{"id":41449,"date":"2024-07-04T22:06:30","date_gmt":"2024-07-04T22:06:30","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=41449"},"modified":"2024-07-04T22:31:58","modified_gmt":"2024-07-04T22:31:58","slug":"jure-vujic-peticija-francuskih-povjesnicara-u-listu-le-monde-koja-poziva-na-glasanje-protiv-francuske-krajnje-desnice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=41449","title":{"rendered":"Jure Vuji\u0107: O peticiji francuskih povjesni\u010dara u listu \u201eLe Monde\u201c koja poziva na glasanje protiv francuske krajnje desnice"},"content":{"rendered":"\n

Nakon \u0161to je stranka Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen pobijedila u prvom krugu francuskih parlamentarnih izbora, te u kontekstu neizvjesnih kona\u010dnih rezultata drugoga izbornog kruga, koji \u0107e ovisiti o izbornim savezima, francusko dru\u0161tvo kao i politi\u010dka i intelektualna scena dodatno se ideolo\u0161ki polarizira i zao\u0161trava. Pogotovo kada je centristi\u010dki blok makronista pozvao na sveop\u0107e okupljanje protiv stranke RN Marine le Pen de facto<\/em> stupaju\u0107i u izbornom savezu sa strankom LFI Jean-Luca M\u00e9lenchona, stranke ekstremne ljevice poznate po svojim antirepublikanskim i antisemitskim stajali\u0161tima. U tom kontekstu, raste i memorijalna polarizacija dru\u0161tva i unutar same akademske zajednice (ve\u0107ina je francuskih sveu\u010dili\u0161ta pozvala na glasanje protiv stranke Marine le Pen i \u201epovratka tzv. fa\u0161izma\u201c).<\/p>\n\n\n\n

Naime, u peticiji lista Le Monde<\/a><\/em> (1. srpnja 2024), tisu\u0107u povjesni\u010dara, predvo\u0111enih istra\u017eiva\u010dima i akademicima poznatim po svojim lijevim politi\u010dkim i svjetonazorskim uvjerenjima, me\u0111u kojima su Patrick Boucheron, Antoine Lilti, Pierre Nora, Mona Ozouf i Michelle Perrot, kao i Arlette Farge, Laurent Joly, Mathilde Larr\u00e8re, G\u00e9rard Noiriel, Pierre Rosanvallon, Benjamin Stora, Annette Wieviorka i Thomas Piketty, pozvali su na glasovanje protiv Nacionalnog okupljanja, daju\u0107i poticaj da se \u201eglasuje u svakoj izbornoj jedinici kako bi se pobijedio RN kandidat\u201c u nedjelju u drugom krugu parlamentarnih izbora. U tribini se isti\u010de kako \u201eFrancuska ne smije okrenuti le\u0111a svojoj povijesti. Do sada je ekstremna desnica do\u0161la na vlast samo u povijesnom kontekstu vojnog poraza i strane okupacije 1940. godine\u201d, te da se ne smije pomiriti s novim porazom, onim vrijednostima koje su od 1789. godine utemeljile francuski politi\u010dki pakt i nacionalnu solidarnost\u201c. Potpisnici ove peticije opisuju\u00a0 stranku Nacionalno okupljanje kao \u201enasljednika Nacionalne fronte, koju su 1972. osnovali nostalgi\u010dari Vichyjevskog re\u017eima i francuskog Al\u017eira\u201c, koja je \u201etako sastavni dio povijesti francuske ekstremne desnice, oblikovane ksenofobnim nacionalizmom i rasizmom, kroz antisemitizam, nasilje i prezir prema parlamentarnoj demokraciji”.<\/p>\n\n\n\n

