dr\u017eavama. Od kraja 18. stolje\u0107a, kako bi se o\u010duvala neovisnost koju je nacija upravo stekla, George Washington preporu\u010dio je \u201cizbjegavanje dugotrajnih saveza s bilo kojom regijom svijeta\u201d. Prema Thomasu Jeffersonu, vanjska politika Sjedinjenih Dr\u017eava imala je za cilj uspostaviti “mir, trgovinu i po\u0161teno poslovanje sa svim nacijama, ne sklapaju\u0107i saveze ni s jednom”. Ovaj izolacionisti\u010dki trend, zasnovan na neutralnosti Sjedinjenih Dr\u017eava u svjetskim poslovima i odbijanju savezni\u0161tva, trajao je do po\u010detka 20. stolje\u0107a. Inspirirao je Monroeovu doktrinu iz 1823. kao odbacivanje Versailleskog ugovora kojim je ameri\u010dki Kongres 1920. stvorio Ligu naroda. U svom vanjskopoliti\u010dkom govoru od 27. travnja 2016. kao i u svom inauguracijskom govoru od 21. srpnja, Donald Trump nekoliko je puta usvojio izraz “Amerika na prvom mjestu”, \u010dime se vi\u0161e osvrnuo na izolacionizam dvaju ratova. Udruga America First, nastala u rujnu 1940. i raspu\u0161tena nekoliko dana nakon napada na Pearl Harbor, bila je zapravo glavna izolacionisti\u010dka interesna skupina koja se protivila ulasku Sjedinjenih Dr\u017eava u Drugi svjetski rat, po cijenu neutralnosti SAD-a. Za Donalda Trumpa, Sjedinjene Dr\u017eave ne moraju braniti interese koji nisu izravno njihovi. Za svog simboli\u010dnog glasnogovornika, avijati\u010dara Charlesa Lindbergha, kritiziranog zbog svojih antisemitskih primjedbi i zbog posjeta nacisti\u010dkoj Njema\u010dkoj krajem 1930-ih, interesi Sjedinjenih Dr\u017eava nisu bili u Europi, ve\u0107 na ameri\u010dkom tlu. Stoga je ameri\u010dka vlada trebala osigurati sigurnost vlastitog naroda obrambenom uporabom oru\u017eane sile. U tom smjeru, Sjedinjene Dr\u017eave ne bi trebale nerazmjerno preuzeti financijske tro\u0161kove europske kolektivne obrane. Donald Trump objavljuje svoju \u017eelju za ponovnim pregovorima o obrambenim savezima koji povezuju Sjedinjene Dr\u017eave s njihovim saveznicima, posebice NATO-om. Tako\u0111er planira prebaciti tro\u0161kove kolektivne obrane na nacije koje su, prema njegovim rije\u010dima, predugo imale koristi od ameri\u010dke velikodu\u0161nosti.<\/p>\n\n\n\n Nakon Drugog svjetskog rata, politi\u010dka borba za obranu ameri\u010dkog identiteta i vrijednosti odvijala se i na ameri\u010dkom tlu. Odbor Predstavni\u010dkog doma za neameri\u010dke aktivnosti, \u010dija je uloga bila istra\u017eivati subverzivne aktivnosti ameri\u010dkih gra\u0111ana, postao je stalni odbor 1945. godine. Makartizam, antikomunisti\u010dka politika lova na vje\u0161tice koju je vodio senator Joseph McCarthy, temeljila se na uvjerenju da postoje neprijatelji iznutra koji predstavljaju prijetnju ameri\u010dkom na\u010dinu \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n \u201eTiha ve\u0107ina\u201c i antielitizam<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tamara Boussac koja prou\u010dava razvoj ameri\u010dkog populizma od 19. stolje\u0107a do pojave Trumpa, isti\u010de kako je \u201e Donald Trump dio duge tradicije koja se temelji na obrani ameri\u010dkih interesa i \u201camerikanizma\u201d. Njegovi antielitisti\u010dki govori podsje\u0107aju na staru populisti\u010dku retoriku\u201c. Jedan od temeljnih retori\u010dkih argumenata populisti\u010dke desnice od kasnih 1960-ih je za\u0161tita reda i zakona. Ako je antikomunizam bio jedan od cementa konzervativizma s kraja 1940-ih, ameri\u010dki je konzervativizam dobio novi zamah fokusiranjem na dru\u0161tvene i kulturne transformacije 1960-ih, posebice na pitanja rase, manjina i identiteta. Jedan od temeljnih retori\u010dkih argumenata populisti\u010dke desnice od kasnih 1960-ih bila je za\u0161tita reda i zakona, koju navodno favorizira zaslu\u017ena \u201ctiha ve\u0107ina\u201d Sjedinjenih Dr\u017eava. Slika “tihe ve\u0107ine” bila je u sredi\u0161tu izborne strategije Richarda Nixona 1968. i temeljila se na uskoj i isklju\u010divoj koncepciji ameri\u010dkog gra\u0111anstva. Uglavnom se radilo o obra\u0107anju bjela\u010dkoj srednjoj klasi koju su dru\u0161tveni i kulturni preokreti 1960-ih \u2013 segregacija, crna\u010dki aktivizam Black Powera, lijevo-liberalna hedonisti\u010dka kontrakultura \u2013 u\u010dinili posebno osjetljivom na sigurnosni diskurs konzervativaca. U kontekstu rasnih i urbanih nemira 1960-ih \u2013 u Wattsu 1965., Detroitu 1967. ili \u010dak u Chicagu tijekom demokratske konvencije u ljeto 1968. \u2013 retorika “zakona i reda” bila je i sigurnost i moral. Suprotstavila se navodnoj opu\u0161tenosti i samodopadnosti liberalnih demokrata prema kriminalcima, crnim aktivistima, prosvjednicima protiv Vijetnama i kontrakulturi.<\/p>\n\n\n\n Politi\u010dki uspon Donalda Trumpa tako\u0111er se mo\u017ee objasniti kontekstom povla\u010denja u identitet dijela ameri\u010dkog bira\u010dkog tijela. Od ljeta 2014. rasne napetosti i nejednakosti vratile su se u sredi\u0161te ameri\u010dkih vijesti. Od policijskog nasilja i urbanih nemira u Fergusonu, Baltimoreu, Milwaukeeju i Charlotteu do vitalnosti pokreta Black Lives Matter i uspona vokisti\u010dke ideologije u \u0161kolama, sveu\u010dili\u0161tima i medijima, klima je pogodna za sigurnost i ksenofobne govore Donalda Trumpa, mije\u0161anje manjina, imigracije i prijetnje terorizma. Ameri\u010dke demografske projekcije poja\u010davaju zabrinutost da bijela ve\u0107ina postaje sve manje ve\u0107ina u Sjedinjenim Dr\u017eavama. Trumpove izjave o izgradnji zida du\u017e meksi\u010dke granice kako bi se sprije\u010dila ilegalna imigracija bile su zna\u010dajne. Nakon ubojstava u San Bernardinu u prosincu 2015. i Orlandu u lipnju 2016. obe\u0107ao je strogu kontrolu ulaska u SAD, uklju\u010duju\u0107i zabranu ulaska muslimanima i uvo\u0111enje turisti\u010dkih viza za francuske gra\u0111ane. Ameri\u010dke demografske projekcije zbog zna\u010dajnog demografskog rasta hispanske, azijatske i crna\u010dke populacije, dodatno poti\u010du povla\u010denje velikog djela bjela\u010dkog izbornog tijela u tematike poput obrane identiteta. Stoga je narativ Donalda Trumpa, pro\u017eet starom populisti\u010dkom retorikom koja kombinira antielitizam i antiinternacionalizam, na\u0161ao odjeka u dana\u0161njem ameri\u010dkom dru\u0161tvu. \u201cTiha ve\u0107ina\u201d kojoj se obra\u0107a, koja sebe do\u017eivljava kao \u017ertve globalizacije, ali i teroristi\u010dke prijetnje, osjetljiva je na njegovo otkazivanje sporazuma o slobodnoj trgovini i njegovu obranu \u201czakona i reda\u201d u ameri\u010dkim gradovima.<\/p>\n\n\n\n Utjecaj jacksonizma<\/strong><\/p>\n\n\n\n Povijesni korijeni Trumpizma se mogu i prona\u0107i u jacksonizmu, kako to navodi Russell Mead, analiti\u010dar ameri\u010dkog populizma, ujedno i kolumnist Wall Street Journala, koji ve\u0107 dvadesetak godina istra\u017euje ameri\u010dku vanjsku politiku. Njegova analiza jacksonovskog populizma danas baca svjetlo na fenomen Trumpa. Naime me\u0111u raznim ameri\u010dkim tradicijama vanjske politike, kao \u0161to su hamiltonijanci, wilsonijanci, jeffersonijanci i jacksonijanci, upravo je poznati esejist i kolumnist Fareed Zakaria prvi usporedio Donalda Trumpa s Andrewom Jacksonom. U intervjuu za CNN, Zakaria je rekao: \u201cDonald Trump je jacksonovac. Jackson predstavlja izrazito populisti\u010dki stil ameri\u010dke misli, razli\u010dit od ostalih politi\u010dkih tradicija u zemlji. Ovu politi\u010dku struju stoga odlikuje populizam kod ku\u0107e i izolacionizam u vanjskoj politici.