{"id":38607,"date":"2023-12-19T04:25:43","date_gmt":"2023-12-19T04:25:43","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=38607"},"modified":"2024-01-14T15:20:29","modified_gmt":"2024-01-14T15:20:29","slug":"branimir-jankovic-iza-pozivanja-na-cinjenice-i-greske-stoje-brojne-imputacije-i-neskriveni-interpretativni-zahtjevi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=38607","title":{"rendered":"Branimir Jankovi\u0107: Iza pozivanja na \u201e\u010dinjenice\u201c i \u201egre\u0161ke\u201c stoje brojne imputacije i neskriveni interpretativni zahtjevi"},"content":{"rendered":"\n

Kako vidjeti onog \u010dega nema? Logika nacionalne pedagogije<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Malo je re\u0107i da sam bio \u0161okiran \u010dinom povla\u010denja, odnosno zabrane prethodno ve\u0107 odobrenog ud\u017ebenika povijesti \u201eZa\u0161to je povijest va\u017ena? 4\u201c i posebno na\u010dinom na koji je to u\u010dinjeno. Ta duboko problemati\u010dna odluka zna\u010di ogroman korak unatrag nakon gotovo dva i pol desetlje\u0107a postojanja odre\u0111enog pluralizma u ponudi ud\u017ebenika povijesti. Iako smo navikli gledati kako dr\u017eavne institucije i pojedini povjesni\u010dari izlaze u susret politi\u010dkim i javnim o\u010dekivanjima (kao u slu\u010daju odustajanja od \u201eDodatka ud\u017ebenicima za noviju povijest\u201c sredinom 2000-ih), ovaj slu\u010daj zabrane ve\u0107 odobrenog ud\u017ebenika predstavlja strelovito ru\u0161enje te\u0161ko izborenog standarda.<\/p>\n\n\n\n

U svojoj sam prvoj reakciji <\/a>napisao: \u201eSvima je naravno jasno da se iza pozivanja na pogre\u0161ke u ud\u017ebeniku, dovo\u0111enja u pitanje stru\u010dnosti recenzenata i sl. zapravo radi o spre\u010davanju druga\u010dijih pogleda na o\u010dito strogo propisana tuma\u010denja Domovinskog rata i nekih drugih tema iz hrvatske povijesti. (\u2026) Progla\u0161avanje odre\u0111enih tuma\u010denja povijesti prakti\u010dki nepodobnim i time spre\u010davanje pluralizma pogleda na povijesne kontroverze ne samo da je protivno povijesnoj znanosti nego i demokratskom dru\u0161tvu.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Smatram da sve izre\u010deno potvr\u0111uje to \u0161to je uop\u0107e do\u0161lo do povla\u010denja ili zabrane ud\u017ebenika povijesti nakon toliko vremena. Dodatna potvrda jest da je to u\u010dinjeno nakon politi\u010dkih pritu\u017ebi i medijskih kritika objavljenih upravo s ciljem ne da se ud\u017ebenik eventualno ispravi nego \u2013 ni vi\u0161e ni manje \u2013 povu\u010de. Pritom nije omogu\u0107ena nikakva rasprava o ud\u017ebeniku ili odgovor na primjedbe. Nije se radilo o nekoj sustavnoj metodi\u010dkoj i historiografskoj analizi svih odobrenih ud\u017ebenika povijesti \u2013 bez obzira na povijesno razdoblje i izdava\u010da \u2013 kao i pristupa, interpretacija i \u010dinjenica koje se nalaze u svima njima. Pod lupu je do\u0161ao samo ud\u017ebenik jednog izdava\u010da i to upravo o 20. stolje\u0107u. Rije\u010d je o razdoblju o kojem se uvijek iznova susre\u0107emo s najvi\u0161e poku\u0161aja propisivanja to\u010dno odre\u0111enih nacionalno po\u017eeljnih interpretacija. Sve je to zapravo bilo kristalno jasno ve\u0107 iz niza tekstova na portalu Narod.hr, koji dakako u odluci o povla\u010denju ili zabrani nepodobnog ud\u017ebenika nije vidio ni\u0161ta na\u010delno problemati\u010dno, dapa\u010de, stoga ju je proslavljao u svojim objavama i izrijekom navodio politi\u010dare, povjesni\u010dare i sve druge koji su tome \u2013 zajedno s njime na \u010delu \u2013 izravno doprinijeli.<\/p>\n\n\n\n

Zbog toga dr\u017eim da moje rije\u010di o spre\u010davanju druga\u010dijih pogleda i pluralizma posve precizno opisuju o \u010demu se radi. Drago mi je da su to prepoznali i brojni kolege povjesni\u010dari i nastavnici povijesti, a na kraju i ve\u0107ina medija. \u017dao mi je \u0161to neki druge kolege povjesni\u010dari zbog na\u0161ih razlika i neslaganja ne vide u tome na\u010delni problem. Trebala bi nas ve\u0107ina stati iza toga da ne mo\u017eemo prihvatiti zabrane onih historiografskih i ud\u017ebeni\u010dkih radova s kojima se ne sla\u017eemo. Naravno da \u0107emo jedni druge kritizirati i o\u0161tro me\u0111usobno polemizirati, ali zar \u0107emo jedni drugima zabranjivati publikacije, ovisno o politi\u010dkim okolnostima? Uvijek je to mogu\u0107e potkrijepiti nekim argumentima, mi\u0161ljenjima i recenzijama, no zar netko misli da \u0107e time druga\u010dije interpretacije odre\u0111enih povijesnih tema odjednom zauvijek nestati?<\/p>\n\n\n\n

Nu\u017eno je uvodno govoriti o tim na\u010delnim pitanjima i proceduri jer su one klju\u010dni dio ove afere. Potrebno je tako\u0111er odgovoriti na jedan va\u017ean prigovor koji se provla\u010di u medijskim napisima o \u010ditavom ovom uznemiruju\u0107em slu\u010daju povla\u010denja ud\u017ebenika, naime, da nisu izneseni odgovori na kritike koje je iznio Ante Nazor i drugi kolege. Neki smatraju da su Nazor i kolege upozorili na brojne faktografske gre\u0161ke i osporili izostanak navo\u0111enja nekih \u010dinjenica u ud\u017ebeniku. Upravo stoga \u017eelim odgovoriti na upu\u0107ene kritike, gotovo to\u010dku pod to\u010dku, pokazuju\u0107i da iza pozivanja na \u201e\u010dinjenice\u201c i prozivanja zbog \u201egre\u0161aka\u201c stoje brojne imputacije i interpretativno propisuju\u0107i zahtjevi. Kao i proizvoljna upisivanja onog \u010dega sve u ud\u017ebeniku navodno nema ili tobo\u017ee ima.<\/p>\n\n\n\n

Jo\u0161 je 1961. E. H. Carr u kod nas prevedenoj knjizi \u0160to je povijest?<\/em> ukazao na nekoliko va\u017enih stvari za na\u0161u raspravu: \u201eNekada se govorilo da \u010dinjenice govore same. To je, naravno, neto\u010dno. \u010cinjenice govore jedino kada se povjesni\u010dar pozove na njih: on je taj koji odlu\u010duje s kojim \u0107e nas \u010dinjenicama upoznati, kojim redom i u kojem kontekstu.\u201c I jo\u0161 va\u017enije za ovu polemiku: \u201eVjerovanje u neku \u010dvrstu jezgru povijesnih \u010dinjenica koje postoje objektivno i nezavisno od interpretacije povjesni\u010dara besmislena je zabluda, ali se takve zablude vrlo te\u0161ko osloboditi.\u201d<\/p>\n\n\n\n

