{"id":39062,"date":"2024-01-16T08:11:13","date_gmt":"2024-01-16T08:11:13","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=39062"},"modified":"2024-01-16T08:12:51","modified_gmt":"2024-01-16T08:12:51","slug":"marino-badurina-treba-li-nam-ijedan-udzbenik","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=39062","title":{"rendered":"Marino Badurina: Treba li nam (i)jedan ud\u017ebenik?"},"content":{"rendered":"\n

Nedavna saga o \u201ezabrani\u201c ud\u017ebenika povijesti za 4. razred gimnazije Za\u0161to je povijest va\u017ena?<\/em>, \u0161to pokriva (na\u0161e) uvijek kontroverzno 20. stolje\u0107e, do\u0161la je kao naru\u010dena za pomalo uspavanu doma\u0107u historiografsku javnost, potvrdila je njenu va\u017enost i relevantnost, vratila joj raison d’\u00eatre<\/em>. Nije pro\u0161lo dugo, a sve je (ne)o\u010dekivano poprimilo obrise borbe izme\u0111u Mordora i Gondora.<\/p>\n\n\n\n

Portal narod.hr, svojevrsni inicijalni pokreta\u010d ove pri\u010de, je, makar i s pogre\u0161nom motivacijom, uspio ukazati na gotovo klju\u010dnu stvar. Posao pisanja ud\u017ebenika je upravo to \u2013 posao. Biznis. A svaki biznis pretpostavlja lanac ili mre\u017eu zainteresiranih.<\/p>\n\n\n\n

Jedni su primamljivo povikali: ho\u0107emo pluralizam ud\u017ebenika! A drugi pak: monizam. Jedan biv\u0161i povjesni\u010dar tako je zamislio da bi bilo dobro da naprosto imamo samo jedan ud\u017ebenik povijesti. Ne\u0161to kao u Rusiji Vladimira Putina. \u0415\u0434\u0438\u0301\u043d\u0430\u044f \u0420\u043e\u0441\u0441\u0438\u0301\u044f (ili Horvatija) i u njoj jedan, jedini i jedinstveni ud\u017ebenik. Ili kako bi rekla Olga Tokarczuk u Knjigama Jakubovim<\/em>: \u201eKada bi ljudi \u010ditali iste knjige, \u017eivjeli bi u istom svijetu.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Imamo dakle i na planu ud\u017ebeni\u010dke produkcije zagovornike tr\u017ei\u0161ne ekonomije, potom pobornike planske ekonomije, i sada\u0161nju hibridnu tr\u017ei\u0161no-plansku realnost. No nikako da, dosljedno tome, svi priznaju da je ud\u017ebenik naprosto roba nastala u okviru intelektualno-duhovne proizvodnje, ali koja su\u0161tinski nije nimalo razli\u010dita od one materijalne. Roba je to koja tra\u017ei svog proizvo\u0111a\u010da, reklamera, distributera i kupca. No tra\u017ei li danas tr\u017ei\u0161te uop\u0107e tu robu, ili se potra\u017enja odr\u017eava umjetno?<\/p>\n\n\n\n

