{"id":43252,"date":"2024-11-13T09:18:27","date_gmt":"2024-11-13T09:18:27","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=43252"},"modified":"2024-11-13T09:22:16","modified_gmt":"2024-11-13T09:22:16","slug":"valentina-kezic-prikaz-knjige-eric-j-hobsbawm-banditi-2023","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=43252","title":{"rendered":"Valentina Kezi\u0107 – prikaz knjige – Eric J. Hobsbawm, “Banditi”, 2023."},"content":{"rendered":"\n

Eric J. Hobsbawm, Banditi<\/em>, preveo s engleskog Luka Peji\u0107, Naklada Ljevak, Zagreb, 2023., 257 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Kao jednog od najuglednijih povjesni\u010dara 20. stolje\u0107a, Erica J. Hobsbawma (1917. \u2013 2012.) stru\u010dna javnost uglavnom zna po \u010duvenoj makrohistorijskoj trilogiji ,,dugog\u201d 19. stolje\u0107a. No akademski uspjeh stekao je jo\u0161 krajem 1950-ih studijom Primitive rebels <\/em>posvetiv\u0161i pa\u017enju ,,obi\u010dnim ljudima\u201d u okviru ,,historije odozdo\u201d. Jedno od poglavlja tog djela pro\u0161ireno je i u prvom izdanju studije Bandits<\/em> iz 1969. godine, a fascinacija fenomenom bandita rezultirala je revidiranim i pro\u0161irenim izdanjima. Dugoo\u010dekivani prijevod na hrvatski jezik, prema \u010detvrtom izdanju na engleskome jeziku, objavila je 2023. nakladni\u010dka ku\u0107a Ljevak iz Zagreba u suradnji s povjesni\u010darem Lukom Peji\u0107em.<\/p>\n\n\n\n

U predgovoru Hobsbawm isti\u010de kako su novi izvori kao i odgovori na kritike, dezintegracija dr\u017eavne mo\u0107i i administracije u mnogim dijelovima svijeta, opadanje sposobnosti sna\u017enih i razvijenih zemalja da odr\u017ee razinu zakona i reda te a\u017euriranje argumenata iskazanih u prethodnim izdanjima postali razlozima za objavljivanje novog, \u010detvrtog izdanja 2000. godine (str. 10). U odnosu na ranija izdanja, Hobsbawm je sustavnije postavio socijalni banditizam u politi\u010dke okvire unutar kojih djeluje, a u obzir je uzeo i kritike upu\u0107ene kori\u0161tenju banditskih pjesama i pri\u010da kako bi ,,ustanovio prirodu mita o socijalnom banditu te vidio do koje mjere banditi \u017eive u skladu s ulogom koja im je dodijeljena u drami seoskog \u017eivota\u201d (str. 11). Tekstu su dodana nova poglavlja koja se kao i cijela studija temelje na objavljenoj gra\u0111i, istra\u017eivanjima drugih znanstvenika, arhivskim istra\u017eivanjima, a za oblikovanje odre\u0111enih teza vjerojatno su bili poticajni susreti sa zemljoradnikom i biv\u0161im narednikom seoske policije Don Joseom Avalosom iz Pampa Grande u Argentini, kao i biv\u0161im pripadnicima talijanske bande Salvatorea Giuliana (str. 12).<\/p>\n\n\n\n