Stoga \u0107e se i u mojoj analizi pokazati da kriti\u010dari povu\u010denog ud\u017ebenika povijesti ne govore samo o \u010dinjenicama ve\u0107 neminovno i o s njima povezanim interpretacijama. Ako je zabluda da \u010dinjenice postoje neovisno od interpretacije, zabluda je i da povjesni\u010dari koji kritiziraju ud\u017ebenik (zbog njegovih interpretacija koje ne mogu prihvatiti) to \u010dine bez ikakvih unaprijed formiranih pozicija i umjesto toga iznose samo neutralnu stru\u010dnu analizu.<\/p>\n\n\n\n

Posebno je to vidljivo kod onih povjesni\u010dara koji pristupaju povijesti iz perspektive unaprijed zadane kodificirane nacionalne interpretacije. Za njih je karakteristi\u010dno upravo to da ne mogu prihvatiti druga\u010dije interpretacije prijelomnih doga\u0111aja nacionalne povijesti. Zato je kod njih pozivanje na pri\u017eeljkivane \u010dinjenice i interpretacije toliko sna\u017eno isprepleteno. Oni to uglavnom i ne kriju jer smatraju da se mora prenijeti upravo odre\u0111ena interpretacija nacionalne povijesti kao jedina ispravna jer je sve ono \u0161to tome oponira ne samo la\u017ena slika ve\u0107 neizbje\u017eno sadr\u017ei i neki skriveni (protunacionalni) plan. Zbog toga se \u010desto diskvalifikacijski navodi da takve druga\u010dije interpretacije iznose oni koji se, primjerice, nisu pomirili s raspadom Jugoslavije i stvaranjem hrvatske dr\u017eave i sli\u010dne konfabulacije. Takva se personalna diskvalifikacija onda posebno nagla\u0161ava u jednom dijelu medija i javnosti te su zato hajke na autore neizbje\u017ean dio svega toga.<\/p>\n\n\n\n

Takva slika povijesti u pravilu sadr\u017ei crno-bijelu sliku, viktimizacijski diskurs, obavezne strane i doma\u0107e neprijatelje, nacionalne heroje i nacionalne izdajnike te izbjegava govoriti o tamnim stranama vlastite nacionalne povijesti, dr\u017ee\u0107i mnoge teme prakti\u010dno za tabue. Sve je to vidljivo u gotovo svim nacionalnim historiografijama diljem svijeta. Danas se me\u0111utim od profesionalne historiografije tra\u017ei da to osvijesti i bude kriti\u010dna prema svemu, dakle ne samo prema suprotnoj ve\u0107 i prema vlastitoj strani.<\/p>\n\n\n\n

To je odre\u0111eni kolektivni mentalitet koji se \u2013 katkad eksplicitno, katkad implicitno \u2013 krije iza nacionalnog povjesni\u010dara koji brani \u201ena\u0161u\u201c stvar od onih koji ju ugro\u017eavaju svojim historiografskim interpretacijama, bilo izvana, bilo iznutra. Treba imati u vidu tu nezaobilaznu pozadinu da bi se moglo bolje razumjeti da upozorenja na \u201egre\u0161ke\u201c i \u201e\u010dinjenice\u201c nezaobilazno prate apodikti\u010dke tvrdnje i to\u010dno odre\u0111ene interpretacije.  <\/p>\n\n\n\n

Nastojat \u0107u to argumentirati po odre\u0111enim reprezentativnim to\u010dkama kao odgovor na upu\u0107ivane konkretne kritike. Ne\u0107u ulaziti u to za\u0161to su autori ud\u017ebenika ne\u0161to napisali jer njima treba omogu\u0107iti da sami odgovore na to. Ja \u0107u govoriti o nacionalno-pedago\u0161koj logici kritike \u201egre\u0161aka\u201c i dovoditi u pitanje izre\u010dene interpretativne zahtjeve. Napose jer o svim tim to\u010dkama u postoje\u0107oj doma\u0107oj i me\u0111unarodnoj literaturi supostoje razli\u010diti pojedina\u010dni naglasci i razli\u010dita stru\u010dna mi\u0161ljenja. S obzirom da se u kritikama, kao \u0161to \u0107u pokazati, prije svega zapravo radi o interpretacijama, treba odmah re\u0107i da autori povu\u010denog ud\u017ebenika nisu u svojim interpretacijama navodili ni\u0161ta \u0161to ve\u0107 ne postoji u dijelu historiografske literature.<\/p>\n\n\n\n

Jasno je da se ne mo\u017ee tra\u017eiti da svi ud\u017ebenici povijesti imaju iste interpretacije, kao i to\u010dno odre\u0111ene formulacije, iako se u kritikama upravo to tra\u017ei. Zato i imamo vi\u0161e ud\u017ebenika jer znamo koliko bi ostajanje samo na jednoj, jedinoj knjizi povla\u010dilo sa sobom i samo jedno, jedino mi\u0161ljenje bez obzira koliko stru\u010dno bilo. Postojanje vi\u0161e historiografskih i drugih knjiga \u2013 samim time i ud\u017ebenika povijesti \u2013 o jednoj temi ili razdoblju u sr\u017ei je povijesne znanosti, nastave povijesti te demokratskog i pluralnog dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n

Ne mogu ovdje obraditi sve prigovore pa \u0107u krenuti odmah od \u201egre\u0161aka\u201c u ovom ud\u017ebeniku povijesti koje se najvi\u0161e prenose u javnosti. Treba spomenuti da je Ante Nazor na portalu Narod.hr<\/a> naveo sljede\u0107u napomenu: \u201eZato sam, nakon Va\u0161eg upita, o sadr\u017eaju poglavlja iz 20. stolje\u0107a u ovih deset dana o spomenutom ud\u017ebeniku razgovarao s pojedinim kolegicama i kolegama, pa \u0107u ovdje navesti neka njihova zapa\u017eanja, a ja \u0107u prokomentirati sadr\u017eaj poglavlja \u201eStvaranje RH i Domovinski rat\u201c (str. 140 \u2013 180) te \u201ePosljedice Domovinskog rata\u201c (str. 249 \u2013 255).\u201c Pritom se ne navode imena konzultiranih kolegica i kolega, iako iz stila primjedbi upu\u0107eni mogu pretpostaviti o kome je sve rije\u010d.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eNa str. 148 autori su stavili sliku Milke Planinc. A nju su nazvali \u201e\u017eeljezna lady\u201c. \u0160to je prava \u201eposlastica\u201c ovoga ud\u017ebenika. Posebice kad se u obzir uzme da se ta slika \u201eukazuje\u201c odmah ispod naslova \u201eSTVARANJE REPUBLIKE HRVATSKE\u201c (s obzirom na sugestivnost slikovnih priloga, nastavnici \u0107e se po\u0161teno oznojiti da bi djeci na satu objasnili njezine zasluge za stvaranje suvremene hrvatske dr\u017eave\u2026). Postavlja se pitanje za\u0161to je uop\u0107e spomenuta Milka Planinc? Kao \u0161to su i autori naveli, sudjelovala je u slamanju Hrvatskog prolje\u0107a. Istovremeno je bila je smatrana dijelom dogmatskog krila jugoslavenske politike. Kao \u201epremijerka\u201c bila je neuspje\u0161na u provo\u0111enju gospodarske politike. U obja\u0161njenju slike govori se da je bila \u201ejedina premijerka socijalisti\u010dke dr\u017eave u povijesti\u201c.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> To da je u opremi teksta uz poglavlje \u201eStvaranje Republike Hrvatske\u201c stavljena slika Milke Planinc izazvalo je veliko zgra\u017eanje kriti\u010dara i jo\u0161 vi\u0161e dijela \u0161ire publike. No svakom je jasno tko vidi tu stranicu (\u010dija se fotografija donosi u prilogu portala Narod.hr) da je tome tako jer je rije\u010d o poglavlju koje prikazuje razvoj doga\u0111aja jo\u0161 od 1980-ih godina i smrti Josipa Broza Tita. U prikazu 1980-ih, kao uvodu u ono \u0161to \u0107e se zbivati krajem 1980-ih i po\u010detkom 1990-ih, nije jednostavno ne spomenuti niti je naravno zabranjeno spomenuti Milku Planinc i Antu Markovi\u0107a. Posve je o\u010dito ne samo da je Planinc spomenuta u uvodu poglavlja \u201eStvaranje Republike Hrvatske\u201c jer to poglavlje kre\u0107e od 1980-ih nego i da autori nigdje nisu navodili \u201enjezine zasluge za stvaranje suvremene hrvatske dr\u017eave\u201c, kako im se to posve neosnovano imputira. To je dakako onda u dijelu javnosti kori\u0161teno kao jedan od klju\u010dnih argumenata za hajku na autore ud\u017ebenika.<\/p>\n\n\n\n

