U suizdanju Instituta za povijest umjetnosti i ArTresor naklade objavljena je knjiga Dvorac Eugena Savojskog u Bilju autora Katarine Horvat-Levaj, Ivane Hani\u010dar Buljan, Zlatka Uzelca, Ratka Vu\u010deti\u0107a i Andreja \u017dmega\u010da. Urednica knjige je Katarina Horvat-Levaj.<\/p>\n\n\n\n
Autori<\/strong> Urednica<\/strong> Recenzenti<\/strong> Fotografije<\/strong> Arhitektonski nacrti<\/strong> Transkripcija i prijevod dokumenata<\/strong> Prijevod sa\u017eetaka<\/strong> Oblikovanje<\/strong> Lektura<\/strong> Kazala<\/strong> Stru\u010dna suradnja<\/strong> Korektura<\/strong> Izdava\u010di<\/strong> Nakladni\u010dka cjelina<\/strong> Naklada<\/strong> Materijalni opis<\/strong> ISBN (IPU) <\/strong>978-953-7875-86-2<\/p>\n\n\n\n SADR\u017dAJ<\/strong><\/a><\/p>\n\n\n\n Visoka kultura naru\u010ditelja, koji nije bio samo veliki vojskovo\u0111a i predsjednik Dvorskoga ratnog vije\u0107a u Be\u010du (od 1703.), dakle prva osoba do cara, nego i odli\u010dan poznavatelj i mecena umjetnosti, odrazila se na oblikovnu osebujnost biljskog dvorca. Rije\u010d je o \u010detverokrilnom prizemnom dvorcu kvadratnog tlocrta sa sredi\u0161njom jednokatnom zonom s tornjem, smje\u0161tenim unutar obrambenog prstena s \u010detirima ugaonim bastionima.<\/p>\n\n\n\n Navedena koncepcija spoja vlastelinske rezidencije i bastionske utvrde ima reprezentativnu povijest primjene u europskoj arhitekturi, po\u010dev\u0161i s projektom Vincenza Scamozzija iz 1615. godine za utvr\u0111enu vilu vojvode Krzysztofa Zbaraskoga u Poljsko-Litavskoj Uniji (danas Zbara\u017e u Ukrajini), koja zahvaljuju\u0107i objavi u knjizi traktata zadobiva status prototipa. No prostorna organizacija i volumna kompozicija utvr\u0111enog dvorca u Bilju istodobno nosi i osobne pe\u010date naru\u010ditelja i projektanta.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je poznato, Eugen Savojski je, izabrav\u0161i vode\u0107eg arhitekta toga vremena \u2013 Johanna Lucasa von Hildebrandta za kreatora svih svojih rezidencija, unio inovativnost ne samo u be\u010dku baroknu arhitekturu, sa Zimskom pala\u010dom i dvorcem Belvedereom <\/em>na \u010delu, nego je arhitektonski oplemenio i razli\u010dita podru\u010dja Monarhije, od Schlos Hofa <\/em>u Donjoj Austriji do dvorca Rackeve <\/em>ju\u017eno od Budimpe\u0161te. Iako je utvr\u0111eno sjedi\u0161te vlastelinstva na samoj granici Habsbur\u0161ke Monarhije, ali i zapadne civilizacije op\u0107enito, neminovno imalo druk\u010diji karakter od navedenih rasko\u0161nih pala\u010da i dvoraca u prijestolnici i okolici, u njemu mo\u017eemo o\u010ditati vi\u0161e simboli\u010dnih i stilskih kodova.<\/p>\n\n\n\n Ponajprije tradicionalna \u010detverokrilna koncepcija ovdje je transformirana tipi\u010dno baroknom dinami\u010dnom osovinskom organizacijom i volumnim naglaskom na sredi\u0161njoj zoni. No na\u010din na koji je navedena stilska zna\u010dajka realizirana \u2013 a to je uvo\u0111enje tornja s lukovicom i zrcalno koncipiranoga vanjskog stubi\u0161ta sa svake strane osovinski impostirane ve\u017ee \u2013 vodi izravno u naru\u010diteljev zavi\u010daj Torino i rezidencije mo\u0107ne savojske dinastije. No sceni\u010dan odnos vanjskog portala sred obrambenog prstena i sredi\u0161njega jednokatnog korpusa s tornjem (\u00bbbarokna anamorfoza\u00ab), kao i odnos niskih prizemnih krila s okolnim prostorom, nalaze podudarnosti s oblikovnim rje\u010dnikom Eugenova projektanta Hildebrandta.<\/p>\n\n\n\n Unato\u010d istaknutim arhitektonskim obilje\u017ejima, znanstveni interes za biljski dvorac Eugena Savojskog, me\u0111utim, nije nadi\u0161ao granice hrvatske dr\u017eave, a i u doma\u0107oj stru\u010dnoj literaturi dvorac nije bio monografski obra\u0111en. Razlog tomu mo\u017eemo tra\u017eiti i u njegovom dana\u0161njem devastiranom stanju: nakon gubitka upravo najizra\u017eajnijih elemenata u 19. stolje\u0107u \u2013 vanjskog portala, lukovice na tornju i vanjskog stubi\u0161ta, tijekom 20. stolje\u0107a biva prepu\u0161ten razli\u010ditim improviziranim pregradnjama, sve do trenuta\u010dne potpune zapu\u0161tenosti. Stoga, neke od njegovih klju\u010dnih zna\u010dajki danas mo\u017eemo vidjeti samo na arhivskim nacrtima iz Albertine u Be\u010du, nastalima 1766. godine, kada je dvorac bio u vlasni\u0161tvu Dvorske komore.