{"id":41714,"date":"2024-07-24T12:59:54","date_gmt":"2024-07-24T12:59:54","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=41714"},"modified":"2024-07-24T14:13:13","modified_gmt":"2024-07-24T14:13:13","slug":"razgovor-sa-slavicom-lukic-povijest-je-sastavni-dio-naseg-novinarskog-posla","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=41714","title":{"rendered":"Razgovor sa Slavicom Luki\u0107: Povijest je sastavni dio na\u0161eg novinarskog posla"},"content":{"rendered":"\n

U razgovoru s novinarkom Slavicom Luki\u0107<\/strong>, trenutno zaposlenom u Jutarnjem listu<\/em>, govorimo o vezi povijesti i novinarstva te o tome kako se povijest percipira u novinarskoj profesiji.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

S jedne strane, naj\u010de\u0161\u0107i povijesni izvori koje povjesni\u010dari koriste prilikom prou\u010davanja moderne i suvremene povijesti odnose se na novinske, tj. medijske izvore. Pritom su mediji \u010desto pod utjecajem politike, ali i burnih povijesnih doga\u0111anja. Osim toga, novinari (kao naposljetku i povjesni\u010dari) mogu sudjelovati u kreiranju i dekonstruiranju povijesnih, tj. nacionalnih mitova. Stoga na\u010dini na koje novinari pi\u0161u o nekim doga\u0111ajima ili predstavljaju povijesne teme postaju predmetom historiografskog prou\u010davanja.<\/p>\n\n\n\n

S druge strane, mnoge povijesne teme kojima se bave povjesni\u010dari prisutne su u javnom diskursu i javnim raspravama i polemikama te tako postaju dio djelokruga novinara. To se u Hrvatskoj primjerice odnosi na ratne devedesete godine, koje \u010dine va\u017ean udio u kulturi sje\u0107anja. Dio povjesni\u010dara stoga sura\u0111uje s medijima, \u0161to otvara pitanje odnosa akademske historiografije i javnosti. Zbog toga povijesna profesija neizbje\u017eno ima sna\u017enu poveznicu sa novinarskom profesijom, kao uostalom i politi\u010dkim zbivanjima.<\/p>\n\n\n\n

Iz tih razloga taj nerazdjeljivi odnos novinarstva i povijesti ulazi u interes javne povijesti, pokazuju\u0107i da je povijest doista \u201esvugdje oko nas\u201c, tj. u svim sferama javnog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Razgovor vodila Tita Mikula\u0161<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

1. Imate li osobni interes za povijest i historiografsku literaturu, susre\u0107ete li se s time?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Moram re\u0107i da nemam neki specifi\u010dan interes za povijest, ali naravno sa povije\u0161\u0107u se susre\u0107em jer\u00a0ona\u00a0ima svoje refleksije u doga\u0111ajima koje pratim, o kojima pi\u0161em, koje problematiziram. Ne mogu re\u0107i da posebno pratim povijesnu literaturu, vi\u0161e \u010ditam politolo\u0161ku literaturu i znanstvene \u010dlanke te publicistiku. No i ta literatura\u00a0u sebi neminovno sadr\u017ei refleksije na neke povijesne doga\u0111aje, odnosno povla\u010denja paralela izme\u0111u odre\u0111enih povijesnih i sada\u0161njih doga\u0111aja. Primjerice u odli\u010dnoj knjizi profesora politologije Dejana Jovi\u0107a, \u201eRat i mit\u201c koja se bavi recentnom povije\u0161\u0107u iz devedesetih, autor povla\u010di i paralele s ranijim povijesnim razdobljima. Ili u knjizi Umberta Eca \u201eRakovim korakom\u201c, koja je zbirka njegovih razmi\u0161ljanja, izlaganja i kolumni objavljenih u talijanskom tisku od 2000. do 2005. u doba uspona Silvija Berlusconija, na\u0107i \u0107ete \u010ditav niz refleksija na\u00a0 doga\u0111aje iz talijanske povijesti, naro\u010dito one izme\u0111u dva svjetska rata iz vremena vladavine Benita Mussolinija i drugih povijesnih razdoblja obilje\u017eenih elementima populizma. Dakle, povijest je itekako prisutna u nekim radovima koje \u010ditam koji nisu striktno povijesne naravi, ali ju je naravno nemogu\u0107e zaobi\u0107i jer je sastavni dio politolo\u0161kih i publicisti\u010dkih promi\u0161ljanja, kao i na\u0161eg svakodnevnog novinarskog posla.<\/p>\n\n\n\n

