{"id":39074,"date":"2024-01-16T17:57:50","date_gmt":"2024-01-16T17:57:50","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=39074"},"modified":"2024-01-16T18:04:12","modified_gmt":"2024-01-16T18:04:12","slug":"filip-hamersak-cenzura-ili-anarhija-osvrt-na-povlacenje-udzbenika-zasto-je-povijest-vazna-4-3-dio","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=39074","title":{"rendered":"Filip Hamer\u0161ak: Cenzura ili anarhija? \u2013 osvrt na povla\u010denje ud\u017ebenika \u201cZa\u0161to je povijest va\u017ena, 4\u201d (3. dio)"},"content":{"rendered":"\n

Cenzura ili anarhija? \u2013 osvrt na povla\u010denje ud\u017ebenika Za\u0161to je povijest va\u017ena, 4<\/em> (Zagreb 2021, prvo izdanje) Miljenka Hajdarovi\u0107a, Vedrana Risti\u0107a i Nikice Torbice<\/strong><\/p>\n\n\n\n

TRE\u0106I DIO<\/p>\n\n\n\n

Prije nego \u0161to nastavim, pozdravljam odmjerenu reakciju kolege Sergeja Filipovi\u0107a na prethodne dijelove ovoga osvrta, objavljene 9. sije\u010dnja.[i]<\/a> Nije mi namjera zadr\u017eavati se na razlikama u na\u0161im stajali\u0161tima, uostalom predaleko bi me odvelo izlaganje daljnjih argumenata zbog kojih dr\u017eim da obra\u0111ena tri nedostatka nisu na razini prihvatljivih. Na kraju krajeva, kao u onom starom sofizmu o \u0107elavcu, za svaki se nedostatak mo\u017ee re\u0107i da nije presudan, makar na kraju ne ostala stranica koju ne bi trebalo popraviti.<\/p>\n\n\n\n

No, bilo je u me\u0111uvremenu i reakcija poput \u00bbza\u0161to tro\u0161i\u0161 svoje vrijeme, Stepinac ionako nije bio an\u0111eo\u00ab, \u00bbdakle, ipak priznaje\u0161 da se u Oluji i nakon nje ubijalo civile\u00ab, \u00bbpa \u0161to ako su Budakove izjave samo legenda, dobro se zna kakav je bio\u00ab te, naj\u010dudnija, \u00bb\u010demu je Mile Budak pozvan da ga (se) zove ministrom? Jel on usporediv s dana\u0161njim hrvatskim du\u017enosnicima, postoji li nekakav kontinuitet od NDH prema dana\u0161njoj RH!?\u00ab. Neke su me\u0111u njima, na \u017ealost, i od kolega povjesni\u010dara, koji napisano o\u010dito nisu dobro pro\u010ditali ili mo\u017eda razumjeli i kojima doista ne znam \u0161to bih vi\u0161e mogao re\u0107i (neke su javni komentari na Facebook profilu Historiografija.hr, uz drugi dio mojega osvrta). Ukratko, nekima su crvena krpa od koje izgube stalo\u017eenost zbivanja od prije tridesetak godina, a nekima ona od prije osamdeset i vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, ne samo od kolege Filipovi\u0107a, nego s vi\u0161e strana pozvan sam da \u2013 dosljednosti radi \u2013 sli\u010dnoj kritici podvrgnem i neke druge ud\u017ebenike, na \u0161to odgovaram da nemam vremena. Ne vidim sebe kao nekakvoga budu\u0107ega volonterskoga nad-recenzenta. Tko uo\u010dava da u drugim ud\u017ebenicima ima (te\u017eih) pogrje\u0161aka, neka ih sam prijavi ili napi\u0161e vlastiti osvrt \u2013 \u0161iroko mu polje!<\/p>\n\n\n\n

Uostalom, ovaj ud\u017ebenik privukao mi je pozornost tek nakon \u0161to je povu\u010den, kad se po\u010delo razglabati o nedemokratskom gu\u0161enju pluralizma, nametanju jednoumlja kao u komunizmu i sli\u010dno. Prvo sam vidio nekoliko ulomaka, napose one o Stepincu i \u017ertvama te \u0161tetama operacije Oluja, ali mi\u0161ljenje sam postupno utvrdio \u010ditaju\u0107i pojedina poglavlja, a onda i cjelinu ud\u017ebenika.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to se medijske hajke ti\u010de te postupanja Ministarstva znanosti i obrazovanja, koje je zasigurno moglo, a i moralo biti transparentnije (koliko znam, sastav povjerenstva koje je odobrilo ud\u017ebenik jo\u0161 nije objavljen, iako je to zakonska obveza), o tom sam se, mislim, jasno odredio u prvom dijelu osvrta.<\/p>\n\n\n\n

Kolega Filipovi\u0107 upozorava da bi u ocjeni ud\u017ebenika ra\u010duna valjalo povesti i o metodi\u010dko-didakti\u010dkoj strani. To, dakako, stoji, ali ni uz najbolju metodiku ne mo\u017ee se od neto\u010dnih tvrdnja te neprimjereno odabranih i nezadovoljavaju\u0107e kontekstualiziranih izvora dobiti zadovoljavaju\u0107i proizvod, napose ne takav koji bi imao uvoditi u kriti\u010dko mi\u0161ljenje. Mo\u017eda u tom pogledu pripadam nekom drevnom svijetu \u0161to tisu\u0107ama godina sniva u dubinama Maglenoga gorja, ali razboritosti sadr\u017eaja uvijek bih dao prednost pred rasko\u0161nosti oblika, osobito ako ti oblici sve vi\u0161e podsje\u0107aju na slikovnicu, ili na ono \u0161to je nekad bila Biblia pauperum (molim da se ovo uzme samo kao na\u010delno stajali\u0161te o nekim suvremenim edukacijskim tendencijama).<\/p>\n\n\n\n