Kriti\u010dar se tako\u0111er i\u0161\u010du\u0111ava za\u0161to je Planinc spomenuta kao \u201e\u017eeljezna lady\u201c i \u201ejedina premijerka socijalisti\u010dke dr\u017eave u povijesti\u201c. No upravo taj podatak navodi se i na stranici Hrvatske enciklopedije<\/em> u natuknici<\/a> o Milki Planinc (\u201eprva \u017eena na \u010delu vlade neke od socijalisti\u010dkih dr\u017eava\u201c) i spominju njezini memoari \u010cisti ra\u010duni \u017eeljezne lady: sje\u0107anja<\/em>. Dakle autori ud\u017ebenika se u tome samo pozivaju na ono \u0161to ve\u0107 postoji u izvorima i literaturi (ili je i Hrvatska enciklopedija<\/em> sumnjiva?). Nasuprot tome, njihovi navodi u ud\u017ebeniku su od strane kriti\u010dara krajnje tendenciozno prikazani. Ne sje\u0107am se kad sam zadnji put vidio ne\u0161to tako proizvoljno argumentirano, \u0161to je zatim u fabriciranju portala Narod.hr i drugih postalo takav predmet hu\u0161kanja i lin\u010da autora. O\u010dito je da iza takvih konfabulacija stoje rije\u010di kriti\u010dara koji nimalo ne propituje svoje argumente jer naravno smatra da autori imaju neki skriveni ideolo\u0161ki i protunacionalni plan (zbog kojih navode to \u0161to navode), koji je on svojim kritikama upravo razobli\u010dio.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eI to nije sve! Re\u010denica na str. 223 nadilazi sve do sada navedene nedostatke ud\u017ebenika. U njoj doslovno pi\u0161e: \u201e\u017dupanijski sud u Zagrebu 2016. g. poni\u0161tio je presudu Stepincu. Presuda je poni\u0161tena zbog nepravedno provedenoga ili montiranoga postupka, no to ne zna\u010di da je rehabilitiran.\u201c Izjavom da Stepinac nije rehabilitiran, autori valjda poru\u010duju u\u010denicima da je Stepinac i dalje, u najmanju ruku, suspektan kao zlo\u010dinac.<\/strong> Uloga Alojzija Stepinca i danas izaziva kod nekih malobrojnih krugova u Hrvatskoj kontroverze.<\/strong> Me\u0111utim, \u010dak i oni povjesni\u010dari koji mu nisu nimalo skloni (H. Klasi\u0107 i I. Goldstein) te tvrde da on nije svetac i procjenjuju da je mogao u\u010diniti vi\u0161e za za\u0161titu ugro\u017eenih skupina u NDH, znaju da Stepinac nije zlo\u010dinac.<\/strong> Stoga je tragi\u010dno da spomenuta re\u010denica nije niti na tim pozicijama, nego otvara mogu\u0107nost prema vrednovanju Stepinca kao zlo\u010dinca<\/strong>. S obzirom na to da je Alojzije Stepinac progla\u0161en bla\u017eenikom Katoli\u010dke Crkve, o\u010dito je da autori nisu vodili ra\u010duna o vjerskim osje\u0107ajima u\u010denika. Zar je vrije\u0111anje Katoli\u010dke Crkve kroz odnos prema Alojziju Stepincu i dan danas po\u017eeljno u \u0161kolama?<\/strong>\u201c<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Kriti\u010dar nije postavio pitanje autorima misle li na politi\u010dku, moralnu ili historiografsku rehabilitaciju i \u010dekao njihov odgovor ve\u0107 je odmah zaklju\u010dio da time \u201eautori valjda poru\u010duju\u201c da Stepinac ostaje \u201esuspektan kao zlo\u010dinac\u201c i da to \u201eotvara mogu\u0107nost prema vrednovanju Stepinca kao zlo\u010dinca\u201c. U sredini odlomka vi\u0161e nema ni \u201evaljda\u201c, ni \u201esuspektnosti\u201c niti \u201emogu\u0107nosti\u201c ve\u0107 se izrijekom navodi da \u010dak i oni koji su njegovi kriti\u010dari znaju da \u201eStepinac nije zlo\u010dinac\u201c, imputiraju\u0107i autorima ud\u017ebenika da su upravo to napisali. Gdje su to autori napisali da je Stepinac zlo\u010dinac? To je krajnje tendenciozno interpretacijsko upisivanje. Nije \u010dudno da su time dijelu napada\u010dki raspolo\u017eene javnosti dani la\u017eni argumenti za hajku na autore. Usporedite samo sljede\u0107i naslov na Braniteljskom portalu<\/a>: \u201eStepinac se spominje kao zlo\u010dinac, balvan revolucija se ne spominje, ni oslobo\u0111enje Knina\u2026\u201c To se u kritici ne odnosi samo na navo\u0111enje (naravno neto\u010dno) kako su autori Stepinca proglasili zlo\u010dincem ve\u0107 i na dodatno oja\u010davanje kako to predstavlja \u201evrije\u0111anje Katoli\u010dke Crkve\u201c. I to govore povjesni\u010dari koji ostaju anonimni dok svoje kolege, autore ud\u017ebenika povijesti, izru\u010duju na milost i nemilost dijela javnosti \u017eeljnoj uvreda i prijetnji. Njih sam naravno odmah dobio i ja kad je reakcija portala Historiografija.hr iza\u0161la u medijima. Takvo vrije\u0111anje i prijetnje su za kriti\u010dara od bitno manjeg zna\u010denja.  <\/p>\n\n\n\n