2. Kako i kada ste razvili taj interes za povijest?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prije svega kroz fakultetsko obrazovanje. Moj prvi studij je socijalna pedagogija na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, a nakon njegova svr\u0161etka upisala sam i apsolvirala studij novinarstva, a zatim sam na Fakultetu politi\u010dkih znanosti zavr\u0161ila poslijediplomski specijalisti\u010dki studij \u2013 komparativne politi\u010dke studije Srednje i jugoisto\u010dne Europe kojeg je utemeljila profesorica Mirjana Kasapovi\u0107. Interes za odre\u0111ene povijesne teme, odnosno utjecaj povijesnih doga\u0111aja i okolnosti na dana\u0161nja zbivanja bio je potaknut i mojim novinarskim radom.<\/p>\n\n\n\n

3. Koliko je po va\u0161em mi\u0161ljenju bitno poznavanje povijesti za rad u novinarstvu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Izuzetno je va\u017eno jer recentne procese ne mo\u017eemo razumjeti bez da znamo povijesni kontekst. Ne mo\u017eemo razumjeti djelovanje politi\u010dkih stranaka ako ne razumijemo povijest tih politi\u010dkih stranaka. Kod nas, u na\u0161em politi\u010dkom prostoru imamo i politi\u010dke stranke koje su postojale i djelovale u pojedinim razdobljima i prije uspostave hrvatske neovisnosti, primjerice izme\u0111u dva svjetska rata. Hrvatska selja\u010dka stranka jedna je od njih, devedesetih i ranih 2000-ih ta je stranka imala\u00a0odre\u0111enu ulogu u politi\u010dkim procesima, znatno ve\u0107u nego \u0161to ima danas. Recimo jako je va\u017eno poznavati povijest i \u201edje\u010dje bolesti\u201c zrelijih vi\u0161estrana\u010dkih demokracija nego \u0161to je Hrvatska, da bismo bolje razumjeli procese koji se danas kod nas u Hrvatskoj doga\u0111aju jer smo relativno mlado demokratsko dru\u0161tvo. Naravno, u mjeri u kojoj jesmo demokracija. Nemogu\u0107e je, primjerice, razumjeti recentne politi\u010dke doga\u0111aje i procese, kao \u0161to je ja\u010danje desnog populizma i desnih politi\u010dkih tendencija, ako nemamo predznanje o onome \u0161to se doga\u0111alo u Njema\u010dkoj ili Italiji izme\u0111u dva svjetska rata. Puno je lak\u0161e razumjeti procese ako imamo povijesni kontekst, a mislim da je bez poznavanja tih povijesnih procesa to nemogu\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

4. Mislite li da je problem op\u0107enito, sude\u0107i po va\u0161im kolegama i stanju novinarstva, nepoznavanje povijesti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Naravno, jako puno ovisi o temeljnom obrazovanju koje novinar ima. Kao \u0161to znate, novinari imaju razli\u010dite vrste obrazovanja, uglavnom su studirali na dru\u0161tveno- humanisti\u010dkim fakultetima, a neki od njih su diplomirali i povijest. Poznajem kolege koji su iznimno obrazovani i dobro se snalaze i u prepoznavanju, analizi i tuma\u010denju recentnih doga\u0111aja. Postoje naravno kolege koji nisu studirali novinarstvo nego\u00a0 sasvim druge studije, a i oni koji su do\u0161li sa studija novinarstva. Tu \u0107u se posebno osvrnuti na kolege s novinarstva jer je puno mladih kolega koji dolaze sa studija novinarstva i na\u017ealost moram re\u0107i da su ti novinarski studiji, bilo da je rije\u010d o onome na Fakultetu politi\u010dkih znanosti ili o privatnim fakultetima, poprili\u010dno li\u0161eni znanstvenih kolegija ne samo iz politologije koja im je nu\u017ena za razumijevanje procesa ako se bave dru\u0161tvenim i politi\u010dkim fenomenima, nego i povijesnih znanja. Programi novinarskih studija su se, od devedesetih na ovamo, mijenjali na na\u010din da su tzv. profesionalni ili zanatski predmeti potiskivali predmete iz op\u0107e kulture \u0161to mi se \u010dini lo\u0161e jer zanat je ne\u0161to \u0161to se mo\u017ee savladati i u praksi, ali nekakve rupe iz op\u0107e kulture koje \u010dovjek treba dobiti tijekom studija te\u0161ko se kasnije nadokna\u0111uju. Ne mislim da novinari imaju neka zavidna znanja op\u0107enito govore\u0107i iz povijesti i \u010dini mi se da je to manjak. Ponekad i kod sebe, koja nisam studirala povijest, osjetim taj manjak, ali ako kao novinar imate neki teorijski okvir onda po prilici mo\u017eete prepoznati koja znanja i informacije vam nedostaju i gdje ih mo\u017eete\u00a0prona\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

