Zahvalan sam kolegi Matku Globa\u010dniku na uklju\u010divanju u raspravu. Mislim da je va\u017eno \u0161to je skrenuo pa\u017enju na problematiku odnosa strukturalizma i intencionalizma u pru\u017eanju historiografskih obja\u0161njenja te \u0161to je objavio prikaze knjiga o tome. Siguran sam da bi inspiriranje spomenutom literaturom unapre\u0111ivalo hrvatsku historiografiju. Nema potrebe da iznosim neke svoje dodatne odgovore na napomene kolege Globa\u010dnika. No \u017eelio bih re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o temama koje sam u prethodnom tekstu samo dotaknuo. Radi se o pitanjima uspore\u0111ivanja u historiografiji i na\u010dinima upotrebe pojmova.<\/p>\n\n\n\n
Ta su pitanja prisutna i u slu\u010daju ovdje raspravljane literature koju se mo\u017ee podijeliti na literaturu o povijesti masovnog nasilja, literaturu o vo\u0111ama poput Hitlera i Staljina te literaturu o totalitarizmu (koje se dakako \u010desto promatra i me\u0111usobno povezano). U prethodnom tekstu sam se vi\u0161e fokusirao na temu masovnog nasilja, posebice revolucionarnog nasilja \u2013 od Francuske revolucije nadalje \u2013 koja nije nu\u017eno vezana uz problematiku totalitarizma (koji je pojava 20. stolje\u0107a). Stoga bih se sada usredoto\u010dio na temu totalitarizma, kao i pitanja uspore\u0111ivanja totalitarizama, \u0161to sam u pro\u0161lom tekstu samo kratko naveo.<\/p>\n\n\n\n
Prvo moram naglasiti da se sve mo\u017ee uspore\u0111ivati. Re\u0107i da se totalitarizmi, diktature, revolucije, nacionalizmi ili razni drugi fenomeni ne mogu uspore\u0111ivati bilo bi stru\u010dno posve neodr\u017eivo. \u0160tovi\u0161e, upravo na osnovu uspore\u0111ivanja dolazimo do boljeg razumijevanja pojedina\u010dnih slu\u010daja i formuliranja generalizacija.<\/p>\n\n\n\n
Ono prema \u010demu sam kriti\u010dki usmjeren kada je rije\u010d o jednom dijelu hrvatske historiografije i osobito javnosti ti\u010de se politike uspore\u0111ivanja totalitarnih re\u017eima, poput fa\u0161isti\u010dkog i komunisti\u010dkog, pri \u010demu se u potonji uklju\u010duje i jugoslavenski. Naime, takvo uspore\u0111ivanje u pravilu govori samo o sli\u010dnostima, a gotovo nikad o razlikama.<\/p>\n\n\n\n
Stvari ne\u0161to druga\u010dije stoje u zna\u010dajnom dijelu relevantne me\u0111unarodne literature koja uspore\u0111uje totalitarizme \u2013 \u010desto s fokusom na hitlerizam i staljinizam \u2013 budu\u0107i da niz povjesni\u010dara smatra da je za kasnija razdoblja, kada je rije\u010d o Sovjetskom Savezu, upitno koliko je rije\u010d o totalitarizmu u tom smislu rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Tako Richard Overy u knjizi Diktatori. Hitlerova Njema\u010dka i Staljinova Rusija<\/em> koliko god da jasno polazi do toga da ih se ne samo mo\u017ee uspore\u0111ivati nego posebno isti\u010de mnoge sli\u010dnosti izme\u0111u tih dvaju diktatura ipak ne zaboravlja spomenuti i razlike, primjerice: \u201eUsporedba nije isto \u0161to i ekvivalentnost. Svako tematsko poglavlje ustrojeno je tako da se objasne suprotnosti izme\u0111u dvaju sustava, i to ne samo upadljive razlike izme\u0111u geografskih i dru\u0161tvenih okolnosti ve\u0107 i neupadljive razlike izme\u0111u ideja, politi\u010dke prakse i institucionalnog razvoja. Dvojica diktatora jasno se razlikuju: s jedne strane, Staljin, opsjednut politi\u010dkim detaljima i svakodnevnim nadziranjem osoba oko sebe, s druge, Hitler, \u010dovjek velikih vizija i sporadi\u010dnih ali odlu\u010dnih intervencija\u201c (Zagreb 2005, str. XXXVIII).