Kriti\u010dari navedene peticije ukazuju na tzv. skandaloznu pristranost lijevih povjesni\u010dara koji zagovaraju savez s ekstremnom ljevicom koja se danas javno deklarira anticionisti\u010dkom \u0161ire\u0107i antisemitizam u Francuskoj i antirepublikanskom koja promigrantskom retorikom zagovara savez s islamistima i ukidanje granica, kao i \u201erazoru\u017eanje policije\u201c. S druge strane, takva peticija povjesni\u010dara nije nai\u0161la na op\u0107i konsenzus akademske zajednice i svih francuskih povjesni\u010dara. Naime, iako to neki analiti\u010dari smatraju paradoksalnim, povjesni\u010dar i poznati \u201elovac na biv\u0161e naciste\u201c Serge Klarsfeld izjavio je da \u0107e glasati \u201ebez oklijevanja\u201c za stranku RN u slu\u010daju dvoboja s Novom narodnom frontom, uvelike povezanom sa strankom krajnje ljevice La France insoumise<\/em>, u drugom krugu prijevremenih parlamentarnih izbora. \u201eO\u010dito postoji egzistencijalna opasnost za \u017didove u tome \u0161to je Nacionalni skup na vlasti\u201d, upozorio je 17. lipnja 2024. na franceinfo<\/em> Samuel Lejoyeux, predsjednik Unije \u017eidovskih studenata Francuske, naglasiv\u0161i kako se francuska ljevica (a i djelomi\u010dno centristi\u010dki savez makronista) udru\u017euje s \u201eantisemitima\u201c radikalne ljevice LFI-a. Klarsfeld je tako\u0111er naglasio da krajnja lijeva stranka LFI okuplja militantne propalestinske prista\u0161e s \u201eantisemitskim konotacijama\u201c, dok stranka Nacionalno okupljanje \u201epodr\u017eava Izrael i \u017eidovski narod\u201c. U tom smjeru je istaknuo<\/a> kako \u201eMarine Le Pen je \u0161efica stranke koja podr\u017eava Izrael i podr\u017eava \u017didove, tako da savjetujem onima koji \u0107e se suo\u010diti s izborom izme\u0111u krajnje ljevice i onoga \u0161to je nekada bila krajnja desnica, a \u0161to je\u00a0sada populisti\u010dka stranka, da glasaju za desnicu\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Povijesni prijepori<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nepobitna je \u010dinjenica da je francuska krajnja desnica povijesno, od doba afere Dreyfus (iz 1894. godine), bila antisemitski orijentirana, me\u0111utim brojni su se francuski lijevi politi\u010dari nakon stupanja na vlast nacista u Njema\u010dkoj okrenuli od pacifizma i brzo su prigrlili kolaboracionizam. Me\u0111u njima Marcel D\u00e9at, \u010dlan socijalisti\u010dke stranke tada\u0161njeg SFIO-a, koji se distancira od stranke i od L\u00e9ona Bluma, \u010diju ekonomsku viziju ne dijeli. Ali i Jacques Doriot, istaknuti vo\u0111a komunisti\u010dke stranke i tribun, gradona\u010delnik Saint-Denisa, koji je nakon isklju\u010denja iz Francuske komunisti\u010dke stranke PC-a napustio sve ideolo\u0161ke poveznice sa marksizmom. Uvijek nestrpljivi da izbjegnu novi rat, francuski i engleski vo\u0111e pristali su potpisati M\u00fcnchenski sporazum u rujnu 1938. Socijalisti\u010dki SFIO je bio rastrgan izme\u0111u prista\u0161a mira pod svaku cijenu i onih koji su sada razmi\u0161ljali o nacionalnoj obrani. Prema povjesni\u010daru Pascalu Oryju, \u201eveliki dio francuskih lijevih politi\u010dara Tre\u0107e Republike sastao se u Vichyju 10. srpnja 1940. nakon ulaska njema\u010dke vojske u Pariz, i izglasao pune ovlasti mar\u0161alu P\u00e9tainu. Jacques Duclos, vo\u0111a Francuske komunisti\u010dke stranke, podijelio je otvoreno pismo pozivaju\u0107i francusku vladu da hitno pokrene mirovne pregovore s nacisti\u010dkom Njema\u010dkom, s kojom je Francuska bila u ratu od 2. listopada, \u0161to je dovelo do osude 44 komunisti\u010dka zastupnika u o\u017eujku 1940.\u201c <\/p>\n\n\n\n

Stephane Courtois, autor knjige Crna knjiga komunizma<\/em>, tako\u0111er isti\u010de kako je \u201e26. rujna 1939. Vlada Republike koju je vodio vo\u0111a Narodne fronte \u2014 g. Daladier\u00a0 zabranila tada\u0161nju francusku komunisti\u010dku partiju jer je odobrila savez izme\u0111u Hitlera i Staljina (Pakt Molotov\u2013Ribbentrop) sklopljen 23. kolovoza 1939. i koji je urodio plodom 1. rujna, do njema\u010dkog napada na Poljsku i posebno, 17. rujna, do invazije Poljske od strane SSSR-a.\u201c Zapravo je francuska komunisti\u010dka stranka krenula u aktivan otpor okupatoru tek u lipnju 1941. Sve to ne umanjuje \u017ertvu komunisti\u010dkih aktivista izme\u0111u 1941. i 1944., ali komunisti\u010dka krajnja ljevica uglavnom je bila odsutna iz borbe protiv nacisti\u010dke Njema\u010dke izme\u0111u rujna 1939. i lipnja 1941. Brojni su ljevi\u010darski politi\u010dari \u2013 radikali, socijalisti \u2013 izglasali pune ovlasti mar\u0161alu P\u00e9tainu i sudjelovali u njegovom Nacionalnom vije\u0107u, kada nisu bili aktivni kolaboracionisti, posebice oni koje su nazivali neosocijalistima.<\/p>\n\n\n\n

