{"id":38150,"date":"2023-11-20T17:25:38","date_gmt":"2023-11-20T17:25:38","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=38150"},"modified":"2023-11-20T17:26:15","modified_gmt":"2023-11-20T17:26:15","slug":"nedim-zahirovic-osmanlijski-pljackasi-i-crkvena-zvona","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=38150","title":{"rendered":"Nedim Zahirovi\u0107 – Osmanlijski plja\u010dka\u0161i i crkvena zvona"},"content":{"rendered":"\n

Ante \u0160kegro se u nekoliko radova bavio crkvenim zvonima koja su bila, a neka od njih su i danas ugra\u0111ena u satne mehanizme na sahat-kulama na podru\u010dju nekada\u0161njeg Bosanskog beglerbegluka. \u0160kegro nema dvojbu o tomu kako je velika ve\u0107ina ovih zvona dospjela u Bosnu. On u uvodu svoga rada, koji je objavljen 2015. godine, pi\u0161e: ,,Tijekom osvaja\u010dkih pohoda po kr\u0161\u0107anskim zemljama Osmanlije su me\u0111u ostalim plja\u010dkali i crkvena zvona. Ako ih ne bi pretopili u topove ili streljivo, postavljali su ih na sahat-kule, s kojih su sate otkucavala po njihovu ra\u010dunanju vremena (alla Turca<\/em>). Brojna su zavr\u0161ila i na sahat-kulama Bosanskog ejaleta, s kojih je njih nekoliko skinuto tijekom uspostave austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. Neka su rekvirirana tijekom 1917. g. za vojne potrebe Austro-Ugarske Monarhije.\u201d[1]<\/a> I u radu objavljenom 2016. godine, u kojem se bavio crkvenim zvonom koje se nalazilo na sahat-kuli u Fo\u010di, \u0160kegro je \u010dvrsto ostao pri svom ranijem zaklju\u010dku: ,,Sa svih prostora, koje su pregazila kopita njihovih konja, Osmanlije su ne samo odvodili roblje, nego i plijenili sve do \u010dega su mogli doprijeti. Osobita meta njihovih osvaja\u010dko-plja\u010dka\u0161kih pohoda bile su kr\u0161\u0107anske institucije i bogomolje iz kojih su plja\u010dkali sve \u0161to se moglo odnijeti, uklju\u010duju\u0107i i zvona s njihovih zvonika. Bez obzira i na reljefe raspetoga Krista, Bogorodice, svetaca i natpis\u00e2, koji su ih nerijetko ukra\u0161avali, postavljali su ih na svoje sahat-kule ukoliko ih nisu pretopili u topove i streljivo.\u201d[2]<\/a><\/p>\n\n\n\n