U prvom poglavlju Hobsbawm razmatra portret bandita poslu\u017eiv\u0161i se primjerom Weldegabriela Mesazgija (1902.\/1903. \u2014 1964.), eritrejskog zemljoposjednika i njegove bra\u0107e iz mjesta Beraquit. Banditizmu su se okrenuli kako bi osvetili oca koji je ubijen zbog suprotstavljanja postavljanja novog okru\u017enog guvernera, ali vjerojatno i zbog tegoba civilnog \u017eivota uzrokovanih dolaskom britanske uprave nakon Talijansko-etiopskog rata (str. 14). Bra\u0107a su uspjela osvetiti oca ubiv\u0161i guvernera, sina \u010dovjeka koji je bio odgovoran za o\u010devu smrt. Morali su se rastati od supruga kako ne bi bile ka\u017enjene i pobje\u0107i u obli\u017enju \u0161umu. Pre\u017eivljavali su zahvaljuju\u0107i prijateljima, ro\u0111acima i seljacima koji su ih \u0161titili od policije. Dok su ih neki smatrali borcima za seoska prava, drugima su bili obi\u010dni banditi (str. 15). Osveta je bila usmjerena i na guvernerovu obitelj, pa su tra\u017eili od seljaka da ne obra\u0111uju zemlju koju im je dodijelio guverner, ve\u0107 da ju me\u0111usobno podijele. Plja\u010dkali su i orobljavali Talijane zadobiv\u0161i reputaciju eritrejskih za\u0161titnika, a oku\u0161ali su se i u politici zagovaraju\u0107i federaciju s Etiopijom (str. 16). Nakon progla\u0161enja federacije izgubili su potporu unionista i etiopske vlade, ali su pomilovani i pru\u017een im je azil u Etiopiji. Dobili su zemlju i nov\u010danu potporu, no postali su stranci prema kojima su ostali bili neprijateljski nastrojeni. U rodnom Beraquitu Weldegabriel je postao uva\u017eeni \u010dlan zajednice, no ondje se nije mogao vratiti zbog zavade s guvernerovom obitelji. Mi\u0161ljenja o njemu ostaju podijeljena u Eritreji. Iako je bio ,,narodni bandit\u201d, bio je i osoba uz \u010diju je pomo\u0107 ona bila dijelom Etiopije (str. 17).<\/p>\n\n\n\n

Kao i u slu\u010daju bra\u0107e Mesazgi banditizam kao ,,specifi\u010dan fenomen ne mo\u017ee postojati izvan socioekonomskih i politi\u010dkih okvira\u201d o \u010demu govori drugo poglavlje (str. 20). Njegovu povijest Hobsbawm je podijelio u tri faze: ro\u0111enje (doba kada predbanditska dru\u0161tva postaju dijelom klasnih i dr\u017eavnih ure\u0111enja), preobrazbu (nakon lokalnog i globalnog uspona kapitalizma) i karijeru pod dr\u017eavama i dru\u0161tvenim ure\u0111enjima (str. 21). Kao masovni fenomen pojavljivao se i kad su tradicionalna poljoprivredna dru\u0161tva pru\u017eala otpor napredovanju drugih poljoprivrednih, urbanih, stranih klasnih dru\u0161tava, dr\u017eava i re\u017eima. U pogledu kolektivnog otpora podr\u017eavali su ga svi elementi tradicionalnog dru\u0161tva, pa i nositelji mo\u0107i. To se vidjelo primjerice kod slobodnih gaucha<\/em> koji su se u 19. stolje\u0107u na argentinskim ravnicama sa svojim seoskim glave\u0161inama opirali gradu i bur\u017eujskim imovinskim zakonima (str. 21). Ono \u0161to je razlikovalo prve dvije faze i tre\u0107u fazu bila je glad. Njezine izmjene odre\u0111ivale su strukturu ritma razbojstava, a siroma\u0161ne regije bile su uglavnom banditske regije (str. 22). Povijest banditizma u politi\u010dkom pogledu bila je ,,znatno dramati\u010dnija\u201d jer su odre\u0111eni doga\u0111aji bili od iznimne va\u017enosti, a neki su kraljevi i carevi poput Tevodrosa II. ili Zhanga Zuolina zapo\u010dinjali svoje karijere kao banditske vo\u0111e (str. 23). Iako se po definiciji banditi opiru pokoravanju i nalaze se izvan dosega mo\u0107i, Hobsbawm isti\u010de