5. Kada se na\u0111ete u takvoj situaciji da trebate popuniti teorijski okvir i s takvim novinarskim temama koje se\u017eu u povijesna zbivanja, kakvu historiografsku literaturu konzultirate? Jesu li to historiografski \u010dlanci, knjige, enciklopedije, web-enciklopedije, digitalne zbirke \u010dlanaka\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Koristim najrazli\u010ditije vrste izvora, a ako govorimo o recentnijoj povijesti \u2013 mislim na doga\u0111aje iz devedesetih \u2013 znam zaviriti i u arhiv Ha\u0161kog suda koji je vrlo opse\u017ean i dragocjen. Tu su presude Ha\u0161koga suda s podru\u010dja biv\u0161e Jugoslavije koje su javno dostupne online s obiljem dokumenata, iskaza svjedoka, iskaza eksperata pred tim sudom\u2026 Znam \u010desto zaviriti u bazu podataka Hr\u010dak gdje mogu na\u0107i i povijesne \u010dlanke i recentnija istra\u017eivanja na na\u0161em podru\u010dju. Naravno, postoje razli\u010dite baze podataka koje se mogu koristiti online ili neku recentnu knjigu ili neku knjigu koja je ranije izdana onda naru\u010dim ili kupim u knji\u017earama. Koristim naravno i na\u0161u, Vjesnikovu arhivu koja je vrlo, vrlo bogata i dragocjena arhiva, ali na\u017ealost u HDA je jo\u0161 nisu digitalizirali \u0161to predstavlja ogroman problem jer nije lako dostupna i lako pretra\u017eiva. To je ina\u010de vrlo vrijedna arhivska gra\u0111a prema kojoj se kod nas kulturne institucije koje bi trebale biti zadu\u017eene za digitalizaciju i njeno financiranje ne odnose osobito odgovorno. Znam da je dio sa\u010duvan u NSB-u, ali znam da to nije lako pregledavati. Svakako, vrsta literature i izvora koje u pripremi teme koristim uvijek ovisi o temi o koju istra\u017eujem ili pripremam.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

6. Kada se prisje\u0107ate svoga rada, koji biste teme izdvojili a da su vezane za povijesne teme?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Najzanimljivije teme koje su mo\u017eda doista vezane uz neka konkretna povijesna razdoblja su teme istra\u017eivanja ratnih zlo\u010dina. U jednom dijelu svoje novinarske karijere, najintenzivnije krajem devedesetih i po\u010detkom dvijetisu\u0107itih, bavila sam se tim temama. Dakle, to su zlo\u010dini po\u010dinjeni na podru\u010dju Hrvatske i dijelom ratni zlo\u010dini na podru\u010dju Bosne i Hercegovine. Razumijevanje i istra\u017eivanje te tematike i simbola koji se i danas isti\u010du zahtijeva neka povijesna znanja izme\u0111u dva rata, iz Drugog svjetskog rata. Dosta sam se bavila onime \u0161to se tijekom ratnih godina doga\u0111alo u Hrvatskoj, ali ne samo u Hrvatskoj ve\u0107 u svim dr\u017eavama biv\u0161e Jugoslavije koje su bile zahva\u0107ene ratom. Teme koje su na\u017ealost najvi\u0161e tabuizirane su zlo\u010dini koji su po\u010dinjeni \u201es na\u0161e strane\u201c, tj. zlo\u010dini koje su po\u010dinili pripadnici hrvatske vojske i policije prije svega nad srpskom manjinom. Taj \u00a0problem je tokom devedesetih bio dugo tabuiziran i negiralo se da uop\u0107e postoji. Devedesetih su takve teme istra\u017eivali tek pojedini mediji poput Feral Tribunea<\/em> ili pojedinih novinara u Globusu<\/em> i Nacionalu<\/em>. Po\u010detkom dvijetisu\u0107itih je to pitanje jednim dijelom detabuizirano prvenstveno zbog istraga koje je pokretalo haa\u0161ko tu\u017eiteljstvo, a zatim i hrvatsko Dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo pod pritiskom me\u0111unarodne zajednice jer je istra\u017eivanje \u00a0i procesuiranje ratnih zlo\u010dina bio jedan od klju\u010dnih uvjeta za zatvaranje poglavlja 23 Pravosu\u0111e i temeljna prava u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji. Dakle, najvi\u0161e sam se povijesnim kontekstom i refleksijama te povijesti iz Drugog svjetskog rata na ratove devedesetih bavila kroz istra\u017eivanje tematike ratnih zlo\u010dina kao i kroz problematiziranje na\u010dina na koji su se hrvatska politika i hrvatska tijela kaznenog progona odnosila prema fenomenu ratnih zlo\u010dina.<\/p>\n\n\n\n