\u0160kegro je u radu iz 2015. godine pregled po\u010deo opisom zvona koje se danas nalazi na sahat-kuli u Pruscu. Zvono je izliveno 1633. godine. \u0160kegro ostavlja otvorenom mogu\u0107nost da je ono izliveno u nekoj od radionica u Dubrovniku. Po \u0160kegri, ovo zvono je na sahat-kulu ,,dospjelo kao plijen neke osmanlijske provale na isto\u010dnojadranske prostore, vjerojatno tijekom Kandijskog rata (1645.-1669.)\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 298). Zvono koje se nekad nalazilo na sahat-kuli u Donjem Vakufu danas se \u010duva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Zvono je izradio majstor Georgius Angerer iz Graza 1720. godine. Po \u0160kegri, ovo zvono stiglo je u Bosnu \u201ekao plijen neke osmanlijske provale na prostore sjeverno od Save\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 301). Za zvono koje se i danas nalazi na sahat-kuli u Gornjem Vakufu \u0160kegro je naveo tvrdnju Ivana Frane Juki\u0107a, koji je 1845. godine pisao da je ovo zvono kupljeno \u201ejo\u0161 davno-davno od Dubrov\u010dana\u201d, ali usprkos tomu iznosi pretpostavku da je na ovu sahat-kulu, koja je po predaji sagra\u0111ena po\u010detkom 18. stolje\u0107a, dospjelo kao ,,plijen neke osmanlijske provale na dalmatinske prostore tijekom prve polovice 18. st.\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 301). Zvono koje se nalazilo na sahat-kuli u Sanskome Mostu danas se \u010duva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Njega je izlio mleta\u010dki majstor Zuane Batista de Antonio del Tonis 1591. godine. \u0160kegro tvrdi da ovo zvono \u201eoplja\u010dkano je s neke crkve u Krbavi, ili Lici, ili u zadarskom zale\u0111u\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 304). Sahat-kula u Fo\u010di je po Hamdiji Kre\u0161evljakovi\u0107u sagra\u0111ena ne\u0161to poslije 1758. godine. \u0160kegro navodi za zvono koje se nalazilo na ovoj sahat-kuli da \u201enejasno je kada je i u kojim okolnostima dospjelo na ovu sahat-kulu s koje se ogla\u0161avalo do 90-ih godina 19. st., kada ga je Kotarski ured iz Fo\u010de otpremio u sarajevski Zemaljski muzej\u201d (\u0160kegro, 2016, str. 97-98). Zemaljski muzej u Sarajevu je zvono poklonio Muzeju Stara Hercegovina u Fo\u010di gdje se ono i danas nalazi. Zvono je izliveno u Zugu u sredi\u0161njoj \u0160vicarskoj, u ljevaonici koju je po\u010detkom 17. stolje\u0107a osnovao Martin Kaiser. U slu\u010daju ovog zvona \u0160kegro ne iznosi pretpostavku da je ono dospjelo u Bosnu kao plijen osmanskih[3]<\/a> plja\u010dka\u0161a, nego navodi da \u201ekad bi zvona mogla govoriti, ovo bi bez sumnje ispri\u010dalo zanimljivu pri\u010du o svome pute\u0161estvju od sredi\u0161nje \u0160vicarske do osmanlijske kasabe Fo\u010de\u201d (\u0160kegro, 2016, str. 102). Zvono sa sahat-kule u Zvorniku je po J. Kujund\u017ei\u0107u, na kojeg se \u0160kegro poziva, \u201ekasnogoti\u010dko\u201d i \u201epretpostavlja se da je tijekom prve polovice 15 st. saliveno za franjeva\u010dku crkvu sv. Marije u Zvorniku, s koje je preneseno na franjeva\u010dku crkvu sv. Petra u Tuzli na kojoj je ostalo do 1690. g. S te je crkve premje\u0161teno na sahat-kulu u Zvorniku \u2013 mjestu koje je svoje ime i dobilo po zvoniku katoli\u010dke crkve\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 305-306). Grom je oborio ovo zvono sa sahat-kule i ono je nakon toga dospjelo u franjeva\u010dki samostan Kraljeva Sutjeska u Bosni. \u0160kegro zaklju\u010duje da se tako ovo ,,zvono ponovno obrelo kod franjevaca, istih onih redovnika koji su ga i pribavili za jednu od svojih crkava prije osmanlijske okupacije\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 306). Zvono, koje se nalazilo na sahat-kuli u Livnu od 1659. do 1879. godine, je ,,prema predaji\u201d oplja\u010dkano s livanjske crkve sv. Luke, pa postavljeno na sahat-kulu. Skinuto je sa sahat-kule 1879. godine i od tada je pohranjeno u muzejskoj zbirci franjeva\u010dkog samostana na Gorici pokraj Livna (\u0160kegro, 2015, str. 306-307). \u0160kegro pi\u0161e da je zvono koje je bilo na sahat-kuli u Jajcu, isto tako ,,prema predaji\u201d, oplja\u010dkano ,,sa obli\u017enjeg crkvenog zvonika sv. Luke\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 307). Zvono je na sahat-kuli bilo do 1878. godine i od tada pa sve do po\u010detka posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) nalazilo se u franjeva\u010dkom samostanu u Jajcu. Od 1995. godine gubi mu se svaki trag. Zvono na sahat-kuli koja se nalazila pored Ferhadije d\u017eamije u Banjoj Luci izlio je majstor Bartol Padovan 1501. godine. Ne zna se kako je ono dospjelo na ovu sahat-kulu, ali za \u0160kegru \u201enema dvojbe da je i to zvono oplja\u010dkano s neke crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj. Sa banjalu\u010dke sahat-kule skinuto je u vrijeme Drugog svjetskog rata, nakon \u010dega mu je daljnja sudbina nepoznata\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 308). Pozivaju\u0107i se na Saliha Had\u017eihuseinovi\u0107a Muvekkita i Kre\u0161evljakovi\u0107a, \u0160kegro pi\u0161e da je zvono na sahat-kuli u Po\u010ditelju izlio mleta\u010dki majstor Antonio de Polis 1675. godine i da je donijeto s otoka Krete. Me\u0111utim, na kraju ipak navodi \u201ekako su Osmanlije do zvon\u00e2 za saht-kule uglavnom dolazili plja\u010dkom kr\u0161\u0107anskih zemalja, nije neopravdano pretpostaviti da je i ovo zvono oplja\u010dkano s neke crkve na hrvatskim prostorima\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 309).[4]<\/a>  O zvonu na sahat-kuli u Mostaru \u0160kegro je napisao tek nekoliko re\u010denica, ali nije ni\u0161ta naveo o njegovu mogu\u0107em podrijetlu niti o tomu kako je ono dospjelo u Mostar. Zvono je rekvirirano 1917. godine za potrebe austrougarske vojske (\u0160kegro, 2015, str. 309-310). \u0160kegro je dvije-tri re\u010denice napisao i o zvonima na sahat-kulama u Trebinju i Stocu. Oba zvona su 1917. godine rekvirirana za potrebe austrougarske vojske. Zvono za sahat-kulu u Trebinju nabavljeno je prema predaji ,,iz Mletaka za trista dukata\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 310). O mogu\u0107em podrijetlu zvona koje je bilo na sahat-kuli u Stocu \u0160kegro ni\u0161ta ne navodi. Za zvono koje se nalazilo na sahat-kuli u Gra\u010danici \u0160kegro samo ka\u017ee da se ne zna ,,u kojim okolnostima i odakle prispjelo na sahat-kulu\u201d, ali ipak navodi da ,,nije isklju\u010deno da ga je dopremio Ahmed-pa\u0161a Budimlija dok je bje\u017eao iz oslobo\u0111enog Budima te se 1686. g. preselio u Gra\u010danicu, u kojoj je dao podi\u0107i d\u017eamiju, hamam, han i sahat-kulu\u201d (\u0160kegro, 2015, str. 311).<\/p>\n\n\n\n

