{"id":38091,"date":"2023-11-16T21:12:24","date_gmt":"2023-11-16T21:12:24","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=38091"},"modified":"2023-11-16T21:12:24","modified_gmt":"2023-11-16T21:12:24","slug":"petar-markus-prikaz-knjige-lara-douds-inside-lenins-government-ideology-power-and-practice-in-the-early-soviet-state-2018","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=38091","title":{"rendered":"Petar Marku\u0161 – prikaz knjige – Lara Douds, “Inside Lenin\u2019s Government: Ideology, Power and Practice in the Early Soviet State”, 2018."},"content":{"rendered":"\n

Lara Douds, Inside Lenin\u2019s Government: Ideology, Power and Practice in the Early Soviet State<\/em>, London: Bloomsbury Academic, 2018, 228 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Povjesni\u010darka Lara Douds bavi se istra\u017eivanjem povijesti Sovjetskog Saveza, s naglaskom na izgradnji sovjetske dr\u017eave, razvijanju politi\u010dke prakse i politi\u010dke kulture. Njena prva monografija Inside Lenin’s Government: Power, Ideology and Practice in the Early Soviet State<\/em> objavljena je 2018. godine. Bila je i jedna od urednica zbornika The fate of the Bolshevik Revolution: illiberal liberation, 1917-41<\/em> objavljenog u Londonu, tako\u0111er u izdanju Bloomsbury Academic, 2020. godine. Douds trenutno radi na projektu \u201ePetitioning the Sovereign in Russia from Paul I to Putin\u201c (Podno\u0161enje molbi ruskom vladaru od Pavla I. do Putina) u kojemu \u017eeli istra\u017eiti kako je praksa podno\u0161enja peticija ruskim vladarima slu\u017eila kao poveznica izme\u0111u ruskih vlasti i masa.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga se sastoji od uvoda, sedam poglavlja i zaklju\u010dka. U uvodnom dijelu Introduction<\/em> (str. 1-10) autorica navodi kako se pokazalo da su Sovjeti imali ve\u0107i utjecaj i bolji politi\u010dki polo\u017eaj u Rusiji tijekom revolucije 1917. godine nego Privremena vlada koja je od o\u017eujka do listopada 1917. bila reorganizirana \u010dak \u010detiri puta. Douds iznosi kritiku totalitarnih tuma\u010denja Oktobarske revolucije koja tvrde da je odmah po dolasku bolj\u0161evika na vlast zapo\u010dela totalitarna vladavina bolj\u0161evi\u010dke partije koja je dr\u017eavni aparat podredila Partiji. Autorica smatra da to nije slu\u010daj te kako je u prvim godinama poslije revolucije vlast koncentrirana u rukama dr\u017eavno-politi\u010dkog aparata (to jest sovjeta), a ne unutar bolj\u0161evi\u010dke partije. Ona u knjizi \u017eeli pokazati kako je tekao razvoj sovjetskog politi\u010dkog sustava od Oktobarske revolucije 1917. pa do Lenjinove smrti 1924. godine i prikazati kako je prelazak u autoritarni politi\u010dki sustav bio posljedica kompleksnih unutarnjih politi\u010dkih okolnosti.<\/p>\n\n\n\n

Prvo poglavlje ‘State and Revolution\u2019 and the Idea of Soviet Democracy <\/em>(str. 11-21) bavi se Lenjinovim spisom Dr\u017eava i revolucija<\/em>. Douds smatra kako se upravo u toj knjizi nalazi osnova Lenjinove koncepcije izgradnje socijalisti\u010dkog sustava i njegovih institucija. Ideje iz Lenjinovog spisa poput izbjegavanja podjele vlasti i birokratizacije, uvo\u0111enja delegatskog predstavni\u0161tva, ukidanja granice izme\u0111u dr\u017eave i dru\u0161tva, nastojala su se primijeniti u prvim godinama sovjetske vlasti. Lenjinove ideje o ukidanju granica zakonodavne, izvr\u0161ne, reprezentativne, administrativne i sudske vlasti nastojale su se realizirati u praksi. Rezon mi\u0161ljenja je bio da u predstavni\u010dkim parlamentarnim sustavima podjela vlasti utje\u010de na smanjenje demokratske kontrole nad dr\u017eavnim aparatom. Stoga, kako bi se osigurala kontrola i nadzor nad dr\u017eavom, navedeni tipovi vlasti trebali su biti sjedinjeni.<\/p>\n\n\n\n