Ka\u017ee kolega Filipovi\u0107 i da je \u00bbte\u0161ko o\u010dekivati od autora ud\u017ebenika, a i recenzenata koji nisu stru\u010dnjaci (…) da idu pobijati tvrdnje koje su u historiografskim djelima prili\u010dno zastupljene\u00ab te da \u00bbu interpretacijama (treba) dopustiti odre\u0111enu slobodu, dok god je utemeljena na spoznajama historiografije\u00ab. Potpuno se s tim sla\u017eem, zato i pi\u0161em o tekstu ud\u017ebenika, ne o autorima, ali isto tako ih pozivam da pojasne odakle im izvor za neke tvrdnje ili citate, za\u0161to su u\u010denicima predstavili starije, a ne novije izvore (koji te starije pobijaju) itd. Kako sam, mislim, pokazao, pri svemu tomu do boljih se izvora nerijetko moglo do\u0107i i bez specijalisti\u010dke razine upu\u0107enosti. U skladu s tim, autori ud\u017ebenika, vjerujem, jo\u0161 uvijek imaju priliku barem ovdje na portalu predo\u010diti izvore za koje se na koncu mo\u017ee pokazati da su pouzdaniji ili barem jednako respektabilni kao i oni na koje se sam oslanjam. Dakako, mo\u017eda na kraju ispadne da je u neke izvore trebalo i prije posumnjati, odnosno suzdr\u017eati se od slabo utemeljenih interpretacija i sl.<\/p>\n\n\n\n

Ako nije jasno kamo smjeram, poku\u0161ajmo si predo\u010diti sljede\u0107u prispodobu. Pretra\u017euju\u0107i internet, lako se na\u0111e gotov popis novijih knjiga u kojima se tvrdi da je Zemlja ravna plo\u010da, uklju\u010duju\u0107i zacijelo i poneku s dva recenzenta.[ii]<\/sup><\/a> \u0160to bismo trebali misliti o u\u010deniku koji se dragovoljno (!) javi za referat iz fizike ili geografije, nekriti\u010dki preuzme navode iz njih te onda, suo\u010den s tim propustom, ka\u017ee da je to na\u0161ao na internetu, da su knjige djelovale ozbiljno i novo, da zapravo nije stru\u010dan, da i drugi referati imaju grje\u0161aka i sl. Dogodi se svakom? Mo\u017eda, ali takvi referati s razlogom ne dobivaju prolazne ocjene, a divljenje \u0107e \u2013 moram to re\u0107i, makar na \u0161tetu pristojnosti \u2013 te\u0161ko zaslu\u017eiti i nastavnik koji nakon svega ka\u017ee da nije imao vremena pozorno pro\u010ditati referat, odnosno da nije vidio onu \u00bbravnozemlja\u0161ku\u00ab re\u010denicu.<\/p>\n\n\n\n

Kolega Filipovi\u0107 u tekstu od 9. sije\u010dnja pi\u0161e i: \u00bbIli su gre\u0161ke i \u203agre\u0161ke\u2039, odnosno interpretacije u odre\u0111enim razdobljima i temama, prvenstveno u povijesti od 1941. do danas, va\u017enije i spornije od drugih pa zbog njih odmah treba donijeti odluku o povla\u010denju, a u drugim temama se smije grije\u0161iti? Navedeno predstavlja dvostruka mjerila i ulazi u sferu politike povijesti.\u00ab<\/p>\n\n\n\n

Kolega ishodi\u0161te problema zapravo dobro detektira, ali \u00bbpolitika povijesti\u00ab nije bauk koji se ukazuje samo u \u00bbizbornim godinama\u00ab \u2013 historiografija kao djelatnost s njome je i ina\u010de uglavnom isprepletena. Uostalom, ni sam povu\u010deni ud\u017ebenik ne predstavlja prou\u010davanje povijesti kao neku \u00bbbezinteresnu\u00ab, samosvrhovitu spoznajnu djelatnost isklju\u010divo na tragu utvr\u0111ivanja \u00bbonoga \u0161to se zapravo dogodilo\u00ab, nego kao pripremu pa i poticaj za aktivno uklju\u010denje u dru\u0161tvo. U tom kontekstu, za\u0161to povjesni\u010dari ili javnost ne bi na obradbu nekih tema smjeli biti osjetljiviji, pripadale one tamnoj, svijetloj, tu\u017enoj ili samo smije\u0161noj strani povijesti?<\/p>\n\n\n\n