<\/p>\n\n\n\n Osim na\u010dina provo\u0111enja uspore\u0111ivanja u odnosu spram razmatranja sli\u010dnosti i razlika, tu je uvijek i pitanje primjene istra\u017eivanja njema\u010dke i sovjetske povijesti na jugoslavensku, odnosno hrvatsku povijest, s obzirom na neizbje\u017ene specifi\u010dnosti. Primjerice, neprijeporno relevantne napomene iz literature koje je spomenuo Matko Globa\u010dnik da su Hitler i Staljin bili ti koji su sve kontrolirali i diktirali (te je tek Hitlerova smrt zna\u010dila i kraj nacisti\u010dkog re\u017eima) nije jednostavno preslikati u primjeni na Paveli\u0107a ili Tita. Iako postoje sli\u010dnosti ili njihove aspiracije ka sli\u010dnosti, rekao bih da ipak prete\u017eu razlike (npr. Tito nije bio ideolog itd.). No oba aspekta sli\u010dnosti i razlika svakako su istra\u017eiva\u010dki i interpretativno relevantna. <\/p>\n\n\n\n To se dakako odnosi i na pitanje primjene uvida iz me\u0111unarodne literature o totalitarizmu na jugoslavensku, odnosno hrvatsku povijest, gdje su stvari i dalje otvorene za raspravu.<\/p>\n\n\n\n Primjerice Hannah Arendt u knjizi Izvori totalitarizma<\/em>, koja je i dalje nezaobilazna referentna to\u010dka (bilo u afirmativnom ili kriti\u010dkom smislu) \u2013 posebno svojim fokusom na \u201etotalnu dominaciju\u201c \u2013 ne uklju\u010duje Titovu Jugoslaviju u svoje definiranje totalitarizma. Navodi tom prilikom da \u201etotalitarni pokreti toliko ovise o pukoj snazi brojeva da se \u010dak i u ina\u010de povoljnim okolnostima totalitarni re\u017eimi \u010dine nemogu\u0107ima u zemljama s razmjerno malim stanovni\u0161tvom\u201c. Stoga smatra da je Tito \u201es Moskvom raskinuo mo\u017eda zato \u0161to je shvatio da bi ga totalitarne metode po uzoru na Rusiju ko\u0161tale velik postotak jugoslavenskog stanovni\u0161tva\u201c (Zagreb 2015, str. 302). O njezinom tuma\u010denju se mo\u017ee naravno raspravljati, ali dobro oslikava svijest o tome da automatsko preslikavanje totalitarizma Staljinovog SSSR-a na Titovu Jugoslaviju ne funkcionira u potpunosti, kao i da uz mnoge sli\u010dnosti postoje i bitne razlike.<\/p>\n\n\n\n Tako \u0107e upozoriti \u2013 kada je rije\u010d ne samo o definiranju nego i upotrebi i primjeni pojma totalitarizam \u2013 da smo od \u201ehladnoratovskog razdoblja naslijedili slu\u017ebenu \u201ekontraideologiju\u201c, antikomunizam, koja tako\u0111er ima te\u017enju postati globalna i dovodi nas u isku\u0161enje da gradimo vlastitu fikciju, pa iz principa odbijamo razlikovati razne komunisti\u010dke jednopartijske diktature, s kojima smo suo\u010deni u zbilji, od prave totalitarne vladavine\u201c. Isto tako zaklju\u010duje kako \u201eimamo sve razloge da rije\u010d \u201etotalitaran\u201c upotrebljavamo \u0161tedljivo i mudro\u201c (str. XXVII). Iz toga razloga Arendt navodi da se SSSR nakon smrti Staljina \u201evi\u0161e