Pitanje me\u0111uodnosa historiografije i javnosti \u010desto se postavlja. S jedne strane se to odnosi na razli\u010dite na\u010dine na koje povjesni\u010dari djeluju u javnosti. S druge strane radi se o utjecaju o\u010dekivanja javnosti na javno djelovanje povjesni\u010dara. Kada je rije\u010d o djelovanju povjesni\u010dara u javnosti, uobi\u010dajeno je da se javno o\u010dituju o nekom aktualnom povijesnom pitanju koje posebno okupira javnost ili komentiraju recentna doga\u0111anja iz povijesne perspektive. Osim toga, nekad se povjesni\u010dari dru\u0161tveno anga\u017eiraju na teme o\u010duvanja, otkrivanja i prezentacije ba\u0161tine ili raznih prijepornih dru\u0161tvenih pitanja. Tada javno djeluju ne samo kao povjesni\u010dari ve\u0107 i kao intelektualci i gra\u0111ani. Dakako, povjesni\u010dari se \u010desto i otvoreno politi\u010dki anga\u017eiraju u politi\u010dkim strankama i razli\u010ditim inicijativama.<\/p>\n\n\n\n
Kada je rije\u010d o prezentacijskim o\u010dekivanjima javnosti, postavlja se pitanje kako uskladiti akademski diskurs povijesne znanosti i javni govor, budu\u0107i da javnost o\u010dekuje \u2013 a suvremeni mediji zahtijevaju \u2013 jednostavno oblikovane re\u010denice, kao i kratke odgovore na izravna pitanja. Treba li se tome prilago\u0111avati i koliko? Kako takvi i drugi zahtjevi medija i o\u010dekivanja javnosti mijenjaju akademsku historiografiju?<\/p>\n\n\n\n
Iz perspektive javne povijesti uvijek se poti\u010de javno djelovanje povjesni\u010dara. Pritom se polazi od pretpostavke da se mogu uskladiti profesionalni temelji akademske historiografije i o\u010dekivanja javnosti za njima razumljivim govorom o temama od javna interesa. Javna povijest se ne sla\u017ee s onim povjesni\u010darima koji tradicionalno smatraju da se povjesni\u010dari trebaju baviti samo znano\u0161\u0107u na \u0161to bolji na\u010din, dok na sve ostalo ne mogu utjecati.<\/p>\n\n\n\n
S jedne strane ti povjesni\u010dari zapravo dr\u017ee da ne mogu promijeniti politiku, javnost, dru\u0161tvo. S druge se strane mo\u017ee raditi i o strahu od kritika i napada (posebno kad je rije\u010d o dru\u0161tveno kontroverznim povijesnim temama) ili brizi za svoju daljnju karijeru ili pak oportunizmu ili pukoj nezainteresiranosti. Usprkos svim tim opravdanim i neopravdanim razlozima, te\u0161ko je \u2013 \u010dak i kad to \u017eelimo \u2013 ostati izoliran (i re\u0107i da ne\u0107emo \u201eprljati ruke\u201c medijima i politikom), napose jer sve oko nas neizbje\u017eno utje\u010de na uvjete u kojima povjesni\u010dari rade. Javna povijest, nasuprot tome, nastoji ciljano pomo\u0107u povijesti djelovati na suvremenost, usprkos svim okolnostima ili mo\u017eda upravo zbog njih.<\/p>\n\n\n\n
O\u010dito je iz svega navedenog da se ne radi samo o pitanju odnosa povjesni\u010dara i javnosti ili povjesni\u010dara i medija. Naime, oni su samo jedan dio aktera uklju\u010denih u taj me\u0111uodnos. Osim povjesni\u010dara, medija i javnosti tu su neminovno politi\u010dari (i s njima povezane politike povijesti), povijesni svjedoci i suvremenici (i mno\u0161tvo njihovih individualnih sje\u0107anja) te dru\u0161tvo u cjelini (i s njime povezano kolektivno pam\u0107enje). O\u010dito je da se povije\u0161\u0107u ne bave samo povjesni\u010dari, niti se povijest mo\u017ee ostaviti isklju\u010divo povjesni\u010darima, kako glasi taj \u010duveni poziv koji se \u010desto ponavlja (usp. kolumnu<\/a> \u201eNe ostavljajte povijest povjesni\u010darima!