Posegnemo li kratkim pretra\u017eivanjem samo na engleskom jeziku za nedavnim vijestima o povu\u010denim povijesnim ud\u017ebenicima a takvih \u2013 suprotno nekim otvorenim pismima \u2013 ima i u euroatlantskom krugu ne \u0107emo, naime, nai\u0107i ni na jednu dru\u0161tveno sporednu, kako se ono ka\u017ee \u00bbpuko akademsku\u00ab temu. Ne ulaze\u0107i u to povla\u010de li u pojedinim zemljama ud\u017ebenike ministarstva, agencije, \u0161kolske vlasti ili nakladnici, ni u to tko je povla\u010denje inicirao, imamo tako primjere ud\u017ebenika povu\u010denih zbog sljede\u0107ih razloga: \u00bbpristranost prema Palestini\u00ab (2019),[iii]<\/sup><\/a> \u00bbpristranost prema Izraelu\u00ab (2021),[iv]<\/sup><\/a>,<\/sup> [v]<\/sup><\/a> \u00bbneprimjereno propitivanje postupanja prema ameri\u010dkim starosjediocima\u00ab (2021),[vi]<\/sup><\/a> sve u Velikoj Britaniji (prvi i drugi slu\u010daj odnose se na dva izdanja istog ud\u017ebenika) te 2023. u dostupnom izvoru nespecificirane \u00bbbrojne sadr\u017eajne pogrje\u0161ke\u00ab (Sjeverna Makedonija), ali i \u00bboptu\u017ebe protiv kr\u0161\u0107anstva\u00ab (Gana),[vii]<\/sup><\/a> a vi\u0161egodi\u0161nje kontroverze oko indijskih ud\u017ebenika dobile su vlastitu natuknicu na Wikipediji.[viii]<\/sup><\/a><\/p>\n\n\n\n

Uostalom, u Hrvatskoj je nedavno objavljeno i mi\u0161ljenje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova o tom kako se u jednom ud\u017ebeniku iz politike i gospodarstva, ina\u010de djelu autorice, u\u010denike potencijalno zbunjuju\u0107e navodi na raspravu o anga\u017emanu \u017eena u politici,[ix]<\/sup><\/a> s preporukom da se u novom izdanju ud\u017ebenika to izmijeni (kako ve\u0107 rekoh, ne znam postoji li ta mogu\u0107nost, ili se cjelokupna procedura prijave i odobrenja mora ponoviti).<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111u novim komentarima, kolegica Koren pak izjavila je 9. sije\u010dnja u Povijesnim kontroverzama III. programa Hrvatskoga radija (39:30 \u2013 38:00)[x]<\/sup><\/a> da posljednjih godina imamo situaciju \u00bbpostojanja lijevih i desnih ud\u017ebenika\u00ab te da bi bilo po\u017eeljno imati \u00bbud\u017ebenike u kojima podu\u010davamo u\u010denike kako se nositi sa suprotstavljenim svjedo\u010danstvima i perspektivama i razli\u010ditim interpretacijama, \u0161to je inherentno povijesnoj znanosti\u00ab, navode\u0107i pritom kao primjer njema\u010dko iskustvo prema kojem \u00bbnastavniku nije dozvoljeno nametati jednostrana gledi\u0161ta i spre\u010davati u\u010denika u dono\u0161enju vlastitih prosudbi jer se to smatra indoktrinacijom\u00ab te promi\u010du\u0107i potrebu za postizanjem konsenzusa u struci \u00bbo tome kako podu\u010davati o na\u0161im kontroverzama, kako sprije\u010diti nepotrebnu politizaciju nastave povijesti, kao i uru\u0161avanje samog predmeta\u00ab. Ako ju dobro razumijem, povu\u010deni ud\u017ebenik pripadao bi \u00bblijevom\u00ab spektru ili narativu, a kriti\u010dari ud\u017ebenika \u00bbdesnom\u00ab.<\/p>\n\n\n\n

U tom slu\u010daju, bilo bi po\u017eeljno kad bi se rasprava mogla nastaviti i oko toga je li, prema njezinu mi\u0161ljenju, uop\u0107e mogu\u0107a historiografska kritika koja ne bi pripadala nijednomu spektru, odnosno pripadaju li mo\u017eda moje dosada\u0161nje primjedbe na ud\u017ebenik nekomu od tih dvaju spektara i ako da \u2013 kojemu i za\u0161to. Isto tako, ako svi objavljeni ud\u017ebenici pripadaju bilo desnom bilo lijevom spektru, \u0161to se zacijelo prepoznaje na temelju stanovitih \u00bbjednostranih gledi\u0161ta\u00ab u njima, zna\u010di li to, izvedeno iz njezinih rije\u010di, da trenuta\u010dno na polju povijesti imamo \u00bbnametanje\u00ab i \u00bbindoktrinaciju\u00ab u svim onim slu\u010dajevima \u2013 a drugih zapravo i nema \u2013 kad nastavnik odlu\u010duje po kojem \u0107e se ud\u017ebeniku raditi, ali je to dosad bilo koliko-toliko podno\u0161ljivo jer je gledano na dr\u017eavnoj razini svaka opcija imala svoj udio? Zna\u010di li to, nadalje, da izme\u0111u lijevoga i desnoga spektra nema i ne mo\u017ee biti neke sredine, nekoga neutralnoga, znanstveno utemeljenoga pristupa, pa dakle ni mogu\u0107nosti argumentirane kritike, odnosno odgovora na nju?<\/p>\n\n\n\n