\u201c<\/p>\n\n\n\n Transformacija republikanske stranke<\/strong><\/p>\n\n\n\n Geneza ameri\u010dkog desnog populizma \u010desto se povezuje s antikomunizmom i raznim strujama ameri\u010dkog konzervativizma..<\/sup>U tom pogledu, izborna pobjeda Trumpa tako\u0111er odra\u017eava duboku ideolo\u0161ku unutarnju transformaciju republikanske stranke, te postupni strana\u010dki uspon paleokonzervativne, religiozne struje unutar stranke (sa velikom potporom mo\u0107nih evangelista) i njihovo stapanje u ideolo\u0161ki pokret \u201eAmerica First\u201c. Ameri\u010dki paleokonzervativizam obuhva\u0107a unutarnje politi\u010dke i ideolo\u0161ke struje koje zagovaraju gospodarski protekcionizam, antikomunizam, vanjsko-politi\u010dki izolacionizam, primjenu na\u010dela federalizma i tradicionalnog obiteljskog svjetonazora. Unato\u010d tomu \u0161to paleokonzervativizam nikada nije predstavljao ideologiju, prista\u0161e takve politi\u010dke struje \u010desto se svrstavaju u redove desnog republikanizma, iako fiskalni i socijalni konzervativci kao neokonzervativci i religiozna desnica osporavaju njihov utjecaj unutar republikanske stranke. Paleokonzervativci se razlikuju od neokonzervativaca po pitanjima imigracije, pozitivne diskriminacije, vanjske politike, zdravstvene za\u0161tite i socijalne demokracije koje u potpunosti odbacuju. Paleokonzervativci imaju sna\u017ene i utjecajne politi\u010dke i dru\u0161tvene organizacije. Ju\u017ena Liga, John Birch Society<\/em>, The American Conservative<\/em>, Chronicles, <\/em>a najistaknutiji su predstavnici te politi\u010dke strujeAlex Jones, Pat Buchanan, James Burnham, Henry Ford, Russell Kirk Charles Lindbergh, Thomas Molnar, Robert Nisbet, Paul Craig Roberts, Robert Novak, Justin Raimondo, Larry McDonald, Chuck Baldwin. Paul Gottfried isti\u010de kako izvorni paleokonzervativizam, koji se poziva na misao Edmunda Burkea, danas gotovo ne postoji u suvremenom ameri\u010dkom \u017eivotu u kojem se heterogeni konzervativizam zapravo svodi na pitanje diobe desnice\/ljevice glede razlika oko tehnike dru\u0161tvenog i dr\u017eavnog upravljanja. Trumpizam je na jedan na\u010din uspio ujediniti sa transformacijom republikanske stranke sve vi\u0161eslojne komponente ameri\u010dkog nacionalizma, konzervativizma i bjela\u010dkog supremacizma. U \u0161arolikoj konstelaciji bjela\u010dkih supremacista, najpoznatije su paravojne grupe poput \u201eProud Boys\u201c, osnovana 2016. od strane suosniva\u010da Vice Media Gavina McInnesa, istovremeno s pojavom nacionalisti\u010dkog i islamofobnog pokreta alt-right, kao \u201ealternativna desnica\u201c. Do pobjede Trumpa bili su ograni\u010deni na prisutnost na internetu, ali su se tijekom ove godine uklju\u010dili u kampanju za reizbor republikanca poput kampanje \u201ckaravane za Trumpa\u201d. Pokret \u201eThree Percenters\u201c \u2013 Tri posto (3% ili \u010dak III%ers) je ameri\u010dki radikalni “domoljubni pokret”, proiza\u0161ao je iz uvjerenja da se samo tri posto stanovnika Trinaest kolonija borilo u Ameri\u010dkoj revoluciji, a podru\u017enice pokreta razvile su se izvan Sjedinjenih Dr\u017eava, osobito u Quebecu, Ontariju. Me\u0111u poznatijim protuvladinim milicijama je i pokret \u201eOath Keepersa\u201c, desne protuvladine skupine koja dijeli ideolo\u0161ke afinitete s Three Percenters (Godine 2016. nekoliko pripadnika milicije Three Percenters iz Idaha sudjelovalo je u milicijskoj okupaciji Malheur National Wildlife Refuge od strane krajnje desnih milicija koje se protive federalnoj vladi). Ameri\u010dke patriotske i protuvladine milicije ideolo\u0161ki i povijesno proizlaze iz starih ameri\u010dkih liberterijanskih tradicija obrane slobode i prava na no\u0161enje oru\u017eja, koje potje\u010du iz samih temelja ameri\u010dkog ustava koji jam\u010di potpunu slobodu izra\u017eavanja (prvi amandman) i pravo na vatreno oru\u017eje (drugi amandman). Rije\u010d je sna\u017enim secesionisti\u010dkim tradicijama koje se temelje na konfederalnom poimanju (uklju\u010duju\u0107i i pravo na separatizam i odcjepljenje) i ure\u0111enju Amerike, na temelju pakta 13 britanskih kolonija za vrijeme ameri\u010dke Revolucije iz 1776.