Naklada Ljevak upravo je objavila hrvatsko izdanje knjige Dominique Kirchner Reill, \u201eRije\u010dka kriza. \u017divot nakon Habsbur\u0161ke Monarhije\u201c, koju je preveo Mi\u0161o Grundler, a uredio Sr\u0111an Grbi\u0107. O engleskom izvorniku ve\u0107 smo obavijestili na portalu.<\/p>\n\n\n\n
Neke su pri\u010de predobre da bi ostale neispri\u010dane. A Rijeka nakon Prvog svjetskog rata ubraja se u njih.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n O autorici:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dominique Kirchner Reill <\/strong>profesorica je povijesti na Sveu\u010dili\u0161tu u Miamiju. Njezinu prvu knjigu Nationalists Who Feared the Nation: Adriatic Multi-Nationalism in Habsburg Dalmatia, Trieste, and Venice<\/em> objavio je Stanford University Press 2012. godine, a za nju je dobila nagradu Center for Austrian Studies’ Book Award<\/em> i posebno priznanje nagrade Smith<\/em>. Knjiga The Fiume Crisis: Life in the Wake of the Habsburg Empire<\/em> objavljena je 2020. u izdanju Belknap Pressa Sveu\u010dili\u0161ta Harvard i dobila je posebno priznanje Jelavich Book Prize<\/em>. Tako\u0111er radi kao urednica niza knjiga Central European Studies<\/em> Sveu\u010dili\u0161ta Purdue<\/em>, izvr\u0161na je \u010dlanica Dru\u0161tva za talijanske povijesne studije, \u010dlanica odbora \u010dasopisa Contemporary European History<\/em>, potpredsjednica Srednjoeuropskog povijesnog dru\u0161tva i \u010dlanica odbora Instituta za austrijsko-ameri\u010dke studije Botstiber<\/em>.<\/p>\n\n\n\n O prevoditelju:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mi\u0161o Grundler (1988., Slatina) <\/strong>magistrirao je \u0161vedski i engleski jezik i knji\u017eevnost na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Prevodi sa \u0161vedskog, danskog, norve\u0161kog i engleskog jezika. Od 2011. godine radi kao prevoditelj na Hrvatskoj radioteleviziji, gdje prevodi serije i filmove. Od 2015. godine predaje na knji\u017eevnim i prevoditeljskim kolegijima kao vanjski suradnik na Katedri za skandinavistiku Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Bavi se i usmenim prevo\u0111enjem na knji\u017eevnim festivalima, kao i poslovima sudskog tuma\u010da. Dosad mu je objavljeno oko \u010detrdeset knji\u017eevnih prijevoda, uklju\u010duju\u0107i romane, zbirke poezije, publicisti\u010dku literaturu te kazali\u0161ne predstave. Me\u0111u prijevodima isti\u010du se djela Henrika Ibsena, Augusta Strindberga, Simona Strangera, Larsa Svendsena, Dorthe Nors i dr. Dobitnik je nagrade \u201eJosipTabak\u201d 2023. godine za prijevod sonetnog vijenca danske pjesnikinje Inger Christensen Dolina leptira<\/em>. \u010clan je Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnih prevodilaca, Dru\u0161tva hrvatskih audiovizualnih prevoditelja i Hrvatskog dru\u0161tva pisaca.<\/p>\n\n\n\n O uredniku:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sr\u0111an Grbi\u0107 <\/strong>diplomirao je povijest i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirao povijest me\u0111unarodnih odnosa na London School of Economics (LSE) u Londonu. Radio je kao istra\u017eiva\u010d za film Dianina lista<\/em>, autor priloga za popularno-znanstvenu emisiju Tre\u0107a povijest<\/em>, a od 2019. radi u Nakladi Ljevak kao savjetnik za izdava\u0161tvo, voditelj projekata i urednik.