Nazovemo li ta dva spektra narativima, bojim se tako\u0111er da stvaramo umjetni jaz, neku vrstu neosnovane bipolarne homogenizacije ina\u010de \u0161arolike zbilje. Kao da ne mo\u017ee biti racionalnoga uvjeravanja i pribli\u017eavanja zasnovanoga na razumskom tuma\u010denju empirijskih dokaza \u2013 slijedom kojega za pojedina svjedo\u010danstva, interpretacije itd. nerijetko mo\u017eemo utvrditi jesu li u ve\u0107oj ili manjoj mjeri utemeljeni na izvorima odnosno bolji, potpuniji model pro\u0161le zbilje \u2013 nego samo privremene ravnote\u017ee zasnovane na odnosu snaga. Ostaje li nam i\u0161ta od historiografije kao znanosti ako unaprijed toliki, presudni utjecaj pridamo ideologiji i politici? Nije li tek to put u relativizam i uru\u0161avanje struke?<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, za kraj, za\u0161to bi se sve mogu\u0107e pristupe i perspektive podijelilo na samo dva narativa, lijevi i desni? Gdje bi u tom slu\u010daju le\u017eala sudbina hipotetske osobe srpske nacionalnosti iz Zagreba koja je tijekom Domovinskoga rata dvije godine provela u Hrvatskoj vojsci, cijenjena od suboraca, \u010dijoj su djeci na ulici znali dobacivati da su \u010detnici, a predci su joj pripadali starom austro-ugarskom gra\u0111anstvu kojemu je nakon 1945. nacionaliziran prete\u017eiti dio imovine? Koji je njezin narativ? Lijevi, desni, hrvatski, srpski, braniteljski, kapitalisti\u010dki, antikomunisti\u010dki, habsbur\u0161ki…?<\/p>\n\n\n\n

Svjestan sam da sam iznesene postavke zacijelo odvi\u0161e doslovno shvatio, uostalom kolegica Koren dala je samo radijsku izjavu, nije se bavila teorijom, ali neke mi mogu\u0107e implikacije, rekao bih ne sasvim nebitne za daljnju raspravu, padaju na pamet.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, u emisiji Studio 4 IV. programa Hrvatske televizije, emitiranoj 14. sije\u010dnja, kolega Budak, me\u0111u ostalim, iznio je ve\u0107 poznato mi\u0161ljenje kako ud\u017ebenik nije trebalo povla\u010diti tijekom \u0161kolske godine te ocjenu o medijskoj hajci, ali i to da \u00bbsvatko ima pravo upozoriti na neki nedostatak ud\u017ebenika, ili se ne slagati s interpretacijom u tom ud\u017ebeniku\u00ab te sljede\u0107e: \u00bbfaktografske gre\u0161ke su nedopustive, i nije se smjelo recenzentima dogoditi da propuste te faktografske gre\u0161ke\u00ab (19:15 \u2013 13:00).[xi]<\/a> Navedene rije\u010di kolege Budaka razumijem kao da ipak postoji neko \u00bbneutralno\u00ab podru\u010dje unutar \u0161irokoga polja historiografije, u kojem se stanovito minimalno suglasje \u2013 u ovom slu\u010daju oko toga da u ud\u017ebeniku ima nedopustivih pogrje\u0161aka \u2013 mo\u017ee posti\u0107i i bez obzira naginju li ina\u010de pojedinci spomenutoj lijevoj ili desnoj strani interpretativnoga spektra.<\/p>\n\n\n\n

Kako bilo, kad sam ve\u0107 ud\u017ebenik pro\u010ditao od po\u010detka do kraja, navest \u0107u \u2013 koliko i kad stignem \u2013 i druge primjedbe i sugestije. Ne\u0161to od toga tako\u0111er pripada u\u017ee shva\u0107enoj faktografskoj domeni, ne\u0161to je zasigurno tek prijedlog na izvorima i literaturi utemeljenije, ili samo alternativne interpretacije, ne\u0161to je prinos potrazi za boljom, preciznijom formulacijom, uravnote\u017eenijim, dosljednijim prikazom pro\u0161lih zbivanja, a pone\u0161to mo\u017eda, uistinu, i \u00bbcjepidla\u010denje\u00ab (ne vidim za\u0161to bi ono povjesni\u010darima moralo biti tako zazorno). Kako rekoh, kakvo je stanje u drugim ud\u017ebenicima ne znam. U relativnu te\u017einu pojedinih primjedbi stoga ne ulazim, u prvom \u0107e redu to biti prilog za neke budu\u0107e autore i recenzente ud\u017ebenika, mo\u017eda ba\u0161 i za popravljeno izdanje ovoga, povu\u010denoga. Za malo sam obra\u0111enih tema \u00bbspecijalist\u00ab, ne isklju\u010dujem stoga da ponegdje grije\u0161im, glavo mi je potaknuti stru\u010dne \u010ditatelje na promi\u0161ljanje, uklju\u010duju\u0107i raspravu o prijepornim mjestima, a u kona\u010dnici \u2013 nai\u0111e li sve ovo na odaziv \u2013 i na reformu sustava ocjene i odobravanja ud\u017ebenika u op\u0107em smjeru pobolj\u0161anja njihove kvalitete. S obzirom na strukturu ud\u017ebenika te na obradbu bliskih sadr\u017eaja u razli\u010ditim cjelinama i poglavljima, ne \u0107u se strogo dr\u017eati redoslijeda unutar knjige, ali po\u010det \u0107u od po\u010detka, s temama koje ne pripadaju podru\u010dju o\u010dekivanih prijepora, koje bi, prema kolegi Filipovi\u0107u, zapo\u010dinjalo 1941.<\/p>\n\n\n\n