Osmanlije su zaista tijekom svojih velikih vojnih pohoda protiv kr\u0161\u0107anskih dr\u017eava plja\u010dkom stjecali ratni plijen, a i pri manjim upadima u kr\u0161\u0107anske zemlje plja\u010dkali su sve do \u010dega su mogli do\u0107i. Ako se u obzir uzme samo prostor koji \u0160kegro naziva hrvatskim zemljama, mo\u017ee se kazati da kr\u0161\u0107anske institucije, odnosno crkve i crkvena zvona, nisu bili ,,osobita meta\u201d osmanskih vojnika, nego su to bili ljudi i stoka. Ljudi i stoka tako\u0111er su bili po\u017eeljne mete kr\u0161\u0107anskih vojski i \u010deta koje su upadale i plja\u010dkale na podru\u010dju pod osmanskom vla\u0161\u0107u. Radilo se o plijenu koji se mogao dobro unov\u010diti. Koliko su \u017eivi ljudi bili po\u017eeljan plijen, govori \u010dinjenica da je u osmansko-habsbur\u0161kom pograni\u010dju postojao skup obi\u010dajnih odredaba kojima je bio reguliran otkup iz zarobljeni\u0161tva, od trenutka kada je netko pao u neprijateljske ruke preko utvr\u0111ivanja visine otkupa do samog izbavljenja iz ropstva.[5]<\/a><\/p>\n\n\n\n

\u0160kegro tvrdi da su Osmanlije crkvena zvona, ukoliko ih nisu postavljali na sahat-kule, pretapali u streljivo, odnosno koristili za izradu topova. Osmanski vojni zapovjednici u Bosni su u rijetkim prigodama pribjegavali lijevanju topova od skinutih crkvenih zvona. Tijekom Ciparskog rata Osmanlije su od zvona koje su skinuli sa zvonika ninske i drugih crkava poku\u0161ali izliti topove, ali oni nisu bili osobite kvalitete, pa nisu ni upotrijebljeni.[6]<\/a> Osmanlije su pridavali du\u017enu pa\u017enju opremanju vojske odnosno tvr\u0111ava svime \u0161to je bilo potrebno, pa i topovima i topovskim kuglama. U europskom dijelu Osmanskoga Carstva postojalo je vi\u0161e rudnika u kojima se vr\u0161ila eksploatacija metala potrebnih za lijevanje topova i izradu topovskih kugli. Na osmanskom serhatu odnosno u Beogradu, Smederevu i Budimu postojale su ljevaonice topova.[7]<\/a> Osmanlije su tako\u0111er u Banjoj Luci izgradili ljevaonicu topova i topovskih kugli. Da bi osigurali uspje\u0161an po\u010detak izrade topovskih kugli, Osmanlije su u Bosnu doveli Juruke koji su bili specijalizirani u tome poslu.[8]<\/a> <\/p>\n\n\n\n