kako su ipak potencijalni u\u017eivatelji mo\u0107i i mogu\u0107i pobunjenici. Kontrola vlade i drugih centara mo\u0107i uvijek je bila ograni\u010dena na odre\u0111ene populacije i teritorije i uvijek su morali koegzistirati s onima izvan njihova doma\u0161aja (str. 24). U toj slabosti le\u017eao je potencijal za banditizam. No gdje je struktura mo\u0107i stabilna, ve\u0107ina se bandita vezala uz one koji su ih mogli nagraditi kao pratnju, pla\u0107ene ubojice, iznu\u0111iva\u010de plemstva, vojnike, \u010duvare i redarstvenike u slu\u017ebi dr\u017eave (str. 28). U najboljem slu\u010daju mogli su poku\u0161ati odr\u017eati odre\u0111eni stupanj autonomije i pregovarati s onima koji su bili spremni platiti najvi\u0161u cijenu za njihovu podr\u0161ku (str. 29).<\/p>\n\n\n\n

U tre\u0107em poglavlju Hobsbawm posve\u0107uje pa\u017enju definiciji socijalnog banditizma. Socijalnog bandita opisuje kao seljaka odmetnika kojeg gospodar i dr\u017eava vidi kao zlo\u010dinca koji se zadr\u017eava unutar seoskog dru\u0161tva, a od vlastitog su naroda smatrani junacima, za\u0161titnicima, osvetnicima, borcima za pravdu, vo\u0111ama oslobo\u0111enja i ljudima kojima se treba diviti, pomagati i podr\u017eavati ih (str. 32). Razlikuje se od bandi iz profesionalnog podzemlja i beduinskih zajednica kojima plja\u010dkanje predstavlja uobi\u010dajeni na\u010din \u017eivota jer mu je nezamislivo oteti selja\u010dki urod na vlastitom podru\u010dju ili drugdje (str. 33). Sli\u010dne situacije unutar selja\u010dkih dru\u0161tava uzrokovale su jednoobraznost pa je tako u geografskom smislu socijalni banditizam bio prisutan u Amerikama, Europi, islamskom svijetu, ju\u017enoj i isto\u010dnoj Aziji i Australiji. Bio je prisutan u tri oblika: plemeniti razbojnik ili Robin Hood, primitivni pobunjenik ili gerilska jedinica onoga \u0161to su hajduci i osvetnik, donositelj terora (str. 35). Ra\u0161irenost banditizma bila je skromna, uglavnom su djelovali u udaljenim i nepristupa\u010dnim krajevima kao \u0161to su planine, neprohodne nizine, mo\u010dvarna podru\u010dja, \u0161ume i sl. (str. 37). Postajao bi epidemijski u vremenima osiroma\u0161enja i ekonomske krize, no nije predstavljao dru\u0161tveni pokret, ve\u0107 tek njegovu zamjenu kada je postao institucionaliziran me\u0111u grubim i borbenim dijelovima selja\u0161tva (str. 42). Fenomen je pro\u0161losti, a moderni ga je svijet ubio premda je ponudio ,,vlastite oblike primitivne pobune i zlo\u010dina\u201d (str. 40). Socijalni banditi nisu prema Hobsbawmu dakle ni politi\u010dki ili dru\u0161tveni pobunjenici ni revolucionari. To su mu\u0161karci koji su isklju\u010deni iz svojih uobi\u010dajenih djelatnosti i prisiljeni na odmetni\u0161tvo i kriminal. Oni su aktivisti, a ne ideolozi, ispravljaju i osve\u0107uju slu\u010dajeve nepravednosti primjenjuju\u0107i op\u0107i kriterij pravednih i po\u0161tenih odnosa (str. 41).<\/p>\n\n\n\n