\u201c). Prije bismo iz perspektive javne povijesti trebali isticati \u2013 rije\u010dima Miroslava Berto\u0161e iz knjige Kruh, ma\u0161ta & mast<\/em> (2007) \u2013 da \u201epro\u0161lost pripada svima!\u201c.<\/p>\n\n\n\n Iako povjesni\u010dari sebe \u2013 kao stru\u010dnjake \u2013 smatraju najva\u017enijim akterom me\u0111u svima navedenim, u javnosti tome ba\u0161 i nije posve tako. Naime, \u010dlanci i knjige povjesni\u010dara ne igraju u javnosti veliku ulogu. Za razliku od toga, povjesni\u010darima se ve\u0107a va\u017enost pridaje kao javnim figurama, odnosno javnim intelektualcima ili pak nositeljima nekog dru\u0161tveno-politi\u010dkog stava, posebno kad je rije\u010d o povijesnim kontroverzama.<\/p>\n\n\n\n Bez obzira na to, javna povijest poti\u010de povjesni\u010dare da budu prisutni u javnosti ne samo kako bi govorili o povijesnim temama ve\u0107 i da nastoje stalno ja\u010dati svoju javnu, dru\u0161tvenu i profesionalnu ulogu. U tom smislu, akademski povjesni\u010dari trebaju biti i javni povjesni\u010dari. To uklju\u010duje napore da rezultate svojih znanstvenih istra\u017eivanja prenose u javnosti na na\u010din razumljiv \u0161iroj publici. Pritom znanstveni \u010dlanci i knjige nisu jedine forme povjesni\u010darskog znanja, iako je razumljivo za\u0161to su i dalje nosivi dio akademske historiografije i za\u0161to od njih sve polazi. Neovisno od formata u kojem govorite o povijesti \u2013 bio to novinski \u010dlanak, tekst na dru\u0161tvenim mre\u017eama, podcast, intervju, izjava ili ne\u0161to drugo \u2013 potrebno je uvijek znati kratko i jasno re\u0107i za\u0161to mislimo da je va\u017eno to \u010dime se bavimo i ono o \u010demu govorimo.<\/p>\n\n\n\n O tome dobro svjedo\u010de sljede\u0107e rije\u010di povjesni\u010darke Wendy Bracewell: \u201eJedna stvar koju jesam primijetila kao urednik EEPS-a jest da hrvatski historiografi i drugi znanstvenici iz regije imaju sklonost uzeti va\u017enosti i pretpostavke njihova istra\u017eivanja pomalo zdravo za gotovo, bez da nu\u017eno poku\u0161aju obraditi slu\u010daj u \u0161irem kontekstu ili za nestru\u010dnu publiku. To je luksuz koji si oni koji rade u specijaliziranim podru\u010djima u SAD-u ili UK-u ne mogu priu\u0161titi. Mislim da je to zbog toga \u0161to smo se prili\u010dno rano naviknuli na isprazno pitanje \u201epa \u0161to?\u201c. Ono nas tjera da dublje razmi\u0161ljamo o va\u017enosti na\u0161ih radova \u0161to ih na kraju mo\u017eda u\u010dini utjecajnijima. No, to je stvar prezentacije, ne sadr\u017eaja (\u2026).\u201c (Intervju, Rostra<\/em>, 2017)<\/p>\n\n\n\n Bez obzira kako na to gledali, javna povijest osim poticanja na vo\u0111enje ra\u010duna o komunikaciji sa \u0161irom publikom smatra da se povjesni\u010dari trebaju baviti onim temama koje zanimaju javnost (kao \u0161to su ve\u0107 spomenute povijesne kontroverze, ali dakako i druge). To je taj spomenuti utjecaj javnosti i medija na akademsku historiografiju koji akademske povjesni\u010dare pretvara u javne povjesni\u010dare. Baviti se onime \u0161to je dru\u0161tveno aktualno i va\u017eno doprinos je ja\u010danju javne uloge povjesni\u010dara, \u0161to je pitanje svih