Prikazivanje 1. epizode dokumentarne serije \u201ePartija\u201c naslovljene \u201eTeror\u201c rezultiralo je o\u010dekivano suprotstavljenim polemi\u010dkim gledi\u0161tima. Ukratko re\u010deno, na djelu su opet isukani simboli\u010dki ma\u010devi, frcaju osobna i druga etiketiranja, a povijest se jo\u0161 jednom potvr\u0111uje kao \u201ebojno polje\u201c (Traverso).<\/p>\n\n\n\n
Nemogu\u0107e je, dakako, ne biti povjesni\u010darski ili vrijednosno pozicioniran prema svemu tome. Stoga se i ja sla\u017eem s kritikama o ciljano selektivnom prikazu, o \u010demu su ve\u0107 govorili Hrvoje Klasi\u0107 i Dragan Markovina. No \u017eelio bih prvenstveno spomenuti neka teorijska i metodolo\u0161ka pitanja koja uvijek ostanu po strani u takvim polemikama, a mogla bi nas voditi izvan za\u010daranih krugova uvijek istih argumenata i stavova.<\/p>\n\n\n\n
S obzirom na problematiku masovnog nasilja o kojem je rije\u010d, vrijedi po\u010deti od knjige Maxa Bergholza Nasilje kao generativna sila. Identitet, nacionalizam i sje\u0107anje u jednoj balkanskoj zajednici<\/em> (2018) u \u010dijem opisu se navodi re\u010denica Marka Thompsona iz naslova moga komentara: \u201eNasilje na Balkanu je previ\u0161e opisano, a premalo obja\u0161njeno\u201c.<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dno navodi i sam Bergholz: \u201eZa prili\u010dno veliki broj radova napisanih tokom posljednjih decenija na ju\u017enoslavenskim jezicima mo\u017eda je najupe\u010datljivija karakteristika to da opis zlo\u010dina u velikoj mjeri zamjenjuje njihovo obja\u0161njenje. (\u2026) to se odnosi na slikovite opise nasilja, uz opse\u017eno ali i precizno prebrojavanje mrtvih i uznemiruju\u0107a svjedo\u010denja pre\u017eivjelih. Mada taj stil mo\u017ee biti zanimljivo \u0161tivo, njegova sposobnost obja\u0161njavanja \u010desto nije zadovoljavaju\u0107a (\u2026). Pristup \u201ekrvave zemlje\u201c \u0161okira nas strahotama nasilja, ali taj \u0161ok nas tako\u0111er mo\u017ee navesti da zaboravimo postaviti pitanja o uzrocima, dinamici i efektima nasilja, pogotovo na lokalnom nivou, gdje se po\u010dinioci i \u017ertve \u2013 koji su \u010desto kom\u0161ije \u2013 susre\u0107u licem u lice.\u201c (str. 25)<\/p>\n\n\n\n Takvi novi historiografski pristupi masovnom nasilju mogu biti metodolo\u0161ki primjenjivani i u slu\u010daju usta\u0161kog nasilja, kao i revolucionarnog nasilja ili pak nasilja u ratovima 1990-ih bez obzira o kojoj se strani radi.<\/p>\n\n\n\n Novi pristupi revolucionarnom nasilju i teroru ne polaze samo od \u201edemonskih\u201c vo\u0111a i ideologije nego uzimaju u obzir okolnosti, odnosno kontekste i doga\u0111aje u kronolo\u0161kom slijedu koji neizbje\u017eno utje\u010du na njih, bilo da intenziviraju, smanjuju ili okon\u010davaju nasilje (usp. Arno J. Mayer, The Furies: Violence and Terror in the French and Russian Revolutions<\/em>, 2000).<\/p>\n\n\n\n Spominjanje okolnosti, konteksta i kronologije kod nas odmah izaziva prigovore za opravdavanje nasilja \u2013 \u010demu \u0107u se jo\u0161 vratiti \u2013 no ovdje se radi o nu\u017enom sastavnom dijelu relevantnih metodolo\u0161kih pristupa fenomenu masovnog nasilja u raznim povijesnim razdobljima i dijelovima svijeta.<\/p>\n\n\n\n Takva literatura poma\u017ee da sagledamo izvore u novom svjetlu ili s druga\u010dijim interpretacijama. Tako se u 1. epizodi \u201eTeror\u201c navodi da se blajbur\u0161ka odmazda poku\u0161ala prikriti tobo\u017ee naknadno napisanim depe\u0161ama koje su pozivale na prestanak ubijanja na terenu. No iz literature o revolucionarnom nasilju \u2013 kao i o mnogim drugim slu\u010dajevima \u2013 dobro je poznato da vlasti nekad toleriraju, a nekad ba\u0161 \u017eele obuzdati bezvla\u0161\u0107e na terenu i preuzeti u svoje ruke monopol nad nasiljem. Skra\u0107eno re\u010deno, umjesto da tijekom Francuske revolucije bijesni puk dijeli pravdu \u201eodozdo\u201c, nasilje \u0107e biti uspostavljeno \u201eodozgo\u201c, u vidu revolucionarnog tribunala.