U na\u010delu, uvod o metodolo\u0161kim izazovima prou\u010davanja suvremene povijesti dobro je postavljen. Eventualno, ostalo je nejasno \u0161to bi zna\u010dilo da je kraj Prvoga svjetskog rata 1918. kao po\u010detak suvremenoga doba \u00bbprihva\u0107en konsenzusom ili dogovorom povjesni\u010dara, iako oko toga postoje razli\u010dita mi\u0161ljenja\u00ab (str. 8). Naime, ako i dalje postoje razli\u010dita mi\u0161ljenja, posrijedi mo\u017ee biti samo ve\u0107insko mi\u0161ljenje povjesni\u010dara, a ne suglasje. Nisam siguran ni da je rije\u010d \u00bbdogovor\u00ab najsretniji izbor, odnosno da koji u\u010denik mo\u017eda ne \u0107e pomisliti da se mno\u0161tvo povjesni\u010dara stvarno sastalo na jednom mjestu i dogovorilo. Kad bi se napisalo da je to \u00bbkonvencija\u00ab, mo\u017eda bi se rje\u0111e pomislilo na sastanak, iako i u to dvojim zbog sve ve\u0107ega utjecaja engleskoga (\u00bbconvention of dentists in Miami\u00ab). Premda se nisam udubljivao u tematiku, stanovitu dvojbu izra\u017eavam i oko toga je li to uistinu neko ve\u0107insko mi\u0161ljenje, jer primjerice kurikul(um) periodizaciju po vjekovima ili dobima zavr\u0161ava \u00bbranim novim vijekom\u00ab, nakon \u010dega slijede \u00bbrazdoblje od po\u010detka 18. stolje\u0107a do kraja Prvoga svjetskog rata\u00ab i u osmome razredu \u00bbrazdoblje nakon 1918. godine\u00ab. U engleskom govornom podru\u010dju \u00bbcontemporary history\u00ab ili \u00bbcontemporary era\u00ab obi\u010dno ili barem \u010de\u0161\u0107e po\u010dinje 1945. ili \u010dak 1950., a prethodi mu \u00bblate modern period\u00ab kojega se po\u010detak smje\u0161ta na prijelaz iz 18. u 19. stolje\u0107e (taj \u00bblate modern period\u00ab katkad se prote\u017ee i nakon 1945). Analiziramo li praksu na pojedinim hrvatskim fakultetima oko toga kad \u00bbmoderna povijest\u00ab ustupa mjesto \u00bbsuvremenoj povijesti\u00ab, zacijelo bi se na\u0161li primjeri i za 1918. i 1945.<\/p>\n\n\n\n

Dodatni razlog za ogradu oko \u0161irine konsenzusa za 1918. kao po\u010detak suvremenoga doba bili bi i pogledi povjesni\u010dara izvan euroatlanskoga kruga, od kojih se neki, vjerojatno, i dalje dr\u017ee 1917. i Oktobarske revolucije kao po\u010detka \u00bbnajnovijega doba\u00ab, a \u010dega \u0107e se zacijelo sjetiti \u010ditatelji \u0161kolovani prije 1991. Zapravo je svojevrsna konvencija i to da je Prvi svjetski rat zavr\u0161io 11. studenoga 1918., \u0161to je zapravo samo datum primirja na zapadnom boji\u0161tu. U pravnom smislu rat je, naime, okon\u010dan tek ratifikacijom mirovnih ugovora, s tim da ga u najnovije doba neki povjesni\u010dari produljuju i na razli\u010dite pograni\u010dne sukobe u Europi po\u010detkom 1920-ih.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, iako je dobrodo\u0161la i uvodna napomena o prepletenosti suvremenoga doba s pro\u0161lo\u0161\u0107u obitelji povjesni\u010dara, nastavnika i u\u010denika, ostaje pitanje koliko je primjeren, odnosno na kojem se istra\u017eivanju zasniva primjer za to: \u00bbPrimjerice, mnoge generacije Nijemaca nakon Drugoga svjetskoga rata svojim o\u010devima i djedovima nisu postavljale pitanje \u0161to su radili tijekom rata\u00ab (str. 10).<\/p>\n\n\n\n

Prva cjelina ud\u017ebenika naslovljena je \u00bbPoliti\u010dki razvoj u me\u0111uratnome razdoblju\u00ab, s podnaslovom \u00bbKoji su razlozi uspjeha i neuspjeha totalitarizma i demokracije?\u00ab (str. 11\u201341). U njezinu poglavlju 1.1. \u00bbVersajski poredak\u00ab (str. 12\u201315) ima vi\u0161e nedostataka.<\/p>\n\n\n\n

Jednogodi\u0161nja mirovna konferencija nije odr\u017eana u Versaillesu, kako stoji, nego u Parizu i okolici, pa se zato za nju uobi\u010dajio naziv Pari\u0161ka mirovna konferencija.<\/p>\n\n\n\n

