{"id":39118,"date":"2024-01-17T18:22:36","date_gmt":"2024-01-17T18:22:36","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=39118"},"modified":"2024-01-17T18:24:33","modified_gmt":"2024-01-17T18:24:33","slug":"branko-kasalo-zasto-je-povijest-u-nastavi-zaista-vazna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=39118","title":{"rendered":"Branko Kasalo: Za\u0161to je povijest (u nastavi zaista) va\u017ena?"},"content":{"rendered":"\n

Rasprava oko povla\u010denja gimnazijskog ud\u017ebenika: Za\u0161to je povijest va\u017ena? 4, ud\u017ebenik povijesti za 4. razred gimnazije<\/em>, autora: Miljenko Hajdarovi\u0107,\u00a0Vedran Risti\u0107,\u00a0Nikica Torbica, izdava\u010da: Profil Klett d.o.o. izazvala je veliku pa\u017enju stru\u010dne javnosti, a i mene je potakla na ovu reakciju. Nekoliko je razli\u010ditih pitanja u kompleksu ovog problema oko kojih su se kristalizirale klju\u010dne teme rasprave: s jedne strane raspravlja se oko procedure i legaliteta postupka kojeg je provelo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, s druge strane govori se o problemu autorske i profesionalne slobode, a s tre\u0107e strane otvara se pitanje kakva je uop\u0107e uloga povijesti u odgojno-obrazovnom sustavu. U raspravu se do ovog trenutka uklju\u010dio zna\u010dajan broj kolegica i kolega s razli\u010ditih institucija u visokom \u0161kolstvu, znanosti i medijima. \u0160iroku raspravu koja je pokrenuta, bez obzira s koje strane argumenata se nalazili, svakako treba pozdraviti kao jedan od znakova demokratskog kapaciteta hrvatskog dru\u0161tva. U sferi javnoga svi smo pozvani djelovati u skladu sa svojim uvjerenjima u cilju op\u0107eg probitka. Moj se osvrt odnosi na posljednje na\u010delno pitanje u ovoj raspravi, a u drugom dijelu na istupe kolege doc. dr. sc. Branimira Jankovi\u0107a koji su objavljeni na portalu Historiografija.hr, te i ja stoga na istu adresu upu\u0107ujem svoju reakciju.<\/p>\n\n\n\n

U ovom tekstu iznijeti \u0107u neke poglede na ovaj problem koji \u0107e sigurno nai\u0107i na suprotna razmi\u0161ljanja, ali primarni cilj je da se definiraju pojmovi oko kojih se raspravlja i da se polemika vodi oko jasno definiranih pitanja kako bi se izbjegle nejasno\u0107e i nesporazumi u komunikaciji gdje razli\u010diti akteri komuniciraju jedni pored drugih, a ne jedni prema drugima.<\/p>\n\n\n\n