Posebno je ta tema zanimljiva u Bosni i Hercegovini \u2013 tamo se problem mno\u017ei sa tri s obzirom da imamo slo\u017eeniji etni\u010dki i vjerski kontekst: bo\u0161nja\u010dki, srpski i hrvatski. Tu je posebno zanimljiva  praksa Me\u0111unarodnog suda u Haagu jer je ve\u0107ina velikih i zahtjevnih procesa za ratne zlo\u010dine vo\u0111ena pod tim sudom. Da bi novinar razumio kako je do tih zlo\u010dina do\u0161lo i kojim strahovima i predrasudama su se sukobi, strah od drugoga pa time i zlo\u010dini \u201ehranili\u201c, va\u017eno je poznavati povijesni kontekst izme\u0111u triju vjerskih i me\u0111uetni\u010dkih zajednica.<\/p>\n\n\n\n

7. Kako biste opisali odnos povijesti i novinarstva u javnom prostoru Hrvatske?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Povijest i novinarstvo su zapravo dva podru\u010dja za koja vrijedi zakon spojenih posuda. Novinarstvo koristi povijesne \u010dinjenice i povijesna znanja kako bi protuma\u010dilo, ili barem poku\u0161alo protuma\u010diti aktualne doga\u0111aje i dru\u0161tvene i politi\u010dke procese, a s druge strane novinarstvo ispisuje povijest jer kada se povjesni\u010dari kroz pedeset, sto godina budu bavili razdobljem u kojem mi \u017eivimo, naravno da \u0107e im jedni od va\u017enijih izvora biti novinarski tekstovi, tekstovi na portalima, televizijski prilozi, dakle medijski izvje\u0161taji. Tako da je taj odnos dvostran. Znanje i povijesne \u010dinjenice omogu\u0107uju nam da razumijemo, kontekstualiziramo i pi\u0161emo o recentnim doga\u0111ajima, a istodobno je to \u0161to pi\u0161emo, nadam se, nekakav izvor budu\u0107im istra\u017eiva\u010dima ne samo povjesni\u010darima, nego i politolozima i raznim  drugim istra\u017eiva\u010dima iz podru\u010dja dru\u0161tvenih znanosti.<\/p>\n\n\n\n