Plja\u010dka crkava i skidanje crkvenih zvona bili su uobi\u010dajena pojava u ratovima izme\u0111u europskih kr\u0161\u0107anskih dr\u017eava. Hermann Sussann bilje\u017ei da su \u0161vedske i francuske trupe, plja\u010dkaju\u0107i Kinzingen i njegovu okolicu tijekom Tridesetogodi\u0161njeg rata (1618.\u20121648.), skidali zvona s crkvenih zvonika.[9]<\/a> U Forstu (Lausitz) hrvatski su vojnici 1633. godine temeljito oplja\u010dkali sve crkve.[10]<\/a> U Krumbachu, u Nirnbur\u0161koj \u0160vicarskoj, hrvatski su vojnici 1634. godine skinuli zvona s crkvenog zvonika.[11]<\/sup><\/a><\/p>\n\n\n\n

Na podru\u010dju Dubrova\u010dke Republike crkve su plja\u010dkali kako muslimani tako i pravoslavni Vlasi koji su bili podanici Osmanskoga Carstva. Treba kazati da su ovi plja\u010dka\u0161i gajili dobru suradnju s dubrova\u010dkim plja\u010dka\u0161ima koji su nasrtali na osmanske podanike.[12]<\/sup><\/a> U Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji crkve su plja\u010dkane i zvona s njihovih zvonika skidana, a da osmanski plja\u010dka\u0161i nisu imali ni\u0161ta s time. Pi\u0161u\u0107i o crkvi Navje\u0161tenja Bla\u017eene Djevice Marije u \u010cepu pokraj Du\u017eice, koja se prvi puta spominje 1677. godine, Janko Barl\u00e8 navodi da se zbog kradljivaca nije smjelo ostaviti zvona na zvoniku.[13]<\/a> Tijekom svojih pohoda na otok Krk senjski se uskoci nisu ustezali plja\u010dkati crkve i samostane.[14]<\/a><\/p>\n\n\n\n

U osmansko-habsbur\u0161kom pograni\u010dju usprkos neprijateljstvu i sukobima odr\u017eavane su privatne, poslovne, pa i krijum\u010darske veze. Vinko Perger, trgovac iz Vara\u017edina, prodao je Osmanlijama 1609. godine neko kamenje. Je li se zaista radilo o kamenju ili o nekoj drugoj robi, ne zna se. U svakom slu\u010daju, Perger je ovu trgovinu dr\u017eao u tajnosti, a ovakve njegove poslove s Osmanlijama podr\u017eavao je i lokalni pa\u0161a.[15]<\/a> Preko granice nije krijum\u010darena samo roba nego i ljudi. Osman-aga iz Temi\u0161vara, koji je od 1688. do 1700. godine bio u kr\u0161\u0107anskom zarobljeni\u0161tvu, iscrpno je u svome autobiografskom djelu opisao kako je uz pomo\u0107 krijum\u010dara pre\u0161ao osmansko-habsbur\u0161ku granicu i dospio do Beograda.[16]<\/a> Iz Osman-aginog kazivanja mo\u017ee se zaklju\u010diti da su u to doba u Ba\u010dkoj bili aktivni krijum\u010dari ljudima koji su lijepo zara\u0111ivali od toga posla. Iz navoda sve\u0107enika i etnografa Josipa Lovreti\u0107a mo\u017ee se saznati da su krijum\u010dari iz Bosne preko Save u Slavoniju dovozili turske \u0161amije (pokrivalo za glavu) i da je no\u0161enje \u0161amija bio ra\u0161iren obi\u010daj u Slavoniji ,,pa je od starine svaka \u017eena morala imati tursku \u0161amiju.\u201d[17]<\/a><\/p>\n\n\n\n