<\/p>\n\n\n\n Navedeno lo\u0161e gra\u0111evinsko i spomeni\u010dko stanje bilo je poticaj Institutu za povijest umjetnosti da izradi konzervatorski elaborat (2013.), koji je uklju\u010dio terensko, arhivsko i restauratorsko istra\u017eivanje, rezultirav\u0161i prijedlogom rekonstrukcije dvorca u izvornom stanju. Zbog nedostatnog vrjednovanja u \u0161irem europskom kontekstu, istra\u017eivanje dvorca potom je uklju\u010deno u projekt Hrvatske zaklade za znanost Eugen Savojski (1663.\u20131736.) i gradovi tvr\u0111ave jugoisto\u010dne granice Habsbur\u0161ke Monarhije <\/em>(2018.\u20132023.). U sklopu projekta s internacionalnim predmetom zanimanja, dvorac je mogao biti sagledan i u sklopu aktivnosti princa Eugena na podizanju obrambenog lanca pograni\u010dnih gradova tvr\u0111ava, koje danas nalazimo u \u010detirima dr\u017eavama \u2013 Hrvatskoj (Novi Karlovac, Stara Gradi\u0161ka, Slavonski Brod, Osijek), Srbiji (Petrovaradin, Beograd, Pan\u010devo, Ra\u010da), Ma\u0111arskoj (Segedin) i Rumunjskoj (Temi\u0161var, Arad, Alba Iulia).<\/p>\n\n\n\n Rezultati istra\u017eivanja, predstavljeni na stranicama koje slijede, imaju zada\u0107u, s jedne strane, istaknuti vrijednost utvr\u0111enog dvorca u nacionalnim, regionalnim i europskim razmjerima, te s druge strane, pridonijeti njegovoj prijeko potrebnoj obnovi, restauraciji i rekonstrukciji u izvornoj i najkvalitetnijoj fazi gradnje iz ranoga 18. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Katarina Horvat-Levaj (uvod)<\/p>\n\n\n\n Izvori:<\/p>\n\n\n\n https:\/\/www.ipu.hr\/article\/hr\/1776\/dvorac-eugena-savojskog-u-bilju<\/a><\/p>\n\n\n\n
Katarina Horvat-Levaj, Ivana Hani\u010dar Buljan, Zlatko Uzelac, Ratko Vu\u010deti\u0107, Andrej \u017dmega\u010d<\/p>\n\n\n\n
Katarina Horvat-Levaj<\/p>\n\n\n\n
akademik Vladimir Markovi\u0107
akademik Radoslav Tomi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Paolo Mofardin<\/p>\n\n\n\n
Marko Ambro\u0161
Maja Kamenar<\/p>\n\n\n\n
Ivana Horbec<\/p>\n\n\n\n
Nikolina Jovanovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Franjo Ki\u0161, Artresor Naklada<\/p>\n\n\n\n
Karmela Prosoli<\/p>\n\n\n\n
Lina \u0160ojat<\/p>\n\n\n\n
Iva Vidovi\u0107<\/p>\n\n\n\n
Zvonimir Prosoli<\/p>\n\n\n\n
ArTresor naklada \u2013 Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, kolovoz 2024.<\/p>\n\n\n\n
Arhitekton, knj. 8
Studije i monografije Instituta za povijest umjetnosti, knj. Knjiga 58.<\/p>\n\n\n\n
300 primjeraka<\/p>\n\n\n\n
219 str.; ilustr.; kazala imena, lokaliteta i spomenika<\/p>\n\n\n\n
Utvr\u0111eni dvorac u Bilju jedinstveni je spomenik na tlu Hrvatske i po svojem povijesnom zna\u010denju i po arhitektonskim obilje\u017ejima. U razdoblju izme\u0111u 1707. i 1712. godine podi\u017ee ga jedan od najve\u0107ih vojskovo\u0111a svih vremena \u2013 princ Eugen Savojski (1663.\u20131736.) na svojem vlastelinstvu u Baranji, ste\u010denomu carskom darovnicom za ratne zasluge. Naime, u velikom oslobodila\u010dkom ratu Habsbur\u0161ke Monarhije i ujedinjenih kr\u0161\u0107anskih snaga protiv Osmanskog Carstva, koji je zapo\u010deo porazom Turaka kod Be\u010da 1683., upravo je prin\u010deva pobjeda u Bitci kod Sente 1697. godine ozna\u010dila prekretnicu koja je omogu\u0107ila zavr\u0161etak rata i sklapanje Mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Zbog svojega pograni\u010dnog polo\u017eaja, sjedi\u0161te vlastelinstva u Bilju, smje\u0161teno u novopodignuti dvorac, moralo je biti utvr\u0111eno.<\/p>\n\n\n\n
Objavljivanje knjige potpomogli su Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske, Zaklada HAZU i Hrvatska zaklada za znanost.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n