{"id":43494,"date":"2024-11-22T14:58:55","date_gmt":"2024-11-22T14:58:55","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=43494"},"modified":"2024-11-22T14:58:55","modified_gmt":"2024-11-22T14:58:55","slug":"hrvatsko-cesko-drustvo-organiziralo-predavanje-cesi-medu-prvim-profesorima-sveucilista-u-zagrebu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=43494","title":{"rendered":"Hrvatsko-\u010de\u0161ko dru\u0161tvo organiziralo predavanje \u010cesi me\u0111u prvim profesorima Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu"},"content":{"rendered":"\n<p>U povodu 150. godi\u0161njice modernog Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, Hrvatsko-\u010de\u0161ko dru\u0161tvo organiziralo je u srijedu 20. studenog 2024. u \u010ce\u0161kom narodnom domu u Zagrebu predavanje posve\u0107eno \u010cesima koji su bili me\u0111u prvim profesorima zagreba\u010dkog Sveu\u010dili\u0161ta. Predavanje je odr\u017eano uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova.<\/p>\n\n\n\n<p>Predsjednik Hrvatsko-\u010de\u0161kog dru\u0161tva, povjesni\u010dar i bohemist Marijan Lipovac, kazao je da tijekom ustroja modernog Sveu\u010dili\u0161ta 1874. i narednih godina u Hrvatskoj nije bilo lako prona\u0107i dovoljno kvalificirane osobe koji bi bili i dobri nastavnici i znanstvenici te su stoga neka od profesorskih mjesta popunili mladi \u010de\u0161ki stru\u010dnjaci, \u0161to je bio slu\u010daj i u kasnijim desetlje\u0107ima kad su u Zagrebu osnivani novi fakulteti, poput tehni\u010dkog, medicinskog, veterinarskog i \u0161umarskog.<\/p>\n\n\n\n<p>Lipovac je govorio o dvojici profesora s podru\u010dja dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih znanosti koji su ujedno bili i najmla\u0111i hrvatski akademici, budu\u0107i da su za redoviti \u010dlanove tada\u0161nje Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti izabrani u dobi od samo 27 godina, ve\u0107 mjesec dana nakon \u0161to su 1874. po\u010deli djelovati na zagreba\u010dkom Sveu\u010dili\u0161tu. Bili su to slavist i paleograf Lavoslav (Leopold) Geitler i pravni povjesni\u010dar Jarom\u00edr Han\u011bl. Obojica su u Zagreb do\u0161li s polo\u017eaja docenta na Karlovom sveu\u010dili\u0161tu u Pragu, a Geitler se u povijest Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu upisao i time \u0161to je upravo on odr\u017eao prvo sveu\u010dili\u0161no predavanje koje je bilo zna\u010dajan javni doga\u0111aj. Kao prvi profesor slavistike osim poredbenim slavisti\u010dkim temama bavio se i istra\u017eivanjem staroslavenskog jezika, glagoljice i glagoljskih natpisa pa je u manastiru na Sinaju 1880. prona\u0161ao najstariji slavenski molitvenik Sinajski euhologij. Veliku je pozornost posve\u0107ivao i litvanskom jeziku, kao i sanskrtu, a bavio se i hrvatskim gramati\u010dkim i fonolo\u0161kim osobitostima te porijeklom imena Hrvat. Smrt u dobi od 37 godina 1885. prerano je prekinula njegovu znanstvenu i profesorsku karijeru.<\/p>\n\n\n\n<p>Jarom\u00edr Han\u011bl (1847. \u2013 1910.) predavao je op\u0107u pravnu povijest na Pravnom fakultetu od 1874. do 1881. kad je postao profesor na Karlovom sveu\u010dili\u0161tu u Pragu. Posebnu pozornost poklanjao je hrvatskim pravnim spomenicima (Polji\u010dki statut, Vinodolski zakon) kojima je davao istaknuto mjesto u povijesti slavenskih prava. U Jugoslavenskoj akademiji bio je knji\u017eni\u010dar i arhivar, a inicirao je i izdavanja edicije povijesnih pravnih dokumenata <em>Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium<\/em> za koju je pripremio kriti\u010dka izdanja Kor\u010dulanskog i Splitskog statuta. Svojim djelovanjem pridonio je boljem poznavanju i sustavnom istra\u017eivanju hrvatske pravne povijesti.<\/p>\n\n\n\n<p>O \u010cesima kao prvim profesorima iz podru\u010dja prirodnih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu govorila je prof. dr. Suzana Ini\u0107 s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.<\/p>\n\n\n\n<p>Bohuslav Jiru\u0161 (1841. \u2013 1901.) diplomirao je medicinu u Pragu i radio kao sveu\u010dili\u0161ni asistent, a u Zagreb je do\u0161ao 1875. kada je imenovan prvim sveu\u010dili\u0161nim profesorom botanike. Osnovao je herbarijsku zbirku za koju je prikupio oko 10.000 primjeraka. Utemeljio je Botani\u010dko-fiziologijski zavod i pokrenuo osnutak Botani\u010dkog vrta, a 1886. izradio je predstavku za osnivanje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, osnovanog tek 1917. Od 1886. bio je profesor farmakologije i farmakognozije na Karlovom sveu\u010dili\u0161tu u Pragu. Njemu u \u010dast jedna izumrla vrsta palme nazvana je Jirusia jirusii.