Prije par dana objavljena je Reakcija Inicijative mladih za ljudska prava (dalje IMzLjP) na izjavu dr. sc. Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata povodom obljetnice utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosna (HZ HB). O\u010dito je da IMzLjP tretira HZ HB kao krajnje negativnu pojavu, pri \u010demu se kao argument za takav stav pote\u017eu sudske presude protiv nekoliko hrvatskih du\u017enosnika na Me\u0111unarodnom kaznenom sudu za biv\u0161u Jugoslaviju u Den Haagu. U Reakciji se upozorava na presudu \u0161estorici du\u017enosnika HZ HB (slu\u010daj Prli\u0107 i ostali) kao \u201ena vrlo jasne, nedvosmislene i na dokazima utemeljene \u010dinjenice o ratu u Bosni i Hercegovini koje je dokumentirao Me\u0111unarodni kazneni sud za biv\u0161u Jugoslaviju (MKSJ)\u201c. <\/p>\n\n\n\n
Tako\u0111er se tvrdi da je tom \u201epresudom de facto i de iure, na fizi\u010dkim dokazima, svjedo\u010danstvima, dokumentima i drugim izvorima utemeljeno postojanje udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog pothvata na \u010delu s hrvatskim politi\u010dkim i vojnim vodstvom, kao i postojanje me\u0111unarodnog sukoba izme\u0111u Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine\u201c. Nazor je optu\u017een za povijesni revizionizam, pri \u010demu se kao primjer takvog revizionizma navodi i nedavno objavljeni zbornik radova Muslimansko (bo\u0161nja\u010dko) hrvatski rat s posebnim osvrtom na oru\u017eane sukobe i stradanja Hrvata u sredi\u0161njoj Bosni<\/em>. U zadnjem dijelu Reakcije u IMzLjP su se sjetili i mene s rije\u010dima: <\/p>\n\n\n\n \u201eDa ovaj zbornik nije izolirani slu\u010daj, pokazuje knjiga povjesni\u010dara Davora Marijana, ‘Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.’ objavljena 2018. godine u kojoj ratni zlo\u010din u Ahmi\u0107ima opisuje na sljede\u0107i na\u010din:<\/p>\n\n\n\n ‘Ahmi\u0107e je napala i zauzela 4. bojna Vojne policije s postrojbom Jokeri. U napadu HVO-a mnogo toga nije jasno osim \u0161to je do kraja dana selo zauzeto i gotovo uni\u0161teno, pri \u010demu je poginulo i ubijeno 88 osoba.’ <\/p>\n\n\n\n Svesti detaljno opisani ratni zlo\u010din u Ahmi\u0107ima na sintagmu kako ‘mnogo toga nije jasno’ u najmanju je ruku problemati\u010dno, posebice kad dolazi od povjesni\u010dara koji je svoju znanstvenu karijeru posvetio upravo istra\u017eivanju doga\u0111aja vezanih za ratove devedesetih. <\/p>\n\n\n\n Ovakvim i sli\u010dnim istupima hrvatska historiografija u Hrvatskoj, ali i Bosni i Hercegovini, iznova propu\u0161ta odmaknuti se od nacionalisti\u010dke pozicije koju revno njeguje desetlje\u0107ima, a koja je najplasti\u010dnije opisana u Deklaraciji o Domovinskom ratu 2000. i njezinom pandanu izglasanom u Mostaru sedamnaest i pol godina kasnije, Deklaraciji Hrvatskog narodnog sabora\u201c.<\/p>\n\n\n\n U \u201enajmanju je ruku problemati\u010dno\u201c na ovakav na\u010din prezentirati moj osvrt na zlo\u010din u Ahmi\u0107ima u knjizi iz 2018. Navedena re\u010denica je to\u010dno prenesena, ali neto\u010dno je da je cijeli zlo\u010din sveden samo na tu re\u010denicu. Navedena re\u010denica se nalazi na str. 311 moje knjige i zavr\u0161ava s bilje\u0161kom 2001 u kojoj sam se referirao na: izvje\u0161taj 4. bojne Vojne policije HVO od 16. travnja 1993., zatim izvje\u0161taj HVO Vitez od istog dana i na kraju, na monografiju muslimanskog Tre\u0107eg korpusa ABiH iz 2014. u kojoj je naveden broj stradalih u Ahmi\u0107ima. S obzirom da nisam ignorirao \u017ertve pretpostavljam da u IMzLJP smatraju da je problem u sintagmi kako \u201emnogo toga nije jasno\u201c. Naime, nakon prenesene re\u010denice slijedi jo\u0161 nekoliko na kojima obja\u0161njavam \u0161to to nije jasno. Te re\u010denice navodim s bilje\u0161kama na kojima se temelje: <\/p>\n\n\n\n \u201ePrema hrvatskim procjenama, u selu je bio najmanje vod prostorne strukture bez oja\u010danja sa strane.