Simptomati\u010dna je za hrvatske ud\u017ebenike povijesti briga o \u201evjerskim osje\u0107ajima u\u010denika\u201c, ali ne i osje\u0107ajima onih u\u010denika kojima mo\u017eda nisu vjernici ili su pripadnici nekih drugih konfesija i manjina. Vidjet \u0107emo kasnije u analizi jednu napomenu kriti\u010dara kako se \u201emanjine\u201c nisu trebale osje\u0107ati ugro\u017eenima nakon \u010duvenog Tu\u0111manovog govora u kojem se spominje NDH. Tako\u0111er \u0107emo vidjeti i da je odnos prema sudovima i presudama vrlo ambivalentan kada do\u0111e do Ha\u0161kog suda.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eAutori su veliku pa\u017enju posvetili i pravu na poba\u010daj, \u017eenskim pravima, LGBGTIQ zajednicama, ali gotovo da nema govora o problemima koji uni\u0161tavaju europski kontinent kakav smo poznavali. Nema ni\u010dega o demografskom slomu europskih naroda i ogromnim imigracijama na podru\u010djima Zapadne Europe.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Ove napomene, je li tako, nisu interpretativni zahtjevi nego su samo pozivanje na \u010dinjenice i ne sadr\u017ee nikakve vrijednosne ili ideolo\u0161ke pozicije? Mogli bismo o\u010dekivati i tra\u017eenje spominjanja kulture otkazivanja, kao jo\u0161 jednog suvremenog problema koji se \u010desto navodi uz migracije, kad ovaj slu\u010daj povla\u010denja ud\u017ebenika povijesti ne bi bio eklatantan primjer upravo za to.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eJednako tako, ne spominje se da je \u201epobuna dijela gra\u0111ana srpske nacionalnosti tijekom kolovoza 1990. protiv legalne hrvatske vlasti\u201c koja se naziva \u201ebalvan revolucija\u201c (str. 153) bila oru\u017eana.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Predla\u017eem da se propi\u0161e koje sve to\u010dno rije\u010di trebaju svi ud\u017ebenici povijesti staviti u re\u010denicu o tome. Nadam se da zbog toga ne\u0107e biti povu\u010dena Hrvatska enciklopedija<\/em> koja u natuknici<\/a> \u201eDomovinski rat\u201c tako\u0111er ne spominje rije\u010d \u201eoru\u017eana\u201c: \u201eNakon izbora, pod optu\u017ebom da je na djelu obnova usta\u0161tva, u kolovozu 1990. uslijedila je i njihova pobuna (tzv. balvan-revolucija), podignuta u punom suglasju s Beogradom i uz logisti\u010dku potporu JNA.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Pretpostavljam da ni enciklopedijska natuknica ni ud\u017ebenik nisu naveli da je pobuna oru\u017eana jer je to iz ostatka teksta posve o\u010dito. Kriti\u010dar me\u0111utim unaprijed sumnji\u010di autora da u svemu \u017eeli umanjiti zna\u010denje Domovinskog rata i vidi \u2013 iz logike nacionalne pedagogije \u2013 ono \u010dega nema u onome \u010dega ima. Kao \u0161to to \u010dini ve\u0107 spominjani Braniteljski portal na manipulativno i la\u017eno ipak znatno vi\u0161oj razini: \u201eStepinac se spominje kao zlo\u010dinac, balvan revolucija se ne spominje, ni oslobo\u0111enje Knina\u2026\u201c \u010cak i kad bi htjeli ne\u0161to umanjiti, propisani kurikulum u na\u0161im im okolnostima nikako ne ostavlja prostora za to, niti bi ud\u017ebenik bio odobren, a ovaj jest bio odobren. Zato ud\u017ebenik neizbje\u017eno navodi kurikulumom propisanu obvezuju\u0107u tvrdnju da je Domovinski rat bio obrambeni i oslobodila\u010dki. To dakako kriti\u010darima nije dovoljno i moraju intervenirati i u mnoge druge formulacije.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eZanimljiva je konstatacija (str. 154) da je \u201eJNA nakon vi\u0161estrana\u010dkih izbora u Hrvatskoj ispraznila skladi\u0161ta Teritorijalne obrane\u201c. Jer, eufemizam \u201eisprazniti\u201c u ovom slu\u010daju zamagljuje \u010dinjenicu da se radi o otu\u0111ivanju naoru\u017eanja hrvatske Teritorijalne obrane.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Takva se primjedba doga\u0111a kad u svemu vidite zavjeru protiv propisuju\u0107eg tuma\u010denja hrvatske povijesti pa mislite da je rije\u010d \u201eisprazniti\u201c eufemizam. Netko se, nasuprot tome, mo\u017ee zapitati zar \u201eisprazniti\u201c u ovom kontekstu nije ja\u010da rije\u010d od \u201eotu\u0111ivanja\u201c. Naime, prva mo\u017ee zna\u010diti da su pokupili sve do zadnjeg oru\u017eja, dok druga ne mora podrazumijevati koliko su toga otu\u0111ili i jesu li sve. Svatko \u0107e u svom ud\u017ebeniku napisati neku drugu rije\u010d i o svakoj o njih se mo\u017ee razgovarati jer je to uobi\u010dajeno pitanje historiografske preciznosti. No zar \u0107emo i\u0107i tako daleko i propisivati u ud\u017ebenicima to\u010dne glagole i imenice za odre\u0111ene doga\u0111aje?<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eUz to, kad se ve\u0107 spominje da su zao\u0161travanju situacije pridonijeli i potezi dijela hrvatskih politi\u010dara (str. 163), \u0161to nije neto\u010dno, trebalo je jasno navesti i da se zbog isklju\u010dive velikosrpske politike rat nije mogao izbje\u0107i. Tako\u0111er, kad se ve\u0107 spominje da se u obranu Hrvatske uklju\u010dio i dio \u010dasnika i pripadnika JNA (str. 162 i 168), trebalo je spomenuti da su i Hrvati, ali i stranci iz drugih vojski, npr. iz Legije stranaca, ostavili zna\u010dajan trag u ustrojavanju i djelovanju Oru\u017eanih snaga RH u Domovinskom ratu.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Dobro, \u0161to bi jo\u0161 trebalo sadr\u017eajno, formulacijski i interpretacijski propisati? Mo\u017eemo re\u0107i da zahtijevani dodaci kriti\u010dara uglavnom nisu \u201eneto\u010dni\u201c, ali su simptomati\u010dni posebno jer kanonizirana nacionalna interpretacija u pravilu spominje zahtijevane dodatke, no bitno manje ono \u0161to navode autori ud\u017ebenika o potezima hrvatskih politi\u010dara i doprinosu \u010dasnika iz JNA. Zato je potrebno napomene autora ud\u017ebenika dodatno \u201euravnote\u017eiti\u201c i \u201ehijerarhizirati\u201c kako se ne bi eventualno naru\u0161ila slika donekle tabuiziranih tema.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eKonstatacija da su \u201ehrvatske vlasti na\u010delno prihvatile Plan Z4 kao polazi\u0161te za pregovore, a rukovodstvo pobunjenih Srba nije niti \u017eeljelo prihvatiti tekst plana\u201c (str. 175), bila bi preciznija da je istaknuto kako taj plan \u201erukovodstvo pobunjenih Srba\u201c nije \u017eeljelo ni pogledati. Onosno ni \u201euzeti ga u ruke\u201c.\u201c [tipfeler u izvorniku, no ne smatram da je rije\u010d o unaprijed smi\u0161ljenoj gre\u0161ci s nekim ciljem, op. a.]<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Opet smo dakle na propisivanju glagola (prihvatiti-pogledati-uzeti) koji trebaju biti odba\u010deni ili obavezno upotrijebljeni i stalnom sumnji\u010denju autora ud\u017ebenika da izborom jednog od njih iznose ciljanu subverziju prikaza nacionalne povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eU dijelu ud\u017ebenika u kojem se spominje oslobodila\u010dka operacija Oluja (str. 175) nije posebno istaknut 5. kolovoza 1995. kao datum osloba\u0111anja Knina, niti je obja\u0161njen zna\u010daj toga doga\u0111aja, koji ima posebnu simboliku, a uz to je i dr\u017eavni blagdan. Taj je datum izdvojen tek u kronolo\u0161koj lenti (str. 154), s potpisom (\u201eslom vojne pobune u RH\u201c) ograni\u010denim samo na vojnu dimenziju toga doga\u0111aja, premda osloba\u0111anje Knina ima \u0161iri, politi\u010dki kontekst i ozna\u010dava kona\u010dan poraz velikosrpskog projekta u Hrvatskoj, obnovljenog krajem 1980-ih.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Dakle, priznaje se da se datum osloba\u0111anja Knina izdvaja na kronolo\u0161koj lenti, ali se posebno ne isti\u010de u tekstu ud\u017ebenika. Naravno, za Braniteljski portal nema sumnje: \u201eStepinac se spominje kao zlo\u010dinac, balvan revolucija se ne spominje, ni oslobo\u0111enje Knina\u2026\u201c Ovdje kriti\u010dar ne tvrdi da je po\u010dinjena materijalna gre\u0161ka ve\u0107 smatra da ne\u0161to treba dodatno interpretacijski istaknuti (u ovom slu\u010daju zna\u010denje i simboliku doga\u0111aja te naglasiti slom velikosrpskog projekta). U tom slu\u010daju sugeriram da se izneseni prijedlog detaljnije razradi kako bi to\u010dne formulacije mogli preuzeti svi ud\u017ebenici povijesti. To \u0107e zasigurno olak\u0161ati posao svim budu\u0107im autorima koji se ne\u0107e morati mu\u010diti s vlastitim formulacijama.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eUza sve navedeno, posebno je tragi\u010dno i iritiraju\u0107e to \u0161to se iznad cijelog sadr\u017eaja poglavlja \u201eDomovinski rat\u201c, od 153. do 180. strane, pa tako i iznad stranica sa sadr\u017eajem o \u201eBljesku\u201c, \u201eOluji\u201c, mirnoj reintegraciji i drugim doga\u0111ajima iz razdoblja kad je Republika Hrvatska ve\u0107 samostalna dr\u017eava, nalazi naziv \u201eHRVATSKA U DRUGOJ JUGOSLAVIJI\u201c, \u0161to je i u suprotnosti sa sadr\u017eajem i uputama kurikula koje su obvezuju\u0107i za autore.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Iako su dakle autori naveli i Bljesak, i Oluju, i mirnu reintegraciju, u toj tehni\u010dkoj gre\u0161ci u grafi\u010dkoj opremi kriti\u010dar vidi posebnu namjeru autora ud\u017ebenika koji su (\u201etragi\u010dno i iritiraju\u0107e\u201c) ciljano zanemarili obvezuju\u0107e upute kurikuluma i jo\u0161 jednom otkrili svoje prave ciljeve, zbog kojih im ne treba pru\u017eiti mogu\u0107nost da tu gre\u0161ku isprave ve\u0107 ud\u017ebenik odmah povu\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eA prikaz deblokade Dubrovnika i osloba\u0111anja juga Hrvatske ne mo\u017ee se ograni\u010diti samo na operaciju Tigar i osloba\u0111anje zale\u0111a Dubrovnika, kako se navodi u ud\u017ebeniku (str. 168 i zemljovid na str. 176), bez spomena naziva ostalih operacija na tom podru\u010dju.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Naravno, moraju se spomenuti “nazivi” svih ostalih operacija i nizati doga\u0111aji i \u010dinjenice koje \u0107e u\u010denici onda trebati mehani\u010dki reproducirati (toliko o metodi\u010dkim \u201enedostacima\u201c ud\u017ebenika i metodi\u010dkoj \u201ekvaliteti\u201c iznesenih kritika) jer \u201ebez spomena naziva ostalih operacija\u201c vjerojatno ne\u0107e mo\u0107i razumjeti \u0161to je rezultat tih akcija, koji autori ud\u017ebenika dakako navode.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eTako\u0111er, ne obja\u0161njava se ni kontekst progla\u0161enja Republike Srpske i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (kasnije Hrvatske Republike HB). Koji je znatno razli\u010dit. Na\u017ealost, u ud\u017ebeniku se ne navodi ni da su podru\u010dja RH i BiH jedinstveno rati\u0161te. \u0160to su autori bili obvezni istaknuti. Jer je ta je \u010dinjenica iznimno va\u017ena za razumijevanje doga\u0111aja. I potrebe anga\u017eiranja hrvatskih snaga u Domovinskom ratu na podru\u010dju obje navedene dr\u017eave. Nije naveden ni podatak da su Hrvati u Bosni i Hercegovini autohton i konstitutivan narod. \u0160to bi svakako pridonio boljem razumijevanju doga\u0111aja u BiH. Kao i hrvatske politike prema BiH tijekom Domovinskog rata.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Treba napomenuti da se ovdje tako\u0111er ne upozorava na neku pogre\u0161ku ve\u0107 se radi o propisivanju to\u010dnih formulacija i interpretacija. To se napose odnosi na navod uba\u010den u kurikulum da su \u201eRH i BIH jedinstveno rati\u0161te\u201c koji se interpretacijski koristi kako bi se iskupila posve pogre\u0161na hrvatska politika prema BiH. U tim zahtjevima nema dakako ni trunke kritike prema tada\u0161njoj hrvatskoj politici prema BiH, niti se govori o presudama Ha\u0161kog suda. O svemu tome me\u0111utim postoji mno\u0161tvo doma\u0107e i strane historiografske literature s razli\u010ditim interpretativnim naglascima te bi autori ud\u017ebenika trebali mo\u0107i iznositi svoje interpretacije na osnovu nje. Hrvatska politika prema BiH veliki je ina\u010de tabu kurikuluma i ud\u017ebenika povijesti u Hrvatskoj. To je i primjer selektivnog odnosa prema problematici sudskih presuda, o \u010demu \u0107u jo\u0161 govoriti.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eTako se, s obzirom na prikazanu fotografiju Stepinca s Paveli\u0107em i ispod nje pisanoga izvora (str. 66), mo\u017ee postaviti pitanje za\u0161to se, radi uravnote\u017eenog prikaza, nije prikazala i slika Stepinca iz 1945. godine kako sjedi uz Bakari\u0107a prigodom uspostave nove vlasti? Te za\u0161to nije naveden i neki drugi Stepin\u010dev govor, koji bi cjelovitije prikazao i kontekstualizirao njegovo djelovanje? Primjerice, propovijed koju je, zala\u017eu\u0107i se za jednakost svih ljudi bez obzira na rasnu, nacionalnu i vjersku pripadnost, nadbiskup Alojzije Stepinac odr\u017eao u zagreba\u010dkoj katedrali na blagdan Krista kralja (25. listopada 1942.)\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Naravno da se moglo prikazati fotografiju Stepinca ne samo s Paveli\u0107em nego i s Bakari\u0107em, samo je pritom mogu\u0107e postaviti pitanje jesu li to li\u010dnosti iste povijesne te\u017eine za potrebe \u201euravnote\u017eenog prikaza\u201c, odnosno nije li Paveli\u0107 bar malo problemati\u010dniji od Bakari\u0107a? Vjerujem da nema potrebe obja\u0161njavati zbog \u010dega. Naravno da su autori ud\u017ebenika mogli navesti i govor koji se predla\u017ee. No onda se mo\u017ee postaviti sljede\u0107e pitanje: Ako se smatra da bi uz Stepin\u010deve pozdravne rije\u010di povodom progla\u0161enja NDH trebalo za cjelovitiji prikaz navesti i govor protiv rasne politike NDH, zna\u010di li to da bi ud\u017ebenici koji navode samo govor protivljenja rasnoj politici NDH trebali za cjelovitiji prikaz navesti i pozdravne rije\u010di povodom progla\u0161enja NDH? U oba slu\u010daja, kad navodite samo jedan izvor dajete jednu interpretaciju (pri \u010demu svaka od tih interpretacija o\u010dito ima odre\u0111enog materijala za svoje navode), stoga to pitanje cjelovitog prikaza o\u010dito vrijedi za sve autore postoje\u0107ih ud\u017ebenika.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201ePrimjer manipulacije izvorima iz novije hrvatske povijesti u ud\u017ebeniku je i navo\u0111enje citata iz Tu\u0111manova govora na Prvom op\u0107em saboru HDZ-a, odr\u017eanom u velja\u010di 1990. u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu (str. 152, izvor 74), u kojem se spominje NDH. Naime, od u\u010denica i u\u010denika pritom se tra\u017ei da odgovore na pitanja o nastanku NDH i odnosu usta\u0161kog re\u017eima prema manjinama. Te da iz citiranoga sadr\u017eaja \u201eizdvoje elemente govora zbog kojih su se manjine mogle osjetiti ugro\u017eene\u201c. Time se sugerira da je spomenuti Tu\u0111manov govor mogao biti razlogom zbog kojeg se dio srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj osjetio ugro\u017eenim i odlu\u010dio na ustanak, jer, eto, obnavlja se NDH \u2026<\/p>\n\n\n\n

