Razdoblje listopada u znaku je dodjela Nobelovih nagrada. Onog trenutka kada se objave imena nagra\u0111enih, nerijetko se pokrenu manje ili vi\u0161e glasne rasprave o razlogu zbog kojeg je nagrada dodijeljena te oko lika i djela dobitnika i njegove kasnije relevantnosti. Za neke kategorije rijetke su kontroverze i polemike, no u kontekstu dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih znanosti, kategorije koje mogu izazvati najvi\u0161e polemika su nagrada za mir i nagrada za knji\u017eevnost. S obzirom da se ve\u0107 nekoliko godina bavim intelektualnom povijesti, pa time u svom profesionalnom radu nu\u017eno preklapam i povijest znanosti i ekonomsku povijest, mogu uo\u010diti jedan zanimljiv trend. Naime, Nobelova nagrada za ekonomiju tako\u0111er je pogodna za polemike, no ne u onom smislu za koji se mo\u017eda smatra. Povodom ovogodi\u0161nje Nobelove nagrade koju su dobila tri znanstvenika, me\u0111u kojima su Daron Acemoglu i James Robinson, u ovom tekstu dat \u0107u, primarno za historiografsku publiku, pregled istaknutih dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju s obzirom na njihov interdisciplinarni karakter i formalno obrazovanje. Temeljna teza ovog teksta je kako su doprinosi povijesne znanosti vrlo va\u017eni u prou\u010davanju problematike za koji se dodjeljuje nagrada.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010deci prodiranja kulture u ekonomiju<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prije to\u010dno 50 godina, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju bio je austrijsko-britanski intelektualac Friedrich von Hayek. Iako je nagradu dijelio s jo\u0161 jednim dobitnikom, Hayekov \u201eNobel\u201c, kao i \u201eNobel\u201c koji \u0107e dobiti njegov ameri\u010dki kolega Milton Friedman 1976. godine, podijelit \u0107e javnost. To je vrijeme velikog sukoba oko ekonomskih paradigmi socijalizma\/socijalne dr\u017eave s jedne strane, i slobodnog tr\u017ei\u0161ta\/kompetitivnog reda s druge strane, a unutar konteksta hladnoratovskih previranja, krize u Latinskoj Americi i uspona konzervativizma na Zapadu.<\/p>\n\n\n\n Va\u017enost Hayekove Nobelove nagrade, ipak, ne bi trebala biti samo ideolo\u0161ka kontroverza. Va\u017enost je tako\u0111er i metodolo\u0161ka. A i to, tako\u0111er, postaje podru\u010dje nove kontroverze.<\/p>\n\n\n\n Naime, Nobelova nagrada za ekonomiju, odnosno slu\u017ebenog naziva \u201eNobelova memorijalna nagrada za ekonomske znanosti\u201c ustanovljena je 1969. godine te ne spada u onih pet originalnih kategorija nagrade. Tijekom povijesti, dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju ve\u0107inom su pripadali tzv. mainstream<\/em> ekonomskoj doktrini, no, ipak, dobivali su ju pripadnici alternativnih interpretacija. Za izdvojiti je dakako Hayeka, koji je pripadao austrijskoj ekonomskoj \u0161koli, a ona po mnogima jest heterodoksna teorija. Me\u0111utim, Hayekov izbor nije pokazao samo da se nagrada dodjeljuje neovisno o ideolo\u0161kim stavovima nekog znanstvenika u ekonomiji, nego ipak temeljem neke vrste izvrsnosti, ve\u0107 i da za dobivanje ekonomske nagrade osoba ni ne treba biti ekonomist. O \u010demu se dakle radi?