pitanja o kojem zavisi kako sada\u0161nji tako i budu\u0107i status akademske historiografije. Osim dru\u0161tvene relevantnosti, potrebno je naravno baviti se i onim \u0161to je historiografski va\u017eno. Trebamo u svakom slu\u010daju nastojati pomaknuti svoju disciplinu naprijed. U tome je na\u0161a stru\u010dna odgovornost. Sve u svemu, bilo bi dakle po\u017eeljno odgovarati na dru\u0161tveni, ali i znanstveni interes, te istodobno nastojati biti intelektualno poticajni za \u0161iru stru\u010dnu javnost.<\/p>\n\n\n\n U tom smislu, za javnu povijest akademska historiografija i \u0161ira javnost nisu me\u0111usobno nepomirljive i \u010desto dijele iste interese za aktualne i kontroverzne povijesne teme, no trebamo biti svjesni da nas nekad zanimaju i posve razli\u010dita pitanja. Javnost primjerice zanima tko je kriv za ratove 1990-ih, dok povjesni\u010dare zanimaju i pitanja tranzicije elita, uloge intelektualaca, antiratnog pokreta i sl. Osim takvih primjera razli\u010dita interesa, postoje dakako i metodolo\u0161ke razlike s obzirom da povjesni\u010dari trebaju pru\u017eiti kontekstualizaciju, konceptualizaciju, komparaciju. Mo\u017eda najva\u017enije za me\u0111uodnos akademske historiografije i \u0161ire javnosti, povjesni\u010dari bi trebali iskomunicirati da postoje razli\u010dita povijesna iskustva i ishodi\u0161ne pozicije, pa onda neminovno i razli\u010dite perspektive i pogledi na povijest. To \u0161ira javnost te\u0161ko prihva\u0107a, budu\u0107i da u njoj u pravilu svatko vjeruje samo u svoje istine i nije spreman uzeti u obzir ono \u0161to je suprotno tome.<\/p>\n\n\n\n K tome, u \u0161iroj javnosti ne problematizira se vezivanje povijesti uz izgradnju ili ja\u010danje nacionalnog identiteta. Zbog toga je javnost sklonija zanemarivati tamne aspekte vlastite nacionalne pro\u0161losti i svoju naciju uglavnom gledati samo kao \u017ertvu, a ne i kao po\u010dinitelja. Treba me\u0111utim istaknuti da to nije karakteristi\u010dno samo za javnost i medije ve\u0107 i za svijet politike, ali i dobrog dijela \u0161kolskog i sveu\u010dili\u0161nog obrazovanja i profesionalne historiografije.<\/p>\n\n\n\n Povrh toga, javnost iznimno rijetko mijenja svoj stav bez obzira na stru\u010dni govor povjesni\u010dara. \u0160ira publika zapravo \u017eeli da im povjesni\u010dar potvrdi njihov stav, a ne da ga dovede u pitanje. Zbog toga \u2013 kao i \u010destih politi\u010dkih i dru\u0161tvenih pritisaka \u2013 povjesni\u010dari ne bi trebali ispunjavati javna i dru\u0161tvena o\u010dekivanja pod svaku cijenu. Nasuprot tome, trebali bi napominjati da su mogu\u0107e razli\u010dite perspektive i pogledi na odre\u0111ene povijesne teme. Povjesni\u010dari su tu da zamisle javnost i da potaknu \u0161iru publiku na preispitivanje svojih stavova.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111utim, nije problem samo u javnosti, ve\u0107 dijelom i u povjesni\u010darima. Prvo, povjesni\u010dari ne bi trebali sebe vidjeti kao one koji populariziraju znanost pasivnoj javnosti. Povijest ba\u0161 i nije ne\u0161to \u0161to se samo tako popularizira (usp. kolumnu<\/a> \u201eU \u010demu je problem s pojmom \u201epopularizacija povijesti\u201c?