Na po\u010detku se \u017eelim nedvosmisleno izjasniti kako sam nakon \u010ditanja ud\u017ebenika mi\u0161ljenja kako on u ovom obliku nikad nije trebao biti prihva\u0107en za upotrebu u nastavi. O samim problemima u ud\u017ebeniku ve\u0107 je toliko napisano da nemam namjeru u to ulaziti, iako ima prostora za dodatnu analizu. Mene osobno najvi\u0161e zanima dio rasprave koji se odnosi na ulogu povijesti u odgojno-obrazovnom sustavu. U tom smislu parafrazirao bih naslov ud\u017ebenika koji se na\u0161ao u sredi\u0161tu ove rasprave: Za\u0161to je povijest (u nastavi zaista) va\u017ena?<\/em> Mislim da je ovo temeljno pitanje kojem bi trebalo pristupiti ozbiljno, ovo pitanje nije novo, a o njemu se rasprava ve\u0107 vi\u0161e puta vodila kao na primjer u vrijeme dono\u0161enja kurikuluma povijesti 2019. godine u mandatu ministrice Bla\u017eenke Divjak. Ono \u0161to je potrebno na po\u010detku istaknuti da ud\u017ebenik, zbog svojih manjkavosti, ne odgovara na pitanje koje postavlja. Kakav bi odgovor na postavljeno pitanje u ud\u017ebeniku za \u010detvrti razred gimnazije trebao biti? Najva\u017eniji odgovor na postavljeno pitanje trebao bi biti obja\u0161njenje u\u010deniku za\u0161to on na po\u010detku 21. stolje\u0107a \u017eivi ba\u0161 u samostalnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj, a ne u nekoj drugoj dr\u017eavnoj tvorevini koje su egzistirale kroz vrijeme na istom prostoru. Zatim se postavlja pitanje je li povijesni proces nastanka dana\u0161nje politi\u010dke situacije rezultat vremenskih nepogoda, slu\u010dajnosti, fizikalnih zakona ili je on rezultat odre\u0111enih politi\u010dkih aspiracija i tko su bili nositelji tih politi\u010dkih aspiracija, te na koji na\u010din su te aspiracije realizirane. Implicitno se odgovorom na ta pitanja ulazi u domenu nacionalne povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Za odvijanje rasprave korisno bi bilo definiranje okvira unutar kojega se ona odvija. Pitanje o kojem raspravljamo je pitanje hrvatske nacionalne povijesti koja se koristi u nacionalnom obrazovnom sustavu. Naime, temeljni problemi koji se kod ovog ud\u017ebenika javljaju odnose se, primarno, na nacionalnu povijest. Rasprava na trenutke ulazi i u elemente globalne povijesti, ali nacionalna pitanja u ovom slu\u010daju su klju\u010dna. Dakle, okvir je nacionalni. Uz potvrdu i uva\u017eavanje ove \u010dinjenice mo\u017eemo dalje analizirati problem. Koja je upotrebna vrijednost povijesti? Zadr\u017eimo li se na povijesti, unutar odgojno-obrazovnog sustava, kurikul izme\u0111u ostalog govori: \u201eU\u010de\u0107i o vlastitoj naciji, dr\u017eavi, dru\u0161tvu, kulturnoj i povijesnoj ba\u0161tini, kao i o drugim nacijama, kulturama i dru\u0161tvima u pro\u0161losti i sada\u0161njosti, u\u010denici stje\u010du znanja i razvijaju vje\u0161tine koje omogu\u0107uju razumijevanje vlastitog identiteta i tu\u0111ih identiteta.\u201c Dakle, svijet oko nas sa\u010dinjen je od nacionalnih dr\u017eava u kojem egzistira na\u0161 politi\u010dki i dru\u0161tveni \u017eivot. Naravno to nije jedina kategorija unutar koje mi kao ljudska bi\u0107a \u017eivimo, ali je temeljna normativna kategorija koja nas politi\u010dki oblikuje, odnosno oblikuje svijet u kojem od ro\u0111enja egzistiramo. Naravno, svatko od nas formiran je odgojem unutar obitelji koja se prema ideji nacionalnog mo\u017ee razli\u010dito odnositi. Unutar nekih obitelji, kao primarnog mjesta socijalizacije, njegovat \u0107e se afirmativni pogled na nacionalno dok \u0107e se unutar drugi obitelji razvijati kriti\u010dan pa i negativan pogled prema istom fenomenu. I takvo je stanje u pluralnom dru\u0161tvu potpuno prihvatljivo, ali obrazovni sustav predstavlja prostor susreta u\u010denika sa svijetom koji ih oku\u017euje u okvirima nacionalnog dru\u0161tva. Isto tako svaki ure\u0111eni politi\u010dki sustav koji je ikad egzistirao u pro\u0161losti ima ugra\u0111enu tendenciju prema samoreprodukciji i nastavku svoga transgeneracijskog postojanja. Jedan, od mnogih, mehanizama kojeg dr\u017eava u tom smislu ima na raspolaganju je i odgojno-obrazovni sustav. Sama \u010dinjenica da dr\u017eava ima monopol u tom polju ukazuje da njegova funkcija za tu istu dr\u017eavu ima vrijednost i da ta dr\u017eava odre\u0111uje odgojno-obrazovnu politiku i ciljeve.<\/p>\n\n\n\n