Drugo poglavlje Sovnarkom as Cabinet, 1917-19<\/em> (str. 21-54) autorica zapo\u010dinje kratkim povijesnim pregledom politi\u010dke situacije u Rusiji od 1905. do 1917. godine. Klju\u010dna institucija Sovjeta bio je Sveruski kongres sovjeta<\/em> koji je svoje prvo zasjedanje imao u lipnju 1917. godine, a tada je izabran i Sredi\u0161nji izvr\u0161ni komitet<\/em> sovjeta<\/em> koji je trebao rukovoditi sovjetima izme\u0111u zasjedanja kongresa. Na Prvom kongresu ve\u0107inu su imali socijal-revolucionari, ali do listopada 1917. se stanje promijenilo te su ve\u0107inu u sovjetima osvojili bolj\u0161evici. Fokus autorica stavlja na Drugi sveruski kongres sovjeta<\/em> koji se odr\u017eao upravo u vrijeme Oktobarske revolucije 7. studenog (25. listopada po starom kalendaru) 1917. Na Drugom kongresu konstituirana su dva nova tijela politi\u010dke vlasti sovjeta. Prvo tijelo je bilo Vije\u0107e narodnih komesara<\/em> (u ruskoj transkripciji Sovet Narodnykh Komissarov<\/em>, skra\u0107eno znano pod imenom Sovnarkom<\/em>) koje je trebalo djelovati kao izvr\u0161no tijelo (vlada), a drugo je Sveruski sredi\u0161nji izvr\u0161ni komitet<\/em> (Vserossiiskii Tsentral’nyi Komitet, skra\u0107eno VtsIK) kao zakonodavno tijelo koje se sastojalo od delegata politi\u010dkih stranaka koje su sudjelovale u radu kongresa (ve\u0107inom su predstavnici bili iz redova bolj\u0161evika i lijevih socijal-revolucionara). Douds nagla\u0161ava kako je vlast bila u rukama novostvorenih politi\u010dkih tijela (koja su ujedno postala i tijela dr\u017eavne vlasti), a ne politi\u010dkih stranaka.<\/p>\n\n\n\n

Sovnarkom<\/em> se sastojao od Lenjina kao voditelja i 11 sekretara (comissars<\/em>) i vije\u0107a od tri \u010dlana koja su bila zadu\u017eena za pitanja vojske i mornarice (ukupno 15 \u010dlanova). Sovnarkom<\/em> je trebao biti odgovoran VTsIK-u koji je trebao odobriti dekrete koje je donosio Sovnarkom<\/em>. Od prosinca 1917. do o\u017eujka 1918. vlast je bila koalicija bolj\u0161evika i lijevih socijal-revolucionara (stranke koja je zastupala interese seljaka i siroma\u0161nih radni\u010dkih slojeva). Autorica obrazla\u017ee kako je koalicija funkcionirala bolje nego je historiografija to predstavila. Bolj\u0161evici su cijenili legitimnost i podupirali su koaliciju s lijevim SR-ima, osobito tijekom sije\u010dnja 1918. kada je raspu\u0161tena Ustavotvorna skup\u0161tina. Ukupno je u Sovnarkom<\/em> primljeno sedmero \u010dlanova SR-a, dok je unutra\u0161nji izvr\u0161ni komitet \u010dinilo pet \u010dlanova: Lenjin, Staljin, Trocki i dvoje lijevih SR-ovaca Proshyan i Karelin. Krajem prosinca osnovan je i Mali Sovnarkom<\/em> (skra\u0107eno MSNK) koji se bavio najvi\u0161e financijskim pitanjima. Sastojao se od tri \u010dlana od kojih su dvojica bili bolj\u0161evici (Shliapnikov i Menzhinskii) i jednog lijevog SR-ovca Trutovskog.<\/p>\n\n\n\n