<\/p>\n\n\n\n Kako navodi slu\u017ebeno priop\u0107enje, Hayek je 1974. godine dobio Nobelovu nagradu za \u201epionirski rad u teoriji novca i ekonomskih fluktuacija te za njihovu prodornu analizu me\u0111uovisnosti ekonomskih, dru\u0161tvenih i institucionalnih pojava\u201c. U slu\u017ebenom govoru u kojem se obrazla\u017ee dodjela nagrade, isti\u010de se metodolo\u0161ka pozicija Fridericha von Hayeka i drugog nagra\u0111enog, Gunnara Myrdala:<\/p>\n\n\n\n Hayek je pro\u0161irio svoje polje interesa na pravni okvir ekonomskog sustava i psiholo\u0161ko-filozofska pitanja o na\u010dinu funkcioniranja pojedinaca, organizacija i razli\u010ditih dru\u0161tvenih sustava. Oba znanstvenika iskazuju dominantan interes za probleme ekonomske politike, uklju\u010duju\u0107i mogu\u0107e promjene u organizacijskoj, institucionalnoj i pravnoj strukturi dru\u0161tva. Myrdal je ovdje obi\u010dno zagovarao reforme radikalne i nekonvencionalne vrste, dok je Hayek tra\u017eio na\u010dine za pove\u0107anje odr\u017eivosti liberalnog, individualisti\u010dki orijentiranog dru\u0161tvenog sustava. Me\u0111utim, te politi\u010dki obojene razlike u potpunosti su podre\u0111ene zajedni\u010dkom stavu prema istra\u017eivanju dru\u0161tvenih znanosti: uvjerenju da se glavna socio-ekonomska pitanja na\u0161eg vremena ne mogu u potpunosti razumjeti bez interdisciplinarnog pro\u0161irenja raspona problema koji se prou\u010davaju, kao i primijenjenu metodologiju.<\/em><\/p>\n\n\n\n U tom kontekstu treba se pitati je li Hayek uop\u0107e ekonomist. Danas u literaturi vlada mi\u0161ljenje kako je on jedan od najva\u017enijih ekonomista 20. stolje\u0107a, i nema sumnje da je Hayek na sjednici dru\u0161tva Mont Pelerin 1947. godine bio jedan od klju\u010dnih aktera u razradi doktrine tzv. kompetitivnog reda, varijante slobodnog tr\u017ei\u0161ta koje bi zamijenilo slobodno tr\u017ei\u0161te 19. stolje\u0107a. Ipak, Hayek je po slu\u017ebenom obrazovanju – a formalno zvanje \u0107e biti vrlo va\u017eno u ovoj problematici Nobelovih nagrada – pravnik i politolog. Upravo poput svog mentora, Ludwiga von Misesa, Hayek je uspje\u0161no iskoristio sna\u017eni interdisciplinarni i \u0161iroki profil pravnog studija te upravo zato u\u0161ao u polje ekonomije. Ipak, Hayekove najja\u010de publikacije spadaju u dru\u0161tvene i humanisti\u010dke znanosti. \u201ePut u ropstvo\u201c<\/a> i \u201eKontrarevolucija znanosti\u201c knjige su u kojima ekonomska problematika dolazi tek kao posljedica intelektualnohistorijskih konstelacija.<\/p>\n\n\n\n Od teorije igara do bihevioralne ekonomije<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dvadesetak godina kasnije, Nobelovu nagradu za ekonomiju uzima John Forbes Nash Jr., i to za teoriju igara. Po struci matemati\u010dar, Nobelova nagrada 1995. godine dodijeljena je pripadniku STEM podru\u010dja, no u 21. stolje\u0107u situacija postaje zanimljivija. Godine 2002. nagradu dobiva nedavno preminuli psiholog Daniel Kahneman zbog postignu\u0107a u bihevioralnoj ekonomiji. Upravo je bihevioralna ekonomija poznata hrvatskoj \u0161iroj javnosti zbog Kahnemanove knjige \u201eMisliti brzo i sporo<\/a>\u201c, a njezina primjena na povijesnu problematiku mo\u017ee biti vrlo korisna. Ukratko, bihevioralna ekonomija temelji se na tome da je \u010dovjek predvidljivo iracionalan, odnosno da u svojem djelovanju divergira od uobi\u010dajenih odluka i oblika pona\u0161anja. Cijeli koncept temelji se na tome da je \u010dovjek inherentno vo\u0111en mnogim predrasudama, ali opet, i one su u neku ruku \u201eracionalne\u201c, odnosno evolucijski i situacijski su obja\u0161njive. U tom kontekstu, preporu\u010duje se konzultirati nedavno iza\u0161li zbornik u izdanju zagreba\u010dkog Instituta za filozofiju pod nazivom \u201eFanaticism<\/a>\u201c s naglaskom na \u010dlanak \u201eEvolutionary Explanations of Fanaticism\u201c, autora Darka Pol\u0161eka.