<\/p>\n\n\n\n Iz knjige:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Bo\u017ei\u0107 1920. nipo\u0161to nije bio uobi\u010dajen za gra\u0111ane Rijeke (Fiume), tog industrijskog, lu\u010dkog grada u sjeveroisto\u010dnom dijelu Jadranskoga mora. Ondje je ina\u010de u to doba vreva kulinarskih aktivnosti navodila posjetitelje da se upuste u beskrajne rasprave o tome \u010dije kulturno naslje\u0111e prevladava u gradu. Arome oraha i maka osvajale su djecu, koja su molila roditelje da im kupe jo\u0161 jednu orehnja\u010du, nastalu na ma\u0111arskoj tradiciji. Mesari su pripremali ve\u0107e zalihe mljevene junetine i svinjetine za svima omiljenu sarmu, koja se u to doba godine jede u Hrvatskoj i drugdje na Balkanu. Ribari su se razmetali ulovljenim tustim jeguljama, poznatim kao bisato, koje se kao specijalitet pripremaju na Jadranu i du\u017e talijanske obale. Gakanje gusaka kuharima je bilo znak da je njihovo glavno jelo na putu prema sredi\u0161tu grada, ba\u0161 na vrijeme da ih spare s kiselim kupusom. Vinari su uvijek pri ruci imali i \u0161eri za malu, ali samosvjesnu zajednicu Britanaca, koja je u\u017eivala u tradicionalnoj kapljici. Katoli\u010dki i protestantski Rije\u010dani u to su doba i\u0161li u nabavku u posljednji \u010das, kitili bo\u017ei\u0107na drvca, vje\u0161ali imelu, palili tamjan da istjeraju stare duhove iz svojih domova, pripremali badnjak, dijelili hranu i odje\u0107u potrebitima i u\u017eivali u golemim uprizorenjima \u017eivih jaslica u crkvama, u koje su mnogi odlazili na pono\u0107ku. I za otprilike pet posto gradske populacije koja je slavila Hanuku dva tjedna prije ili pravoslavni Bo\u017ei\u0107 dva tjedna poslije bilo je to razdoblje dobre zarade i razloga za slavlje. U vrijeme Bo\u017ei\u0107a rije\u010dki bi se mediteranski, srednjoeuropski, balkanski i trgova\u010dki orijentirani kulturni mozaik spojio u jednu osobito skladnu cjelinu.<\/p>\n\n\n\n (\u2026)<\/p>\n\n\n\n \u010citatelji \u0107e odmah primijetiti da, gdje god je to mogu\u0107e, navodim dob i zanimanje svake osobe spomenute u knjizi, od buntovnog \u0161kolarca, priproste \u010dista\u010dice, tjeskobnog pekara, spretne ku\u0107anice, o\u010dajnog umirovljenog lu\u010dkog radnika do guvernera Rije\u010dkog provizorija. Time \u017eelim pokazati kako je takva povijest utjecala na sve dobne skupine i dru\u0161tvene slojeve, a ne samo na ratne veterane i mlade pripadnike paravojnih snaga, koji uglavnom zauzimaju mjesta u ud\u017ebenicima povijesti poslijeratne Europe.<\/p>\n\n\n\n (\u2026)<\/p>\n\n\n\n Nagla\u0161avanje va\u017enosti kaosa koji je prevladavao u gospodarskim, pravnim, socijalnim, politi\u010dkim i kulturnim praksama europskih dr\u017eava sljednica nakon Prvog svjetskog rata poma\u017ee nam u pobijanju jednostavnih, linearnih narativa koji su iznjedrili manjkave verzije povijesti; u te smo se verzije povijesti predugo pouzdali, a po njima su fa\u0161izam i njegovo nasilje bili neminovne posljedice energija oslobo\u0111enih 1918. Ni\u0161ta nije bilo neizbje\u017eno; sve je bilo konstrukt vremena, mjesta i izbor\u00e2. Shva\u0107anje da jedna era nije zavr\u0161ila 1914., 1918., pa ni 1938. pro\u0161iruje