Sto\u010darske i ruralne ekonomije, planinska podru\u010dja i lo\u0161a zemlja bili su izvor bandita kojim se bavi \u010detvrto poglavlje. Tipi\u010dni bandit bio je mladi slobodni mu\u0161karac izme\u0111u 15 i 30 godina koji nije bio integriran u ruralno dru\u0161tvo zbog \u010dega je bio prisiljen na marginalizaciju i odmetni\u0161tvo (str. 49). Neki su, poput ju\u017enotalijanskih vo\u0111a bandi iz 1860-ih, dolazili iz redova pastira, \u010dobana, biv\u0161ih vojnika, radnika bezemlja\u0161a i \u010duvara polja (str. 51). Prvi tip bandita predstavljao je Robin Hood koji, za razliku od pjesama i balada, u stvarnosti nije bio toliko \u010dest (str. 58). Imao je ulogu za\u0161titnika, onoga koji ispravlja pogre\u0161ke, donosi pravdu i dru\u0161tvenu prakti\u010dnost. Karijeru je zapo\u010dinjao kao \u017ertva nepravde koju vlasti progone. Ako bi pre\u017eivio progon, vra\u0107ao bi se narodu kao \u010dasni gra\u0111anin kojega njegov narod cijeni, poma\u017ee i podr\u017eava (str. 59-60). Uglavnom je umirao zbog izdaje, no kako je ,,izmi\u0161ljen kada i ne postoji, Robin Hood ne mo\u017ee umrijeti\u201d (str. 73). Drugi tip predstavlja bandita osvetnika. Njihovu okrutnost i teror nije mogu\u0107e objasniti kao puko posrnu\u0107e jer je zastra\u0161ivanje koje provode dio njihovog javnog ugleda (str. 74). Nasilje se naj\u010de\u0161\u0107e javlja u doba naglih socijalnih promjena koje ,,uni\u0161tavaju tradicionalne mehanizme dru\u0161tvene kontrole \u010dija je svrha dr\u017eanje destruktivne anarhije na sigurnoj udaljenosti\u201d (str. 82). Javlja se i u razdoblju ,,povoljnih uvjeta za eksplozije okrutnosti koje ne pripadaju uobi\u010dajenoj predod\u017ebi o razbojnicima\u201d (str. 84). Kao primjer Hobsbawm navodi napad na bosanska sela po\u010detkom 1920-ih u Crnoj Gori koji spominje Milovan \u0110ilas u svojoj autobiografiji ,,Besudna zemlja\u201d (str. 83). Osveta i odmazda ,,neodvojive su od pravi\u010dnosti u dru\u0161tvima gdje krv zahtijeva krv\u201d, a osvetnici posjeduju privla\u010dnost ljudi ,,koji dokazuju da \u010dak i siroma\u0161ni i slabi mogu biti stra\u0161ni\u201d poput Rija Preta ili Lampi\u00e3oa (str. 75).<\/p>\n\n\n\n

Posljednji tip bandita predstavljaju hajduci. Javljaju se u vrijeme nadiranja kr\u0161\u0107anskih veleposjednika i turskih osvaja\u010da u 15. Stolje\u0107u. Predstavljali su skupine slobodnih, naoru\u017eanih i borbenih mu\u0161karaca protjerane s vlastite zemlje ili pobjegle od kmetstva (str. 87). Kao vojni\u010dki sloj koji je proiza\u0161ao iz slobodnog selja\u0161tva postao je karakteristika Kozaka u Rusiji, klefta u Gr\u010dkoj, hajdamaka u Ukrajini te hajduka u Ma\u0111arskoj i na Balkanskom poluotoku sjeverno od Gr\u010dke (str. 87-88). Predstavljali su kolektivni oblik individualnog otpadni\u0161tva koje je proizvodilo ,,klasi\u010dne bandite\u201d, a \u010desto nisu bili posve\u0107eni pobuni protiv svake vrste autoriteta. U Ma\u0111arskoj su se tako primjerice vezali za gospodare kojima su opskrbljivali borce i zauzvrat imali status slobodnjaka ili su prihva\u0107ali zemlju od cara ili princa uz obvezu odr\u017eavanja naoru\u017eanja i konja u borbi protiv Turaka postaju\u0107i tako za\u0161titnici vojne granice