\u201c). Mi smo primjerice nerijetko svjedoci pro\u0161losti i ona za nas ima neko zna\u010denje, \u0161to sve utje\u010de na na\u0161 odnos prema njoj. Zbog toga se prije radi o polemi\u010dnom ili suglasnom dijalogu povjesni\u010dara i javnosti. Mogu\u0107e je eventualno popularizirati rezultate povijesne znanosti, ali i tada na njihovu recepciju u javnosti utje\u010de dru\u0161tveni kontekst i spomenuto zna\u010denje koje se pridaje povijesti.<\/p>\n\n\n\n Drugo, ne vrijedi napomena da su povjesni\u010dari objektivni i nepristrani, a javnost i mediji subjektivni i pristrani. Naime, iako povjesni\u010dari kao profesionalci ne bi trebali \u2013 za razliku od javnosti \u2013 povijesti pristupati pojednostavljeno ili crno-bijelo, jasno je da tome ba\u0161 i nije tako. I povjesni\u010dari su \u010desto itekako pristrani i imaju svoje ideolo\u0161ke ili vrijednosne pozicije. Niz povjesni\u010dara ima senzacionalisti\u010dke javne nastupe ili izlazi u susret politi\u010dkim i dru\u0161tvenim o\u010dekivanjima u pitanjima u kojima to ne bi smjeli \u010diniti. Posebno je to slu\u010daj s povjesni\u010darima koji povijesti pridaju zada\u0107u izgradnje ili ja\u010danja nacionalnog identiteta. Zbog toga ne treba gledati na me\u0111uodnos povjesni\u010dara i javnosti kroz prizmu podjele o navodno uvijek objektivnoj historiografiji i neizbje\u017eno subjektivnoj javnosti.<\/p>\n\n\n\n Dok dio povjesni\u010dara nerijetko nije ni svjestan koliko su politizirani \u2013 primjerice u spomenutom slu\u010daju pretjeranog pristajanja uz nacionalnu paradigmu \u2013 problem pristranosti razmjerno je \u010desto na\u010delno razmatran. Jo\u0161 od anti\u010dke historiografije stalno se govori da povjesni\u010dari moraju biti nepristrani i pisati sine ira et studio<\/em> (bez ljutnje i pristranosti), \u0161to me\u0111utim istodobno svjedo\u010di koliko su bili svjesni da to mnogi od njih nipo\u0161to ne \u010dine.<\/p>\n\n\n\n Postmoderna kritika historije na spomenuto je pitanje radikalno odgovorila tvrde\u0107i da je rije\u010d o la\u017enoj dvojbi pristranost\/nepristranost jer to podrazumijeva da nepristranost postoji, \u0161to je \u2013 prema Keithu Jenkinsu (Promi\u0161ljanje historije<\/em>, 2008) \u2013 iluzija. Nakon \u0161to se protekom vremena slegla pra\u0161ina postmoderne kritike, mo\u017eemo re\u0107i da njezine napomene treba svakako ozbiljno uzeti u obzir. No s obzirom na dru\u0161tvenu ulogu historije kao discipline \u2013 uz sve ograde o kojima treba voditi ra\u010duna \u2013 danas ve\u0107inom ipak ne odbacujemo va\u017enost na\u010dela objektivnosti za profesionalnu historiografiju, niti mislimo da su sve interpretacije jednakovrijedne, kao \u0161to ne odustajemo ni od povijesne istine.<\/p>\n\n\n\n Napomene koje vrijedi imati u vidu odnose se napose na kritiku \u2013 u duhu feministi\u010dke ili postkolonijalne kritike \u2013 prema kojoj ste kao povjesni\u010dar neizbje\u017eno pristrani jer ste primjerice mu\u0161karac, bijelac, Europljanin, heteroseksualac\u2026 Jednostavno, ve\u0107 iz te perspektive nu\u017eno radite selekciju tema, izvora, interpretacija\u2026 Isto vrijedi i za razli\u010dite druge slu\u010dajeve. O svemu tome se mo\u017ee naravno debatirati, no ve\u0107 i na osnovu toga otvara se sljede\u0107e pitanje: Ako ne mo\u017eemo biti nepristrani, je li onda u redu da povjesni\u010dari budu dru\u0161tveno ili politi\u010dki anga\u017eirani, odnosno da \u010dak budu i aktivisti. Javna