8.<\/strong> Koliku ulogu novinari imaju u kreiranju nacionalnih ili povijesnih mitova, ali i op\u0107enito koliko utje\u010du na kulturu sje\u0107anja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Novinari, naravno, jako utje\u010du i na konstruiranje i na dekonstruiranje povijesnih mitova. Rekla bih da u razdoblju rata i pora\u0107a, na\u017ealost, vi\u0161e sudjeluju u konstruiranju mitova, nego njihovu dekonstruiranju. Novinari u ratovima, u fazama sna\u017enih polarizacija i pora\u0107u u ve\u0107ini slijede vladaju\u0107e politike dr\u017eava u kojima \u017eive. Ka\u017eem da to \u010dine u ve\u0107ini, jer naravno da ima i \u010dasnih iznimki, novinara koji se opiru stereotipima, gradnji mitova koji se temelje na neto\u010dnim i pogre\u0161nim premisama, ali mediji su barem na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije puno sna\u017enije sudjelovali u formiranju ratnih mitova i stereotipa nego u njihovoj dekonstrukciji. Kad govorimo o kulturi sje\u0107anja, mislim da dan-danas mediji dominantno podr\u017eavaju te nacionalne stereotipe, nacionalne mitove nego \u0161to doprinose kulturi sje\u0107anja. Zapravo vidimo da mediji na neki na\u010din odra\u017eavaju dominantan politi\u010dki stav. Recimo kad gledamo Hrvatsku, dr\u017eavu u kojoj \u017eivimo, dominantan je stav da se bespogovorno slave velike vojne pobjede i da se obilje\u017eavanje obljetnica tih pobjeda koristi za sotoniziranje onih drugih koje se isklju\u010divo ocrtava kao agresore.  U javnom diskursu i ve\u0107ini hrvatskih medija jo\u0161 uvijek nema prostora da se \u010duje i druga\u010diji glas, glas srpskih civila koji su u akciji Oluja masovno napustila Hrvatsku da bi se godinama kasnije jedan mali dio njih uz velike prepreke vra\u0107ao trpe\u0107i etiketu \u201eostataka pora\u017eenih snaga\u201c. U javnosti, u medijima ne daje se prostora za njihov do\u017eivljaj te akcije i njezinih posljedica, iako, teorijski gledano, oni imaju pravo na svoj pogled.  U na\u0161im medijima, prigodom obilje\u017eavanja obljetnica hrvatskih vojnih pobjeda, vrlo rijetko \u0107emo \u010duti tu drugu, njihovu perspektivu. U javnom narativu koji preovla\u0111uje u medijima i slu\u017ebenoj politici, ti drugi su jednostavno svrstani u kategoriju pora\u017eene agresorske snage.<\/p>\n\n\n\n

Dakle mediji ne doprinose legitimiranju stava da, nakon ratova i situacija koje su antagoniziraju\u0107e, ne moramo svi imati isti pogled na neke klju\u010dne povijesne\u00a0doga\u0111aje. Ja mislim da bi demokratska dru\u0161tva trebala biti kadra podnijeti razli\u010dite do\u017eivljaje jednog te istog povijesnog doga\u0111aja. U na\u0161im medijima ne vidim nikakav doprinos tom pristupu da primjerice netko vojno-redarstvenu akciju Oluja ne mora nu\u017eno vidjeti isklju\u010divo i samo kao briljantnu pobjedu Hrvatske vojske, ve\u0107 da na taj doga\u0111aj gleda i kao na mu\u010dnu epizodu gubitka doma, zavi\u010daja, mo\u017eda i dijela obitelji, izbjegli\u0161tva, ne\u010deg \u0161to je trajno obilje\u017eilo njegov \u017eivot.\u00a0 Ne vidim da su mediji otvoreni prema perspektivi drugoga. Niti su mediji u Hrvatskoj otvoreni\u00a0 za pri\u010de izbjeglih hrvatskih Srba \u2013 povratnika o Oluji niti su mediji u Srbiji otvoreni za suo\u010davanje s razlozima koji su doveli do te akcije.<\/p>\n\n\n\n