Jedan dio sudionika javne rasprave poku\u0161ava stvoriti dojam kako se rasprava vodi izme\u0111u onih koji zastupaju ideju o pluralizmu znanstvenih interpretacija i onih koji imaju nacionalnu paradigmu kao model pristupa interpretaciji nacionalne povijesti. Naravno, taj pojednostavljeni prikaz stvarnosti je obmanjuju\u0107i. Povijest kao znanost ne mo\u017ee se promatrati na isti na\u010din kao povijest u nastavi. U znanstvenoj historiografiji prostor interpretacija je velik i postoji mogu\u0107nost da istra\u017eiva\u010di u\u0111u u najrazli\u010ditije argumentacije i rasprave koje se onda testiraju i provjeravaju u dijalogu s drugim interpretacijama. Na koncu tog procesa neke interpretacije pre\u017eivljavaju i postaju relevantne, a neke se odbacuju kao problemati\u010dne ili neuvjerljive. Ono \u0161to je bitno imati na umu kada se govori o prethodno opisanom procesu jest to da njegovi dionici (profesionalni povjesni\u010dari) imaju znanja i vje\u0161tine koje im omogu\u0107avaju djelovanje u takvom okru\u017eju. U\u010denici unutar osnovno\u0161kolskog ili srednjo\u0161kolskog sustava nemaju takve sposobnosti.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Historiografija se dakle oslanja na interpretaciju, a nositelj interpretacije je povjesni\u010dar. On po\u0161tuju\u0107i uzuse svog zanata treba ponuditi interpretaciju pro\u0161losti koja je utemeljena na \u010dinjenicama i dokazima. Pri tome treba imati na umu da u historiografiji ne postoji kona\u010dna istina ve\u0107 se stvari neprestano reinterpretiraju (u tom kontekstu mo\u017eemo upotrijebiti i demonizirani termin \u201erevizije\u201c). Svaka generacija pi\u0161e svoju povijest. Ipak, ono \u0161to je klju\u010dno u ovoj raspravi je kakva je upotrebna vrijednost pojedinih interpretacija pro\u0161losti. Izbor interpretacije ovisi o afinitetima povjesni\u010dara, predmetu njegovog istra\u017eivanja, izvorima kojima raspola\u017ee itd. Koje \u0107e interpretacije biti dru\u0161tveno relevantne i kori\u0161tene za obja\u0161njavanje stvarnosti ovisi o tome koja od tih interpretacija najbolje izdr\u017eava test kritike. Vrijednost historiografije kao znanosti ovisi o njenoj uspje\u0161nosti u obja\u0161njavanju pro\u0161le zbilje i uporabnoj vrijednosti tih obja\u0161njenja u dana\u0161njem dru\u0161tvenom kontekstu. Iz tog golemog kolektivnog historiografskog napora stvara se dru\u0161tveno znanje o pro\u0161losti. Upotrebna vrijednost tog historiografskog znanja zatim se prenosi na \u0161iru zajednicu kroz razli\u010dite oblike popularizacije i diseminacije istra\u017eivanja, a najzna\u010dajniji, najorganiziraniji i \u0161to je najbitnije, dr\u017eavno nadzirani proces ulaska historiografije u javni prostor je odgojno-obrazovni sustav.<\/p>\n\n\n\n