Nije se odlu\u010divalo samo o politi\u010dkom poretku u Europi, nego i u svijetu (preraspodjela kolonija odnosno pitanje mandatnih podru\u010dja nakon Prvoga svjetskoga rata ne spominje se, koliko vidim, nigdje u ud\u017ebeniku, iako se to u razli\u010ditim dijelovima svijeta rabilo kao pokazatelj anglo-francuske nedosljednosti i trajnoga imperijalizma). Za \u010detiri sile pobjednice mo\u017ee se re\u0107i da su diktirale mirovne uvjete pora\u017eenima, ali ne mo\u017ee se re\u0107i da su se pritom vodile op\u0107im na\u010delima iz \u00bb14 to\u010daka\u00ab ameri\u010dkoga predsjednika Wilsona. Dapa\u010de, ako ne\u0161to jest gotovo op\u0107e mjesto, prije bi bilo da je Wilson u nekim klju\u010dnim to\u010dkama ostao usamljen i upu\u0107en na kompromise.[xii]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Osim toga, \u00bb14 to\u010daka\u00ab prenesenih kao izvor br. 1 datirano je u sije\u010danj 1919. umjesto u sije\u010danj 1918. Za tekst to\u010daka ka\u017ee se da je donesen kao \u00bbprilago\u0111en\u00ab, \u0161to zna\u010di znatnija kra\u0107enja te, u nekim slu\u010dajevima, ne ba\u0161 sretnu promjenu zna\u010denja spram izvornika, dijelom uvjetovanu i prijevodom, koji bez jasna razloga odstupa od prijevoda objavljenoga prije desetak godina u internetskoj nacionalnoj enciklopediji, odnosno prije dvadesetak u njezinu tiskanom izdanju.[xiii]<\/a>, [xiv]<\/a><\/sup><\/p>\n\n\n\n

Primjerice, to\u010dka br. 5 donosi se kao \u00bbnepristrano rje\u0161avanje kolonijalnih zahtjeva s obzirom na interese naroda o kojima je rije\u010d\u00ab, a prema izvorniku odnosno starijem prijevodu trebala bi glasiti u najmanju ruku: \u00bbda se prilikom ure\u0111enja pitanja kolonija vodi ra\u010duna kako o interesima stanovni\u0161tva tako i o opravdanim zahtjevima vlada, kojih se utemeljenost ima utvrditi\u00ab. Dakle, interesi naroda bili su dovedeni u odnos sa zahtjevima kolonijalnih sila.<\/p>\n\n\n\n

U prera\u0111enoj to\u010dki br. 8 stoji da su nepravdu Francuskoj nanijeli Prusi, trebalo je ostaviti Prusku, kao u izvorniku.<\/p>\n\n\n\n

Nadalje, to\u010dka br. 9 donesena je kao \u00bbuspostava Italije u njezinim nacionalnim granicama\u00ab, a trebala bi, otprilike, glasiti \u00bbispravak granica Italije prema jasno odre\u0111enoj etni\u010dkoj granici\u00ab. Prvu formulaciju u\u010denici bi mogli shvatiti kao da Italija jo\u0161 ne postoji, a i \u00bbnacionalne granice\u00ab mogle bi, osim etni\u010dkom pripadno\u0161\u0107u, biti odre\u0111ene npr. povijesnim ili strate\u0161kim razlozima, \u0161to je i bio prijepor na mirovnoj konferenciji.<\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er, to\u010dka br. 12 nije govorila samo o autonomnom razvoju za neturske narode u Osmanskom Carstvu nego i o tom da se \u00bbturskim dijelovima\u00ab toga carstva ima osigurati suverenost, a u to\u010dki br. 14 jednako su se spominjali neovisnost i integritet i malih i velikih dr\u017eava, ne samo malih.<\/p>\n\n\n\n

Na kraju svega, Antanta, o kojoj se jedino govori u tekstu na str. 12, \u010dinila je samo dio pobjedni\u010dkih potpisnica mirovnih ugovora, ostale dr\u017eave, pa i SAD, bile su joj savezni\u010dke ili pridru\u017eene.<\/p>\n\n\n\n

Veliki zemljovid na str. 13 uglavnom je korektan, ali moglo bi se prigovoriti da Tripolitanija i Cirenaika nisu bile dio Italije na na\u010din na koji je Al\u017eir bio dio Francuske te postaviti pitanje za\u0161to nisu iscrtkana i biv\u0161a podru\u010dja Ruskoga Carstva odnosno Velike Britanije (Republika Irska).<\/p>\n\n\n\n

U dnu zemljovida nalazi se i tekstualni pregled promjena, ali, iako je u \u00bbku\u0107ici\u00ab bilo jo\u0161 mjesta, spomenute su samo neke, pa ispada da je jedino Ma\u0111arska morala pla\u0107ati reparacije, a u gubitke teritorija nisu uklju\u010deni austrijski gubitak u korist Italije te ma\u0111arski u korist \u010cehoslova\u010dke i Austrije (posljednja dva gubitka ne mogu se na zemljovidu razabrati kao specifi\u010dno ma\u0111arski, iako se jedan ticao i tamo\u0161njega hrvatskoga stanovni\u0161tva). Mo\u017eda i nije nu\u017eno da se sve ucrtano na zemljovidu rije\u010dima ponovi u \u00bbku\u0107ici\u00ab, ali onda bi tekst trebao po\u010deti s \u00bbme\u0111u ostalim\u00ab te odabrati nekoliko najve\u0107ih promjena ili pak onih iz bli\u017eega hrvatskoga okru\u017eenja.<\/p>\n\n\n\n