ili neka vrsta viteza (str. 88). S druge strane, oni koji su ostali slobodni bili su razbojnici i pu\u010dki osvetnici koji nisu postojali samo u jugoisto\u010dnoj Europi, nego i drugim dijelovima svijeta nose\u0107i razli\u010dita imena (str. 89). Bore\u0107i se protiv tla\u010ditelja imali su pozitivan ugled, iako je njihova okrutnost tolerirana zbog slu\u017eenja narodu (str. 91). Dugotrajno postojanje podrazumijevalo je i slu\u017ebenu organizaciju. Skupinu je predvodio uobi\u010dajeno vojvoda koji je bio zadu\u017een za nabavku oru\u017eja uz pomo\u0107 stjegono\u0161e koji je obavljao i du\u017enost rizni\u010dara i opskrbnika (str. 92). Njihova organizacijska jedinica, \u010deta ili banda, bila je i ,,abnormalna dru\u0161tvena jedinica jer su joj nedostajali \u017eene, djeca i zemlja\u201d (str. 94). U rijetkim su slu\u010dajevima djevojke pristupale hajdu\u010dkim \u010detama, a tek su u iznimnim postajale i vojvotkinje. Hajdu\u010dice poput Bojane, Jelenke ili Todorke borile su se, odijevale i pona\u0161ale se kao mu\u0161karci sve do stupanja u brak kada su ih napu\u0161tale (str. 95). \u017divjeli su u \u0161umi, planinskoj pe\u0107ini, otvorenoj stepi naoru\u017eani pu\u0161kom, pi\u0161toljem, jataganom svjesni kako je ,,slava njihova nagrada me\u0111u neprijateljima i prijateljima\u201d (str. 96). Za razliku od obi\u010dnih bandita, hajduci kao \u0161to su Novak, Mijat ili Rada iz Sokola ,,nisu bili puki simptomi nemira, ve\u0107 su \u010dinili jezgru potencijalnih osloboditelja koji su kao takvi bili prepoznati od strane naroda\u201d (str. 98).<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na njihove potrebe i tro\u0161kove, banditi su povezani s mjesnim ekonomijama o \u010demu govori sedmo poglavlje. Kako bi potro\u0161ili novac koji oplja\u010dkaju ili prodali svoj plijen, potrebni su im posrednici koji ih povezuju sa \u0161irim trgova\u010dkim mre\u017eama (str. 121). \u0160to je vi\u0161e uspje\u0161niji ,,sve vi\u0161e postaje predstavnikom i za\u0161titnikom siroma\u0161nih, ali i dijelom bogatih\u201d (str. 123). U pojedinim ruralnim dru\u0161tvima mjesni bogata\u0161i i mo\u0107nici moraju se nagoditi s njima, \u0161to im daje odre\u0111enu politi\u010dku mo\u0107 (str. 126). No s ekonomskim razvojem, zaklju\u010duje Hobsbawm, ,,izglednije je da \u0107e bogati i mo\u0107ni prije po\u010deti do\u017eivljavati bandite kao prijetnju imovini koju je potrebno iskorijeniti, nego kao jedan od \u010dimbenika u igri mo\u0107i\u201d (str. 132).<\/p>\n\n\n\n

Osmo poglavlje bavi se odnosom banditizma i revolucije. Kao oblik dru\u0161tvene pobune, socijalni banditizam mo\u017ee biti sagledan kao prete\u010da ili tek ,,potencijalni inkubator revolta\u201d, no neobi\u010dno je da postane revolucionarni pokret (str. 137). Tehni\u010dka i ideolo\u0161ka ograni\u010denja \u010dine ga neprikladnim za ,,ne\u0161to vi\u0161e od trenutnih aktivnosti nekoliko desetaka ljudi\u201d, pa je vjerojatnije da \u0107e se priklju\u010diti selja\u010dkoj revoluciji kao jedan aspekt vi\u0161estruke mobilizacije (str. 137). Tomu u prilog ide primjer klefta u oslobo\u0111enju Gr\u010dke, a izuzetak \u010dini uloga Pancha Ville u Meksi\u010dkoj revoluciji (str. 140). Odnosno, kako tvrdi Hobsbawm, ,,banditi su u najboljem slu\u010daju poput Mojsija mogli raspoznati Obe\u0107anu zemlju, no nisu je mogli dosegnuti\u201d (str. 145).<\/p>\n\n\n\n