9. Mislite li da ste vi, svojim radom, utjecali na kreiranje ili dekonstruiranje nacionalnih, tj. povijesnih mitova?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mislim da sam svojim radom, ovisno o fazama svog profesionalnog \u017eivota,\u00a0 pridonosila i konstruiranju i dekonstruiranju nacionalnog mita. Sre\u0107om ova prva faza trajala je puno kra\u0107e od ove druge. Kad sam bila mlada novinarka, moji profesionalni po\u010deci vezani su za Hrvatsku televiziju, stjecajem okolnosti po\u010dela sam u informativnom programu HTV-a raditi u sije\u010dnju 1991. godine, a nekoliko mjeseci kasnije izbili su ratni sukobi i bila sam kao ratni reporter upu\u0107ena na rati\u0161ta. Dominantan diskurs i isklju\u010divi diskurs izvje\u0161tavanja na Hrvatskoj televiziji je bio jednostrana, crno-bijela slika. Postojali su agresori, zlo\u010dinci i \u017ertve. Agresori su bili Srbija, JNA i pripadnici srpskog naroda u tzv. SAO Krajini, a \u017ertve su bili Hrvati. U toj crno-bijeloj slici nije bilo mjesta za nijanse \u2013 za vijesti da su se unutar toga sukoba\u00a0doga\u0111ali i neki zlo\u010dini nad srpskim civilnim stanovni\u0161tvom koje je \u017eivjelo u Gospi\u0107u, Sisku, Osijeku, Karlovcu, dakle po gradovima i podru\u010djima pod kontrolom hrvatske vlasti, da su se doga\u0111ala miniranja srpskih ku\u0107a na \u0161irokom podru\u010dju Bjelovara, Karlovca i drugdje, ku\u0107a u kojima su \u017eivjeli gra\u0111ani srpske nacionalnosti koji su lojalni hrvatskoj dr\u017eavi, da su se doga\u0111ali Mer\u010depovi odredi koji su odvodili, mu\u010dili i ubijali te civile\u2026 Recimo, u toj prvoj fazi novinarske karijere dok sam radila na Hrvatskoj televiziji o tome nisam izvje\u0161tavala jer takve informacije ure\u0111iva\u010dka politika nije dopu\u0161tala, pa ako si kao novinar \u017eelio opstati na takvom mediju i raditi morao si plesati po taktovima ure\u0111iva\u010dke politike njegova vodstva. Tako da mogu re\u0107i da sam u toj ranoj profesionalnoj fazi i sama doprinosila konstruiranju nacionalnog mita. \u00a0U svoju obranu mogu re\u0107i to da sam vrlo rano shvatila da moram tra\u017eiti izlaz iz te situacije i u drugoj polovici ratne 1992. pre\u0161la sam u novoosnovano zagreba\u010dko dopisni\u0161tvo Slobodne Dalmacije<\/em> u vrijeme dok je taj list jo\u0161 bio u vlasni\u0161tvu novinara i pod uredni\u0161tvom Jo\u0161ka Kulu\u0161i\u0107a koji je ratnim prilikama usprkos njegovao ure\u0111iva\u010dku politiku kriti\u010dku prema potezima vlasti, a stranice tih novina otvarao i za pri\u010de o stradanju srpskih civila po gradovima, prvim privatizacijskim otima\u010dinama, i sli\u010dno. Me\u0111utim, to razdoblje novinarske slobode u Slobodnoj Dalmaciji<\/em> potrajalo je kratko, 1993. godine HDZ-ova ju je vlast isporu\u010dila svom bliskom \u201epoduzetniku\u201c Miroslavu Kutli, ure\u0111iva\u010dka politika se preko no\u0107i promijenila i ponovo se moralo \u0161utjeti o za vlast neugodnim temama.\u00a0 Sve do 1996. godine dok nisam pre\u0161la u Tjednik<\/em>, to je bio tjedni list kojeg je financirao Soro\u0161, nisam imala profesionalnu neovisnost pa time nisam mogla ni sudjelovati u dekonstruiranju mitova. Me\u0111utim u Tjedniku<\/em> smo mogli slobodno pisati i o temama ratnih zlo\u010dina po\u010dinjenih s hrvatske strane, miniranjima ku\u0107a lojalnih Srba koji su \u017eivjeli na podru\u010dju pod kontrolom hrvatske vlasti. Nastavila sam se tim temama baviti i kad sam 1998. pre\u0161la u tjednik Globus<\/em>, a u nekoj mjeri i nakon prelaska u Jutarnji list<\/em> 2010.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, sudjelovanje novinara kako u konstruiranju tako i dekonstruiranju povijesnih mitova nije definirano samo njihovom slobodnom voljom i profesionalnim interesima ve\u0107 zna\u010dajno ovisi i o ure\u0111iva\u010dkoj politici medija za koji radi.<\/p>\n\n\n\n

10. Radili ste i za Glas Amerike, kakve ste razlike osjetili s obzirom na doma\u0107e medije, u ovom kontekstu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, paralelno uz anga\u017eman u hrvatskim medijima, radila sam i za Radio Glas Amerike od 1995. do kraja 2011. godine. To su bili radijski izvje\u0161taji, osvrti, analize i intervjui, a ono \u0161to je karakteriziralo rad za tu medijski ku\u0107u je uredni\u010dki pristup koji je jako uva\u017eavao novinarsku inicijativu. Teme koje bih predlagala urednicima oni su u pravilu i prihva\u0107ali, a taj medij je dosta pa\u017enje posve\u0107ivao i temama ratnih zlo\u010dina i op\u0107enito temama koje su bile zanemarene u hrvatskim mainstream medijima. Glas Amerike mi je pru\u017eao ve\u0107i stupanj slobode od ve\u0107ine hrvatskih medija za koje sam radila.<\/p>\n\n\n\n