Nacionalni odgojno-obrazovni sustav u demokratskoj Republici Hrvatskoj u 21. stolje\u0107u kao primarni cilj ima dobrobit pojedinaca na osobnoj razini te njihov individualni razvoj, a na dru\u0161tvenoj razini osposobljavanje mladih ljudi kako bi mogli postati uzorni, kreativni i produktivni dionici u dru\u0161tvu. Temeljno pitanje u na\u0161em slu\u010daju je svrha povijesti u takvom obrazovnom procesu. Predmetni kurikuli matematike, kemije ili fizike, disciplina koje se temelje na prirodnim zakonima, mogu se vrlo jednostavno napraviti prema uzoru njihovih japanskih, ameri\u010dkih ili britanskih istovjetnika. Me\u0111utim, povijest na \u017ealost ili na sre\u0107u, ovisno o perspektivi, nema tu mogu\u0107nost. Navedena dru\u0161tva biraju povijesnu interpretaciju koja odgovara njihovim dru\u0161tvenim potrebama u datom trenutku. Kanada je u tom kontekstu, prema izjavama njenog politi\u010dkog vodstva, postala postnacionalna dr\u017eava, a sli\u010dnim putem idu i neka druga dru\u0161tva. To je potpuno legitiman izbor smjera dr\u017eavnog razvoja, ali potrebno je jasno artikulirati takve stavove u javnom prostoru i zastupati ih. Na temelju tih stavova formirati javni politi\u010dki program i u demokratskom procesu zadobiti povjerenje na izborima i nakon toga realizirati takav program u oblasti odgoja i obrazovanja. Za sada u Hrvatskoj ne postoji takav javni politi\u010dki program, a ni \u0161iroki dru\u0161tveni konsenzus te niti jedna, politi\u010dki relevantna, snaga koja programski zastupa takve stavove. Hrvatska je na \u017ealost (jednih) ili na sre\u0107u (drugih) jo\u0161 uvijek nacionalna dr\u017eava hrvatskog naroda koji ima svoj historijski kontinuitet bez obzira kako se to unutar pojedinih historiografski pristupa mo\u017ee interpretirati. U tom smislu jedina prihvatljiva paradigma pristupa pro\u0161losti u obrazovnom sustavu treba biti nacionalna.<\/p>\n\n\n\n

Kolega Jankovi\u0107 je naveo (facebook komentar) kako mu je od pomo\u0107i u ovoj raspravi izvo\u0111enje predmeta Historiografija i nacionalizam<\/em>. Pregledom navedenog predmeta i njegovog plana nastave nai\u0161ao sam na temu predavanja: Nadila\u017eenje nacionalne paradigme: komparativna, transnacionalna i globalna historija te s njima povezani pristup<\/em>. Svakako je potrebno pozdraviti i podr\u017eati anga\u017eman kolege u pogledu otvaranja metodolo\u0161kih perspektiva studentima i ukazivanje ne razli\u010dite pristupe pro\u0161loj zbilji. Potrebno je istaknuti kako je ovakav pristup po\u017eeljan i dobrodo\u0161ao na obrazovnoj razini na kojoj se odvija. Ipak, u kontekstu rasprave o ud\u017ebeniku meni se name\u0107e pitanje za\u0161to je nacionalna interpretacijska paradigma u nastavi povijesti problemati\u010dna, za\u0161to je nju potrebno prevladati i koje su to paradigme koje bi je trebale zamijeniti. Bilo bi lijepo da kolega Jankovi\u0107 jasno artikulira alternativu nacionalnoj interpretacijskoj paradigmi u nastavi povijesti u nacionalnom obrazovnom sustavu i za\u0161to bi alternativni pristup bio bolji.<\/p>\n\n\n\n

U nastavku teksta odgovaram na neke teze koje kolega Jankovi\u0107 iznosi u svojoj reakciji na portalu Historiografija.hr (re\u010denice kolege Jankovi\u0107a donosim u navodnicima). Kao temeljni problem u istupu kolege pojavljuje se poistovje\u0107ivanje znanstvenog historiografskog diskursa u komunikaciji me\u0111u statusno ravnopravnim kolegama povjesni\u010darima te diskursa ud\u017ebenika koji nije znanstveno djelo, \u010dija ciljana publika nisu znanstvenici ve\u0107 se kao obvezno \u0161tivo pojavljuje pred u\u010denicima.<\/p>\n\n\n\n