Revolucionari su \u010desto bili povezani s eksproprijacijom koju problematizira deveto poglavlje. Naziv je to, isti\u010de Hobsbawm, ,,za plja\u010dke \u010dija je svrha opskrbljivanje revolucionara potrebnim sredstvima\u201d (str. 148). Javila se prema svemu sude\u0107i u trenutku ispreplitanja slobodarske i autoritarne linije modernih i revolucionarnih pokreta, u anarhoteroristi\u010dkom okru\u017eenju carske Rusije tijekom 1860-ih i 1870-ih. Sam izraz isprva nije ni bio povezan s plja\u010dkanjem, ve\u0107 s odrazom zbunjenosti anarhista koji su plja\u010dkanje vidjeli kao korak prema spontanoj eksproprijaciji bur\u017eoazije od potla\u010denih (str. 149). Kako bi \u0161to slikovitije prikazao fenomen eksproprijacije, Hobsbawm se poslu\u017eio biografijom jednoga od najpoznatijih eksproprijatora 20. stolje\u0107a \u2014 \u0160panjolca Francisca Sabat\u00e9a Lioparta. Kao 17-godi\u0161nji vodoinstalater Sabat\u00e9 se pridru\u017eio slobodarskoj organizaciji mlade\u017ei i upijao ,,\u010dudesne istine u liberterijanskom athenaeumu\u201d (str. 152). Tijekom gra\u0111anskog rata postao je oru\u017enik i nau\u010dio vje\u0161to rukovati s pi\u0161toljima i eksplozivima. Po povratku u Barcelonu vodio je tajni \u017eivot i izvr\u0161avao naloge anarhisti\u010dkog Obrambenog odbora mladih. Nakon rata radio je kao monter, putuju\u0107i mehani\u010dar, majstor za sve i sva\u0161ta i pridru\u017eio se skupini krijum\u010dara (str. 154). Postavljao je bombe i plja\u010dkao banke u ,,ime cilja\u201d, a prema slu\u017ebenim podacima pripisano mu je 5 napada 1947., 1 1948. i \u010dak 15 1949. godine (str. 158). Umro je ,,onako kako je i po\u017eelio\u201d \u2014 od posljedica ranjavanja tijekom oru\u017eane akcije 1960. (str. 162).  Bio je \u010dovjek, nagla\u0161ava Hobsbawm, koji je zaslu\u017eio legendu. \u017divio je i umro siroma\u0161an, a banke ,,nije plja\u010dkao samo zbog novca, ve\u0107 kako bi, poput torero-borca s bikovima, dokazao svoju hrabrost\u201d (str. 163).<\/p>\n\n\n\n

Deseto poglavlje obra\u0111uje aspekt bandita kao simbola. Hobsbawm dovodi sje\u0107anje na bandite u korelaciju s usmenom kulturom koja je zaslu\u017ena za ovjekovje\u010divanje slave banditskih junaka. Sje\u0107anje se s vremenskim odmakom, tvrdi on, ,,sjedinjuje s kolektivnom predod\u017ebom o legendarnim junacima pro\u0161lih vremena, \u010dovjek se spaja s mitom i ritualnim simbolizmom zbog \u010dega junak koji potraje toliko dugo vi\u0161e ni ne mo\u017ee biti postavljen u kontekst stvarne povijesti\u201d (str. 166). S druge strane, pisana kultura ne dokumentira samo suvremeni \u017eivot u zaostalim dru\u0161tvima, ve\u0107 i \u017eudnju za izgubljenom nevino\u0161\u0107u i avanturom u razvijenim dru\u0161tvima. Odnosno, kada se ukloni lokalni i dru\u0161tveni okvir razbojni\u0161tva, ostaje njegova ,,permanentna uloga \u2013 slobode, juna\u0161tva i sna o pravdi\u201d (str. 169). Zahvaljuju\u0107i masovnim medijima uspio je pre\u017eivjeti u modernom dobu, a u dru\u0161tvu ,,u kojem ljudi \u017eive u pokornosti, kao ispomo\u0107 strojevima, bandit \u017eivi i umire uzdignuta \u010dela\u201d (str. 169).<\/p>\n\n\n\n