11. Kakve su reakcije va\u0161ih \u010ditatelja ili gledatelja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Krajem devedesetih su se i u mainstream medijima poput Tjednika<\/em>, Nacionala<\/em> ili Globusa<\/em> teme ratnih zlo\u010dina po\u010dele otvarati intenzivnije nego \u0161to je to bilo u ratnim godinama. Reakcije javnosti koja je otvaranje takvih tema odobravala ba\u0161 i nismo dobivali. Uglavnom su stizale reakcije javnosti koja nije odobravala otvaranje tih tema.\u00a0 Bila su to prijete\u0107a pisma ili telefonski pozivi u redakcije u kojima su kolege i mene koji su se bavili temama ratnih zlo\u010dina vrije\u0111ali, prijetili, etiketirali nas kao \u201e\u010detnike\u201c, \u201emrzitelje Hrvatske\u201c, \u201esrpske kurve\u201c i sli\u010dno. \u0160irenjem upotrebe interneta, prijetnje su po\u010dele stizati i elektronskom po\u0161tom.\u00a0 Takva reakcija jednog dijela javnosti na\u017ealost postoji i danas. Pozitivne reakcije \u0107emo do\u017eivjeti u nekim osobnim kontaktima kad \u0107e vam netko re\u0107i \u201ehvala vam \u0161to ste napisali taj tekst\u201c ili \u201eto je bilo jako hrabro\u201c, ali to se doga\u0111a u osobnom\u00a0 kontaktu o\u010di u o\u010di, ne i javno. Jedan od oblika reakcija su i sudske tu\u017ebe osoba koje u svojim tekstovima novinari prozovu za ratne zlo\u010dine. \u010ce\u0161\u0107e tu\u017ee nakladnika i tra\u017ee naknade za du\u0161evne boli, nego \u0161to kazneno gone novinara. Zbog mojih tekstova je primjerice nakladnika Jutarnjeg lista <\/em>tu\u017eio Tomislav Mer\u010dep koji je kasnije pravomo\u0107no osu\u0111en za ratne zlo\u010dine nad srpskim civilima. Zbog mog je teksta nakladnika Jutarnjeg lista<\/em> tu\u017eio i general HVO-a Zlatan Ivo Jeli\u0107 koji je iz ruku hrvatskog predsjednika Zorana Milanovi\u0107a primio odlikovanje namijenjeno jedinici HVO-a \u010diji je Jeli\u0107 bio zapovjednik zbog njezinog doprinosa u osloba\u0111anju hrvatskog teritorija. Dodjela toga odlikovanja bila mi je povod da napi\u0161em tekst o tome da je Jeli\u0107 pobjegao iz BiH u Hrvatsku nekoliko dana prije nego je Tu\u017eiteljstvo BiH protiv njega podignulo optu\u017enicu zbog te\u0161kih ratnih zlo\u010dina po\u010dinjenih po njegovu nalogu protiv bo\u0161nja\u010dkih civila u Hercegovini. U tekstu sam navela podatke o njegovoj odgovornosti za ratne zlo\u010dine navedene u presudi Ha\u0161kog suda \u0161estorici visokopozicioniranih Hrvata u BiH, poznatoj kao Prli\u0107 i ostali. Vrlo jasno se u fusnotama te presude navodi Jeli\u0107eva uloga u slanju zato\u010denih bo\u0161nja\u010dkih civila kao \u017eivog \u0161tita na crtu razgrani\u010denja gdje su civili kori\u0161teni za kopanja rovova, a znatan broj ih je pri tome bio ubijen ili te\u0161ko ranjen hitcima ispaljenim sa srpskih polo\u017eaja. Me\u0111utim, Ha\u0161ki sud je su\u0111enja \u010dasnicima ni\u017eeg ranga prepustio nacionalnim pravosu\u0111ima. U tekstu je obja\u0161njen i na\u010din na koji dr\u017eavljani BiH optu\u017eeni za ratne zlo\u010dine koriste dvojno hrvatsko dr\u017eavljanstvo da pobjegnu u Hrvatsku i izbjegnu kazneni progon. On je na to reagirao tu\u017ebom, ja sam na sudu dala iskaz kao autorica teksta, a su\u0111enje koliko mi je poznato jo\u0161 nije pravomo\u0107no okon\u010dano. Tu\u017ebe i prijetnje nisu ugodne posljedice s kojima se suo\u010davamo, a to je jedan od razloga iz kojih se novinari mahom klone tih tema te zadnjih godina opada interes za tom vrstom tema koje su i dalje va\u017ene za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u, no prije svega manjka uredni\u010dkog interesa za njih.<\/p>\n\n\n\n