Sovnrakom<\/em> kao koalicija bolj\u0161evika i lijevih SR-a se ukupno sastao 53 puta od prosinca 1917. do o\u017eujka 1918. godine. Autorica pokazuje kako su lijevi SR-ovci sudjelovali u raznim tijelima dr\u017eavne uprave i kako su zajedno s bolj\u0161evicima radili na pitanjima izgradnje novog sovjetskog sustava. Koalicija se raspala u o\u017eujku 1918. odlaskom SR-a iz Sovnarkoma<\/em> zbog potpisivanja mira u Brest-Litovsku. Ubrzo nakon toga vlada je premje\u0161tena iz Petrograda u Moskvu u travnju 1918. godine, a kako se Gra\u0111anski rat razbuktavao osnivana su nova tijela koja su trebala djelovati s obzirom na novonastalu situaciju. U studenom 1918. osnovano je Obrambeno<\/em> vije\u0107e<\/em> (The Defence Council<\/em>) koje se trebalo baviti pitanjima organiziranja ekonomije tijekom Gra\u0111anskog rata. Sastojalo se od Lenjina kao voditelja, Staljina kao predstavnika VTsIK-a i Trockog kao predsjedavatelja Revolucionarnog vojnog vije\u0107a<\/em>. Za razliku od Malog Sovnarkoma<\/em> (MSNK) koji je trebao tra\u017eiti odobrenje od Sovnarkoma<\/em> kako bi odluke postale valjane, odluke Obrambenog vije\u0107a<\/em> su odmah stupale na snage bez prethodnih konzultacija s drugim vije\u0107ima. Time su Sovnarkom<\/em>, Mali Sovnarkom<\/em> i Obrambeno vije\u0107e<\/em> tijekom 1918. postala klju\u010dna politi\u010dka tijela u dr\u017eavi.<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107e poglavlje The Sovnarkom Administration Department and Reception: The \u2018Anti- Bureaucratic\u2019 Apparatus<\/em> (str. 55-81) odnosi se na ure\u0111enje i poslove kojima se bavio administrativni aparat Sovnarkoma<\/em>. Administrativni aparat Sovnarkoma<\/em> je bio potpuno novoosnovani administrativni sustav koji se sastojao samo od novih \u010dlanova, to jest u njemu nisu bili pripadnici starog \u010dinovni\u010dkog aparata iz vremena carske Rusije koji su nastavili raditi i za vrijeme sovjetske vlasti u nekim sektorima dr\u017eavnog aparata. Broj zaposlenih u aparatu je od 58 zaposlenika u sije\u010dnju 1918. porastao na 98 do prosinca 1918. i nakon toga se kretao oko 93 zaposlenika. S vremenom struktura administrativnog aparata se \u0161irila. Tako u svibnju 1919. se sredi\u0161nji dio administrativnog aparata sastojao od tajni\u0161tva (koje se bavilo vo\u0111enjem zapisnika sjednica Sovnarkoma<\/em>, pripremanjem tekstova, vo\u0111enjem brige da se sve slu\u017ebe obavijeste o odlukama koje je donosio Sovnarkom<\/em> i provjeravanjem da li se te odluke provode u praksi), kancelarije (odjela zadu\u017eenog za primanje i slanje pisama, telegrama, slanje potrebnih dokumenata nadle\u017enim slu\u017ebama te sa\u017eimanje informacija od ostalih slu\u017ebi koje su zatim proslje\u0111ivanje Sovnarkomu<\/em>), ra\u010dunovodstva (unutar kojeg se nalazio financijski sektor zadu\u017een za isplatu pla\u0107a i tro\u0161kove odr\u017eavanja administrativnog aparata), komunikacijskog biroa (telefoni i telegrafi koji su bili povezani s ostalim mre\u017eama diljem Rusije), kantine, odjela za medije (koji je pru\u017eao potrebne informacije stranim i doma\u0107i medijima), informacijskog biroa i recepcije Sovnarkoma<\/em> (odjela zadu\u017eenog za primanje stranaka koje su htjele razgovarati s \u010dlanovima Sovnarkoma<\/em> o razli\u010ditim problemima \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e su tra\u017eeni razgovori sa samim Lenjinom kao predsjednikom Sovnarkoma<\/em>). Uz to ure\u0111eni su i odjeli koji su slu\u017eili zaposlenicima poput telegrafskog biroa, bolni\u010dkog odjela, farmaceutskog odjela, gara\u017ee itd.<\/p>\n\n\n\n