Za Osmansko Carstvo u zemljovid nisu ucrtana izgubljena podru\u010dja; neto\u010dno se pak ka\u017ee da mu je teritorij sveden na podru\u010dje Male Azije (europski dio Turske danas obuhva\u0107a pribli\u017eno 28 000 km2<\/sup>, uklju\u010duju\u0107i glavni dio Istanbula) te da je moralo pristati \u00bbna me\u0111unarodnu upravu Carigrada, Bospora i Dardanela\u00ab, \u0161to i u naj\u0161irem zna\u010denju te\u0161ko mo\u017ee zna\u010diti stvarnu privremenu vojnu okupaciju, tj. onu od primirja u Moudrosu 1918., preko nepotvr\u0111enoga mirovnoga sporazuma u S\u00e8vresu 1920. do Lausanne 1923.<\/p>\n\n\n\n

Osim toga, Island je od prosinca 1918. bio neovisna dr\u017eava, a ne dio Danske (ostao je samo u personalnoj uniji).<\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dno tomu, na dnu \u00bbku\u0107ice\u00ab s tekstualnim pregledom (dijela) promjena moglo se barem uputiti na zemljovid koji pokazuje njema\u010dke teritorijalne gubitke (str. 15). Taj je zemljovid, rekao bih, u redu, ali popratno obja\u0161njenje statusa Isto\u010dne Pruske bilo bi bolje da je ostatak dr\u017eave nazvan \u00bbmati\u010dnim dijelom Njema\u010dke\u00ab ili sli\u010dno jer se ovako mo\u017ee zaklju\u010diti da je Njema\u010dka jedna dr\u017eava, a Isto\u010dna Pruska druga.<\/p>\n\n\n\n

Za obveze Njema\u010dke prema mirovnom ugovoru navodi se i da joj je \u00bbzabranjena proizvodnja i nabavka oru\u017eja\u00ab (str. 14). Me\u0111utim, zapravo su \u010dlancima 159\u2013210. bili zabranjeni samo uvoz i izvoz naoru\u017eanja, strjeljiva te drugoga ratnoga materijala, dopu\u0161tena je bila proizvodnja za vlastite oru\u017eane snage, dakako uz razli\u010dita ograni\u010denja u pogledu vrste, koli\u010dine te nadzora.[xv]<\/a> Razlika nipo\u0161to nije neznatna jer se ovako mo\u017ee se shvatiti da je ugovor bio te\u017ei nego \u0161to je bio, pa da je bilo i vi\u0161e razloga za njema\u010dko nezadovoljstvo.<\/p>\n\n\n\n

Na str. 14 ka\u017ee se i da su pora\u017eene dr\u017eave do\u017eivljavale versailleski poredak kao veliku nepravdu te \u00bbstvorile opasne antagonizme koji \u0107e biti jedan od uzroka Drugoga svjetskoga rata\u00ab. O nezadovoljstvu Italije, koja je me\u0111utim bila jedna od pobjednica, govori se tek na str. 23 i 31 (povezano samo s Londonskim ugovorom te Rapallskim ugovorom), \u0161to je dosta daleko.<\/p>\n\n\n\n

Ruhr nisu okupirali samo Francuzi, nego i Belgijanci.<\/p>\n\n\n\n

Za Ligu naroda navodi se ni\u017ee na toj stranici da je \u00bbna svojemu vrhuncu\u00ab imala 63 dr\u017eave \u010dlanice, ali prema uvjerljivim izra\u010dunima to bi bio ukupni broj, tj. u isto je doba bilo najvi\u0161e 58 dr\u017eava \u010dlanica, od rujna 1934. do velja\u010de 1935.[xvi]<\/a> Osim toga, navodi se samo da se nije mogla u\u010dinkovito suprotstaviti ja\u010danju \u00bbimperijalisti\u010dkih apetita fa\u0161isti\u010dke Italije i nacisti\u010dke Njema\u010dke\u00ab, prethodno japansko osvajanje Mand\u017eurije 1931. s posljedi\u010dnim istupanjem iz Lige spomenuto je odvojeno, tek na str. 47 (poput Italije, i Japan je bio na pobjedni\u010dkoj strani u Prvom svjetskom ratu).<\/p>\n\n\n\n

Na str. 14 nalazi se ameri\u010dka karikatura iz 1919. za koju se ka\u017ee da \u00bbprikazuje Wilsonovih 14 to\u010daka\u00ab. Opis nije pogo\u0111en jer se na slici Wilson u ulozi suca, dr\u017ee\u0107i papir s \u00bb14 to\u010daka\u00ab, mora odlu\u010diti izme\u0111u \u0161estero uplakane, razma\u017eene djece od kojih pet predstavlja teritorijalne zahtjeve poimence navedenih europskih dr\u017eava, a jedno zahtjeve \u00bbneprijatelja\u00ab, \u010dime se zacijelo obuhvatilo sve pora\u017eene dr\u017eave. U tom smislu, karikatura zapravo prikazuje Wilsonove te\u0161ko\u0107e na Pari\u0161koj mirovnoj konferenciji, odnosno te\u0161ko\u0107e u ostvarenju \u00bb14 to\u010daka\u00ab.[xvii]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Time \u0107u se za ovaj nastavak zaustaviti na str. 15 ud\u017ebenika odnosno na kraju poglavlja 1.1. \u00bbVersajski poredak\u00ab.<\/p>\n\n\n\n