Uslijed \u017eustre polemike svi su revno i vrijedno prona\u0161li vi\u0161e ili manje jake argumente za svoju stvar. \u010cak i ne pretjeranom enciklopedisti\u010dkom pedanterijom bilo je lako dokazati da je sporni ud\u017ebenik pun gre\u0161aka. No radi se ipak o akademicisti\u010dkom<\/em> zavo\u0111enju na krivi trag. Gre\u0161ke su ovdje ipak sporedne u odnosu na grijehe. Ovaj ud\u017ebenik, u o\u010dima protivnika, nije (samo) pogre\u0161an, nego prvenstveno gre\u0161an. Gre\u0161ke se mo\u017eda mogu ispraviti, ali okajavanje grijeha ne ide bez supstancijalne pokore. Pokora u ovom slu\u010daju zna\u010di istrpiti povla\u010denje, zabranu, ritualno (samo)ka\u017enjavanje i u kona\u010dnici ili pokajanje ili damnatio memoriae<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Naposljetku, i autori spornog ud\u017ebenika, odnosno njihovi branitelji su, \u010dini se, podcijenili protivnika. Pomislili su da \u0107e biti dovoljni uobi\u010dajeni recitativi, pozivanja na \u201epluralizam\u201c, \u201ekriti\u010dko mi\u0161ljenje\u201c, \u201eprofesionalnu autonomiju\u201c, \u201eakademsku \u010destitost\u201c. Naravno, radi dokumentiranja slu\u010daja i da bi se javnosti (akademskoj i neakademskoj), koja je ina\u010de bukvalna kao bukva, sve objasnilo, bilo je potrebno taksativno nabrajati pro<\/em> et<\/em> contra <\/em>argumente, navesti primjere, citate, zorno prikazati da se sli\u010dne manjkavosti mogu prona\u0107i u svakom drugom ud\u017ebeniku, upozoriti na dvostruke kriterije itd. Ipak, meritum stvari, usprkos hvalevrijednom trudu svih osvrtnika, ipak nije u samom ud\u017ebeniku nego izvan njega, u, banalno re\u010deno, dru\u0161tveno-politi\u010dkoj konstelaciji. No za\u010dudno, nitko se nije eksplicitno zapitao, ako su ve\u0107 svi ud\u017ebenici tako grbavi (a \u201e\u0161to se grbo rodi, vrijeme ne ispravi\u201c), treba li nam onda uop\u0107e, ne jedan, nego i<\/em>jedan slu\u017ebeni, propisani, dr\u017eavnim pe\u010datom odobreni ud\u017ebenik. Naravno, \u0161kolstvo je uglavnom dr\u017eavni posao, \u0161kole su dr\u017eavno leno, no je li ud\u017ebenik danas, kao i u 19. stolje\u0107u, ba\u0161 jedino zamislivo centralno nastavno sredstvo, ne\u0161to poput Sunca oko kojeg onda kru\u017ee sva ostala nastavna sredstva i pomagala. Mo\u017ee li se makar promi\u0161ljati o alternativnim izlazima iz tog ud\u017ebeni\u010dkog (sun\u010devog) sustava?<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee li, primjerice, dr\u017eava u predmetu Povijest kurikularno propisati samo obavezne i eventualno izborne teme, kronologiju, najosnovniju faktografiju, a sve ostalo (tekstove, povijesne izvore, pitanja, rasprave, zaklju\u010dke itd.) ostaviti na volju u\u010diteljima i u\u010denicima, uz po\u0161tivanje osnovnih kriterija, principa i metoda razmjene i su\u010deljavanja mi\u0161ljenja? Naravno, to \u0107e mnoge mo\u017eda podsjetiti na neke ve\u0107 ranije za\u010dete i u me\u0111uvremenu \u201eabortirane\u201c kurikularne reforme. No ne bi se takav nastavni proces nu\u017eno morao odvijati ni na na\u010din one ugodne i pomalo lijene dijalektike po logici: <\/strong>promi\u0161ljanje u nastavi vs. bubanje \u201epravilnih\u201c interpretacija. Jer, po svoj prilici, i svi poku\u0161aji implementiranja svojevrsnog obrazovnog samoupravljanja, u praksi bi i dalje bili vo\u0111eni nekom prosvije\u0107enom \u201enevidljivom rukom\u201c. Tako bi se umjesto nametanja \u010dinjenica i podataka ovdje radilo o kapilarnom uvo\u0111enju \u201epromi\u0161ljanja\u201c. I ne bi to, dodu\u0161e, bila nikakva tragedija, jer u\u010denici, djeca, mladi, kao prirodno inteligentna bi\u0107a, ve\u0107 bi proniknuli u bit stvari, i opet pohvatali koje to imenice, glagole, re\u010deni\u010dne konstrukcije i fraze moraju koristiti kako bi njihovo mi\u0161ljenje edukatorima djelovalo kao kriti\u010dko, promi\u0161ljeno, a ne kao ono ranije nabubano<\/em>. No, iako bi u tom slu\u010daju u\u010diteljskoj svijesti i savjesti bilo prepu\u0161teno da vodi obrazovni proces u optimalnom smjeru, znamo da gdje je svijesti i savjesti tu je oduvijek bilo i du\u0161ebri\u017eni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n