<\/p>\n\n\n\n Povjesni\u010dari dobivaju nagrade za ekonomiju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ovakvi napori da se Nobelova nagrada dodjeljuje za interdisciplinarnu problematiku, dakle zapravo primarno za socijalnu, a ne u\u017ee ekonomsku problematiku, intenzivirali su se u posljednje dvije godine. Godine 2023. nagradu je dobila Claudia Goldin. Ona je po obrazovanju ekonomistica, radi na sveu\u010dili\u0161tu Harvard, no znanstveni rad joj je gotovo isklju\u010divo u polju ekonomske povijesti. Obrazlo\u017eenje za njezinu nagradu jest da je nagrada dodijeljena za \u201eunapre\u0111enje na\u0161eg razumijevanja ishoda \u017eena na tr\u017ei\u0161tu rada\u201c.<\/p>\n\n\n\n Polaze\u0107i od \u010dinjenice da su \u017eene mnogo manje zastupljene na tr\u017ei\u0161tu rada od mu\u0161karaca te da ujedno zara\u0111uju manje od mu\u0161karaca, Goldin je pokazala povijesna kretanja rodnih razlika u SAD-u, fokusiraju\u0107i se na zara\u0111ivanje i stopu zaposlenosti. Pokazala je da su udane \u017eene mnogo manje sudjelovale na tr\u017ei\u0161tu u vrijeme prve industrijske revolucije, no njihov broj se pove\u0107ava tijekom 20. stolje\u0107a kako raste udio uslu\u017enog sektora u ekonomiji. U istra\u017eivanju je koristila argumente strukturalnih promjena u vezi promjena dru\u0161tvenih normi po pitanju uloge \u017eene u ku\u0107anstvu i obitelji. Naime, tijekom modernizacije je odlu\u010duju\u0107i faktor u karijernoj i socijalnoj dinamici igralo obrazovanje, a to se biralo u ranijoj dobi. Ako je \u017eena bila sna\u017enije formirana od strane svoje majke po pitanju obitelji, dakle ako je potpala pod utjecaj starije generacije da se ne vra\u0107a na posao dok djeca nisu dovoljno narasla, onda je na makrorazini pluralizam takvih slu\u010dajeva mogao biti razlog da su \u017eene slabije zastupljene na tr\u017ei\u0161tu. Tako\u0111er, izum i pro\u0161irena upotreba kontracepcijske pilule uvelike je doprinijela osobnoj i financijskoj samostalnosti \u017eena na tr\u017ei\u0161tu rada. Claudia Goldin stoga je uspje\u0161no spojila rodnu i ekonomsku povijest.<\/p>\n\n\n\n Nobelova nagrada za ekonomiju 2024. \u2013 ishodi\u0161na problematika<\/strong><\/p>\n\n\n\n S druge strane, ove godine su Nobelovu nagradu za ekonomiju dobila trojica znanstvenika: Daron Acemoglu, James Robinson te Simon Johnson. Nobelov odbor kao razlog nagrade naveo je da je dodijeljena za \u201eistra\u017eivanja kako se formiraju institucije te kako one utje\u010du na prosperitet”. Kao kod Hayeka, i ovdje postoji spomen institucija kao temeljne problematike za dodjelu nagrade, no ona je pone\u0161to druk\u010dije artikulirana. Naime, sva trojica nagra\u0111enih su po svom formalnom obrazovanju ekonomisti. Acemoglu je specijaliziran u ekonometriji, Robinson je pone\u0161to sna\u017eniji u ekonomskoj teoriji i tr\u017ei\u0161tu rada, a Johnson se bavio inflacijom. Ipak, Johnson je ne\u0161to manje poznat, pogotovo u Hrvatskoj, jer su Acemoglu i Robinson, a \u010desto ih se kod te teme naziva skupno \u201eAcemoglu-Robinson\u201c, objavili kultnu knjigu \u201eWhy Nations Fail<\/a>\u201c 2012. godine koja se jako \u010ditala i u Hrvatskoj. Tim vi\u0161e, James Robinson je 2018. godine odr\u017eao predavanje<\/a> na New Europe Business Forumu koji je organizirala Zagreba\u010dka \u0161kola ekonomije i menad\u017ementa. U \u010demu se dakle radi u knjizi ovog znanstvenog dvojca?