Uredili Ru\u017ea Fotiadis, Vladimir Ivanovi\u0107 i Radina Vu\u010deti\u0107<\/p>\n\n\n\n
Pitanje nacionalnih kuhinja i konstrukcija jugoslavenske kuhinje uvode u klju\u010dno pitanje \u2013 jesu li bratstvo i jedinstvo postojali za kuhinjskim stolom, odnosno je li hrana pripremljena u jugoslavenskom loncu, loncu kuhinja jugoslavenskih naroda i nacionalnih manjina, slu\u017eila ujedinjavanju, odnosno podjeli stanovni\u0161tva zemlje; je li prikazivala siroma\u0161tvo ili obilje; bilo da je podsje\u0107ala na kotao sovjetske doma\u0107ice u kojem se kuhao\u00a0bor\u0161\u010d\u00a0<\/em>ili je vi\u0161e sli\u010dila loncu neke zapadnoeuropske doma\u0107ice u kojem je kr\u010dkala bogata i za\u010dinjena mje\u0161avina mesa i povr\u0107a. U tom smislu maksima \u201cReci mi \u0161to jede\u0161, a ja \u0107u ti re\u0107i tko si\u201d tako\u0111er otvara pitanja je li postojala jugoslavenska kuhinja, kakve su bile prehrambene navike gra\u0111ana ove netipi\u010dne zemlje izme\u0111u Istoka i Zapada, i, na kraju, na koji su na\u010din doma\u0107i obroci ili asortiman koji se nudio u radni\u010dkim menzama, supermarketima, slasti\u010darnicama i restoranima odra\u017eavali sliku dru\u0161tva. (Iz Uvoda)<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n