<\/p>\n\n\n\n To ne zna\u010di opravdavanje povijesnih aktera \u2013 bez obzira na kojoj se strani politi\u010dkog spektra nalazili \u2013 nego pru\u017eanje obja\u0161njenja za\u0161to su i kako djelovali u okolnostima u kojima su se nalazili, sna\u017eno vo\u0111eni ideologijom, ali i bitno odre\u0111eni specifi\u010dnim kontekstima i konkretnim doga\u0111ajima te \u201eprostorom iskustva\u201c i \u201ehorizontom o\u010dekivanja\u201c (Koselleck).<\/p>\n\n\n\n U 1. epizodi \u201eTeror\u201c obja\u0161njenja za kojima se pose\u017ee \u2013 kada ih se daje \u2013 odnose se prvenstveno na vo\u0111e i ideologiju te osobito totalitarizam. I tu dugi niz godina postoji literatura koja totalitarnu paradigmu podvrgava reviziji na na\u010din ukazivanja da nije sve moglo biti potpuno kontrolirano niti da su svi bili natjerani na pristanak odozgo prema dolje nego su mnogi iz razli\u010ditih razloga davali svoju podr\u0161ku i \u010dak vr\u0161ili pritisak odozdo prema gore. O tome dobro svjedo\u010di veliki historiografski utjecaj koji su imale knjige povjesni\u010darke Sheile Fitzpatrick, o \u010demu govori i recentna knjiga Marka Edelea Debates on Stalinism <\/em>(2020). Stoga u 1. epizodi \u201eTeror\u201c op\u0107e teorijske napomene filozofa Uga Vlaisavljevi\u0107a o totalitarizmu svakako stoje, ali je pozicija povjesni\u010dara da poka\u017ee koliko su one u praksi zaista bile ostvarene, kada su najintenzivnije, a kada slabe, \u0161to je sve povijesno i suvremeno utjecalo na njih, postoje li odre\u0111ene specifi\u010dnosti i za\u0161to itd. Tu neizbje\u017eno dolazi do va\u017enog kriti\u010dkog dijaloga teorije i historiografije, neovisno ti\u010de li se problematike totalitarizma u NDH ili socijalisti\u010dkoj\/komunisti\u010dkoj Jugoslaviji.<\/p>\n\n\n\n Smatram stoga da nam nu\u017eno trebaju novi historiografski i teorijsko-metodolo\u0161ki iskoraci u pristupu i obja\u0161njavanju masovnog nasilja u 20. stolje\u0107u (kao i nekih drugih povijesnih fenomena), posebno kada je rije\u010d o dokumentarnim serijama i popularnoj povijesti.<\/p>\n\n\n\n Potrebni su nam i metodolo\u0161ki iskoraci u na\u010dinima na koje se snimaju dokumentarne serije povijesne tematike. Bez obzira o kojoj se povijesnoj temi radi i tko ih snima, u njima – \u010dast izuzecima – prete\u017eno dominira ista struktura: red rije\u010di naratora, red izjava povjesni\u010dara i povijesnih svjedoka, pra\u0107enih dramati\u010dnom glazbom, fotografijama, filmskim zapisima i autenti\u010dnim lokacijama. Iako je bilo poku\u0161aja uno\u0161enja igranih dijelova u dokumentarne filmove (odnosno elemenata dokudrame), koji nisu uvijek uspje\u0161no izvedeni, ne zna\u010di da nam ne trebaju i drugi poku\u0161aji razbijanja spomenutog klasi\u010dnog okvira. Primjerice, donekle usporedivo s predstavom \u201eNa\u0161 razred\u201c (Tadeusz S\u0142obodzianek), mo\u017eemo zamisliti seriju koja bi pratila razli\u010dite sudbine srednjo\u0161kolskih u\u010denika ili studenata koje je izbijanje Drugog svjetskog rata, Hrvatskog prolje\u0107a ili ratova 1990-ih odvelo u razli\u010ditim smjerovima. Dakle, poku\u0161ati na osnovu konkretnih pojedinaca i uvo\u0111enjem narativnog zapleta (pitaju\u0107i se \u0161to \u0107e biti dalje s njima) istovremeno govoriti o doga\u0111ajima, okolnostima i procesima, zadr\u017eavaju\u0107i i dalje sudjelovanje povjesni\u010dara ili drugih uobi\u010dajenih elemenata. Vjerujem da ima i mnogo drugih novih ideja. Ono o \u010demu tako\u0111er treba povesti raspravu ti\u010de se uloge koju imaju svjedoci, povjesni\u010dari i naratori u dokumentarnim filmovima.