[1]<\/sup><\/a> Bo\u0161nja\u010dki autori negiraju da je u selu uop\u0107e bilo vojnika premda to potvr\u0111uje dnevnik \u010dlana \u0160taba Teritorijalne obrane Vitez Eniza Varupe.[2]<\/sup><\/a> S rijetkim iznimkama, bo\u0161nja\u010dki autori pre\u0161u\u0107uju i da je Komanda 3. korpusa 16. travnja poslala \u010detu 7. muslimanske brigade da pomogne i oja\u010da obranu Ahmi\u0107a i izvede protunapad na smjeru Ahmi\u0107i \u2013 \u0160anti\u0107i \u2013 Dubravica.[3]<\/sup><\/a> Iz naredbe je o\u010dito da je u obrani sela netko ve\u0107 bio anga\u017eiran. S crte Jelinak \u2013 Lon\u010dari u napad prema Ahmi\u0107ima poslan je i jedan oja\u010dani bataljun 303. brdske brigade da zauzme dominantne objekte i ovlada prometnicom izme\u0111u Busova\u010de i Viteza na dijelu Kaoni\u010dka kosa \u2013 Nadioci \u2013 Ahmi\u0107i.[4]<\/sup><\/a> Zauzimanjem Ahmi\u0107a HVO je otklonio opasnost od presijecanja prometnice Vitez \u2013 Busova\u010da kao i mogu\u0107nost da se zbog svojeg dominantnog polo\u017eaja koristi za nadzor te prometnice\u201c.<\/p>\n\n\n\n Uz ovaj odlomak naveo bih jo\u0161 ne\u0161to \u0161to se mo\u017ee svesti pod sintagmu da \u201emnogo toga nije jasno\u201c u svezi ratnog zlo\u010dina HVO-a u selu Ahmi\u0107i. Mnogo toga nije jasno i u svezi navodnog sastanka na kojem je dogovoren preventivni odgovor HVO-a za koji je izvor bio za\u0161ti\u0107eni svjedok koji na njemu nije bio, a \u0161to nije bila zaprjeka sudu da bez razumne sumnje prihvati njegovo svjedo\u010denje.<\/p>\n\n\n\n S obzirom da su u pitanju \u201emladi aktivisti\u201c sjetih se one narodne izreke \u201emladost-ludost\u201c, tj. zaigrala se djeca i brbljaju o ne\u010dem \u0161to slabo poznaju. Da ne\u0161to razumiju dr\u017eali bi se vrijednosti koje imaju u svom imenu, a to su ljudska prava. Zar nije jedno od bitnih ljudskih prava, pravo na mi\u0161ljenje?<\/p>\n\n\n\n No o\u010dito ne i kod IMzLJP, pa im predla\u017eem da promjene ime udruge, primjerice u: Selektivna inicijativa mladih za ljudska prava. Da se radi o mladcima koji olako koriste prejaku rije\u010d vidi se iz prvih re\u010denica s kojima se predstavljaju na svom portalu. Kada vam netko ka\u017ee da da je svrha njegovog postojanja doprinos \u201eostvarenju pravde u slu\u010dajevima ratnih zlo\u010dina, pomirenju unutar Hrvatske i s regijom te oja\u010davanju demokracije\u201c, te navede da mu je u \u201etemeljima \u2026 pristupa\u201c izme\u0111u ostalog \u201eostvarivanje prava na istinu\u201c, znate da imate posla s politi\u010dkim aktivizmom koji njeguje isklju\u010divo monolog. Istina je sfera sakralnog, a u svjetovnom filozofije. A kada je u pitanju rat Hrvata i Muslimana u BiH \u201eistina\u201c je o\u010dito samo ono \u0161to pi\u0161e u presudama Ha\u0161kog suda i na jednu od njih, onu \u0161estorice su u IMzLjP stavili poveznicu. To su za njih sudski utvr\u0111ene \u010dinjenice kojih se svi moraju pridr\u017eavati, uklju\u010duju\u0107i i povjesni\u010dare, u protivnom pote\u017eu optu\u017ebe za povijesni revizionizam. Presude su samo jedna od interpretacija sukoba koje se temelji na selektivno odabranim dokumentima, iskrivljivanju \u010dinjenica i besramnom favoriziranju jedne strane u sudskom sporu, one tu\u017eiteljeve.<\/p>\n\n\n\n Rat Hrvata i Muslimana eskalirao je u travnju 1993. a prethodio mu je sukob u dolini Vrbasa, tj. podru\u010dju op\u0107ine Uskoplje \u2013 Gornji Vakuf koji je izazvala muslimanska strana kada je u prosincu 1992. po\u010dela dovoditi snage iz sredi\u0161nje Bosne i usmjeravati ih prema prijevoju Makljen. To je bio povod za sukob, a ne \u0161irenje Herceg-Bosne kako se tvrdi u presudi \u0161estorici du\u017enosnika Herceg-Bosne. U mojoj knjizi su dani argumenti za to i zainteresiranim \u010ditateljima predla\u017eem da ih usporede s kontekstualnim \u201e\u010dinjenicama\u201c koje je za ovaj slu\u010daj utvrdio Sud. Cijela optu\u017eba se zapravo temelji na zapovijedi predsjednika HVO-a, Jadranka