{"id":39421,"date":"2024-01-31T19:53:12","date_gmt":"2024-01-31T19:53:12","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=39421"},"modified":"2024-01-31T23:29:02","modified_gmt":"2024-01-31T23:29:02","slug":"jure-vujic-treba-li-usmjeravati-europsku-povijest-povodom-usvajanja-rezolucije-europskog-parlamenta-o-europskoj-povijesnoj-svijesti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=39421","title":{"rendered":"Jure Vuji\u0107: Treba li usmjeravati europsku povijest? Povodom usvajanja rezolucije Europskog parlamenta o \u201eeuropskoj povijesnoj svijesti\u201c"},"content":{"rendered":"\n<p>Europski je parlament 17. sije\u010dnja 2024. velikom ve\u0107inom usvojio novu rezoluciju o \u201ceuropskoj povijesnoj svijesti\u201d.<a href=\"https:\/\/historiografija.hr\/wp-admin\/post.php?post=39421&amp;action=edit#_ftn1\">[1]<\/a> Autori rezolucije pozivaju dr\u017eave \u010dlanice da \u201ea\u017euriraju svoje postoje\u0107e nastavne planove i programe i nastavne metode\u201d kako bi \u201eeuropsku i svjetsku povijest stavile ispred nacionalne povijesti\u201d. U tom smjeru u rezoluciji se preporu\u010duje staviti \u201evi\u0161e naglaska na nadnacionalno razumijevanje povijesti, u\u010denje o europskim integracijama, povijesti, institucijama i temeljnim vrijednostima Unije, kao i europskom gra\u0111anstvu\u201c koje bi bilo \u201cklju\u010dno za pojavu osje\u0107aja europske pripadnosti\u201d. Konkretno, europski&nbsp; parlamentarci zahtijevaju da \u201cobrazovanje za europsko gra\u0111anstvo bude sastavni dio nacionalnih obrazovnih sustava\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p>I ranije je Europski parlament inicirao i izglasavao razne memorijalne rezolucije koje se doti\u010du europske savjesti&nbsp; i svijesti, pogotovo glede nu\u017enosti suo\u010davanja sa totalitarnom pro\u0161lo\u0161\u0107u, u odnosu na zlo\u010dine nacizma, komunizma, fa\u0161izma i kolonijalizma, kao legitimne preporuke koje bi trebale onemogu\u0107iti da odre\u0111eni povijesni revizionizmi&nbsp; relativiziraju, iskrivljavaju ili falsificiraju u politi\u010dke svrhe povijesne \u010dinjenice iz pro\u0161losti. Me\u0111utim, ova nova rezolucija o europskoj povijesnoj svijesti uvodi jednu novu teleolo\u0161ku i interpretativnu dimenziju u tuma\u010denju i usmjeravanju same europske povijesti dana\u0161njosti i budu\u0107nosti. Ova rezolucija nastaje simptomati\u010dno i paradoksalno (ako pretpostavimo da je Europska unija svojevrsna nadnacionalna zajednica) u trenutku kada u kontekstu rata u Ukrajini, na Bliskom istoku, ali i reaktiviranja odre\u0111enih zamrznutih sukoba diljem svijeta, svjedo\u010dimo o ponovnom poku\u0161aju neoimperijalnih sila, primjerice neosovjetske Putinove Rusije, da sprije\u010di mogu\u0107nost stvaranja novih dr\u017eava-nacija poput Ukrajine. Naime, treba napomenuti da je Putinova Rusija ugradila u Ustav stavku u kojoj je predvi\u0111eno da \u201eruska dr\u017eava mora \u0161tititi povijest\u201c, \u0161to zapravo zna\u010di da ne dopu\u0161ta i kriminalizira druge nacionalne narative poput ukrajinskog, ali i drugih, te uvodi ono \u0161to povjesni\u010dar&nbsp;Antoon De Baets naziva \u201czlo\u010dinima protiv povijesti\u201d, izrazom koji ozna\u010dava niz ekstremnih napada na slobodu istra\u017eivanja i interpretiranja povijesne znanosti. Ovaj izraz je posebno relevantan u slu\u010daju Rusije, gdje dr\u017eavne vlasti sve vi\u0161e daju sredi\u0161nju ulogu sje\u0107anju na povijest sovjetske pro\u0161losti u nastojanju samolegitimacije i izgradnje neosovjetskog nacionalnog identiteta i narativa, pritom gaze\u0107i ljudska prava.