Oplja\u010dkati crkvu, odnosno ukrasti crkveno zvono, nije predstavljalo samo kra\u0111u nego i skrnavljenje svetog objekta, pa se mo\u017ee pretpostaviti da plja\u010dka\u0161ima nije bilo jednostavno prodati oplja\u010dkana crkvena zvona na kr\u0161\u0107anskom podru\u010dju. Za kradljivce i plja\u010dka\u0161e u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji idealno bi bilo ako bi zvona mogla biti prokrijum\u010darena i prodana u Bosni, dakle na podru\u010dju pod osmanskom kontrolom. Za zvono koje se danas nalazi u Muzeju Stara Hercegovina u Fo\u010di nije bez osnova pretpostaviti da su ga hrvatski vojnici, koji su sudjelovali u Tridesetogodi\u0161njem ratu, skinuli sa zvonika neke crkve u Bavarskoj, donijeli ga u Hrvatsku ili Slavoniju, a da je ono poslije zavr\u0161ilo u Bosni. Mo\u017eda su uskoci zvono koje se nalazilo na sahat-kuli u Sanskome Mostu skinuli sa zvonika neke crkve u Dalmaciji, prodali ga krijum\u010darima, koji su ga zatim ponovno prodali u Bosni. A zvono na sahat-kuli u Donjem Vakufu mo\u017eda je prvo ukradeno u Slavoniji, a zatim krijum\u010darskim putevima stiglo u Bosnu.<\/p>\n\n\n\n

Ugledaju\u0107i se na \u0160kegrin pristup, mogao bi se napisati rad o podrijetlu crkvenih zvona na osmanskim sahat-kulama u Bosni u kojem se sve zasluge za njihovo pribavljanje mogu pripisati kr\u0161\u0107anskim plja\u010dka\u0161ima, kradljivcima i krijum\u010darima. Osmanlije bi bili potpuno nedu\u017eni, ali se onda s pravom treba zapitati gdje se izgubila objektivnost koja se treba imati na umu kada se pi\u0161u znanstveni radovi. Kopita osmanlijskih konja zaista su djelomice pregazila Europu i nesumnjivo je da su se oni ponekad sa svojih pohoda vra\u0107ali s plijenom u kojem su mogla biti i crkvena zvona. Me\u0111utim, kada kopita osmanlijskih konja iz pro\u0161lih stolje\u0107a u cijelosti pregaze znanstvenu objektivnost u 21. stolje\u0107u, mogu se o\u010dekivati radovi kao \u0161to su ovi  \u0160kegrini o crkvenim zvonima. A oni ne slu\u017ee boljem poznavanju povijesnih prilika u osmanskoj Bosni i hrvatskim zemljama nego ne\u010demu sasvim drugomu.<\/p>\n\n\n\n

Nedim Zahirovi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

[1]<\/a> Ante \u0160kegro, Katoli\u010dka zvona s osmanlijskih sahat-kula u Bosanskom ejaletu. Boga slaviti, puk sazivati, mrtve oplakivati<\/em>. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku<\/em> 108 (2015), str. 295-313, ovdje str. 296. Dalje u tekstu: (\u0160kegro, 2015).<\/p>\n\n\n\n

[2]<\/a> Ante \u0160kegro, ,,Boga slaviti, puk sazivati, mrtve oplakivati\u201d. Katoli\u010dko zvono sa sahat-kule u Fo\u010di u sjeveroisto\u010dnoj Hercegovini, Hercegovina <\/em>2 (2016), str. 95-108, ovdje str. 96. Dalje u tekstu: (\u0160kegro, 2016).<\/p>\n\n\n\n

[3]<\/a> U tekstu “osmanski” i “osmanlijski” rabim kao sinonime.<\/p>\n\n\n\n

[4]<\/a> ,,Saht-kule\u201d stoji u izvornom tekstu.<\/p>\n\n\n\n

[5]<\/a> O tomu v. G\u00e9za P\u00e1lffy, Ransom Slavery along the Hungarian Frontier in the Sixteenth and Seventeenth Centuries. U: G\u00e9za D\u00e1vid, P\u00e1l Fodor (ur.), Ransom Slavery along the Ottoman Borders: (Early Fifteenth \u2013 Early Eighteenth Centuries)<\/em>, Leiden etc., 2007, str. 35-84, posebice str. 65.<\/p>\n\n\n\n