Upravo spomenutim Tu\u0111manovim govorom, odnosno dijelom toga govora, manipuliraju oni koji Tu\u0111mana poku\u0161avaju prikazati u negativnom svjetlu. A, zapravo, i ovaj primjer potvr\u0111uje nu\u017enost cjelovitog prikaza izvora, jer da su autori pro\u010ditali cijeli izvor, a ne samo iz konteksta izdvojeni dio koji se tendenciozno i zlonamjerno name\u0107e u medijima, znali bi da manjine zbog toga govora nisu imale razloga osje\u0107ati se ugro\u017eeno.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Kako netko tko promovira ekskluzivnu hrvatsku nacionalnu interpretaciju to\u010dno zna da se pripadnici drugih naroda ili vjera (kriti\u010dar \u0107e re\u0107i \u201emanjina\u201c) zbog nekih politi\u010dkih govora nisu trebali osje\u0107ati \u201eugro\u017eeno\u201c, primjerice spominjanjem NDH? Ina\u010de, taj je Tu\u0111manov govor najspominjaniji govor u historiografskoj literaturi (te o njemu dakako postoje odre\u0111ene razli\u010dite interpretacije) i razumljivo je da \u0107e ga autori ud\u017ebenika spomenuti. Pritom imaju dovoljno literature na koju se mogu pozvati. Rije\u010d je o \u2013 u najmanju ruku \u2013 interpretacijski otvorenom pitanju, bez obzira na svoju interpretaciju koju sugerira kriti\u010dar. I u ovom se primjeru naravno stalno nalazimo na interpretativnom terenu.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eNa str. 254 korektno je citiran dio moga teksta o Me\u0111unarodnom kaznenom sudu u Haagu. No, s obzirom na to da i me\u0111u strukom postoje ozbiljne kritike na rad toga suda, bilo bi korisno da je u ud\u017ebeniku i informacija o tome da je zbog presuda toga suda u predmetima koji se odnose na srpske zlo\u010dine u Srebrenici i Vukovaru dio javnosti posumnjao u njegovu objektivnost (a koja se tako\u0111er nalazi u mojem tekstu).\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Notiram samo da se ne radi o navo\u0111enju kakve gre\u0161ke, ve\u0107 se mo\u017eda po prvi put autori ud\u017ebenika u odre\u0111enoj mjeri \u010dak pohvaljuju zbog korektnog citiranja pri\u017eeljkivanog povijesnog sadr\u017eaja. \u0160to se ti\u010de ostalih sugestija, njima se mo\u017ee odgovoriti da me\u0111u strukom ne postoje samo ozbiljne kritike na rad Ha\u0161kog suda nego i isticanje njegove va\u017enosti, me\u0111u ostalim i zbog opsega utvr\u0111enih \u010dinjenica o po\u010dinjenima zlo\u010dinima te prikupljenom pravom arhivskom blagu faktografskog materijala za povjesni\u010dare. Zanimljivo je da se pritom isti\u010du samo sumnje dijela javnosti u njegovu objektivnost. S obzirom da se pitanje uloge suda i presuda spominje kod Stepinca i ovdje u kontekstu Domovinskog rata, a da je spominjanje presude bosanskohercegova\u010dkoj \u0161estorci pravi tabu hrvatske nacionalne historiografije i ud\u017ebenika povijesti, to je o\u010dito interpretacijski otvorena tema o kojoj se itekako mo\u017ee razgovarati s vi\u0161e razli\u010ditih pozicija od onih koje se ovdje sugeriraju.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eNa istoj strani (254) kao izvor (br. 134) naveden je i \u201eizvje\u0161taj o VRA Oluja\u201c Eugena Jakov\u010di\u0107a \u2013 \u201epredstavnika Documente \u2013 Centra za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u\u201c iz 2019., na\u017ealost bez kriti\u010dkog osvrta na pojedine podatke, koji nisu prihva\u0107eni kao to\u010dni na Ha\u0161kom sudu, te se stoga ne nalaze ni u kona\u010dnim presudama (primjerice da su pripadnici hrvatskih snaga ubili \u201enajmanje 410 civila tijekom i nakon Oluje\u201c te \u201ezapalili vi\u0161e od 22.000 ku\u0107a\u201c).<\/p>\n\n\n\n