<\/p>\n\n\n\n<p>Dakle, u trenutku suvremenog \u201ere\u017eima historiciteta\u201c,&nbsp;obilje\u017eenog civilizacijskim manihejisti\u010dkim narativom opozicije izme\u0111u Zapada i protuzapadnih sila (Kina, Rusija, globalni jug), EU \u2013 koja u o\u010dima svojih kriti\u010dara glasi kao super-dr\u017eava,&nbsp; tehnokratski neoimperij i centalizirana federacija \u2013 odabire put sna\u017enog postnacionalnog narativa, potiskivanja i dekonstrukcije nacionalnih povijesti dr\u017eava \u010dlanica u smjeru \u201evi\u0161e naglaska na nadnacionalno razumijevanje povijesti\u201c. Takvo stajali\u0161te otvara niz, ne samo politi\u010dkih i povijesnih, ve\u0107 i filozofskih pitanja: postoji li jednozna\u010dni smjer europske povijesti? Postoji li uop\u0107e europska povijest ili samo mno\u0161tvo povijesnih i nacionalnih narativa u Europi? Koje su klju\u010dne nedoumice oko odabira interpretativnog i metodolo\u0161kog&nbsp; pristupa za tuma\u010denje europske povijesti?<\/p>\n\n\n\n<p>Naime, filozofija povijesti je odavno raspravljala o pitanju mogu\u0107nosti i valjanosti postojanja jednog smjera povijesti, pitanju koje je podijelilo niz teoreti\u010dara i filozofa koji su u kolosijeku prosvjetiteljstva i Francuske revolucije smatrali da povijest ima jedan cilj i smjer: ljudska emancipacija i neprestani napredak \u010dovje\u010danstva (tehno-znanstveni i racionalni). Me\u0111u njima su Kant, pozitivizam Auguste Comtea, ali i Hegela, koji govori o skrivenom smislu i smjeru povijesti, ili pak Marxa (klasna borba i osloba\u0111anje proletarijata), kao i oni koji poput Nietzschea negiraju neminovni povijesni smjer prema napretku ili Levi-Straussa koji relativizira etnocentristi\u010dku zapadnu interpretaciju svjetske povijesti. Me\u0111utim, o\u010dito je kako su glavni autori rezolucije Europskog parlamenta nastojali dati teleolo\u0161ku dimenziju usmjeravanja sada\u0161njosti i budu\u0107nosti europske povijesti, stavljaju\u0107i naglasak na \u201enadnacionalno razumijevanje povijesti\u201c, \u0161to implicitno podrazumijeva progresivisti\u010dko postnacionalno svjetonazorsko poimanje svijeta i europske zajednice.<\/p>\n\n\n\n<p>I Hannah Arendt nije vjerovala u linearnu kauzalnost povijesti. Svaki poku\u0161aji ideolo\u0161kog usmjeravanja povijesti ne moraju nu\u017eno proizvesti \u017eeljene u\u010dinke, a \u010desto mogu izazvati i suprotne u\u010dinke.&nbsp; Kada bilo koja ideologija &#8211; kao sustav ideja koje uklju\u010duju oblik predo\u010davanja svijeta i konstrukcije dru\u0161tvene zbilje &#8211;&nbsp; pa i ona najprogresivnija, zadire u znanstveno podru\u010dje, ona neminovno dovodi u pitanje Weberovo na\u010delo aksiolo\u0161ke neutralnosti. U tom pogledu, davati odre\u0111eni normativni okvir i smjer nastavnim programima povijesti pretvara povijest u sustav obja\u0161njenja svijeta i programa djelovanja, pri \u010demu povijest postaje sredstvo politi\u010dko-svjetonazorskih vrednovanja.<\/p>\n\n\n\n<p>Naime, iako su europski identitet i svijest pogotovo od kraja Drugoga svjetskog rata i dugog razdoblja mira zasigurno postignu\u0107a 20. stolje\u0107a, zapravo ne predstavljaju jo\u0161 uvijek operativne koncepte i sna\u017ene radne hipoteze. \u0160tovi\u0161e, u\u010diniti Europu predmetom povijesti pod svaku cijenu riskira u\u010diniti je jedinim subjektom povijesti ili joj davati jednozna\u010dni smjer prema svojevrsnoj paruziji&nbsp; \u201ckraja povijesti\u201d, s kona\u010dnom europskom izgradnjom kao \u201esretnim zavr\u0161etkom\u201c, kao da ne postoji pro\u0161lost i sada\u0161njost europske povijesti. Europa ima vi\u0161eslojno zna\u010denje geografsko i civilizacijsko, koje podrazumijeva i neodre\u0111enost i nerije\u0161eno pitanje granica Europe. Poznat nam je triptih koji je dizajnirao i \u017eelio Paul Val\u00e9ry: \u201cPostoji Europa u kojoj se osje\u0107aju utjecaji Rima na upravu i upravljanje, Gr\u010dke na mi\u0161ljenje, kr\u0161\u0107anstva na unutarnji \u017eivot.