\u010cetvrto poglavlje Sverdlov, the Soviets and the Secretariat<\/em> (str. 83-96) se bavi radom bolj\u0161evika Jakova Mihajlovi\u010da Sverdlova kojega su neki povjesni\u010dari (npr. Charles Duval) opisivali kao osobu koja je odgovorna da se dr\u017eavni aparat pretvorio u instrument bolj\u0161evi\u010dke partije i koji je proveo centralizaciju bolj\u0161evi\u010dke partije. Sverdlov je istovremeno bio predsjednik VTsIK-a i partijski sekretar bolj\u0161evi\u010dke partije, pa su od tuda proiza\u0161le teze da je Sverdlov podvrgnuo dr\u017eavni aparat Partiji. Me\u0111utim, kako pokazuje Lara Douds, iz arhivskog materijala je vidljivo da je Sverdlov ve\u0107inu pa\u017enje posve\u0107ivao vo\u0111enju VTsIK-a i ure\u0111enju dr\u017eavne uprave dok je poslove u Partiji stavio na \u010dekanje. Tako\u0111er, partijski Sekretarijat je za vrijeme Sverdlova stagnirao i kretao se oko 30-ak osoba, da bi nakon njegove smrti od 1919. do 1921. narastao na 602 osobe, \u0161to ukazuje da se centralizacija i administrativnog aparata Partije dogodila nakon njegove smrti. Sverdlov je i na Osmom partijskom kongresu u o\u017eujku 1918. rekao kako je on svoje vrijeme posvetio izgradnji sovjetske uprave, dok je partijske poslove ostavio po strani. U debatama koje su vo\u0111ene u VTsIK-u \u010dak su i menj\u0161evici, u svojim sje\u0107anjima, imali pozitivne rije\u010di za Sverdlova, opisav\u0161i da su imali potpunu slobodu u izra\u017eavanju svojih stavova, uklju\u010duju\u0107i i kritiku odluka vlade te je Sverdlov opisan kao osoba koja je stvarala radnu atmosferu i koja je poticala slobodno i kreativno mi\u0161ljenje.<\/p>\n\n\n\n

U petom poglavlju Collegiality in the Early Soviet Government<\/em> (str. 97-124) autorica se bavi revolucionarnim oblikom kolegijalne vlade unutar ministarstava (komesarijata). U su\u0161tini, biv\u0161a ministarstva su preure\u0111ena tako da su se sastojala od kolegijalnog tijela koje je bilo zadu\u017eeno za dono\u0161enje odluka o resoru za koje su bili zadu\u017eeni. U tim kolegijalnim tijelima nisu bili samo predstavnici stranaka, ve\u0107 su bili pozivani i stru\u010dnjaci koji nisu bili \u010dlanovi politi\u010dkih stranaka, \u0161to je omogu\u0107ilo sovjetima da u redove dr\u017eavne uprave primaju i stru\u010dnjake koji su bili potrebni. Pokazalo se da je kolegijalno upravljanje \u201eministarstvima\u201c funkcioniralo u onim resorima koji nisu imali \u201ehitne\u201c (urgent<\/em>) probleme koje je trebalo rje\u0161avati, a to su bili resor za socijalna pitanja, obrazovanje, nacionalnosti i rada. U sektorima transporta i vojnog komesarijata je kolegijalni princip dono\u0161enja odluka veoma brzo propao. Do kraja 1920-ih kolegijalni princip rada u ministarstvima je napu\u0161ten u korist centralizacije i uspostave hijerarhijskog na\u010dina odlu\u010divanja i rada. Do prolje\u0107a 1918. uspostavljeno je 17 komesarijata (ministarstava) s njihovim kolegijalnim tijelima. Broj \u010dlanova kolegijalnih tijela varirao je od komesarijata do komesarijata pa je u nekima broj \u010dlanova bio \u010detiri (npr. Komesarijat za pomorska pitanja), a u drugima osam \u010dlanova (npr. Komesarijat za po\u0161te i telegrafe). Na \u010delu komesarijata bio je narodni komesar.<\/p>\n\n\n\n