Nasuprot tome, tek potpuno ukidanje ud\u017ebenika zna\u010dilo bi priznati stvarno stanje. Sigurno je da ud\u017ebenik ve\u0107 odavno, pored svih tehnolo\u0161kih i informacijskih mogu\u0107nosti, nije glavni, pa mo\u017eda ni bitni izvor spoznaje za generacije \u0161kolaraca ili studenata. Ipak, borba za dr\u017eavni pe\u010dat, ta simboli\u010dka bitka, va\u017enija je od realnosti. S druge strane, i politi\u010dka i intelektualna elita feudalnim refleksom \u0161titi vlastiti posjed, ne \u017eele\u0107i ga prepu\u0161tati epistemolo\u0161kom plebsu ili kmetstvu kakvim o\u010dito smatraju one koji djeluju na ni\u017eim obrazovnim razinama ili \u010dak izvan tih razina. Ovih dana smo vi\u0161e puta \u010duli pozivanje na rije\u010di \u201ekaos\u201c i \u201eanarhija\u201c, koji bi navodno uslijedili kada bi se svakome dozvolilo da pi\u0161e i govori \u0161to ga je volja. Takvi bi svojevremeno zasigurno bili i prvi u redu za zabranu tiskarskog stroja, te \u0111avolje napravice koja je svakom poganinu omogu\u0107ila da ne\u0161to pi\u0161e i objavljuje. Naravno, dr\u017eava je zakon, ali je jasno da se u ovoj pri\u010di sve kre\u0107e po najmo\u0107nijem od svih zakona, onom koji se ne da promijeniti nikakvom relativnom ni apsolutnom ve\u0107inom \u2013 po zakonu inercije. Toj inerciji se bez otpora prepu\u0161taju svi. Ironi\u010dno, takvom gr\u010devitom borbom oko ud\u017ebenika i takozvani antidogmatici, borci za ud\u017ebeni\u010dki liberalizam samo osna\u017euju njegovu preskriptivnu i kanonsku narav. Dok god je ud\u017ebenik igra\u010dka kojom se \u017eele igrati svi, dotle \u0107e se njome uglavnom slu\u017eiti onaj tko je trenutno najmo\u0107niji.<\/p>\n\n\n\n

Jer u ovakvoj ud\u017ebeni\u010dkoj optici, skoro da je svejedno imate li jedan ili pet ud\u017ebenika. Svaki od njih je na svoj na\u010din manipulativan, nastoji se konstituirati kao vode\u0107i, najobjektivniji, kanonski. No pet ud\u017ebenika ipak \u010dini ljep\u0161i prizor u izlogu nego da je samo jedan. A ako sebe pojedini ud\u017ebenici ili autori smatraju pionirima \u201ekriti\u010dkog mi\u0161ljenja\u201c onda to mo\u017ee biti samo iz dva razloga. Prvi se krije u nerazumijevanju prirode ljudskog mi\u0161ljenja koje je najmanje zainteresirano za nekakvu kritiku i razrje\u0161avanje problema (izuzev onih prakti\u010dnih), nego najve\u0107ma za samoperpetuiranje, samoza\u0161titu, vlastiti kontinuitet i razgrani\u010denje od drugog (mi\u0161ljenja). Gdje god je misao tu je podjela, a gdje je podjela tu je konflikt. Naposljetku, misao ne zna drugo nego izo\u0161travati samu sebe. \u010cak i neuroznanost dana\u0161njice ima veliku ambiciju da, mimo vje\u010dne potrage za razumijevanjem samih sebe, poku\u0161a razumjeti um procesuiran kroz mozak koji funkcionira druk\u010dije nego na\u0161. To je mo\u017eda korak dalje od larpurlatizma<\/em> tzv. kriti\u010dkog mi\u0161ljenja, a mo\u017eda samo jo\u0161 jedan poku\u0161aj hvatanja vlastitog repa.<\/p>\n\n\n\n

Druga mogu\u0107nost obja\u0161njenja je opasnost kriti\u010dkog mi\u0161ljenja kao naprosto dogmatskog mi\u0161ljenja u nastajanju, onog koje se jo\u0161 nije do kraja konstituiralo, apsolutiziralo i esencijaliziralo. Drugim rije\u010dima, takvo kriti\u010dko mi\u0161ljenje je samo (jo\u0161 uvijek) nedovoljno samouvjereno dogmatsko mi\u0161ljenje.<\/p>\n\n\n\n