<\/p>\n\n\n\n Pitanje uspona i padova civilizacija vrlo je prisutno u historiografiji te ima dugu povijest. Od prvotnih teolo\u0161kih obja\u0161njenja propasti naroda (npr. bo\u017eja kazna) do\u0161lo je tijekom ranog novog vijeka do kanonske knjige Edwarda Gibbona \u201eDecline & Fall of the Roman Empire<\/a>\u201c, a ne treba spominjati dugu tradiciju filozofije povijesti od Hegela do Spenglera. Ipak, ne\u0161to znanstveniji pristup, koji se ne vodi historionomskim na\u010delima, ve\u0107 ba\u0161tini svjesnost za opservacijom i obradom podataka, osna\u017euje se tijekom 20. stolje\u0107a. Najpoznatiji svjetski autor je dakako Max Weber, a od hrvatskih znanstvenika nesumnjivo je to Mijo Mirkovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n Na op\u0107enitoj razini, problem je ovaj: koji su to faktori koji determiniraju da \u0107e neka zajednica (dru\u0161tvo, dr\u017eava, civilizacija) biti ekonomski prosperitetna ili biti siroma\u0161na? Naravno, klju\u010dni prigovor uop\u0107e formiranju takvih tzv. velikih tema, a taj prigovor mo\u017ee dolaziti iz krugova historiografije, jest da je rije\u010d o previ\u0161e slo\u017eenim temama koje je nemogu\u0107e jednostrano i jednostavno rije\u0161iti. Drugim rije\u010dima, pro\u0161irivanjem obuhvata teme, kako prostorno, tako i vremenski, zamu\u0107uje se slika te se istra\u017eivanje svodi na teoretiziranje. Takvi argumenti (s pravom ili ne) dolazili su najvi\u0161e u odnosu na knjigu \u201eSapiens: kratka povijest \u010dovje\u010danstva<\/a>\u201c Yuvala Noah Hararija, povjesni\u010dara \u010dije su djelo nazivali u\u010denom publicistikom. Jer, istina je, takvi \u017eanrovi se \u010ditaju mnogo vi\u0161e nego \u201ekonvencionalna\u201c historiografija, a njihova spoznajna vrijednost je upitna ili nedostatna. Ipak, vidjet \u0107emo da su Acemoglu i Robinson temi pristupili vrlo ozbiljno i utemeljeno.<\/p>\n\n\n\n Nastavno na postavljeno pitanje, prvo mogu\u0107e tuma\u010denje jest da je rije\u010d o prirodnim datostima. Dakle, razvijaju se ona podru\u010dja koja je priroda \u201epomazila\u201c, dakle koja le\u017ee na prirodnim resursima temeljem kojih mogu razvijati svoje gospodarstvo. Tako je \u010desti argument za tu poziciju obja\u0161njenje za\u0161to je ba\u0161 Europa pokrenula tzv. veliku divergenciju, odnosno bila pokreta\u010d modernizacije i kolonijalizma. Europa ima koliko-toliko homogenu klimu s obzirom da je razvu\u010dena horizontalno, a vertikalne Amerike to nemaju, pa je i zbog vegetacije bila uvelike ote\u017eana komunikacija i ustroj dr\u017eave kakvu znamo u Europi. Tako\u0111er, \u010desto se spominje i izlaz na more kao faktor velike blagodati. Me\u0111utim, ta teza je slabo izdr\u017eala na duge staze. Primjer \u0161vicarske uspje\u0161nosti dovoljan je pokazatelj.<\/p>\n\n\n\n Why Nations Fail?<\/em><\/strong><\/strong><\/p>\n\n\n\n Druga mogu\u0107nost ide u podru\u010dje kulture i tu dolaze Acemoglu i Robinson. Argumentacija ka\u017ee da je glavna determinanta intelektualni sadr\u017eaj kodiran u politi\u010dke, formalne institucije, ali i u neformalne prakse i stavove stanovni\u0161tva. Ta ideja dakako nije nova, i s povjesni\u010darske strane dovoljno je ukazati na po\u010detne ulomke Hayekovog \u201ePuta u ropstvo\u201c gdje on 1944. pi\u0161e da se ulaskom u 20. stolje\u0107e po\u010deo gubiti osnovni individualizam 19. stolje\u0107a u korist lijevog i desnog antiliberalizma. Iako ovog idejnog aspekta treba biti dakako svjestan, i nije do kraja nesukladno s teorijom nobelovaca, jedna razlika ipak postoji. Kada je rije\u010d o institucijama, Acemoglu i Robinson obaziru se na konkretne, ustrojene institucije, a ne toliko na dubinske strukture. Vidjet \u0107emo kasnije da im je upravo to klju\u010d za borbu protiv siroma\u0161tva i neslobode.<\/p>\n\n\n\n Naime, u knjizi \u201eWhy Nations Fail\u201c autori su koristili metodologiju studije slu\u010daja. Uzeli su dijelove svijeta sli\u010dne po geografiji, kulturi (!), ali razli\u010dite po politi\u010dkim institucijama. Najpoznatiji primjeri \u010desti su u raspravama liberalizma protiv komunizma \u2013 Sjeverna vs. Ju\u017ena Koreja, Isto\u010dna vs. Zapadna Njema\u010dka itd.