ne mo\u017ee nazivati totalitarnim u strogom smislu rije\u010di\u201c (str. XXXIV) ve\u0107 se radi o jednopartijskoj diktaturi. Zbog toga dr\u017ei da je totalitarizam, \u201enajstra\u0161niji od svih novih oblika vladavine (\u2026) ipak zavr\u0161io Staljinovom smr\u0107u onako kako je u Njema\u010dkoj totalitarizam zavr\u0161io Hitlerovom smr\u0107u\u201c (str. XXXV). Neovisno prihva\u0107ali ih ili ne, svi ti navodi mogu poslu\u017eiti kao podsjetnik na \u201e\u0161tedljivo i mudro\u201c primjenjivanje koncepta totalitarizma na komunisti\u010dku\/socijalisti\u010dku Jugoslaviju, kao i na vo\u0111enje ra\u010duna o promjenama i razvoju kroz desetlje\u0107a zbog kojih je te\u0161ko govoriti o totalitarizmu u kasnom socijalizmu, iako i o tome postoje razli\u010diti pogledi.<\/p>\n\n\n\n Pritom koncept totalitarizma ipak ne odbacuju ni neki od onih koji ga dovode u pitanje. Primjer za to je Ian Kershaw u knjizi The Nazi Dictatorship: Problems and Perspectives of Interpretation<\/em> iz 2015, koji tako\u0111er dr\u017ei da je, usprkos svim razlikama, potpuno legitimno \u201euspore\u0111ivati oblike i na\u010dine vladanja u Njema\u010dkoj pod Hitlerom i u Sovjetskom Savezu pod Staljinom\u201c (na \u0161to je opravdano upozorio i Matko Globa\u010dnik). Kershaw me\u0111utim upravo zbog mnogih razlika takva uspore\u0111ivanja dr\u017ei nezadovoljavaju\u0107ima. Osim toga, iako ne odbacuje koncept totalitarizma, dovodi u pitanje njegovu analiti\u010dku vrijednost, a posebno primjenjivost na poststaljinizam ili neke druge komunisti\u010dke re\u017eime toga perioda. Zbog toga Kershaw pledira za upotrebu koncepta fa\u0161izam kada je rije\u010d o nacizmu, smatraju\u0107i da koncept fa\u0161izma bolje obja\u0161njava nacizam od koncepta totalitarizma (kao \u0161to je u komentarima na dru\u0161tvenim mre\u017eama spomenula Snje\u017eana Koren).<\/p>\n\n\n\n Niz je povjesni\u010dara \u2013 ne samo Kershaw \u2013 ukazivao na to da fokus totalitarizma na na\u010din vladavine ne uzima dovoljno u obzir druga dru\u0161tvena podru\u010dja, kao ni dinamiku odozgo-odozdo niti promjene kroz vrijeme, \u0161to je za povjesni\u010dare posebno bitno, za razliku od primjerice politologa, \u010desto fokusiranih na tipologiju politi\u010dkih poredaka. Spomenuo sam u prethodnom tekstu u tom kontekstu radove Sheile Fitzpatrick. Stoga se primjerice i u zborniku Beyond Totalitarianism: Stalinism and Nazism Compared<\/em>, koji su 2012. uredili Michael Geyer i Sheila Fitzpatrick, polazi od toga da treba i\u0107i dalje od dotada\u0161njeg prete\u017enog fokusa na totalitarizam, ideologiju i vode\u0107e li\u010dnosti. Nadam se da \u0107u biti u mogu\u0107nosti prirediti prijevod barem nekog njezinog \u010dlanka o reviziji \u201etotalitarne paradigme\u201c jer mislim da su i dalje istra\u017eiva\u010dki vrlo poticajni za bavljenje raznim aspektima komunisti\u010dke\/socijalisti\u010dke Jugoslavije. Tako su se i u uvodu tematskom broju u \u010dasopisu European Review of History<\/em> (br. 2, 2023) o proizvodnji znanja i komunisti\u010dkim partijama u Srednjoj, Isto\u010dnoj i Jugoisto\u010dnoj Europi R\u00e9ka Krizmanics i Vedran Duan\u010di\u0107 referirali<\/a> upravo na Fitzpatrick ukazuju\u0107i na problemati\u010dnost \u201etotalitarne paradigme\u201c u historiografskim istra\u017eivanjima i zagovaraju\u0107i druga\u010dije osmi\u0161ljene pristupe.