Douds prikazuje slu\u010daj u Komesarijatu rada iz kolovoza\/rujna 1918. koji pokazuje koji su bili problemi s kolegijalnim sustavom. Veoma skra\u0107eno, narodni komesar (predsjedavaju\u0107i) nije imao mo\u0107 dono\u0161enja odluke nego je ovisio o drugim \u010dlanovima kolegija. Drugim rije\u010dima, ako nije postignuta odluka ve\u0107inskim glasanjem, odluka se nije mogla donijeti nego je odga\u0111ana za naredna zasjedanja. Spor je nastao oko davanja otkaza osobama koje su imale \u010dlanove obitelji u dr\u017eavnom aparatu kako bi se sprije\u010dio nepotizam. Narodni komesar Shliapnikov se protivio toj odluci te je od 29. kolovoza do 5 rujna 1918. Komesarijat rada bio u blokadi i nije mogao donositi odluke. Kako je rat odmicao, a ekonomska situacija se pogor\u0161avala, Lenjin je zastupao mi\u0161ljenje da treba napustiti kolegijalni sustav u komesarijatima kako bi se ubrzalo dono\u0161enje odluka. Na Devetom partijskom kongresu u travnju 1920. kolegijalni sustav rada u komesarijatima je napu\u0161ten. Glavna kritika je bila da u kolegijalnim tijelima nije bilo jasne podjele linije odgovornosti, odnosno tko donosi glavnu rije\u010d, u kojim situacijama i na koji na\u010din je to regulirano.<\/p>\n\n\n\n

\u0160esto poglavlje, The Decline of Sovnarkom and Rise of the Politburo, 1919\u201323<\/em> (str. 125-147) problematizira pitanje slabljenja mo\u0107i Sovnarkoma<\/em> u korist Politbiroa<\/em> bolj\u0161evi\u010dke partije. Sumirano, glavni argument koji Douds zastupa jest da je Gra\u0111anski rat u Rusiji zahtijevao da se formira tijelo koje \u0107e donositi brze i odgovorne odluke bez njihovih propitkivanja. Od sredine 1919. mo\u017ee se pratiti kako se Politbiro<\/em> javlja kao drugi centar mo\u0107i nasuprot Sovnarkomu<\/em>. Simptomati\u010dno je da se zavr\u0161etkom Gra\u0111anskog rata Politbiro<\/em> nije odrekao svoje mo\u0107i u korist Sovnarkoma<\/em>, nego ju je pro\u0161irio i na dr\u017eavna tijela. Prou\u010davaju\u0107i sjednice Politbiroa<\/em> i dr\u017eavnih tijela Sovnarkoma<\/em> i Obrambenog<\/em> vije\u0107a<\/em> (koje je kasnije preimenovano u Vije\u0107e rada i obrane<\/em> \u2013 skra\u0107eno STO) sugerira da se Politbiro<\/em> mogao lak\u0161e prilagoditi izvanrednim uvjetima rada negoli dr\u017eavni organi. Postojao je striktan na\u010din rada u Sovnarkomu<\/em> i STO-u. Tako npr. u ovim navedenim tijelima je svaki govornik mogao govoriti najvi\u0161e deset minuta u predstavljanju odre\u0111enog problema, a govornici nisu mogli govoriti vi\u0161e od dva puta o pojedinom slu\u010daju. Svaki \u010dlan je mogao predlo\u017eiti da se prije\u0111e na drugu temu razgovora, ako se ve\u0107ina \u010dlanova s time slo\u017eila. Komentari o pojedinoj to\u010dki su mogli trajati najvi\u0161e jednu minutu. Diskusije u Politbirou<\/em> su bile fleksibilnije te manje formalne negoli u navedenim tijelima. Problem se je javljao i s bujanjem komisija. Naime, u Sovnarkomu<\/em> i STO-u su mogle biti osnivane komisije o pojedinim pitanjima. Problem je \u0161to je broj komisija naglo po\u010deo bujati, te je u o\u017eujku 1922. Lenjin rekao kako je broj aktivnih komisija bio vi\u0161e od 120, od kojih je samo 16 bilo ustvari potrebno. Ovako veliki broj komisija je usporavao rad Sovnarkoma<\/em> i STO-a.<\/p>\n\n\n\n