Na po\u010detku svoga izlaganja kolega Jankovi\u0107 navodi: \u201eTrebala bi nas ve\u0107ina stati iza toga da ne mo\u017eemo prihvatiti zabrane onih historiografskih i ud\u017ebeni\u010dkih radova s kojima se ne sla\u017eemo. Naravno da \u0107emo jedni druge kritizirati i o\u0161tro me\u0111usobno polemizirati, ali zar \u0107emo jedni drugima zabranjivati publikacije, ovisno o politi\u010dkim okolnostima?\u201c Ova je re\u010denica problemati\u010dna i krajnje neto\u010dna. Koji je historiografski rad zabranjen i kada i koji je postupak zabrane? U hrvatskoj historiografiji objavljuje se sve i sva\u0161ta bez ikakve, barem meni poznate, natruhe zabrana. Historiografski radovi izlaze bez odobrenja administrativnih sredi\u0161ta mo\u0107i, jedini arbitar u njihovoj procjeni je recenzentski postupak ljudi koji su u horizontalnim odnosima mo\u0107i (O kvaliteti recenzentskog postupka kod nas moglo bi se raspravljati, a ostaje nada da \u0107e iskustvo s ovim problemati\u010dnim ud\u017ebenikom biti poticaj za razvoj rigoroznijeg pristupa recenzentskim aktivnostima.). Ud\u017ebenik s druge pak strane da bi dospio u ruke u\u010denika treba odobrenje administrativnih tijela, dakle povla\u010denje tog odobrenja je dio procedure koja je formalno pravno mogu\u0107a i dostupna. Dakle, ud\u017ebenik nije zabranjen od strane administrativnog tijela, izdava\u010d ga mo\u017ee i dalje tiskati i prodavati, on samo nije odobreni materijal za rad u nastavi.<\/p>\n\n\n\n

\u201eUvijek je to mogu\u0107e potkrijepiti nekim argumentima, mi\u0161ljenjima i recenzijama, no zar netko misli da \u0107e time druga\u010dije interpretacije odre\u0111enih povijesnih tema odjednom zauvijek nestati?\u201c Ne znam na koga kolega Jankovi\u0107 misli u ovoj re\u010denici. Pluralizam interpretacija cvijeta u znanstvenoj historiografiji bez kraja i konca pa u tim zakutcima \u010dovjek sva\u0161ta mo\u017ee saznati, ali u ud\u017ebeniku koji se nalazi na \u0161kolskim klupama nema mjesta za svaku interpretaciju. Ideja da se kritikom jednog ud\u017ebenika interpretativni pluralizam su\u017eava je pogre\u0161na.  <\/p>\n\n\n\n

\u201eAko je zabluda da \u010dinjenice postoje neovisno od interpretacije, zabluda je i da povjesni\u010dari koji kritiziraju ud\u017ebenik (zbog njegovih interpretacija koje ne mogu prihvatiti) to \u010dine bez ikakvih unaprijed formiranih pozicija i umjesto toga iznose samo neutralnu stru\u010dnu analizu. Posebno je to vidljivo kod onih povjesni\u010dara koji pristupaju povijesti iz perspektive unaprijed zadane kodificirane nacionalne interpretacije. Za njih je karakteristi\u010dno upravo to da ne mogu prihvatiti druga\u010dije interpretacije prijelomnih doga\u0111aja nacionalne povijesti.\u201c Kritike na ra\u010dun spornog ud\u017ebenika ne vidim kao vrijednosno neutralne, ve\u0107 utemeljene na pozicijama za\u0161tite nacionalnog odgojno-obrazovnog sustava. Tako\u0111er je potrebno istaknuti kako kolega Jankovi\u0107 dio stru\u010dne javnosti ozna\u010dava kao zagovornike dogmatskog nacionalnog interpretacijskog pristupa. Tu konstataciju, teoretski, mo\u017eemo prihvatiti kao to\u010dnu, ali ostaje pitanje imaju li autori ud\u017ebenika ili kolega Jankovi\u0107 neku unaprijed formiranu poziciju ili oni djeluju s pozicije stru\u010dne neutralnosti. Ako pretpostavimo da ne nastupaju s pozicija stru\u010dne neutralnosti, jer su i oni povjesni\u010dari koji formiraju nekakvu perspektivu, za\u0161to onda i njihova interpretacija ne bi postala predmet rasprave.<\/p>\n\n\n\n