(KRAJ TRE\u0106EGA DIJELA)<\/p>\n\n\n\n

Filip Hamer\u0161ak (16. sije\u010dnja 2024)<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[i]<\/a> Sergej Filipovi\u0107: Rasprava mo\u017ee biti i konstruktivna \u2013 osvrt na priloge kolege Hamer\u0161aka \u2013 Historiografija.hr<\/a><\/p>\n\n\n\n

[ii]<\/a> Flat Earth Books (16 books) (goodreads.com)<\/a><\/p>\n\n\n\n

[iii]<\/a> British history textbook withdrawn over anti-Israeli bias – The Jerusalem Post (jpost.com)<\/a><\/p>\n\n\n\n

[iv]<\/a> \u2018Serious concerns\u2019: UK education row as Israel-Palestine textbooks pulled | History | The Guardian<\/a><\/p>\n\n\n\n

[v]<\/a> UK school history books withdrawn over accusations of pro-Israel bias | Arab News<\/a><\/p>\n\n\n\n

[vi]<\/a> A-level textbook withdrawn over ‘shocking’ Native American question – BBC News<\/a><\/p>\n\n\n\n

[vii]<\/a> NaCCA orders withdrawal of controversial history textbook indicting Christianity (citinewsroom.com)<\/a><\/p>\n\n\n\n

[viii]<\/a> NCERT textbook controversies – Wikipedia<\/a><\/p>\n\n\n\n

[ix]<\/a> Stigao odgovor pravobraniteljice: Evo \u0161to \u0107e u\u010diniti sa spornim ud\u017ebenikom (direktno.hr)<\/a><\/p>\n\n\n\n

[x]<\/a> Povijesne kontroverze – Hrvatski radio (hrt.hr)<\/a><\/p>\n\n\n\n

[xi]<\/a> HRTi<\/a><\/p>\n\n\n\n

[xii]<\/a> Fourteen Points | International Encyclopedia of the First World War (WW1) (1914-1918-online.net)<\/a><\/p>\n\n\n\n

[xiii]<\/a> \u010cetrnaest to\u010daka predsjednika Wilsona – Hrvatska enciklopedija<\/a><\/p>\n\n\n\n

[xiv]<\/a> The Fourteen Points | National WWI Museum and Memorial (theworldwar.org)<\/a><\/p>\n\n\n\n

[xv]<\/a> The Avalon Project : The Versailles Treaty June 28, 1919 (yale.edu)<\/a><\/p>\n\n\n\n

[xvi]<\/a> League of Nations – Wikipedia<\/a><\/p>\n\n\n\n

[xvii]<\/a> File:Wilsons Fourteen Points — European Baby Show.png – Wikipedia<\/a><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Svi zainteresirani za uklju\u010divanje u polemiku mogu svoje priloge i reagiranja slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-39074","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":39074,"position":0},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":39074,"position":1},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":39074,"position":2},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52148,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52148","url_meta":{"origin":39074,"position":3},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodnu znanstvenu konferenciju \u201eGranice (ne)slobode: Zadarski krug 1966. Intelektualna opozicija u totalitarnom dru\u0161tvu\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. o\u017eujka 2026.","format":false,"excerpt":"\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Povodom \u0161ezdesete obljetnice poku\u0161aja osnivanja \u010dasopisa Slobodan glas u Zadru 1966. godine, pozivamo vas na znanstvenu konferenciju posve\u0107enu istra\u017eivanju disidentstva, intelektualne opozicije i granica divergentnog mi\u0161ljenja nasuprot slu\u017ebenoj ideologiji u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji. Ideja konferencije je analizirati konkretan fenomen zadarskog slu\u010daja razloge i okolnosti njegove pojave, ali uz otvaranje komparativnih\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/Poziv-konferencija-Zadar.jpg?fit=1200%2C509&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52508,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52508","url_meta":{"origin":39074,"position":4},"title":"Glazbena radionica \u201eDUGMETARA REVISITED\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"DUGMETARA REVISITED glazbena radionica vodi: Ana Horvat 13., 20. i 27. travnja, od 18 do 20 sati Radiona, Nova cesta 186 Na tri radioni\u010dka susreta uranjamo u naslje\u0111e Dugmetare, biv\u0161e tvornice dugmadi na Savskoj cesti koja je po\u010detkom 2000-ih igrom slu\u010daja postala \u017eivo, jedinstveno mjesto glazbene proizvodnje. Svoje su probe\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/TRESNJA_TRESTI.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52733,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52733","url_meta":{"origin":39074,"position":5},"title":"Vlado Raji\u0107 \u201eGranica na kraju stolje\u0107a\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U suizdanju Durieuxa i Beletre objavljena je 2025. godine knjiga Granica na kraju stolje\u0107a autora Vlade Raji\u0107a.\u00a0 O knjizi\u00a0 Romansirana biografija Vladimira Iblera mnogo je vi\u0161e od zanimljive pri\u010de o privatnom \u017eivotu i impresivnoj profesionalnoj karijeri istaknutog stru\u010dnjaka za me\u0111unarodno pravo i dugo\u00adgodi\u0161njeg profesora na zagreba\u010dkom Pravnom fakultetu, akademika, koji\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/VLADO-RAJIC-GRANICA-NA-KRAJU-STOLJECA.jpg?fit=450%2C650&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39074","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39074"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39074\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39077,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39074\/revisions\/39077"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39074"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39074"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39074"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}