<\/p>\n\n\n\n<p>Dragutin (Karel)&nbsp; Zahradnik (1848 . \u2013 1916.) predavao je na Visokoj tehni\u010dkoj \u0161koli u Pragu, a 1876. postao je prvi sveu\u010dili\u0161ni profesor matematike u Zagrebu gdje je ostao do 1899. kad odlazi u Brno za profesora nove Visoke tehni\u010dke \u0161kole. Od 1882. bio je redoviti \u010dlan JAZU i predstojnik Matemati\u010dko-prirodoslovnog razreda. Bavio se razli\u010ditim podru\u010djima matematike, a najvi\u0161e geometrijom ravninskih algebarskih krivulja, osobito kubnih krivulja. Njegove radove koristili su u svojim istra\u017eivanjima krivulja i drugi svjetski matemati\u010dari.&nbsp; U matematici u \u010dast Zahradniku postoji pojam Zahradnikova cisoida. Objavio je i ud\u017ebenike u kojima je unaprijedio hrvatsko matemati\u010dko nazivlje. Bio je aktivni \u010dlan \u010ce\u0161ke besede Zagreb, a od 1893. do 1898. i njen predsjednik.<\/p>\n\n\n\n<p>Vinko (Vincenc) Dvo\u0159\u00e1k (1848 . \u2013 1922.) diplomirao je fiziku i matematiku u Pragu 1871. te postao asistent poznatog fizi\u010dara Ernsta Macha. U Zagreb je do\u0161ao 1875. kada je izabran za prvog sveu\u010dili\u0161nog profesora fizike i ovdje ostao do smrti. Osnovao je Fizikalni kabinet i bio njegov predstojnik do umirovljenja 1911. Od 1887. bio je redoviti \u010dlan JAZU. Istaknuo se istra\u017eivanjima u podru\u010dju akustike, optike, hidrodinamike, elektrike te povijesti fizike. U fizici u spomen na Vinka Dvo\u0159\u00e1ka postoje pojmovi Dvo\u0159\u00e1k-Rayleighova cirkulacija, Dvo\u0159\u00e1kove rotacijske sprave, Dvo\u0159\u00e1kovo kolo, Dvo\u0159\u00e1kov zvukomjer i Dvo\u0159\u00e1kova stereokinetska pojava. Zaslu\u017ean je \u0161to su se velika fizikalna otkri\u0107a brzo do\u017eivjela primjenu u Zagrebu pa je 1897. napravio prvu rendgensku snimku u Zagrebu i Hrvatskoj. Zaslu\u017ean je i za popularizaciju&nbsp; Ru\u0111era Bo\u0161kovi\u0107a te za izbor Nikole Tesle za po\u010dasnog \u010dlana JAZU 1896. Smatra se utemeljiteljem moderne hrvatske fizike. Zagreb mu se odu\u017eio imenovanjem ulice u Gornjem Vrap\u010du.<\/p>\n\n\n\n<p>Gustav Jane\u010dek (1848. \u2013 1929.) farmaciju i kemiju diplomirao je u Pragu i predavao na studiju kemije u Be\u010du, a u Zagreb je do\u0161ao 1879. kad je izabran za drugog sveu\u010dili\u0161nog profesora kemije. Njegovom zaslugom 1884. je sagra\u0111en Kemijski zavod na Strossmayerovom trgu (danas Knji\u017enica HAZU), a 1924. i nova zgrada na Maruli\u0107evom trgu (danas Fakultet kemijskog in\u017eenjerstva i tehnologije). U Zagrebu je 1921. utemeljio farmaceutsko poduze\u0107e ISIS (dana\u0161nja Medika), a 1922. prvu hrvatsku tvornicu kemikalija i farmaceutskih preparata Ka\u0161tel u Karlovcu, koja se 1928. seli u Zagreb te od 1945. nosi ime Pliva. S Julijem Domcem bio je autor prve hrvatska farmakopeje, pod nazivom <em>Hrvatsko-slavonski ljekopis<\/em>, iz 1901. Utemeljio je 1893. Dru\u0161tvo za ure\u0111enje i proljep\u0161anje Plitvi\u010dkih jezera gdje su njegovim zalaganjem ure\u0111eni prvi putevi i sagra\u0111ena prva odmarali\u0161ta. Od 1921. do 1924. bio je predsjednik JAZU \u010diji je redoviti \u010dlan bio od 1883. Zaslu\u017ean je za organizaciju studija kemije po uzoru na europska sveu\u010dili\u0161ta. Napisao je prve hrvatske sveu\u010dili\u0161ne ud\u017ebenike i priru\u010dnike te se smatra utemeljiteljem moderne hrvatske kemije i hrvatske farmaceutske industrije. Suzana Ini\u0107 istaknula je da su Jane\u010dek, Jiru\u0161 i Dvo\u0159\u00e1k zaslu\u017eni i za osnivanje Farmaceutskog te\u010daja u Zagrebu 1882., \u010dime je zapo\u010dela sveu\u010dili\u0161na nastava farmacije.<\/p>\n\n\n\n<p>\u00a0Zahradnik, Dvo\u0159\u00e1k i Jane\u010dek u Zagrebu danas imaju i svoje ulice.<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":43495,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-43494","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-novosti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/ceski_prof.jpg?fit=600%2C450&ssl=1","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43494","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43494"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43494\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43496,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43494\/revisions\/43496"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/43495"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43494"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43494"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43494"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}