\u201eS obzirom da se u kritikama, kao \u0161to \u0107u pokazati, prije svega zapravo radi o interpretacijama, treba odmah re\u0107i da autori povu\u010denog ud\u017ebenika nisu u svojim interpretacijama navodili ni\u0161ta \u0161to ve\u0107 ne postoji u dijelu historiografske literature.\u201c Ovakva argumentacija je u potpunosti proma\u0161ena jer u literaturi postoji sva\u0161ta. Objavljen je veliki broj knjiga i \u010dlanaka, o svakakvim temama, koji su pro\u0161li postupak recenzije u nekom trenutku, ali ne mislim da bi bilo pametno pripustiti taj sadr\u017eaj u ud\u017ebenike povijesti pod argumentacijom da se u njima donosi jedna od mogu\u0107ih interpretacija.<\/p>\n\n\n\n

 \u201ePostojanje vi\u0161e historiografskih i drugih knjiga \u2013 samim time i ud\u017ebenika povijesti \u2013 o jednoj temi ili razdoblju u sr\u017ei je povijesne znanosti, nastave povijesti te demokratskog i pluralnog dru\u0161tva.\u201c S djelom koji govori o historiografskim i drugim knjigama se u potpunosti sla\u017eem i dr\u017eim kako je to jo\u0161 jedna potvrda o tome kako je hrvatsko dru\u0161tvo demokratsko i pluralno. Ali u slu\u010daju ud\u017ebenika povijesti ponovno dolazimo do problema jer ud\u017ebenik ima funkciju upoznavanja u\u010denika s pro\u0161lo\u0161\u0107u, samim time postavlja se pitanje kakva bi bila svrha bezbrojnih interpretacija u ud\u017ebenicima koje bi nadilazile intelektualne sposobnosti u\u010denika i vremenske resurse nastavnika da se upoznaju sa svim interpretacijama. Pri tome nemaju sve interpretacije istu upotrebnu vrijednost u hrvatskom odgojnom-obrazovnom sustavu. Upoznavanje u\u010denika sa va\u017eim aspektima nacionalne povijesti je osnova od koje u nastavi treba polaziti pri tom u vidu treba imati i negativne pojave koje postoje u nacionalnoj pro\u0161losti. Negativne pojave trebaju biti adresirane i kontekstualizirane. Me\u0111utim, afirmativni pristup bi trebao biti u temelju povijesne interpretacije postojanja suvremene demokratske hrvatske dr\u017eave u odnosu na sve ranije dr\u017eavne iteracije u kojima je hrvatska politi\u010dka nacija egzistirala. Taj afirmativni pristup trebao bi se temeljiti na pretpostavci da postojanje Republike Hrvatske ima inherentnu vrijednost za njene gra\u0111ane i za hrvatsku politi\u010dku naciju.<\/p>\n\n\n\n