<\/p>\n\n\n\n Apstraktniji sukob je tu naime oko dva oblika \u2013 inkluzivne institucije i ekstraktivne elite. Kada je ne\u0161to inkluzivno, to zna\u010di da mnogo ljudi mo\u017ee odlu\u010divati u politici. Drugim rije\u010dima, dru\u0161tveni ugovor je individualisti\u010dki i pluralan. Po\u0161tuju se vladavina prava, privatno vlasni\u0161tvo i sloboda izra\u017eavanja. Ekstraktivne elite rade za sebe i tako blokiraju promjene. U dru\u0161tvima gdje vladaju inkluzivne institucije, smiju postojati individualne inicijative te se \u010dovjek smije samoostvarivati u slobodi. S druge strane, ekstraktivne elite blokiraju temeljnu zakonitost ekonomskog razvoja, a to je tzv. \u201ekreativna destrukcija\u201c koja bi ih mogla zbaciti s vlasti. Radi se o procesu kada nastaju novi koncepti u dru\u0161tvu te oni, po sili izvrsnosti i kvalitete, smjenjuju stare koncepte i tako se u rezultanti dru\u0161tvo razvija dalje. Taj termin su Acemoglu i Robinson preuzeli od Josepha Schumpetera, ina\u010de Hayekovog suvremenika.<\/p>\n\n\n\n Ba\u0161 poput Hayeka, Acemoglu i Robinson uo\u010davaju suodnos politi\u010dke i ekonomske slobode, odnosno demokracije i kapitalizma. Time su nedvojbeno pripadnici starije, hajekijanske humanisti\u010dke tradicije liberalizma i u velikom sukobu s marksisti\u010dkom tradicijom koja inzistira na odvojenosti sfera ekonomije i politike. Za njih je Slavna revolucija u Engleskoj bio najva\u017eniji doga\u0111aj za modernizaciju. Ograni\u010denjem mo\u0107i kralja, postupno je i ekonomija postala inkuzivnija. Ukratko, povjesni\u010darima \u0107e ova problematika biti bliska s aspekta kritike Hobsbawmovog koncepta dvojne revolucije koju je dao J\u00fcrgen Osterhammel, a koja je donekle na tragu Acemoglua i Robinsona. \u0160to se ti\u010de slu\u010daja Kine koja zadr\u017eava autoritarni sustav nasuprot promjeni ekonomske politike, autori navode kako su politi\u010dke institucije Kine mnogo inkuzivnije u odnosu na prije te da aktualnu situaciju treba promatrati u kontekstu. Treba dakako re\u0107i da slu\u010daj Kine ostaje \u010dest kontraargument za tezu o neodvojivosti politike i ekonomije. Okvir kojeg daju Acemoglu i Robinson nu\u017eno je povijesni. Naime, ako institucije determiniraju ekonomski razvoj, to onda zna\u010di da se institucije stvaraju u povijesnom vremenu, mnogo ranije nego \u0161to se ova ekonomska dimenzija mo\u017ee o\u010ditovati. U kontekstu povijesti liberalizma, Acemoglu i Robinson su zanimljivi jer tvrde kako je politika postojala prije ekonomije, odnosno njezin je preduvjet. Dakle, oni izvode ekonomsku problematiku iz politi\u010dke problematike. Najsli\u010dnije je to ilustrirati jednom maksimom koja se \u010desto navodi kao misao austrijske ekonomske \u0161kole: \u201ebez vlasni\u0161tva nema razmjene. Bez razmjene nema ni cijene. Bez cijena nema ni ekonomske ra\u010dunice. Bez ekonomske ra\u010dunice, odluke o proizvodnji donose se u mraku. Kada se to dogodi, osnovne potrebe ostaju nezadovoljene.\u201c<\/p>\n\n\n\n U knjizi su nanizane mnoge povijesne epizode, a vrijedi ukazati i na popis kori\u0161tene literature u knjizi. Mnoge bibliografske jedinice jesu iz domene historiografije. Od poznatijih imena, navode se Marc Bloch i knjiga \u201eFeudalno dru\u0161tvo<\/a>\u201c, Jared Diamond i David Landes (koji su tako\u0111er autori knjiga o \u201evelikim pitanjima\u201c), Niall Ferguson, Ryszard Kapu\u015bci\u0144ski, Immanuel Wallerstein, te svakako Max Weber.