povijest, izme\u0111u ostalog, prou\u010dava upravo tu spomenutu vezu izme\u0111u akademske historiografije, javne povijesti i dru\u0161tvenog (politi\u010dkog) aktivizma. \u00a0<\/p>\n\n\n\n Pritom javna povijest razmjerno pozitivno gleda na aktivizam, odnosno kontinuirano raspravlja o tome (usp. poglavlje \u201eCivic Engagement and Social Justice. Historians as Activists\u201c iz knjige Thomasa Cauvina Public History: A Textbook of Practice<\/em>, 2016, kao i njegov projekt \u201ePublic History as the New Citizen Science of the Past\u201c, 2020-2025). Treba re\u0107i da se o tome raspravlja u historiografiji i neovisno od posebnog interesa javne povijesti za to (usp. zbornik The Engaged Historian: Perspectives on the Intersections of Politics, Activism and the Historical Profession<\/em>, ur. Stefan Berger, 2019).<\/p>\n\n\n\n Na djelu je dakako stalno otvoreno pitanje kako uskladiti javne, popularne ili politi\u010dke anga\u017emane povjesni\u010dara \u2013 koji bi mogli imati odre\u0111eni dru\u0161tveni u\u010dinak \u2013 sa zadr\u017eavanjem profesionalne razine. Dakle, kako biti anga\u017eiran kao javni intelektualac ili u nekom drugom obliku, bez gubljenja profesionalne objektivnosti, odnosno stru\u010dne kriti\u010dnosti prema svemu (pa i prema onima na \u010dijoj je strani povjesni\u010dar anga\u017eiran).<\/p>\n\n\n\n Dakako, svi smo svjesni da \u2013 \u010dak i kad je javno anga\u017eiran \u2013 obi\u010dni stru\u010dni glas povjesni\u010dara ne mo\u017ee primjerice prekinuti rat. No mo\u017ee re\u0107i \u0161to je (povijesna) istina, a \u0161to la\u017e. Mo\u017ee uprijeti prstom na iskrivljavanje i zloupotrebu povijesti. Mo\u017ee re\u0107i koji je dokument falsifikat, a koja vijest la\u017ena glasina, kao \u0161to mo\u017ee re\u0107i \u0161to je propaganda. Mo\u017ee re\u0107i da su se zaista dogodili Holokaust, Jasenovac i Srebrenica ili drugi primjeri genocida i etni\u010dkih \u010di\u0161\u0107enja. U dana\u0161njem svijetu to nipo\u0161to nije malo. U tome bez sumnje i dalje le\u017ei nezaobilazna stru\u010dna va\u017enost profesionalne historiografije.<\/p>\n\n\n\n U ovim kolumnama \u010desto spominjani Marc Bloch inzistirao je upravo na tome. Naime, usred Drugog svjetskog rata u kojem mu je \u017eivot neprestano bio u opasnosti i u kojem je na kraju i ubijen, pisao je svoju Apologiju historije<\/em>, nepokolebljivo vjeruju\u0107i u \u0161iru dru\u0161tvenu va\u017enost historije i njezine kriti\u010dke metode. I mnogi su drugi povjesni\u010dari vjerovali u to, primjerice Eric Hobsbawm koji je dru\u0161tvenu va\u017enost svoje profesije vidio u du\u017enosti povjesni\u010dara da pamte ono \u0161to njihovi sugra\u0111ani \u017eele zaboraviti. I ovdje se potvr\u0111uje prethodno ve\u0107 isticano (usp. kolumnu<\/a> \u201eTrebaju li povjesni\u010dari biti intelektualci?\u201c) da povjesni\u010dari nisu samo povjesni\u010dari, ve\u0107 i intelektualci i gra\u0111ani, te da imaju i profesionalnu, i intelektualnu, i dru\u0161tvenu ulogu.<\/p>\n\n\n\n Prva verzija teksta kolumne izlo\u017eena je na okruglom stolu \u201eZgodovinopisje in javnost\u201c odr\u017eanom 19. listopada 2023. na festivalu Retrofest \u2013 dnevi sodobne zgodovine u Ljubljani.<\/em><\/p>\n\n\n\n Prethodna kolumna:<\/strong><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n