\u201eVrijedi stoga raspravu s kritika ud\u017ebenika prebaciti na kritiku kriti\u010dara. Naime, pogled kriti\u010dara pretjerano zamu\u0107uju uske nacionalne nao\u010dale. Tu slijepu pjegu svoje argumentacije kriti\u010dari uop\u0107e ne primje\u0107uju. Iz takvog okvira nacionalne pedagogije pri\u010dinja im se da vide \u010dak i ono \u010dega nema. Zato bi bilo va\u017eno otvoriti stru\u010dnu raspravu \u0161to se sve doga\u0111a s va\u0161om stru\u010dnom perspektivom kad historiografiju i ud\u017ebenike povijesti stavite u slu\u017ebu prevladavaju\u0107ih nacionalnih interpretacija i nacionalnog identiteta.\u201c Nekoliko je problemati\u010dnih navoda u prethodnom citatu. Kritika kriti\u010dara je prihvatljiva i kolega Jankovi\u0107 je s pravom iznosi, ali postavlja se pitanje koje pomagalo za promatranje svijeta koriste oni koji se ne nalaze u kategoriji onih koji koriste uske nacionalne nao\u010dale? Smije li se to pitati ili bi to bilo nepristojno pitanje, imputiranje nepostoje\u0107ih optu\u017ebi i insinuiranje umi\u0161ljenih namjera, itd. \u0160to se ti\u010de drugog dijela citata ponovno se pojavljuje pitanje znanstvene historiografije koja je u potpunosti izvan ove rasprave i koju kolega Jankovi\u0107 bespotrebno uklju\u010duje. Ud\u017ebenik povijesti i nastava povijesti, s druge pak strane, po definiciji u kurikulu imaju izme\u0111u ostalog funkciju: \u201e\u2026sa\u010duvati vlastiti nacionalni identitet, cijeniti i \u010duvati svoju kulturnu i duhovnu ba\u0161tinu.\u201c Postoji razlog za\u0161to se u Hrvatskoj u\u010di hrvatska nacionalna povijest, a ne povijest Japana, Senegala ili Bolivije. Koji drugi narativ osim nacionalnog bi mogao biti u osnovi nastave povijesti u Hrvatskoj? \u010cudno je uop\u0107e postavljati ovo pitanje. Stru\u010dna perspektiva onih koji zastupaju mi\u0161ljenje da znanstvena historiografija i povijest u odgojno-obrazovnom sustavu nisu isto je ispravna perspektiva. Treba li hrvatski odgojno-obrazovni sustav slu\u017eiti o\u010duvanju nacionalnog identiteta (bez obzira kako ovaj pojam bilo te\u0161ko definirati), treba li to biti jedan od njegovih temeljnih zadataka? Mi\u0161ljenja sam da je odgovor na to pitanje nedvosmisleno da. Jer odsustvo takvog cilja implicira postojanje nekog drugog cilja, kakav god on bio, pa i njegovu suprotnost dakle razgradnju tog i takvog nacionalnog narativa. Odbijam pretpostavku da postoji vrijednosno neutralan i stru\u010dno nepristran pristup u interpretaciji povijesti u nastavnom procesu. Odsustvo jednog pristupa istodobno zna\u010di pojavu ne\u010dega drugoga bez obzira kako to nazivali.<\/p>\n\n\n\n

Kolega Jankovi\u0107 na nekoliko mjesta izra\u017eava rezignaciju zbog napada pojedinih medija na autore ud\u017ebenika, recenzente i one koji su stali u njihovu obranu. Ja se pridru\u017eujem osudama svih medijskih napada, koji kr\u0161e eti\u010dke norme novinarstva kao struke, na bilo kojeg pojedinca uklju\u010denog u ovu raspravu. Ipak, volio bih potaknuti kolegu Jankovi\u0107a da iznese vrijednosni stav o medijskim napisima koji su se pojavili na \u201eprogresivno-lijevoj\u201c medijskoj sceni na ra\u010dun kriti\u010dara ud\u017ebenika.<\/p>\n\n\n\n