To dogmatsko mi\u0161ljenje se podjednako mo\u017ee nametati po\u017eeljnim, nacionalno pravovjernim interpretacijama, zadanim rije\u010dima i re\u010denicama, parolama, ali i sugestivno plasiranim izvorima, tobo\u017enjim pitanjima za razmi\u0161ljanje, suptilno provu\u010denim polure\u010denicama, poput one klju\u010dne, zbog koje je, da se ne la\u017eemo, \u010ditava stvar i eksplodirala, o Alojziju Stepincu \u010dija je \u201epresuda poni\u0161tena, \u0161to ne zna\u010di da je rehabilitiran\u201c. Autori su, prave\u0107i se naivni, mislili da \u0107e ova njihova diverzija<\/em> pro\u0107i (zauvijek) neprimije\u0107eno. Postavili su zato niz stupica i distrakcija, u svom ud\u017ebeni\u010dkom tekstualnom tkanju ovla\u0161 su \u201epomazili\u201c povijesne osobnosti poput Milke Planinc, Vladimira Bakari\u0107a, Stipe \u0160uvara, ponavljali op\u0107a, iako nikad verificirana, mjesta o Mili Budaku i njegovim (ne)\u010duvenim \u201esrpskim tre\u0107inama\u201c, pau\u0161alizirali o brojkama spaljenih srpskih ku\u0107a u vojnoj akciji Oluja itd. No sve bi to vjerojatno pro\u0161lo li\u0161o<\/em>, da nisu dirnuli u svetinju. Narod (dodu\u0161e ne cijeli, nego samo onaj .hr<\/em>), uz asistenciju Ministarstva obrazovanja, Agencije za odgoj i obrazovanje i grupe tzv. dr\u017eavotvornih povjesni\u010dara, im je vratio lopticu: Ako je Stepin\u010deva presuda samo ukinuta, \u0161to ne zna\u010di da je rehabilitiran, i va\u0161 ud\u017ebenik \u0107e biti samo povu\u010den, \u0161to ne zna\u010di da je zabranjen. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

Narod.hr, koji je i glavni junak i antijunak ove pri\u010de, zaslu\u017ean je jer je, nehotice, obesmislio ud\u017ebenik kao koncept. Okrenuo je ogledalo prema svojim protivnicima i dao im da se sami u njemu ogledaju. To je naravno jalova rabota, jer u ogledalcu svatko vidi ono \u0161to mu (najvi\u0161e) odgovara.<\/p>\n\n\n\n

No ogledalo ni ne treba vrtjeti i okretati, igraju\u0107i se s razli\u010ditim odrazima. Svrsishodnije bi bilo razbiti ga. Gotovo sva pitanja koja su u (ne)stru\u010dnoj javnosti u zadnje vrijeme postavljana nisu pitanja ve\u0107 gotovi odgovori zamaskirani u pitanja. Uostalom, sva pitanja su takva. Ako se duboko zagledamo uvidjet \u0107emo da (se) uvijek pitamo samo ono na \u0161to ve\u0107 imamo odgovor. Zato ne postoje ni neka druga ili bolja pitanja koja bi trebalo postaviti. Od (tih) pitanja treba odustati i proglasiti, makar i pomalo pateti\u010dno, smrt ud\u017ebenika. Ali \u0161to onda prodavati? Znanstvene \u010dasopise i monografije \u0161to izlaze u po 50 do 100 primjeraka? Ud\u017ebenici su zlatno tele kojemu se isplati klanjati, makar se radilo i o teletu sa vi\u0161e glava. Stoga bi, u dogledno vrijeme, strah da \u0107e svi zajedno izgubiti tr\u017ei\u0161te svakako trebao nadvladati me\u0111usobne (ne)pomirljive razlike.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Svi zainteresirani za uklju\u010divanje u polemiku mogu svoje priloge i reagiranja slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-39062","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39062","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39062"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39062\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39066,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39062\/revisions\/39066"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39062"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39062"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39062"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}