na\u0161e razumijevanje postupaka mnogih Europljana u napetim desetlje\u0107ima 20-ih, 30-ih i 40-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Iz recenzija:<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201eIzvrsna knjiga, pametno zami\u0161ljena i lijepo napisana. S nevjerojatnim darom za otkrivanje fascinantnih pri\u010da lokalnih ljudi, koje potom koristi za rasvjetljavanje ve\u0107ih pitanja, Reill nas tjera da dubinski preispitamo kako razumijemo povijest neposrednog poslijeratnog razdoblja u Europi. Ovakva povijest odozdo preispituje ustajale nacionalisti\u010dke izvjesnosti i zorno prikazuje kako su zajednice radile na stvaranju vlastitih opcija u izazovnom poslijeratnom svijetu.\u201d<\/p>\n\n\n\n \u2013 Pieter Judson, autor knjige Povijest Habsbur\u0161kog Carstva<\/em><\/p>\n\n\n\n \u201eKombiniraju\u0107i talijanske i hrvatske izvore, Dominique Kirchner Reill nudi dubinsku interpretaciju Rije\u010dke krize koja proturje\u010di tradicionalnim tuma\u010denjima da je cijeli grad izme\u0111u 1919. i 1921. bio svojevrsni poligon za jednu od dviju ubojitih ideologija 20. stolje\u0107a obuzet D’Annunziovom karizmom.\u201d<\/p>\n\n\n\n \u2013 Michael Martens, dugogodi\u0161nji politi\u010dki dopisnik lista Frankfurter Allgemeine Zeitung<\/em><\/p>\n\n\n\n \u201eKnjiga Dominique Reill upozorava na va\u017enost spoznavanja alternativnih povijesnih puteva za razumijevanje tragedija dvadesetog stolje\u0107a. A svijet koji s njome o\u017eivljava sna\u017eno podsje\u0107a na jednu drugu vi\u0161enacionalnu tvorbu \u2013 Europsku uniju, koju danas poku\u0161avamo spasiti od krize. Rije\u010dani s po\u010detka dvadesetog stolje\u0107a, dra\u017eesnim arhaizmom Rikarda Lenca re\u010deno, bili su pravi Evropejci.\u201d<\/p>\n\n\n\n \u2013 Natka Badurina, izvanredna profesorica na Sveu\u010dili\u0161tu u Udinama<\/p>\n\n\n\n Prethodne obavijesti na portalu Historiografija.hr:<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Rijeka, najmanja poslijeratna dr\u017eava sljednica, savr\u0161ena je prilika za razotkrivanje napete, pragmati\u010dne drame \u017eivota na ru\u0161evinama jednog carstva. Izvla\u010denje jednog od najpoznatijih poslijeratnih nacionalisti\u010dkih revolta protiv Wilsonove diplomacije na povr\u0161inu podsje\u0107a nas na to da moramo biti oprezni kad pretpostavljamo da je politika koja se temeljila na nacionalnosti bila uzrok mnogim neda\u0107ama koje su sna\u0161le dr\u017eave sljednice. Povijest Rijeke daje nam za pravo da osporimo mnoge takve pretpostavke i na nov na\u010din analiziramo poslijeratnu povijest i proma\u0161aje koji \u0107e kao bauk opsjedati Europu u nadolaze\u0107im desetlje\u0107ima. No da bismo shvatili kako realnost \u017eivota nakon propasti dr\u017eava utje\u010de na na\u0161e shva\u0107anje Europe poslije Prvog svjetskog rata, moramo biti svjesni da su pri\u010de koje smo u\u010dili i prepri\u010davali gotovo stotinu godina zapravo prikrivale tu realnost. Tek tada mo\u0107i \u0107emo shvatiti koliko stvarna povijest ove \u017eari\u0161ne to\u010dke od grada u pitanje dovodi ne samo na\u0161e tuma\u010denje doga\u0111aja u Rijeci nego i doga\u0111anja diljem postimperijalne Europe.<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n