To \u0161to nema kriti\u010dkog osvrta na spomenute podatke ozbiljan je nedostatak, jer u sadr\u017eaju ud\u017ebenika ne bi smjeli biti podatci koji zaostaju za suvremenim dostignu\u0107ima i spoznajama historiografije. Ponavljanje tih podataka, objavljenih u knjizi Hrvatskog Helsin\u0161kog Odbora (Vojna operacija Oluja i poslije \u2013 izvje\u0161taj, Zagreb, 2001.), klasi\u010dan je primjer nekriti\u010dkog prihva\u0107anja podataka iz izvora. U spomenutoj knjizi HHO-a (str. 80) navedeno je da se podatak o \u201evi\u0161e od 22.000 spaljenih ku\u0107a u tijeku i nakon Oluje\u201c temelji na izvje\u0161\u0107u brigadnoga generala Alaina Foranda, biv\u0161ega zapovjednika UNCRO-a u UNPA sektoru \u201eJug\u201c. No, ve\u0107 i povr\u0161an pregled priop\u0107enja za tisak o odlasku Alaina Foranda s du\u017enosti zapovjednika UN-a u \u201esektoru Jug\u201c 12. listopada 1995., pokazuje da taj broj nije to\u010dan, te da se odnosi na promatrane, a ne na spaljene ku\u0107e.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Autori su se koristili objavljenim publikacijama kao izvorima u vidu podloge za raspravu s u\u010denicima, \u0161to je legitimno. Na navedenu publikaciju referiraju se i drugi autori u postoje\u0107oj historiografskoj literaturi. U kritici se pak navodi da broj od 22.000 spaljenih ku\u0107a nije to\u010dan jer da je rije\u010d o broju pregledanih ku\u0107a (vjerujem da je razumljivo za\u0161to je gotovo nemogu\u0107e navesti to\u010dan broj spaljenih ku\u0107a), no ne spominje se da li je i navedeni broj ubijenih civila to\u010dan ili je manji ili mo\u017eda ve\u0107i. Ne vidim za\u0161to se o tome ne bi govorilo. Primje\u0107ujem da ovdje \u2013 u situaciji kada treba odbaciti izvore koje koristi ovaj ud\u017ebenik \u2013 sada nije navedeno da Ha\u0161ki sud nije nu\u017eno objektivan (kao u prethodnoj kritici). Mo\u017eemo razgovarati i tome zna\u010di li ako ne\u0161to nije prihva\u0107eno kao dokazni materijal na sudu da ne mo\u017ee biti izvor pogodan za problemsku raspravu.<\/p>\n\n\n\n