Dodatak \u010detvrtome izdanju \u010dine poglavlja o \u017eenama i banditizmu te banditskoj tradiciji. \u017dene su, nagla\u0161ava Hobsbawm, u kontekstu banditizma naj\u010de\u0161\u0107e imale ulogu ljubavnice, ali bile su i podr\u0161ka i poveznica s vanjskim svijetom. Njihova prisutnost vezala se i uz bojazan od zastra\u0161uju\u0107eg vo\u0111e, disciplinirani moral posve\u0107en borbi unutar odreda ili seksualno rivalstvo (str. 174). Kao \u010dlanice skupine uglavnom nisu napu\u0161tale rodnu ulogu, odnosno nosile bi oru\u017eje, no ne bi sudjelovale u borbama. Poput Lampi\u00e3ove supruge, Marije Bonite, vezle bi, \u0161ivale, kuhale, pjevale, plesale i brinule se za djecu (str. 174). Izuzetak su \u010dinile primjerice Rosa Palma iz Chulucanasa ili Rosa Ruir\u00edas iz Morrop\u00f3na koje su zapam\u0107ene po svojoj hrabrosti, vje\u0161tini jahanja i strelja\u0161tva (str. 175). Okrenule su se banditizmu kako bi ili osvetile smrt mu\u017eeva i ro\u0111aka ili svoju obe\u0161\u010da\u0161\u0107enost (str. 176). S druge strane, u poglavlju o banditskoj tradiciji Hobsbawm sugerira kako je upravo izum tiska osigurao ,,klju\u010dan medij za o\u010duvanje drevnih sje\u0107anja na bandite\u201d, odnosno na junake po uzoru na osobe iz 16. do 18. stolje\u0107a. Ako ne postoje podaci o njima u sudskim dokumentima i spisima, zaklju\u010duje Hobsbawm, gotovo i da nema dokaza o njihovom postojanju (str. 177). Znanje o socijalnim banditima uvelike je oblikovala njihova tradicija u odre\u0111enoj zemlji kao i pojedinci koji su bilje\u017eili njihove pothvate. \u0160to je javnost bila udaljenija u vremenu i prostoru od proslavljenog razbojnika, tvrdi Hobsbawm, ,,lak\u0161e je usredoto\u010diti se na njegove pozitivne aspekte, kao \u0161to je lak\u0161e predvidjeti one negativne\u201d (str. 181). Bilo je izgledno da \u0107e u zemljama s razvijenom banditskom tradicijom pojedinac postati ,,Robin Hood\u201d ako je zadovoljio ,,minimalne kriterije za tu ulogu\u201d (str. 184). U odabiru pojedinih bandi ili njihovih vo\u0111a za nacionalnu ili me\u0111unarodnu slavu postojao je o\u010dito proces u kojemu su drugi bili prepu\u0161teni ili lokalnim antikvarima ili zaboravu (str. 188). U tom pogledu Hobsbawm uspore\u0111uje Meksiko, Brazil i Kolumbiju i dolazi do zaklju\u010dka da je jedino u potonjoj zemlji bandit predstavljao ne\u0161to negativno \u2013 ,,okrutno i neljudsko \u010dudovi\u0161te, sina Violencije, frustriranog, dezorijentiranog i manipuliranog od lokalnih vo\u0111a\u201d (str. 193).<\/p>\n\n\n\n