[6]<\/a> Elma Kori\u0107, \u017divotni put prvog beglerbega Bosne. Ferhad-pa\u0161a Sokolovi\u0107 (1530\u20121590)<\/em>, Sarajevo, 2015, str. 72.<\/p>\n\n\n\n

[7]<\/a> G\u00e1bor \u00c1goston, Guns for the Sultan: Military Power and the Weapons Industry in the Ottoman Empire<\/em>, Cambridge etc., 2005, str. 174-182.<\/p>\n\n\n\n

[8]<\/a> Vjeran Kursar, Being an Ottoman Vlach: On Vlach Identity(ies), Role and Status in the Western Parts of the Ottoman Balkans (15th<\/sup>-18th<\/sup> Centuries), OTAM (Ankara \u00dcniversitesi Osmanl\u0131 Tarihi Ara\u015ft\u0131rma ve Uygulama Merkezi Dergisi) <\/em>34 (2013), str. 119-121; Kori\u0107, \u017divotni put<\/em>, str. 106-109. O rudnicima u Bosni u osmansko doba tako\u0111er v. Adem Hand\u017ei\u0107, Rudnici u Bosni u drugoj polovini XV stolje\u0107a, Prilozi za orijentalnu filologiju<\/em> 26 (1978), str. 7-42.<\/p>\n\n\n\n

[9]<\/a> Hermann Sussann, Kenzingen im dreissigj\u00e4hrigen Krieg<\/em>, Kenzingen, 1886, str. 22, 91.<\/p>\n\n\n\n

[10]<\/a> Rudolf Lehmann, Geschichte der Markgraftums Niederlausitz: der Schicksalsweg einer ostdeutschen Landschaft und ihrer Menschen<\/em>, Dresden, 1937, str. 197.<\/p>\n\n\n\n

[11]<\/a> Johann Wolfgang Woerlein, Die Honbirg, oder die Geschichte der N\u00fcrnberger Schweiz<\/em>, N\u00fcrnberg, 1838, str. 190.<\/p>\n\n\n\n

[12]<\/a> Vesna Miovi\u0107-Peri\u0107, Na razme\u0111u. Osmansko-dubrova\u010dka granica (1667.-1806.)<\/em>, Dubrovnik, 1997, str. 139-143.<\/p>\n\n\n\n

[13]<\/a> Janko Barl\u00e8, Kapela sv. Ivana Krstitelja u Du\u017eici, Vjesnik Arheolo\u0161kog muzeja u Zagrebu<\/em> 12 (1912), str. 13.<\/p>\n\n\n\n

[14]<\/a> Mihovil Boloni\u0107, Uskoci i otok Krk, Senjski zbornik<\/em> 8 (1981), str. 345-350.<\/p>\n\n\n\n

[15]<\/a> Hrvoje Petri\u0107, O trgovini u staroj Koprivnici, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Vara\u017edin<\/em> 20 (2009), str. 47-48. Vjerojatno se ovdje radi o kanji\u0161kom pa\u0161i.<\/p>\n\n\n\n

[16]<\/a> Richard F. Kreutel, Der Gefangene der Giauren: die abendteuerlichen Schicksale des Dolmetschers ‘Osman Aga aus Temeschwar, von ihm selbst erz\u00e4hlt<\/em>, Graz etc., 1962, str. 156.<\/p>\n\n\n\n