S vremenom se Politbiro<\/em> po\u010deo sve vi\u0161e baviti dr\u017eavnim pitanjima. Dok se 1919. Politbiro<\/em> bavio ve\u0107inom partijskim pitanjima, ve\u0107 1921. i 1922. uo\u010dava se kako su partijske teme bile u opadanju, a po\u010dele su dominirati teme o ekonomskim pitanjima, Novoj ekonomskoj politici (NEP-u), porezima, opskrbi hrane itd. Tijekom Gra\u0111anskog rata Politbiro<\/em> se bavio i zna\u010dajnim dijelom vojnim pitanjima te Douds smatra kako je rat uzrokovao da neko tijelo preuzme na sebe odgovornost dono\u0161enja brzih odluka bez previ\u0161e diskusija. U tome ona vidi uzrok ja\u010danja Politbiroa<\/em> kao tijela koje je bilo fleksibilno, neoptere\u0107eno usugla\u0161avanjem s drugim dr\u017eavnim slu\u017ebama i koje je moglo donositi brze odluke. Neki od bolj\u0161evika prepoznali su opasnost ja\u010danja Politbiroa<\/em> nau\u0161trb dr\u017eavnih tijela te su do 1921. neki od njih jasno izrazili svoje stavove. Najglasniji je bio Valerijan Osinski Obolensky koji je kritizirao stapanje Partije i dr\u017eave. On je predlagao da se ide s ponovnim odvajanjem vlasti kako bi se sprije\u010dila daljnja centralizacija i mogu\u0107a zloupotreba mo\u0107i na jednom mjestu. Osinski je smatrao kako bi Sovnarkomu<\/em> trebalo oduzeti zakonodavnu funkciju i vratiti u okrilje VTsIK-a, a Sovnarkom<\/em> bi trebao biti samo izvr\u0161no tijelo VTsIK-a. Kritizirao je i rad Sovnarkoma<\/em> rekav\u0161i da je postepeno opadalo sudjelovanje \u010dlanova Sovnarkoma<\/em> te su oni slali samo svoje zamjenike koji nisu bili odgovorne osobe za dono\u0161enje odluka. Me\u0111utim, kritike i prijedlozi Osinskog nisu prihva\u0107eni. Kona\u010dni obra\u010dun o debati odnosa partije-dr\u017eave bio je Dvanaesti partijski kongres odr\u017ean u travnju 1923. u kojemu su ponovljeni prijedlozi Osinskog ostali usamljeni. Prije kongresa je Trocki uputio pismo \u010dlanovima Politbiroa<\/em> i Centralnog komiteta u kojemu je naglasio probleme stapanja Partije i dr\u017eave te ja\u010danja uloge Politbiroa<\/em> spram tijela dr\u017eavne vlasti i predlo\u017eio da se Politbiro<\/em> samo bavi pitanjem pridr\u017eavanja zadane partijske linije, ali ne i preuzimanja na sebe uloge no\u0161enja politi\u010dke vlasti. Pismo Trockoga je odbijeno i on na kongresu nije izrazio svoje mi\u0161ljenje.<\/p>\n\n\n\n

U sedmom poglavlju The Politics of Illness: Lenin and the Deputies, 1921\u20134<\/em> (str. 149-168) Douds ide u daljnje obja\u0161njenje da je ugled Sovnarkoma<\/em> opao zato \u0161to Lenjin nije izabrao osobu koja bi imala mo\u0107 i ugled da okupi oko sebe ljude te da su odgovorni \u010dlanovi Sovnarkoma<\/em> postepeno prestali dolaziti na sjednice i slali su delegate koji nisu imali ovlasti da donose odluke. Lenjin je od 1922. bio ve\u0107 te\u0161ko bolestan te je sve manje po\u010deo voditi sjednice Sovnarkoma<\/em>. Na mjesto predsjedavaju\u0107eg Sovnarkoma<\/em> i STO postavio je prvo A. T. Rybkova u svibnju 1921, A. D. Tsiurupu u prosincu 1921. te L. B. Kamenjeva u rujnu 1922. godine. Krajem 1922. Lenjin je poku\u0161ao nagovoriti Trockog da preuzme ulogu predsjedavaju\u0107eg, ali je on to dobio. Iako su Rybkov i Tsiurupa bili sposobni, obojica su bili bolesni te su tako\u0111er jedno du\u017ee vremensko razdoblje bili odsutni i nisu mogli predsjedavati sjednicama i \u010ditati potrebne sjedni\u010dke materijale i donositi odluke. Lav Kamenjev je pak \u201euskakao\u201c tijekom 1921. i dijelom 1922. kada je prethodni dvojac bio odsutan, te je tek od rujna 1922. postavljen na poziciju predsjedavaju\u0107eg. \u010cak je i Lenjin vidio da postoje problemi u dr\u017eavnoj upravi i odnosu spram Politbiroa<\/em> i poku\u0161avao je prona\u0107i na\u010din kako dr\u017eavnu upravu \u010diniti efikasnijom. Lenjin je 1922. dovr\u0161io svoj rad o funkcijama namjesnika i predsjedavatelja u kojemu je osnovna misao da se namjesnici u dr\u017eavnoj upravi trebaju ve\u0107inom baviti pitanjima ekonomije, a ostala pitanja ostaviti po strani, kako bi se upravu oslobodilo tereta. Jedan od prijedloga je bio da jedna osoba predsjedava STO-om, a dvije nad Sovnarkomom<\/em>, te da trebaju podijeliti nadle\u017enost nad Narodnim komesarijatima<\/em> (ministarstvima) izme\u0111u sebe. Lenjin od o\u017eujka 1923. kada je imao drugi mo\u017edani udar vi\u0161e nije sudjelovao u politici, a umro je u sije\u010dnju 1924. godine.<\/p>\n\n\n\n