<\/p>\n\n\n\n Koji je bio to\u010dan povod nagradi trojici znanstvenika?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Povod nagradi bio je vrlo sli\u010dan, a radilo se o tome da su taj institucionalisti\u010dki okvir, opisan u prethodnom odjeljku, primijenili na kolonije. Dakle, razlike u prosperitetu dr\u017eava proizlaze iz toga koji oblik institucija, inkluzivan ili ekstraktivan, je implementiran u toj dr\u017eavi za vrijeme kolonijalne uprave. Time su nedvojbeno laureati morali u\u0107i u historiografsku problematiku. Zaklju\u010deno je kako su inkluzivne institucije uvo\u0111ene tamo gdje je dru\u0161tvo bilo siroma\u0161no prije nego je kolonizirano. To zna\u010di da su ekstraktivne institucije bile uvedene u bogata podru\u010dja. Iz toga danas proizlazi da su nekad siroma\u0161na podru\u010dja postala uspje\u0161na i bogata, i obrnuto. Dodatan problem koji navode jest da bi uvo\u0111enje inkluzivnih institucija u dana\u0161nje dr\u017eave, biv\u0161e kolonije, dovele do ekonomskog rasta, no tek dugoro\u010dno. Ekstraktivne institucije pak donose kratkoro\u010dnu korist i zapravo se u dru\u0161tvima stvara neki tip ovisnosti za odr\u017eavanjem statusa quo<\/em> i neprovo\u0111enje reformi, \u0161to je dakako perpetuirano do strane vladaju\u0107e politike koja ne \u017eeli pokretati promjene. Prema nagra\u0111enima, takva situacija nerijetko dovodi do prijetnje revoluciji gdje re\u017eim u pravilu poklekne nekoj vrsti demokratizacije. Va\u017eno je stoga naglasiti da autori smatraju kako je danas mogu\u0107e razbiti taj za\u010darani krug ekonomske stagnacije i siroma\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Detaljniji, i povjesni\u010darima zanimljiviji podatak je da su Acemoglu, Johnson i Robinson koristili komparativnohistorijsku metodu kada su analizirali procese uspostave kolonijalnih uprava diljem planeta. Klju\u010dno razdoblje od kada gledaju institucije jest od 16. stolje\u0107a nadalje, dakle zahva\u0107aju sam po\u010detak kolonijalnog razdoblja. Determinante u tome koje su kolonije u startu bile bogatije su izvla\u010dili iz podataka o smrtnosti kolonizatora. Jer, \u0161to je vi\u0161e kolonizatora umiralo, to je teritorij kolonije bio opasniji pa tako i podlo\u017eniji da zavladaju ekstraktivne elite. Tako\u0111er, oni prostori gdje je bilo vi\u0161e domoroda\u010dkog stanovni\u0161tva potpadaju pod utjecaj ekstraktivnih elita. Kada kolonizatori pokore domoroce, to otvara prostor velikim industrijalcima i trgovcima za jeftinom radnom snagom. S druge strane, prostore inkluzivnih institucija stvaralo se tamo gdje je bilo manje naseljeno, tzv. settler colonialism<\/em>. Na stranicama Nobelove nagrade isti\u010de se da autori koriste primjer grada Nogalesa, koji je grani\u010dnim prijelazom rasje\u010den na dio u SAD-u i dio u Meksiku. Dakle vidljive su dubinske strukture razvoja politi\u010dkih i ekonomskih institucija koje potje\u010du iz engleske odnosno \u0161panjolske kolonijalne tradicije. Obrazac je sli\u010dan i na mnogim drugim primjerima.<\/p>\n\n\n\n Zaklju\u010dno<\/strong><\/p>\n\n\n\n Jakob Svensson, predsjednik povjerenstva za dodjelu Nobelove nagrade za ekonomiju, rekao je kako je smanjenje dohodovne razlike izme\u0111u zemalja jedan od najve\u0107ih izazova za dana\u0161nji svijet, i da je ba\u0161 u tom aktualnom kontekstu to najva\u017enije za nagradu. \u010citateljima ovog teksta svakako se preporu\u010da prou\u010diti detaljnu analizu rada Acemoglua, Robinsona i Johnsona<\/a>, u kojem se isti\u010de va\u017enost Hayeka kao prethodnika u institucionalisti\u010dkom shva\u0107anju ekonomije.<\/p>\n\n\n\n