[17]<\/a> Citirano prema Marta Andri\u0107, Turcizmi u seoskom govoru Slavonije, Migracijske i etni\u010dke teme<\/em> 19 (2003), str. 20.<\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4,17],"tags":[],"class_list":["post-38150","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti","category-rasprave"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":52631,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52631","url_meta":{"origin":38150,"position":0},"title":"Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Odjel za me\u0111unarodnu suradnju i iseljeni\u0161tvo Matice hrvatske Predavanje Ivana Tepe\u0161a: Djelovanje hrvatske politi\u010dke emigracije Utorak, 28. travnja 2026. u 18:00 sati, Dvorana Ljudevita Jonkea (Mala dvorana MH), Strossmayerov trg 4, Zagreb dr. sc. Ivan Tepe\u0161, Institut za istra\u017eivanje migracija Hrvatska politi\u010dka emigracija obilje\u017eila je polustoljetnu hrvatsku povijest u drugoj\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"","width":0,"height":0},"classes":[]},{"id":52768,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52768","url_meta":{"origin":38150,"position":1},"title":"Poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp za mlade \u201cYouth in Cold-War Europe\u201d","author":"Filip \u0160imunjak","date":"30. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Otvoren je poziv za prijavu na me\u0111unarodni ljetni kamp \"Youth in Cold-War Europe\", koji se odr\u017eava od 28.08. do 06.09. 2026. godine u Weimaru (Njema\u010dka). Kamp se odr\u017eava u organizaciji Europskog centra za obrazovanje mladih (EJBW) iz Weimara i njegovih me\u0111unarodnih partnera, te uz financijsku podr\u0161ku Europske unije i Savezne\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/LJETNI-KAMP-ZA-MLADE-YOUTH-IN-COLD-WAR-EUROPE.jpg?fit=667%2C375&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x"},"classes":[]},{"id":52539,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52539","url_meta":{"origin":38150,"position":2},"title":"Drugi po redu studentski simpozij “In fonte veritas”","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"20. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"U srijedu, 22. travnja 2026. godine, u dvorani C 0.4 na Hrvatskom katoli\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu odr\u017eat \u0107e se drugi studentski simpozij \u201eIn fonte veritas\". Ovogodi\u0161nja sredi\u0161nja tema simpozija je Papinstvo. Kroz istra\u017eiva\u010dko suo\u010davanje s povijesnim izvorima deset \u0107e studenata predstaviti rezultate svojih istra\u017eivanja o instituciji koja je stolje\u0107ima oblikovala europsku i\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Papinstvo.png?fit=1024%2C500&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":52628,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52628","url_meta":{"origin":38150,"position":3},"title":"Predavanje dopisnog \u010dlana HAZU Alaina Finkielkrauta Izrael, Europa, antisemitizam","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Francuski filozof Alain Finkielkraut, redoviti \u010dlan Francuske akademije i dopisni \u010dlan HAZU, odr\u017eat \u0107e predavanje\u00a0Izrael, Europa, antisemitizam u utorak 28. travnja 2026. u 13 sati u Knji\u017enici HAZU,\u00a0Strossmayerov trg 14 u Zagrebu. Uvodne rije\u010di odr\u017eat \u0107e\u00a0akademkinja \u017deljka \u010corak i\u00a0akademik Dra\u017een Katunari\u0107. Predavanje \u0107e se odr\u017eati na francuskom jeziku uz konsekutivno\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Alain_Finkielkraut.jpg?fit=350%2C407&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]},{"id":52502,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52502","url_meta":{"origin":38150,"position":4},"title":"Novi znanstveni projekt Hrvatskog instituta za povijest: \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"17. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"Na redovitoj sjednici Vlade RH, 16. travnja 2026., donijet je Zaklju\u010dak kojim se pokre\u0107e znanstveni projekt \u201c\u017drtve ratova i dr\u017eavnog\/politi\u010dkog nasilja u hrvatskoj povijesti 20. stolje\u0107a\u201d. Projekt \u0107e provoditi i koordinirati Hrvatski institut za povijest u razdoblju trajanja projekta od pet godina. Zakljucak Vlade RH Iz teksta projektnog prijedloga: Problematika\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/Vlada-RH.jpg?fit=1200%2C557&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":52633,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=52633","url_meta":{"origin":38150,"position":5},"title":"POVIJEST TRE\u0160NJEVA\u010cKE GLAZBE: prikupljanje virtualnog fundusa Muzeja susjedstva Tre\u0161njevka","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"23. travnja 2026.","format":false,"excerpt":"utorak 28. 4. 2026. 14 - 18 h Nova BAZA, Nova cesta 66, Zagreb Prvi su dani ljeta 1957. godine. Bo\u017eica Kalafati\u0107 poha\u0111a drugi razred Osnovne \u0161kole Bratstvo i jedinstvo, danas kralja Tomislava, a ide i na muzi\u010dke satove u Mo\u0161\u0107eni\u010dkoj ulici. Na fotografiji s harmonikom u rukama stoji u\u2026","rel":"","context":"U "Novosti"","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/04\/MST_prikupljanje.jpg?fit=380%2C475&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38150","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38150"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38150\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38153,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38150\/revisions\/38153"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38150"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38150"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38150"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}