Prli\u0107a od 15. sije\u010dnja 1993. koja je napisana tri dana nakon \u0161to je po\u010deo sukob u dolini Vrbasa. A na osnovi te zapovijedi je iskonstruiran i povod za sukob u travnju 1993. na temelju sjednice Hrvatske zajednice Herceg-Bosna od 3. travnja na kojoj je navodno donesena politi\u010dka odluku o provedbi odredbi Vance-Owenova plana. Dokaz na kojem je Tu\u017eiteljstvo gradilo, a suci prihvatili takvu tvrdnju jest vijest novinske agencije Reuters<\/em> objavljena u jednim srpskim novinama 5. travnja 1993. \u201eUltimatum\u201c je zapravo bio prijedlog izjave, tj. vojnog sporazuma koju je HVO planirao poslati Aliji Izetbegovi\u0107u na potpis. Sud je to prihvatio kao \u010dinjenicu premda se na njihovo tra\u017eenje Izetbegovi\u0107 22. srpnja 1997. o\u010ditovao da nije potpisao izjavu i da je nema u \u201edokumentaciji kojom\u201d raspola\u017ee. Izmi\u0161ljeni \u201eultimatum\u201c naveden je kao hrvatski krimen u presudi Dariju Kordi\u0107u i Mariju \u010cerkezu. U analizi Tu\u017eiteljstva Ha\u0161kog suda izra\u0111enoj za slu\u010daj Prli\u0107 i ostali ultimatum se ne spominje izrijekom, nego se posredno uvodi u interpretaciji Zapisnika sa sjednice HVO-a od 3. travnja, uz napomenu da to\u010dke 3. do 6. sli\u010de \u201eultimatumu kojeg je Jadranko Prli\u0107 izdao 15. sije\u010dnja 1993. godine\u201d. I to je sudski utvr\u0111ena \u010dinjenica\u201c koju bih ja kao profesionalni povjesni\u010dar trebao po\u0161tivati?<\/p>\n\n\n\n Jo\u0161 je grotesknija \u201esudski utvr\u0111ena \u010dinjenica\u201c iz presude \u0160estorici da je HVO kriv za travanjske sukobe u sredi\u0161njoj Bosni i sjevernoj Hercegovini, na temelju dviju zapovijedi u kojima je brigada HVO-a iz \u010capljine zahtijevala da se postrojba Armije BiH izmjesti iz njezine zone odgovornosti s podru\u010dja op\u0107ine Stolac. Te zapovijedi su potom postale \u201esudski utvr\u0111ena \u010dinjenica\u201c o ultimatumu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i op\u0107im mjerama koje je Glavni sto\u017eer HVO-a poduzeo na temelju njega. Ni jedna od tih navodnih mjera nije prilo\u017eena \u0161to nije \u010dudno, jer ih nema. No to nije bila zaprjeka da to\u010dkom 471 Presude (1. tom) suci sugeriraju da je HVO kriv za sukobe koji su oko \u201e15. aprila 1993. izbili \u2026 izme\u0111u HVO-a i Armije BiH, konkretno u op\u0161tinama Prozor i Jablanica\u201d premda su prihvatili dokaz iz sije\u010dnja 1994. u kojem je Komanda 6. korpusa Armije BiH priznala da je 14. travnja \u201epreventivno\u201d napala HVO. Zna\u010di, ako Sud presudi da je kru\u0161ka jabuka, slu\u010daj je zavr\u0161en i tu nema vi\u0161e rasprave, to je jabuka. \u201eIstina\u201c na razini vica o Muji koji vodi svinju na povodcu i mrmlja sebi u bradu: \u201eRok\u0107’o ti ne rok’\u0107o, ti si za mene ovca\u201c.<\/p>\n\n\n\n Davor Marijan<\/em><\/p>\n\n\n\n [1]<\/a> C. R. SHRADER, Muslimansko-hrvatski gra\u0111anski rat u srednjoj Bosni<\/em>, 148-149.<\/p>\n\n\n\n [2]<\/a> Prema dnevniku Eniza Varupe, u Ahmi\u0107ima je bila \u010deta od 85 vojnika. U istom redu dodana su i sela Nadioci i Piri\u0107i, pa se vjerojatno radilo o \u010deti na razini mjesne zajednice Ahmi\u0107i. Nadnevak upisa je nejasan, no \u010dini se da je prije u pitanju travanj 1992. nego travanj 1993. godine. ICTY: Dnevnik Eniza Varupe. O borbama za selo u: E. HAD\u017dIHASANOVI\u0106, \u201eNajzna\u010dajnija borbena dejstva u zoni odgovornosti 3. korpusa u 1993. godini\u201d, Ratna 1993. godina<\/em>, 55-56; Rasim MURATOVI\u0106, Genocid u Ahmi\u0107ima 1993.<\/em>, Institut za istra\u017eivanje zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i me\u0111unarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Udru\u017eenje gra\u0111ana \u017ertava rata ’92-’95. \u201e16. april\u201d Ahmi\u0107i, Sarajevo, 2013., 59-61; Tre\u0107i korpus Armije BiH (1992-1995)<\/em>, 207-208.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n