12. Imate li ne\u0161to \u0161to biste voljeli poru\u010diti mladim novinarima, ali i mladim povjesni\u010darima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Novinari bi trebali imati znanje o povijesnom kontekstu, naro\u010dito poznavanje doga\u0111anja 20. stolje\u0107a. Rekla bih da nas povijesna zbivanja iz pro\u0161log stolje\u0107a sna\u017eno odre\u0111uju i danas u 21. stolje\u0107u. Dakle, obrazovanje, obrazovanje, obrazovanje. Novinarstvo zapravo podrazumijeva jedan permanentan oblik obrazovanja, ali je jako va\u017eno vrijeme studiranja, fokusiranost na studij,\u00a0jer studij pru\u017ea intelektualni temelj, a sve poslije je nadogradnja. Ako propustite temeljit i studiozan rad na sebi u studentskim danima, to se kasnije te\u0161ko nadokna\u0111uje. Po mom bi mi\u0161ljenju u novinarsku profesiju trebali ulaziti mladi ljudi sa dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih studija koji imaju \u0161iroko obrazovanje i \u0161irok spektar interesa jer u novinarstvu te\u0161ko opstajete ako imate interesa samo za jedno podru\u010dje. \u0160to se povjesni\u010dara ti\u010de mislim da je uz njihov znanstveni i predava\u010dki anga\u017eman jako bitan i njihov odnos prema javnosti, njihov \u0161iri javni anga\u017eman. Javni anga\u017eman povjesni\u010dara koji se odgovorno i po\u0161teno odnose prema povijesnim \u010dinjenicama je va\u017ena brana poku\u0161ajima krivotvorenja povijesnih \u010dinjenica, brana povijesnom revizionizmu i politi\u010dkoj zloupotrebi povijesti. \u010cini mi se da u Hrvatskoj i nemamo \u0161irok krug povjesni\u010dara koji su spremni istupati javno i komentirati odre\u0111ene doga\u0111aje. Imamo manje-vi\u0161e uvijek isti, uski krug povjesni\u010dara koji su u \u0161irem javnom prostoru, kao \u0161to je profesor Tvrtko Jakovina, profesor Ivo Goldstein ili profesor Hrvoje Klasi\u0107. To su uglavnom povjesni\u010dari koji se bave 20. stolje\u0107em i novijom hrvatskom povije\u0161\u0107u koji svojim znanstvenim radom, ali\u00a0 i javim istupima daju va\u017ean doprinos suzbijanju mitova, pre\u0161u\u0107ivanju va\u017enih povijesnih \u010dinjenica i povijesnom revizionizmu. Ali u javnom prostoru imamo na\u017ealost i krug povjesni\u010dara poput Josipa Jur\u010devi\u0107a koji su skloni povijesnom revizionizmu i zloupotrebi povijesti u dnevno-politi\u010dke svrhe. Generalno gledano, rekla bih da je povjesni\u010darska struka, pri \u010demu ne mislim na Jur\u010devi\u0107a i sli\u010dne, u \u0161irem javnom prostoru dosta tiha, a mislim da bi trebala biti prisutnija, glasnija i jasnija, pogotovo u suzbijanju opasnog povijesnog revizionizma.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Razgovor je vo\u0111en u sklopu prakti\u010dnog projektnog rada na izbornom kolegiju \u201eJavna povijest\u201c koji predaje Branimir Jankovi\u0107 na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jedan je u seriji planiranih razgovora s novinarima i novinarkama u \u010dijem su fokusu (javno)povijesne teme.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[14,4],"tags":[],"class_list":["post-41714","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-intervjui","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41714","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41714"}],"version-history":[{"count":35,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41714\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41749,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41714\/revisions\/41749"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41714"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41714"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41714"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}