<\/p>\n\n\n\n Sa\u017eimaju\u0107i re\u010deno, u historiografskim raspravama o totalitarizmu problematizirana je normativnost i povijest upotrebe pojma (npr. Enzo Traverso, \u201eTotalitarizam. Povijest i aporije koncepta\u201c, portal<\/a> Slobodni Filozofski<\/em>, 2018) te njegova primjena, s obzirom da je niz povjesni\u010dara sugeriralo da treba i\u0107i dalje od definiranja politi\u010dkog sustava i prikaza na\u010dina vladanja u njemu, budu\u0107i da se time ne uzima u obzir \u010ditav niz drugih dru\u0161tvenih podru\u010dja.<\/p>\n\n\n\n No, kao \u0161to nije ni Kershaw odbacivao pojam totalitarizma, primjetno je da se usprkos prijeporima itekako koristi te da ga mnogi autori i dalje smatraju relevantnim. Prisutni su i zna\u010denjski, konceptualni i interpretativni pomaci u njegovoj upotrebi. Treba stoga upozoriti na literaturu koja se fokusira primjerice na \u201etotalitarni eksperiment\u201c, kao \u0161to to \u010dini David D. Roberts u istoimenoj knjizi The Totalitarian Experiment in Twentieth Century Europe<\/em> iz 2006, na koju se oslanja primjerice Goran Miljan u knjizi Uspon fa\u0161izma u Hrvatskoj. Usta\u0161e i pokret mladih u II. svjetskom ratu<\/em> iz 2023. godine. Roberts\u00a0 ne polazi od \u201etotalne kontrole\u201c ili \u201etotalne dominacije\u201c \u2013 za koju \u0107e povjesni\u010dari uvijek mo\u0107i ukazati na to gdje sve ona nije bila u potpunosti realizirana \u2013 ve\u0107 samih namjera i te\u017enji da se ona ostvari. Time se poticajno izbjegava normativna definicija totalitarizma kao politi\u010dkog sustava vladavine koja je usmjerena na ispunjavanje ili neispunjavanje niza kontrolnih to\u010dki klju\u010dnih za takvo odre\u0111ivanje. O svemu tome je bilo rije\u010di i u polemici o totalitarnosti komunisti\u010dke Jugoslavije koju su 2020-2021. u \u010dasopisu Istorija 20. veka<\/em> vodili<\/a> Josip Mihaljevi\u0107 i Goran Miljan sa Rudijem Klanj\u0161ekom i Sergejom Flereom.<\/p>\n\n\n\n Dakle, kao \u0161to je legitimno sve uspore\u0111ivati, tako je legitimno upotrebljavati pojam totalitarizma. Me\u0111utim, kao \u0161to kod usporedbi treba imati u vidu ne samo sli\u010dnosti nego i razlike, tako i kod pojma totalitarizma nije zgorega voditi ra\u010duna o tome da je pra\u0107en stalnim polemikama o njegovoj upotrebljivosti. Iako operativan za pitanje kategorizacije politi\u010dkog sustava, mnogi povjesni\u010dari dovode u pitanje njegovu mogu\u0107nost da objasni mnoga druga dru\u0161tvena podru\u010dja. Primjerice, samo upotrebom pojma totalitarizam te\u0161ko je objasniti revolucionarno nasilje ili pak djelovanje kulture i historiografije u socijalizmu. Funkcionalnim se njegova upotreba \u010dini u podru\u010djima poput na\u010dina vladavine, djelovanja vo\u0111e, ideologije ili represije. I tu me\u0111utim ostaje uvijek goru\u0107e pitanje kada mo\u017eemo govoriti o totalitarizmu, a kada o autokraciji, odnosno autoritarnom poretku ili pak diktaturi te \u0161to kad uz potvrdne elemente imamo i one koji ne govore u prilog tako definiranom pojmu totalitarizma.