Ekstremni centar?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U manje od 30 godina, \u010dini se da je izborna strategija \u201esanitarnog kordona\u201d postavljenog protiv \u201ekrajnje desne\u201c stranke s vremenom znatno oslabila, jer veliki broj francuskih gra\u0111ana danas ne do\u017eivljava stranku Nacionalnog okupljanja kao ekstremisti\u010dku stranku pogotovo nakon \u0161to je Marine le Pen \u201eubla\u017eila\u201c politi\u010dku retoriku i izbacila iz svojih redova sve radikalne elemente te zastupa danas proizraelske stavove. Naime, takva strategija stigmatiziranja stranke Marine le Pen je percipirana kao nepo\u0161tivanje glasa i prezira prema ve\u0107inskom bira\u010dkom tijelu francuskih gra\u0111ana. Iznenadnim raspu\u0161tanjem nacionalne skup\u0161tine nakon poraznih izbornih rezultata na europskim izborima (koji neki tuma\u010de kao politi\u010dko samoubojstvo i po\u010detak kraja makronizma), Macronovo pozivanje na izborni pakt sa krajnjom ljevicom (tzv. Nove narodne fronte) naru\u0161ava kredibilitet i ugled njegove centristi\u010dke alijanse Zajedno i otvara prostor za daljnju opasnu polarizaciju dru\u0161tva i politi\u010dke scene izme\u0111u dva ekstrema \u2013 lijevog i desnog. <\/p>\n\n\n\n

U tom smjeru, povjesni\u010dar Pierre Serna (profesor na Sveu\u010dili\u0161tu Paris 1 Panth\u00e9on Sorbonne, autor knjige L\u2019xtr\u00eame Centre ou le poison fran\u00e7ais, 1789-2019<\/em>) govori o \u201eekstremnom centru\u201d koji se kao politi\u010dki fenomen \u2013 po njemu \u2013 pojavljuje cikli\u010dki u trenucima krize. Nastaje kada su umjerena desnica i ljevica bez snage i nisu vi\u0161e u stanju voditi vjerodostojnu politiku; kada su oba modela, konzervativni i progresivni, istro\u0161eni ili umorni. Tako\u0111er ne treba zaboraviti da je nekoherentnost i tehnokratski smjer Macronove vladavine, \u010desto \u201eodvojen od realnosti i stvarnih potreba obi\u010dnih francuskih gra\u0111ana (poput nerije\u0161enih i nagomilanih dru\u0161tvenih problema nekontrolirane imigracije, nesigurnosti i kriminala, identitetske i kulturne nesigurnosti, deklasiranja osiroma\u0161ene srednje klase itd.), djelomi\u010dno uzrokovalo rast i izbornu pobjedu krajnje desnice.\u00a0 Povjesni\u010dar Alain-G\u00e9rard Slama, koji je 1980. skovao pojam \u201eekstremni centar\u201c, smatra da je politi\u010dki sustav Pete Republike jam\u010dio odr\u017eavanje ravnote\u017ee i okupljanje stabilnih parlamentarnih ve\u0107ina. Me\u0111utim, danas kada su socijalisti i liberalna desnica i (umjereni centar) gotovo nestali, \u201eantipoliti\u010dko isku\u0161enje ekstremnog centra opasnije je nego ikad\u201d, koji se \u201eiznad svakog oblika razuma i morala\u201c nastoji pod svaku cijenu odr\u017eati na vlasti. Svakako je za o\u010dekivati da \u0107e u slu\u010daju bilo kojeg ishodi\u0161ta izbornih rezultata u drugom krugu (relativna ili apsolutna ve\u0107ina za stranku Nacionalno okupljanje ili pobjeda Nove narodne fronte), Francuska pretrpjeti novi val politi\u010dke nestabilnosti i institucionalne krize koji neki ve\u0107 nazivaju \u201ere\u017eimskom krizom\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Uredni\u0161tvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izre\u010dene u osvrtima, raspravama i polemikama. Svoje kriti\u010dke osvrte, reagiranja i polemi\u010dke priloge mo\u017eete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr<\/em><\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-41449","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41449","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41449"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41449\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":41460,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41449\/revisions\/41460"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41449"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41449"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41449"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}