<\/p>\n\n\n\n Novi populisti\u010dki leksikon Newt Gingricha<\/strong><\/p>\n\n\n\n Uspon trumpizma tako\u0111er se ne mo\u017ee dobro razumjeti bez shva\u0107anja uloge populista Newta Gingricha, koji je na jedan na\u010din formulirao novi govor i populisti\u010dku retoriku Trumpa, kao prekid sa politi\u010dki korektnim na\u010dinom komuniciranja u politi\u010dkoj sferi. Stoga Juliana Zelizera, povjesni\u010darka s Princetona,\u00a0 u knjizi \u201eSpaljivanje ku\u0107e: Newt Gingrich, pad govornika i uspon nove republikanske stranke\u201c, isti\u010de da ono \u0161to je \u201eGingrich\u00a0 zasadio; Trump je posijao\u201c. Ona nije jedina koji isti\u010de kontinuitet izme\u0111u djelovanja Gingricha kao 50. predsjednika Zastupni\u010dkog doma (1995.-1999.) i 45. predsjednika Sjedinjenih Dr\u017eava (2016.-2020.). Mno\u0161tvo novinskih \u010dlanaka koji povezuju Newta Gingricha i Donalda Trumpa pojavilo se u tisku 2016. u vrijeme pokretanja Trumpove prve predsjedni\u010dke kampanje, zatim krajem 2020. – po\u010detkom 2021. nakon njegova poraza i pobune 6. sije\u010dnja. Ovi \u010dlanci nagla\u0161avaju odgovornost Newta Gingricha u izgradnji politi\u010dke polarizacije u Sjedinjenim Dr\u017eavama i pogor\u0161anju politi\u010dke klime u Kongresu. Newt Gingrich je za The Atlantic \u010dak \u201cuni\u0161tio ameri\u010dku politiku\u201d. Newt Gingrich bio je zastupnik u Kongresu SAD-a izme\u0111u 1979. i 1995., kada je postao predsjednik Zastupni\u010dkog doma do ostavke 1999. nakon internih prosvjeda. Bio je klju\u010dan u transformaciji kongresne republikanske stranke u stranku koja je bila vi\u0161e reaganovska, ideolo\u0161ki homogenizirana te vi\u0161e populisti\u010dkog i ofenzivnog stila. Vodio je predizbornu kampanju 1994. godine koja je dovela do “republikanske revolucije”: povratka na status ve\u0107ine nakon 40 godina statusa manjine u Zastupni\u010dkom domu. Bilo je prirodno prema njemu \u0161to se Donald Trump okrenuo 2015. kada je razmi\u0161ljao o kandidaturi za predsjednika. Godine 1986. preuzeo je upravljanje GOPAC-om, organizacijom za obuku kandidata Republikanske stranke. Time je mogao utjecati na cijelu generaciju republikanskih kandidata kojima su slane snimke s treninga. Memorandum iz 1990., pod naslovom “Jezik, klju\u010dni mehanizam kontrole”, postao je posebno poznat po tome \u0161to je pozivao kandidate da “govore kao Newt” kori\u0161tenjem jezi\u010dnih radikalnih, sloganskih i \u010desto uvrjedljivih jezi\u010dnih\u00a0 elemenata stvaraju\u0107i radikalnu dihotomiju izme\u0111u demokrata, naki\u0107enih u svim negativnim terminima, i republikanaca.<\/p>\n\n\n\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":43711,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-43709","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/Trump.jpg?fit=1024%2C682&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43709","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43709"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43709\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43710,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43709\/revisions\/43710"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43711"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43709"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43709"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43709"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}