<\/p>\n\n\n\n Razlog za\u0161to to kod nas jo\u0161 uvijek nije slu\u010daj \u2013 metodolo\u0161ki i \u017eanrovski \u2013 zasigurno je u spomenutoj \u010dinjenici povijesti kao \u201ebojnog polja\u201c. Na djelu je stalna simboli\u010dka borba za priznavanje zlo\u010dina i njihovo osu\u0111ivanje, \u010desto pra\u0107ena moralnim zgra\u017eanjem i \u010ditavim setom popratnih emocija. Zbog toga metodolo\u0161ka i \u017eanrovska pitanja uvijek ostaju daleko u pozadini. Nasuprot tome, neke od provodnih pretpostavki \u2013 izgovorenih ili ne \u2013 sadr\u017eane su u poznatim izrekama \u201e\u017ertva je \u017ertva\u201c, \u201ezlo\u010din je zlo\u010din\u201c. To je, dakako, razumljivo, kao i potreba da svi imaju pravo znati za sudbinu i grob svojih stradalih, \u010duti rije\u010di priznanja njihova stradanja i postaviti pitanja krivice i odgovornosti.<\/p>\n\n\n\n No zabluda je da se o \u017ertvama i zlo\u010dinima ne govori iz neke vrijednosne pozicije. Jednostavno, svi polaze od pretpostavke da su iz ovog ili onog razloga neke \u017ertve ili zlo\u010dini va\u017eniji, bilo kad je rije\u010d o \u201eusta\u0161ama i partizanima\u201c ili kada se govori o zlo\u010dinima Srba, Hrvata, Bo\u0161njaka i Albanaca u ratovima 1990-ih. Uvijek su na djelu u najmanju ruku pre\u0161utne pretpostavke koji su \u201ena\u0161i\u201c, a koji \u201enjihovi\u201c, o kojima se zlo\u010dinima govori, a o kojima se \u0161uti, koje se \u017ertve smatra brojnijima, a koje manje brojnima, koje se zlo\u010dine smatra osu\u0111enim, a koje ne, tko ih je prvi zapo\u010deo ili \u010dija je odgovornost ve\u0107a itd. Te\u0161ko je zaista govoriti o nekoj posve neutralnoj poziciji koja nije pod utjecajem postoje\u0107eg dru\u0161tveno-politi\u010dkog konteksta. To se zasigurno odnosi i na mene kao i na druge uklju\u010dene u ove polemike.<\/p>\n\n\n\n Isto tako, iako se sudski osu\u0111uju svi zlo\u010dini, dobro je poznato da ih se razli\u010dito stupnjuje i ka\u017enjava pa u pravnom smislu, ako se ne varam, sintagma \u201ezlo\u010din je zlo\u010din\u201c ima ne\u0161to specifi\u010dniji tretman nego u javnom govoru. Volio bih o tome \u010duti ne\u0161to vi\u0161e u nekoj raspravi pravnih stru\u010dnjaka i onih koji se bave primjerice tranzicijskom pravdom.<\/p>\n\n\n\n I na kraju, historiografski, ova struka nema smisla ako ne\u0107e inzistirati na doga\u0111ajima i procesima, okolnostima i kontekstima, uzrocima i posljedicama, sli\u010dnostima i razlikama. U historiografiji jednostavno 1941., 1945., 1991. i 1995. godina nisu istovjetne, bez obzira \u0161to je sve podlo\u017eno uspore\u0111ivanju i tra\u017eenju sli\u010dnosti. Tako\u0111er, historiografija je nu\u017eno upu\u0107ena ne samo na nove teme i izvore nego i na nove metodolo\u0161ke iskorake i \u0161to kompleksnije interpretacije i obja\u0161njenja. To je za nas bitno \u0161ire pitanje od ove ili one teme, ove ili one dokumentarne serije, bilo da je rije\u010d o NDH, partizanima ili Partiji. No sve su to svakako dobrodo\u0161li povodi za metodolo\u0161ke rasprave, \u010dija va\u017enost nadilazi na\u0161e pojedina\u010dne historiografske ili vrijednosne pozicije. U tom smislu \u010dak ostaje za nadati se da \u0107e se ispuniti rije\u010di Zlatka Hasanbegovi\u0107a izre\u010dene u polemici o \u201ePartiji\u201c: \u201eOd same serije bit \u0107e zanimljivije javne rasprave i polemike koje \u0107e se pojaviti\u201c.<\/p>\n\n\n\n Branimir Jankovi\u0107 <\/p>\n\n\n\n Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u osvrtima, raspravama i polemikama. Svoje kriti\u010dke osvrte, reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr<\/em><\/em><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-42597","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42597","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=42597"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42597\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":42631,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/42597\/revisions\/42631"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=42597"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=42597"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=42597"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}