U kontekstu svega navedenog potrebno je naglasiti da povijest kao predmet ima vi\u0161e funkcija u sustavu obrazovanja. Ve\u0107 je obja\u0161njeno da nismo u mogu\u0107nosti preuzeti kurikul povijesti drugih zemalja jer njihova interpretacija stvarnosti nije prispodobiva za na\u0161e potrebe. Naravno da bi se moglo prona\u0107i adekvatnih elemenata, ali na\u0161a pro\u0161lost je samo na\u0161a sa svim pozitivnim i negativnim aspektima bili vi bilo gdje na spektru od tvrdokornog nacionalist do zagovaratelj lijevo-globalisti\u010dkih ili nekih drugih tendencija. Povijest u nastavi treba pridonijeti oblikovanju funkcionalnih \u010dlanova na\u0161ega dru\u0161tva, uz to bi trebala pomo\u0107i u razvoju intelektualnih, socijalnih i inih drugih sposobnosti kod djece. Cilj nacionalne dr\u017eave, bez obzira na zgra\u017eanje globalista, je stvaranje dru\u0161tvene kohezije, a nastava povijesti u tom smislu je va\u017ean alat. Nacionalna dr\u017eava za sada je realnost, a pitanje njene perspektive tema je za drugu raspravu. Netko mo\u017ee uzvratiti da je ovakav pogled na funkciju povijesti u nastavi i dru\u0161tvu retrogradni ostatak 19. stolje\u0107a, ali povijest pamti sustave koji su se kitili epitetima progresivizma, a znamo kako su skon\u010dali. U ovom trenutku nacionalni okvir jedini je koji je mjerodavan i unutar njega moramo \u017eivjeti i djelovati.<\/p>\n\n\n\n

Kao prilog tezi da rasprava koja se trenutno vodi nije ekskluzivno hrvatski problem i da se sli\u010dne rasprave vode u raznim dru\u0161tvima naveo bih slu\u010daj The 1619 Project <\/em>iz Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava koji je ilustrativan za pitanje odnosa nacionalne povijesti i odgojno-obrazovnog sustava. Na koncu \u017eelim zavr\u0161iti u optimisti\u010dnom tonu. Cijeli ovaj slu\u010daj nije lijep za autore, recenzente, ali i kriti\u010dare. Mislim da se iz toga mo\u017ee izvu\u0107i pouka u pogledu pobolj\u0161anja postupka recenzije ud\u017ebenika gdje bi se u recenzentskom postupku ve\u0107i naglasak stavio na ispravljanje eventualnih propusta, a tada bi izgledi za ponavljanje ovakvih slu\u010dajeva bili uvelike umanjeni ako ne potpuno uklonjeni. U duhu polemike unaprijed prihva\u0107am kako izneseni stavovi ne\u0107e svima biti prihvatljivi, a ostavljam mogu\u0107nost njihove korekcije u sukobu s protuargumentima. Unaprijed zahvaljujem portalu Historiografija.hr na objavi moga priloga u ovoj polemici.<\/p>\n\n\n\n

Doc. dr. sc. Branko Kasalo<\/p>\n\n\n\n

Sveu\u010dili\u0161te u Zadru, Odjel za povijest<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Svi zainteresirani za uklju\u010divanje u polemiku mogu svoje priloge i reagiranja slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-39118","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":39118,"position":0},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":39118,"position":1},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52660,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52660","url_meta":{"origin":39118,"position":2},"title":"Medijski odjeci \u010dlanka Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu projekta \u201eIzazovi intelektualne povijesti: recepcije, preobrazbe i upotrebe politi\u010dkih ideja\u201c objavljen je polemi\u010dki \u010dlanak Steve \u0110ura\u0161kovi\u0107a \u201e\u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u201c, koji je izazvao odre\u0111ene medijske reakcije. Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 \u017dupanovljeva ne\u017eeljena djeca: ideolo\u0161ko pribli\u017eavanje neoliberala i kr\u0161\u0107anske radikalne desnice u Hrvatskoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/SD.png?fit=809%2C821&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":39118,"position":3},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":39118,"position":4},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":39118,"position":5},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39118","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39118"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39118\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39120,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39118\/revisions\/39120"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39118"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39118"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39118"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}