U pogovoru Hobsbawm se osvr\u0107e na glavne kritike izvorne teze o banditizmu, ali i na opstanak klasi\u010dnog modela socijalnog banditizma u doba razvijenih kapitalisti\u010dkih ekonomija do suvremenog doba. Prihva\u0107a primjerice kritike o postavljanju fenomena banditizma u \u0161iri dru\u0161tveni kontekst, njegove strukture mo\u0107i i politike te onu o nekriti\u010dkom kori\u0161tenju literature i legendi o banditizmu kao izvoru (str. 196, 210). Ne sla\u017ee se s kritikom potkopavanja klasnog karaktera banditizma ili pak s onom koja izjedna\u010dava svaki tip banditizma s dru\u0161tvenim protestom ili pobunom (str. 198, 201 \u2013 209). Posebno je skepti\u010dan prema kritici koja smatra da pad socijalnog banditizma nema veze s pobolj\u0161anjem modernog prijevoza, komunikacija i provo\u0111enjem zakona u ruralnim krajevima (str. 211). On pak smatra kako se ,,uloga ruralnog bandita preobra\u017eava utoliko \u0161to se igra na novoj pozornici, onoj modernog kapitalisti\u010dkog\/industrijskog dru\u0161tva (…)\u201d (str. 216). Unato\u010d tomu, banditski mit ipak pre\u017eivljava u modernom svijetu ,,kao neka vrsta narodnog sje\u0107anja u koje javni mediji i privatno ogor\u010denje slabijih povremeno ubrizgavaju novi \u017eivot\u201d (str. 217). Hobsbawm u skladu s tim zaklju\u010duje kako se banditi poput Jesseja Jamesa i Johna Wayna vi\u0161e ne mogu mjeriti s Batmanom i njemu sli\u010dnima, pa nas ,,pre\u017eivljavanje klasi\u010dnog banditskog sna u velikom gradu vi\u0161e ne mora zaokupljati\u201d (str. 217). \u00a0<\/p>\n\n\n\n

Doprinos objavljivanju ovog kultnog izdanja na hrvatskome jeziku ne bi bio mogu\u0107 bez prevoditelja Luke Peji\u0107a, ina\u010de vi\u0161eg asistenta na katedri za povijest Filozofskog fakulteta u Osijeku te profiliranog istra\u017eiva\u010da socijalne historije ,,dugog\u201d 19. stolje\u0107a. Peji\u0107 se u zasebnom pogovoru prevoditelja osvrnuo na Hobsbawmovu karijeru ,,gerilskog\u201d povjesni\u010dara, sadr\u017eaj, kritike i utjecaj ove studije (str. 239 \u2013 247). Do\u0161ao je do zaklju\u010dka kako je ,,analiza socijalnog banditizma uglavnom zaobi\u0161la Hrvatsku\u201d, iako postoji vi\u0161e nego dovoljno materijala za istra\u017eivanje (str. 248). U tom duhu valja istaknuti kako je Hobsbawmova teorija socijalnog banditizma o\u010dito itekako primjenjiva na hrvatski prostor o \u010demu svjedo\u010de radovi Miroslava Berto\u0161e o istarskim razbojnicima, dok ostale neistra\u017eene i manje poznate ,,bandite\u201d tek \u010deka (re)valorizacija u tom kontekstu.<\/p>\n\n\n\n

Valentina Kezi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-43252","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43252","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43252"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43252\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43254,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43252\/revisions\/43254"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43252"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43252"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43252"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}