\u201c Poznata nam je tako\u0111er projekcija vi\u0161eslojnih matrica europske zajedni\u010dke kulture i povijesti: &nbsp;gr\u010dko-rimsko naslije\u0111e antike, kr\u0161\u0107anska Europa romani\u010dkih crkava i goti\u010dkih katedrala, Europa Karla Velikoga i Svetoga Rimskog Carstva, humanisti\u010dka Europa renesanse, barokna Europa, Europa prosvjetiteljstva i revolucija, romanti\u010dna Europa, Europa \u017eeljeznica i rane industrijalizacije, dominantna, kolonijalna i imperijalisti\u010dka Europa, Europa parlamentarnih demokracija itd. I postavlja se pitanje kada to sve izbri\u0161emo u ime bilo koje moralizatorske ili politi\u010dki korektne nove ideologije, \u0161to onda preostaje od Europe? Europa je tako\u0111er ideja, a ideja Europe u 20. stolje\u0107u oblikovana je me\u0111u romanti\u010darima 19. stolje\u0107a, od Mazzinija do Victora Hugoa, uz po\u0161tovanje svih nacionalnih pripovijesti (tzv. \u201croman national\u201d na francuskom), bez vidljive proturje\u010dnosti s popratnim porastom stvarnosti nacionalnosti i nacija, a ta ista ideja o \u201cjedinstvu\u201d je postupno u 20. stolje\u0107u postala po\u010detak \u201cstvarnosti\u201d. Otuda i zna\u010denje ili niz zna\u010denja rije\u010di Europa: ona tako\u0111er ozna\u010dava europsku konstrukciju, ili \u010dak entitet koji karakterizira tu konstrukciju, naime Europsku zajednicu, zatim Europsku uniju. EU ne pokriva cjelokupni europski kontinent, koji ostaje zapravo razgrani\u010den prostor (Europa-kontinent), ali je ujedno \u201cprostor zna\u010denja\u201d, tj. prostor u kojem se spaja nekoliko zna\u010denja Europe (Europa-civilizacija, Europa-ideja, Europa-konstrukcija, Europa-sila), zna\u010denja pripisanog od strane razli\u010ditih zajednica.<\/p>\n\n\n\n<p>Me\u0111utim&nbsp; paradigma \u201ezna\u010denja\u201c mo\u017ee pretvoriti europsku povijest u zamku, jer jedno monozna\u010denje koje dominira nad drugima mo\u017ee monopolizirati slu\u017ebeno pisanje suvremene povijesti Europe. U tom smislu, francuski povjesni\u010dari Nicolas Roussellier i Jean-Pierre Rioux pokazaju iluzornost potiskivanja nacionalne povijesti u samoj nadnacionalnoj koncepciji Europe. Naime, europske nacionalne dr\u017eave toliko su jake da u kona\u010dnici stvaraju povijest. Europska povijest je nacionalna, naciju po naciju. \u010cak se i europska izgradnja odlu\u010duje i u kona\u010dnoj analizi provodi u okviru nacionalnih tijela, uvijek gospodara povijesti.&nbsp; Moglo bi se re\u0107i da, u tom smislu, europska povijest ne postoji kao takva, te da svaka povijest Europe riskira da postane teleolo\u0161ka rekonstrukcija pro\u0161losti, o\u010dajni\u010dka i la\u017ena potraga za povijesnim prethodnicima, zaobilaze\u0107i nacionalne \u010dinjenice i fluidne narative sukoba, dakle ideolo\u0161ki i hagiografski diskurs koji kroz stolje\u0107a mora demonstrirati neizbje\u017eni hod prema blistavoj budu\u0107nosti europskog jedinstva. Edgar Morin stavlja stoga naglasak na ideju \u201eunitas multiplex\u201c, jedinstvo kroz razli\u010ditost, dok je Denis de Rougemont objasnio europsku \u201edijalo\u0161ku dimenziju\u201c sposobnu obnavljati se u velikom permanentnom \u201ckulturnom vrtlogu\u201d, plodnim antagonizmima (religija-razum, vjera-sumnja, tradicija-evolucija, reakcija-revolucija, totalitarizam-demokracija itd.): \u201cEuropska kultura ne samo da prolazi kroz te suprotnosti, sukobe i krize; ona od toga \u017eivi\u2026 Ono \u0161to je va\u017eno u europskoj kulturi nisu samo glavne ideje (kr\u0161\u0107anstvo, humanizam, razum, znanost), nego te ideje i njihove suprotnosti<em>.