Poznata isto\u010dnonjema\u010dka glumica Karin po\u010detkom 1960. povremeno \u017eivi u Leipzigu, s tridesetogodi\u0161njim slavnim biciklistom Achimom T., kojem je pri\u010dala i o svom biv\u0161em \u017eivotnom partneru, zapadnonjema\u010dkom novinaru Karschu, s kojim je do 1952. \u017eivjela u Berlinu i Achim predla\u017ee da Karscha pozovu u Leipzig. U razgovorima s Achimom Karsch najvi\u0161e saznaje o njegovu djetinjstvu, majci, poginuloj zajedno s njegovom mla\u0111om sestrom u jednom od savezni\u010dkih bombardiranja potkraj Drugog svjetskog rata, i o ocu, biv\u0161em socijaldemokratu, koji je napredovao do mjesta konstruktora u zrakoplovnoj industriji i poklonio sinu svoj bicikl. Skrivenima ne ostaju ni godine \u0161to ih je Achim proveo kao \u010dlan Hitlerjugenda, a dospijeva se i do pri\u010de o sabota\u017ei na o\u010devu radnom mjestu. O\u010deva uloga u njoj i nakon pretresa ku\u0107e ostaje nejasna jer se otac zbog straha od denuncijacije nije usudio uputiti sina u istinske doga\u0111aje na tzv. domovinskoj fronti tijekom posljednjih ratnih mjeseci. Da je ne\u0161to bitno ostalo pre\u0161u\u0107eno i u nastavku tog poku\u0161aja \u201eopisivanja opisa\u201d Achimovih osobnih iskustava, \u010ditatelj \u0107e saznati tek mnogo stranica poslije jer Achim oslobo\u0111enje Njema\u010dke od nacizma kao i sovjetsku okupaciju svog zavi\u010daja isprva opisuje bitno prijaznije od ve\u0107ine njegovih tada\u0161njih zemljaka, naposljetku, od jednog vojnika Crvene armije dobio je na dar \u010dak i konfiscirani bicikl. Kasniji isto\u010dnonjema\u010dki biciklisti\u010dki as relativizirat \u0107e pritom u prisje\u0107anjima uvelike \u010dak i \u010dinjenicu da \u0107e mu taj bicikl poslije oteti pripadnici iste te armije, kao i zlo\u010dine koje je ona za prvih mjeseci okupacije \u010dinila nad njema\u010dkim civilnim stanovni\u0161tvom: \u201eIpak je va\u017enije da nas je Crvena armija oslobodila fa\u0161izma i pomogla nam oko novog \u017eivota.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Iz kritika:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Takvim eskapadama Uwe Johnson sam stavlja u pitanje ono \u010demu se kod njega divimo: neodre\u0111enost i vi\u0161ezna\u010dnost kod njega ne predstavljaju zbrkanost i nemogu\u0107nost, nego izraz onog po\u0161tovanja prema istini koje se ne mo\u017ee utisnuti ni u kakvu formulu.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u2014 G\u00fcnter Bl\u00f6cker<\/p>\n\n\n\n Valja pretpostaviti da se mnogo vi\u0161e dodirnih to\u010daka izme\u0111u Schurovih biografija i Johnsonova romana mo\u017ee prona\u0107i u konkretnim opisima biciklisti\u010dkih utrka i treninga, njihovih trasa, tokova i tehni\u010dkih detalja, kao i profesionalne biciklisti\u010dke samopercepcije, \u0161to bi zasigurno bilo zanimljivije kad bi se Tre\u0107oj knjizi o Achimu pristupilo kao nekoj vrsti dokumentirane monografije o biciklizmu ili sportu u DDR-u generalno, \u0161to ona, me\u0111utim, nije i ne \u017eeli biti, dokle god postojalo jedinstvo sporta i politike, koje prote\u017eira sporta\u0161e samo ako oni zauzvrat propagiraju njezine proklamirane vrijednosti.