U zaklju\u010dku, Conclusion<\/em> (str. 169-174) Douds konstatira kako je Sovnarkom<\/em> bio glavno politi\u010dko tijelo izvr\u0161ne vlasti Sovjeta, ali se tijekom vremena \u2013 \u010demu glavni uzrok vidi u Gra\u0111anskom ratu \u2013 mo\u0107 prebacuje s njega na Politbiro<\/em>. Sovnarkom<\/em> je s vremenom gubio ugled i nedolaskom klju\u010dnih ljudi na sastanke koji su imali ovlasti dono\u0161enja odluka. Douds smatra da je sustav kolegijalnosti koji je bio implementiran u sovjetski politi\u010dki sustav u prvim godinama jednim dijelom odgovoran za opadanje Sovnarkoma<\/em>. Umjesto da voditelji komesarijata idu na sastanke, oni su slali svoje zamjenike (jer komesar\/ministar je bio jedan od \u010dlanova kolegija komesarijata koji nije imao izvr\u0161ne ovlasti). Drugi razlog za\u0161to je Sovnarkom<\/em> izgubio na legitimitetu jest da se, u trenutku kada se sustav sovjeta u pojedinim dijelovima zemlje raspao tijekom razornog Gra\u0111anskog rata, izgubio legitimitet koji je dobiven od \u010dlanova sovjeta. Bez suglasnosti koji je predstavnicima Sovnarkoma<\/em> dan od strane predstavnika sovjeta, \u010dlanovi Sovnarkoma<\/em> su postale samo osobe koje su bile birane iz redova Partije i time su gubile autoritet. VTsIK i Kongres sovjeta su usprkos svojim problemima dali legitimitet Sovnarkomu<\/em>, ali je Gra\u0111anski rat uni\u0161tio i taj stup na kojem je stajao politi\u010dki sustav sovjeta. Tako\u0111er je potreba za postojanjem tijela koje je moglo brzo donijeti odluke u ratnim uvjetima dovela do ja\u010danja Politbiroa<\/em> naspram Sovnarkoma<\/em>. Problem Douds vidi i u postavkama tuma\u010denja marksizma, to jest prevelika pa\u017enja je posve\u0107ena ekonomskim problemima dok je pitanje politi\u010dkog ure\u0111enja sustava ostavljeno po strani jer se smatralo da \u0107e dr\u017eava ionako s vremenom \u201eodumrijeti\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Ova knjiga pru\u017ea kriti\u010dki osvrt na prve godine uspostave sovjetske vlasti i nastoji dati obja\u0161njenje za\u0161to je sustav iz revolucionarne demokracije sovjeta postepeno skrenuo u autoritarni sustav koji je dovr\u0161en za vrijeme Staljina. Knjigu bih stoga preporu\u010dio svima koji su zainteresirani za prou\u010davanje razvoja politi\u010dkih institucija kao i one koje zanima povijest Oktobarske revolucije i Sovjetskog Saveza.<\/p>\n\n\n\n

Petar Marku\u0161<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-38091","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38091","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=38091"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38091\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":38092,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/38091\/revisions\/38092"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=38091"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=38091"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=38091"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}