Prigovor:<\/strong> \u201eEvidencija podataka o ubijenoj djeci najosjetljivija je i najbolnija tema u istra\u017eivanju povijesti ratova, pa tako i u istra\u017eivanju posljedica Domovinskog rata. Za roditelje nema ve\u0107e boli od smrti djeteta. Za svako dru\u0161tvo smrt djeteta je tragedija. A ubojstvo djece posebno je odvratan zlo\u010din. Neovisno o tome je li se dogodilo u miru ili je posljedica ratnih djelovanja. Zbog iznimne osjetljivosti javnosti na stradanje djece i emocija koje ono izaziva ta je tema iznimno pogodna i za manipulaciju. Stoga je po\u0161tivanje na\u010dela uravnote\u017eenosti u publiciranju takvih tema posebno va\u017eno.<\/p>\n\n\n\n

No, unato\u010d \u010dinjenici da su za ve\u0107i dio ubijenih civila i djece u Domovinskom ratu odgovorni pripadnici srpskih snaga, u poglavlju <\/strong>\u201ePosljedice rata\u201c poimeni\u010dno se navodi samo obitelj i samo fotografija obitelji za \u010dije stradanje su odgovorni pripadnici hrvatskih snaga (str. 253). Autor toga poglavlja potpuno je zanemario \u010dinjenicu da su na gotovo isti na\u010din, izvan borbenog djelovanja, prakti\u010dno na ku\u0107nom pragu, pripadnici srpskih snaga ubili najmanje dvadesetero djece, zajedno s njihovim roditeljima [\u2026]<\/p>\n\n\n\n

Istine radi, kad ve\u0107 nabrajam ubijene obitelji, treba spomenuti i da su osim ubijene Aleksandre Zec (ro\u0111. 1979.) i njezinih roditelja Mihajla i Marije (ubijeni 7. prosinca 1991. u Zagrebu), pripadnici hrvatskih snaga iz neposredne blizine, na ku\u0107nom pragu, ubili jo\u0161 petero djece i \u010dlanova njihovih obitelji: Milenu (ro\u0111. 1976.) i Marka (ro\u0111. 1979.) Oluji\u0107a, zajedno s roditeljima Radomirom i Anicom (ubijeni 17.\/18. velja\u010de 1992. u Cerni); Dejana (ro\u0111. 1978.) i Nenada (ro\u0111. 1982.) Radosavljevi\u0107a, zajedno s roditeljima Radetom i Jovankom (ubijeni 25. velja\u010de 1992. u Daruvaru); te Danijelu Rokni\u0107 (1977.), zajedno s ocem Markom (ubijeni 5. listopada 1991. u ku\u0107i na crti boji\u0161nice u Turnju kod Karlovca).<\/p>\n\n\n\n

Sve osobe koje sam spomenuo zaslu\u017euju pijetet.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor: <\/strong> Iako je u pozadini poziva na uravnote\u017eenost kriti\u010darevo propitivanje za\u0161to se isti\u010de ubojstvo Aleksandre Zec (uobi\u010dajeno za nacionalne interpretacije u vidu kritike za\u0161to ne govorite vi\u0161e o \u201ena\u0161im\u201c \u017ertvama), ekstenzivno sam citirao ove dijelove jer je pohvalno \u0161to je kriti\u010dar istaknuo osjetljivost teme, kao i da sve \u017ertve zaslu\u017euju pijetet, te uz ubojstva djece od strane srpskih snaga naveo i ubojstva djece od strane hrvatskih snaga. To je zaista polazi\u0161te na  \u010dijoj osnovi se mo\u017ee voditi stru\u010dni dijalog izme\u0111u kriti\u010dara i autora ud\u017ebenika, bez obzira na razli\u010dite naglaske koje bi u toj raspravi mogli navoditi. \u0160teta da to nije u\u010dinjeno za cijeli ud\u017ebenik, a ne samo u ovom jednom njegovom dijelu.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dni prigovor:<\/strong> \u201eNa temelju navedenoga osvrta mo\u017ee se zaklju\u010diti da sadr\u017eaj tema koje su ovdje prokomentirane nije na potrebnoj znanstvenoj razini, te da je ud\u017ebenik u dijelu u kojem se obra\u0111uje novija povijest toliko ideologiziran da bi trebalo jo\u0161 podosta vremena i mjesta za navesti i detaljnije objasniti sve primije\u0107ene propuste.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Protuodgovor:<\/strong> Zanimljivo je primijetiti navod da je ud\u017ebenik \u201etoliko ideologiziran\u201c iako je fokus kritika navodno bio na \u201egre\u0161kama\u201c i \u201e\u010dinjenicama\u201c. Nismo vidjeli sustavnu analizu u kojoj se opisuje \u0161to je to to\u010dno toliko ideologizirano pa da o tome mo\u017eemo raspravljati. Vi\u0161e smo mogli vidjeti sumnji\u010denja \u0161to bi se moglo kriti iza odre\u0111enih glagola i sli\u010dno. Ne treba posebno isticati da su o \u201eideologiziranosti\u201c mogu\u0107i razli\u010diti pogledi. Time se dakako potvr\u0111uje moja tvrdnja da se iznesene kritike itekako ti\u010du interpretacija, dapa\u010de, to je njihovo primarno usmjerenje. To je jo\u0161 jedna potvrda spomenute Carrove napomene da je zabluda da postoji govor o \u010dinjenicama neovisan od interpretacija. Isto tako, potvr\u0111uje se uvid brojnih teoreti\u010dara da povjesni\u010dari mogu te\u0161ko izbje\u0107i zauzimanje odre\u0111ene vrijednosne pa onda i \u201eideologizirane\u201c pozicije. Nisu tome umakli ni Nazor ni drugi kriti\u010dari. Pritom je karakteristi\u010dno za figuru nacionalnog povjesni\u010dara da sebe ne smatra nimalo \u201eideologiziranim\u201c (jer iznosi neprijepornu nacionalnu istinu) ve\u0107 se to odnosi samo na druge. Bilo bi zanimljivo raspraviti da li bismo mogli zaklju\u010divati jesu li manje, podjednako ili vi\u0161e \u201eideologizirane\u201c tvrdnje autora ud\u017ebenika ili tvrdnje njihovih kriti\u010dara i po \u010demu.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dni protuodgovor:<\/strong> Vjerujem da je iz svega napisanog jasno da se povu\u010deni ud\u017ebenik povijesti ne uklapa u ono \u0161to njegovi kriti\u010dari smatraju da bi trebalo pisati o nacionalnoj povijesti. Sa\u017eeto re\u010deno, treba ubla\u017eiti ono \u0161to bi bilo kriti\u010dno prema nacionalnim junacima i dominantnoj hrvatskoj politici, a naglasiti ono \u0161to se smatra da bi im trebalo govoriti u prilog. Pritom se iza pozivanja na \u201e\u010dinjenice\u201c i \u201egre\u0161ke\u201c javljaju i mnogi primjeri izravnih imputacija, manipulacija i apsurdnih zahtjeva. Tom prilikom se propisuju ne samo to\u010dno odre\u0111ene interpretacije nego i \u017eeljene formulacije, \u010dak i odgovaraju\u0107i glagoli.<\/p>\n\n\n\n