<\/em>\u201d<\/p>\n\n\n\n<p>U biti, negativni podra\u017eaji, transformirani u europske sindrome, poticali su proces podizanja europske svijesti ve\u0107 nekoliko desetlje\u0107a: od straha novoga rata 1920-ih, razvoja prvog europskog pokreta i prve rasprave o projektu Europske unije, Briandova plana, zatim druge faze svijesti tijekom Drugog svjetskog rata i poslije njega, straha od propadanja, potvr\u0111enog poslijeratnom dekolonizacijom, iskustava koja uvjeravaju \u2013 u sukobljenoj i slo\u017eenoj kronologiji \u2013 u potrebu ujedinjenja. Ukratko, europska se svijest formira i transformira reaktivno u biti protiv protivnika (Hitler, Staljin) ili po\u0161asti (rat, pad, barbarstvo). Kada je 1950. po\u010dela sama europska izgradnja, poticaji su ostali vanjski i negativni, ali su izgubili svoju dramati\u010dnu dimenziju. Denis de Rougemont je tijekom 1970-ih bio zabrinut zbog zastoja u konstrukciji jer Europa \u201evi\u0161e nije bila pitanje \u017eivota i smrti\u201c. U stvarnosti, doista postoji periodi\u010dno ponovno reaktiviranje europske svijesti povodom neuspjeha \u201eprojekta Europe\u201d. Promatranje stvarnih \u201ceuropskih ciklusa\u201d pokazuje slo\u017een, konfliktan i komplementaran odnos izme\u0111u nacionalnih identiteta i europske svijesti. Svaka faza \u0161irenja i uspjeha na kraju izaziva nacionalne brige, uzrokuju\u0107i brojna razo\u010daranja. Pad Berlinskog zida 1989. stvorio je pozitivan poticaj i jaku dinamiku, vra\u0107aju\u0107i europski identitet \u201ci povratak druge Europe\u201d ponovno na dnevni red, \u0161ire\u0107i fenomen europske svijesti na Istok (proces povratka u europsku obitelj). Stoga treba imati na umu da zemlje srednje Europe i balti\u010dke regije, koje imaju iskustvo komunisti\u010dkog totalitarizma, sasvim druga\u010dije i konzervativnije pristupaju pitanjima dru\u0161tvenog svjetonazora, zagovaraju\u0107i ja\u010de o\u010duvanje nacionalnog identiteta, negoli zemlje \u201estare\u201c zapadne Europe u kojima, u ve\u0107ini, prevladava postnacionalni liberalniji narativ.<\/p>\n\n\n\n<p>Izraz \u201eeuropska svijest\u201c tako\u0111er sadr\u017ei odre\u0111enu dvosmislenost. Naime, ovim se izrazom mo\u017ee ozna\u010diti dru\u0161tveni zajedni\u010dki osje\u0107aj vitalne potrebe za izgradnjom Europe. Povezana s moralnom i politi\u010dkom dimenzijom, ova svijest o nu\u017enosti ili hitnosti stvaranja \u201cEurope\u201d razlikuje se od europskog identiteta koji je duboko ukorijenjen u stoljetnim sedimentima kultura, tradicija i obi\u010daja naroda europskog kontinenta. Dakle, mogu\u0107e je biti Europljanin i osje\u0107ati se Europljaninom bez osje\u0107aja potrebe za stvaranjem i konstrukcijom Europe. U novije vrijeme, europska svijest jedan je od va\u017enih fenomena 20. stolje\u0107a, oblikovan velikim tragedijama, te je svijest o izgradnji europskog jedinstva proiza\u0161la iz nu\u017enosti uspostave mira. S druge strane, europska svijest ne mo\u017ee se reducirati na isklju\u010divo mehanicisti\u010dku i ekonomsku konstrukciju europskog nadnacionalnog dru\u0161tva. Socijalna povijest pokazuje kako se mo\u017ee identificirati tipi\u010dne kulturno-dru\u0161tvene zna\u010dajke i konvergencije izgra\u0111ene tijekom vi\u0161e ili manje dugog vremena i koje su svojstvene svim europskim narodima: obiteljska struktura, na\u010din kori\u0161tenja urbanog prostora, kultura rada, poimanje prostora i dr\u017eave itd.