<\/p>\n\n\n\n Moram svakako istaknuti da sam naveo samo dio referentne literature i razni bi autori mogli navesti i mnogu drugu literaturu. Nisam stoga ovdje ni sveobuhvatan niti posve originalan. No nadam se da tekst mo\u017ee biti prilog kreiranju nekog zajedni\u010dkog znanja o tim temama u hrvatskoj historiografiji kako bismo \u0161to vi\u0161e pripadaju\u0107e literature uklju\u010divali u na\u0161e radove ili polemike te time brusili na\u0161e tvrdnje i argumente, obja\u0161njenja i interpretacije ili pak istra\u017eiva\u010dke i popularizacijske ideje.<\/p>\n\n\n\n Pojmovi totalitarizma, diktature, fa\u0161izma, antifa\u0161izma, nacionalizma, genocida uvijek su i \u201eborbeni pojmovi\u201c, \u010dije upotrebe zrcale ne samo historiografske nego i politi\u010dko-ideolo\u0161ke pozicije. Dobro vidimo u jednom dijelu hrvatske historiografije i napose javnosti kako se s jedne strane rado upotrebljava pojam totalitarizma, a nerado fa\u0161izma ili antifa\u0161izma, kao i genocida kada je rije\u010d o Drugom svjetskom ratu na prostoru Jugoslavije. S druge pak strane dio povjesni\u010dara nerado upotrebljava pojam totalitarizma za komunisti\u010dku\/socijalisti\u010dku Jugoslaviju.<\/p>\n\n\n\n Niti jedan od ovdje navedenih pojmova ne bi trebao biti neupitan ve\u0107 otvoren preispitivanju, posebno kada je rije\u010d o njegovoj primjeni. Usprkos podijeljenim stavovima, ono \u0161to bi trebalo zajedni\u010dki vrijediti za profesionalnu historiografiju jest da bi upravo zbog toga trebala precizno definirati pojmove (\u0161to je stara boljka hrvatske historiografije), argumentirati njihovu upotrebu, razmotriti specifi\u010dnosti primjene i pozivati se na odre\u0111enu referentnu literaturu.<\/p>\n\n\n\n Tu dolazimo do naslova mog teksta \u201ePovjesni\u010dar rijetko definira\u201c preuzetog iz knjige Marca Blocha Apologija historije ili zanat povjesni\u010dara<\/em> (Zagreb 2008, str. 157). Bloch je jo\u0161 sredinom 20. stolje\u0107a u tome vidio ambivalentnost. Dok je s jedne strane svjestan potrebe definiranja pojmova kako bi se izbjegla njihova pretjerano slobodna upotreba tamo gdje vrijede i ne vrijede, s druge strane dobro zna da povjesni\u010dar ne treba robovati uspostavljenim definicijama jer je uvijek usmjeren na njihovu analiti\u010dku primjenu koja ih potvr\u0111uje ili osporava.<\/p>\n\n\n\n Branimir Jankovi\u0107 <\/p>\n\n\n\n Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u osvrtima, raspravama i polemikama. Svoje kriti\u010dke osvrte, reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-43034","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43034","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=43034"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43034\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":43040,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/43034\/revisions\/43040"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=43034"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=43034"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=43034"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}