Postavlja se pitanje kako je takvim shva\u0107anjem uop\u0107e mogu\u0107e imati pluralizam ud\u017ebenika povijesti jer ovo po svemu tendira postojanju samo jednog, jedinog ud\u017ebenika koji \u0107e sadr\u017eavati sve \u0161to se tra\u017ei. Gdje tu uop\u0107e mo\u017ee ostati prostor za druga\u010dije rije\u010di i formulacije, a da o interpretacijama ne govorimo. Iz kritika je nemogu\u0107e zamisliti koja bi to druga interpretacija uop\u0107e bila mogu\u0107a. Pritom autori ud\u017ebenika uglavnom nisu navodili ni\u0161ta \u0161to ve\u0107 nema u postoje\u0107oj doma\u0107oj i stranoj historiografskoj literaturi. Zna\u010di li to da ono \u0161to je dopu\u0161teno u historiografiji nije dopu\u0161teno u ud\u017ebenicima povijesti i mo\u017eemo li zaista tako gledati na to? O gotovo svim se iznesenim kritikama itekako mo\u017ee debatirati i stvari nipo\u0161to nisu zaklju\u010dene, za razliku od onoga kako se to \u017eeli predstaviti.<\/p>\n\n\n\n

Vrijedi stoga raspravu s kritika ud\u017ebenika prebaciti na kritiku kriti\u010dara. Naime, pogled kriti\u010dara pretjerano zamu\u0107uju uske nacionalne nao\u010dale. Tu slijepu pjegu svoje argumentacije kriti\u010dari uop\u0107e ne primje\u0107uju. Iz takvog okvira nacionalne pedagogije pri\u010dinja im se da vide \u010dak i ono \u010dega nema. Zato bi bilo va\u017eno otvoriti stru\u010dnu raspravu \u0161to se sve doga\u0111a s va\u0161om stru\u010dnom perspektivom kad historiografiju i ud\u017ebenike povijesti stavite u slu\u017ebu prevladavaju\u0107ih nacionalnih interpretacija i nacionalnog identiteta. <\/p>\n\n\n\n

Usprkos svemu navedenom, ovaj tekst nije \u201emoj obra\u010dun s njima\u201c (M. Krle\u017ea). Cijenim mnoge kolege koji se bave Domovinskim ratom kao predane istra\u017eiva\u010de i sustavno upu\u0107ene u sada ve\u0107 nepreglednu literaturu i izvore. Ovo je vi\u0161e moj \u201eplaidoyer za profesionalnu historiografiju\u201c (M. Gross), odnosno za sustavnu javnu raspravu iz \u0161to vi\u0161e razli\u010ditih stru\u010dnih perspektiva. Ako se zala\u017eemo za \u0161to profesionalniju historiografiju, onda nam nije problem prihvatiti da je polemika sastavni dio gra\u0111enja i kristaliziranja svojih argumenata i interpretacija.<\/p>\n\n\n\n

Zbog toga onima koji brane profesionalne interese nije problem prihvatiti ako su u ne\u010dem pogrije\u0161ili ili su ponu\u0111eni bolji argumenti od njihovih (\u0161to se dakako u potpunosti odnosi i na mene i na ovaj moj tekst, koji zasigurno ima svojih ograni\u010denja). Onima koji brane nacionalne interese pod svaku cijenu to je ve\u0107 ne\u0161to te\u017ee u\u010diniti. No drago mi je da smo otvorili ovu veliku javnu raspravu, koja je trebala biti otvorena istog trena kad su se javili prijepori o ud\u017ebeniku povijesti, prije svih drugih poduzetih koraka koji nikako nisu smjeli uklju\u010divati povla\u010denje ud\u017ebenika.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Svi zainteresirani za uklju\u010divanje u polemiku mogu svoje priloge i reagiranja slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-38607","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52669,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52669","url_meta":{"origin":38607,"position":0},"title":"Predavanje Igora Dude “Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"27. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu proljetnog ciklusa programa\u00a0Kriti\u010dka dramaturgija: pauza, u\u00a0subotu, 25. travnja 2026. u 19 sati\u00a0u prostoru Udru\u017eenja hrvatskih arhitekata povjesni\u010dar Igor Duda\u00a0odr\u017eao je predavanje naslovljeno\u00a0Odmor kao \u017eivotna potreba: o slobodnom vremenu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Industrijalizacija i urbanizacija dru\u0161tava u povijesti su zna\u010dile i prelazak s predindustrijskog na industrijsko shva\u0107anje vremena. Ono\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Duda.png?fit=1200%2C628&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52654,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52654","url_meta":{"origin":38607,"position":1},"title":"Gostuju\u0107e predavanje – Danijel D\u017eino \u201eKasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201c","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doktorski studij predmoderne povijesti poziva na predavanje \"Kasnoanti\u010dke i ranosrednjovjekovne gra\u0111evine u Brezi: Spomenici nepotpune biografije\u201d koje \u0107e odr\u017eati profesor Danijel D\u017eino sa Sveu\u010dili\u0161ta Macquarie u Sydneyu u\u00a0utorak 28. travnja 2026. u 17h u Konferencijskoj dvorani Knji\u017enice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Predavanje \u0107e predo\u010diti nova saznanja dobivena kroz arhivsko-dokumentarna istra\u017eivanja\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Dzino.jpg?fit=980%2C819&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":38607,"position":2},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52717,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52717","url_meta":{"origin":38607,"position":3},"title":"Okrugli stol “Dvjestapedeset godina Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava \u2013 od kolonije do prve zemlje svijeta i dalje”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Ove godine obilje\u017eava se 250. obljetnica osnutka Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, povodom koje je pokrenut niz rasprava o ameri\u010dkoj povijesti, njezinoj globalnoj ulozi i naslje\u0111u koje se prote\u017ee od 1776. do danas. Obljetnica je ujedno prilika za promi\u0161ljanje o tome kako danas tuma\u010dimo ameri\u010dku pro\u0161lost, ali i (aktualnu) ulogu SAD-a u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-01-utorak-I-02-OS-250-godina-SAD.jpg?fit=1200%2C566&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52666,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52666","url_meta":{"origin":38607,"position":4},"title":"Najava programa Festivala povijesti Kliofest (5-8. V. 2026)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"24. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Po trinaesti put odr\u017eava se Festival povijesti Kliofest! Do petka \u0107emo odr\u017eati osam okruglih stolova i dva kolokvija te niz predstavljanja knjiga i projekata razli\u010dite tematike, od antike do suvremenosti. Bit \u0107e predstavljeno i nekoliko izlo\u017ebi te odr\u017ean jedan povijesni kviz. Prikazat \u0107emo i jedan film \u2013 o generalu Boroevi\u0107u.\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Kliofest-2026.jpg?fit=526%2C526&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52704,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52704","url_meta":{"origin":38607,"position":5},"title":"Predstavljanje knjige “Vladimir Vasiljevi\u0107: Moji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena”","author":"Filip \u0160imunjak","date":"29. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Doga\u0111anja ovogodi\u0161njega Festivala povijesti Kliofest zapo\u010dinjemo ve\u0107 i prije samoga slu\u017ebenog otvaranja, predstavljanjem knjige \u201eMoji do\u017eivljaji. Dnevni\u010dki zapisi iz Prvoga svjetskog rata i poratnoga vremena\u201d Vladimira Vasiljevi\u0107a, koju su priredili Karlo Rukavina i Damir Agi\u010di\u0107. Pozivamo Vas na predstavljanje koje \u0107e se odr\u017eati u ponedjeljak 4. svibnja, s po\u010detkom u\u2026","rel":"","context":"U "Knjige"","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Naslovna-V.-Vasiljevic.webp?fit=1200%2C600&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38607","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38607"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38607\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":39006,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38607\/revisions\/39006"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38607"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38607"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38607"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}