<\/p>\n\n\n\n<p>U rezoluciji se pripisuje dugoj i kompleksnoj europskoj pro\u0161losti i povijest sukcesija i nastavak \u201estrukturnih nejednakosti\u201c, odnosno uro\u0111eni \u201e\u0161ovinizam, seksisti\u010dki stereotipi, asimetrija mo\u0107i i strukturalne nejednakosti duboko su ukorijenjeni u europskoj povijesti\u201d, te poru\u010duje da \u2013 suo\u010deni s tim \u201cu\u017easima pro\u0161losti\u201d \u2013 jedino mogu\u0107e iskupljenje sastoji se od ukidanja nacionalnih povijesnih&nbsp; markera. Stoga moramo \u201ceuropsku i svjetsku povijest staviti ispred nacionalne povijesti i staviti ve\u0107i naglasak na nadnacionalno razumijevanje povijesti\u201d, \u201cprekograni\u010dne i transnacionalne ud\u017ebenike povijesti\u201d za \u201cru\u0161enje nacionalnih barijera\u201d; \u201cizazvati stereotipe i svete krave nacionalne povijesti\u201d.<\/p>\n\n\n\n<p>O\u010dito je kako su autori navedene rezolucije odabrali dekonstruktivisti\u010dki i protunacionalni narativ koji je danas prisutan u zapadnom svijetu, koji se suo\u010dava s uvoznom ina\u010dicom postkolonijalisti\u010dkog diskursa koji stigmatizira sve \u0161to simbolizira nacionalno ili zapadno-kr\u0161\u0107ansko (u smislu civilizacije) kao arhai\u010dne kategorije,&nbsp; preko ideolo\u0161ke struje bu\u0111enja (\u201ewokizam\u201c) i kulture otkazivanja koje&nbsp; poprimaju oblike nove politi\u010dke korektnosti i cenzure. Me\u0111utim, ova rezolucija odra\u017eava pote\u0161ko\u0107e tehnokratske Europe iz Bruxellesa da potakne suvremenu europsku povijesnu svijest, iako je ruska agresija na Ukrajinu ponovno vratila tragi\u010dnost u europsku povijest i dala novi zamah europskom promi\u0161ljanju u smjeru geopoliti\u010dke zajednice i potrebe izgradnje u\u010dinkovite zajedni\u010dke vojske i obrane.<\/p>\n\n\n\n<p>Naime, na\u0161a suvremenost dokazuje kako europski narodi ostaju jo\u0161 uvijek \u010dvrsto vezani uz svoje nacionalne narative i tzv. utemeljiteljske mitove, negoli uz tehnokratski i konstruktivisti\u010dki narativ europske zajednice, te da daljnja konstrukcija takvog modela nadnacionalne zajednice jo\u0161 se uvijek nije konstituirala u sveokupiteljsku \u201eveliku nadnacionalnu pripovijest\u201c.<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p>[1] <a href=\"https:\/\/www.europarl.europa.eu\/doceo\/document\/TA-9-2024-0030_FR.html\">https:\/\/www.europarl.europa.eu\/doceo\/document\/TA-9-2024-0030_FR.html<\/a><\/p>\n\n\n\n<p>(Usp. <a href=\"https:\/\/www.europarl.europa.eu\/doceo\/document\/TA-9-2024-0030_EN.html\">https:\/\/www.europarl.europa.eu\/doceo\/document\/TA-9-2024-0030_EN.html<\/a>; <\/p>\n\n\n\n<p><a href=\"https:\/\/www.europarl.europa.eu\/doceo\/document\/TA-9-2024-0030_HR.html\">https:\/\/www.europarl.europa.eu\/doceo\/document\/TA-9-2024-0030_HR.html<\/a>)<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p><em>Svi zainteresirani za uklju\u010divanje u polemiku mogu svoje priloge i reagiranja slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-39421","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39421","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39421"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39421\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39454,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39421\/revisions\/39454"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39421"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39421"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39421"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}