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u2014 Boris Peri\u0107<\/p>\n\n\n\n Ne mogu zamisliti nijednu prozu manje pretencioznu i toliko korisnu, koja nikad ne \u017eeli dokazati svoje bogatstvo, ve\u0107 mu samo dopu\u0161ta da koristi stvari, i to neiscrpno. Kao nehotice na taj na\u010din nastaje neka vrsta pjevanja s predmetima, ali najti\u0161e vrste, \u010duje se svako zrnce pijeska kako pada u trag re\u010denice. Proza je to koja smjenjuje na\u0161u predod\u017ebu o \u017eivotu u isto\u010dnonjema\u010dkom dijelu dr\u017eave kakvu hrane obavje\u0161tajne slu\u017ebe. Kako se ondje netko snalazi iz dana u dan, tako se snalaze mnogi. Svakako, to je i politi\u010dka proza, ali nema vi\u0161e parola\u0161ki karakter. \u010cak i ono \u0161to bi se iz romana moglo infiltrirati kao politi\u010dki sud nije najva\u017enije u ovoj knjizi. Va\u017eno je nepretenciozno dokumentiranje \u017eivotnog razlaza.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u2014 Martin Walser<\/p>\n\n\n\n O autoru:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Uwe Johnson rodio se 1934. u Kamminu u Pomeraniji (danas Kami\u00e9n Pomorski u Poljskoj) u obitelji \u0161vedskih doseljenika nastanjenih u Mecklenburgu. Otac mu je umro u sovjetskome internacijskom logoru neposredno nakon Drugoga svjetskog rata, a majka 1956. prebjegla u Zapadni Berlin. Johnson je studirao njema\u010dku filologiju u Rostocku i Leipzigu. Pisanjem se po\u010deo baviti 1953. Njegov prvi roman Ingrid Babendererde tiskan je tek posmrtno. Prvo je objavljeno Johnsonovo djelo roman Naga\u0111anja o Jakovu (Mutmassungen \u00fcber Jakob), koji je iza\u0161ao 1959. u izdanju frankfurtskog Suhrkampa. Roman Tre\u0107a knjiga o Achimu (Das dritte Buch \u00fcber Achim), objavljen 1961., neposredno prije izgradnje Berlinskog zida, postao je prvi knji\u017eevni simbol njema\u010dke razjedinjenosti, a ujedno njegov naj\u010ditaniji i najprevo\u0111eniji roman. Ve\u0107 po\u010detkom 1960-ih Uwe Johnson \u017eivi u Zapadnom Berlinu, gdje je radio kao prevoditelj s engleskoga i urednik. Nekoliko je puta odlazio u SAD i tamo 1967. po\u010deo pisati svoje glavno djelo Jahrestage, \u010diji je prvi svezak objavljen 1970., u idu\u0107e tri godine iza\u0161la su jo\u0161 dva, a posljednji je objavljen tek 1983. Uwe Johnson bio je \u010dlan zapadnonjema\u010dkog PEN Centra i Akademie der K\u00fcnste, a za svoja je djela dobio vi\u0161e njema\u010dkih i me\u0111unarodnih nagrada. Umro je 1984. u Sheernessu u Engleskoj.<\/p>\n\n\n\n O uredniku:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nenad Rizvanovi\u0107 (Osijek, 1968). Zavr\u0161io studij hrvatskog jezika i knji\u017eevnosti i ju\u017enoslavenskih filologija na Filozofskom fakultetu Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Doktorski studij Dru\u0161tvo znanja i prijenos informacija zavr\u0161io na Sveu\u010dili\u0161tu u Zadru. Doktorirao je na temi Pristup oblikovanju nakladni\u010dkog niza i njegova na\u010dela. Knji\u017eevnu kritiku i prozu objavljuje od 1985. u novinama i \u010dasopisima Ure\u0111ivao je vi\u0161e novina i \u010dasopisa. Vodio je tribinu Knji\u017eevni petak (1997-2001). Jedan je od osniva\u010da Festivala alternativne knji\u017eevnosti (FAK). Od 2001. radi u izdava\u0161tvu, kao urednik i glavni urednik. O prevoditelju: Boris Peri\u0107 ro\u0111en je 1966. u Vara\u017edinu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je germanistiku i filozofiju. Bavi se knji\u017eevno\u0161\u0107u, knji\u017eevnim i znanstvenim prevo\u0111enjem te publicistikom i novinarstvom obra\u0111uju\u0107i teme iz kulture, znanosti, unutarnje i vanjske politike. Prozna djela i prijevode s njema\u010dkog i engleskog te na njema\u010dki jezik objavljivao u hrvatskim i inozemnim knji\u017eevnim \u010dasopisima. Uvr\u0161ten u vi\u0161e knji\u017eevnih antologija. Za knji\u017eevne prijevode i autorska djela vi\u0161e puta nagra\u0111ivan. \u010clan Hrvatskog dru\u0161tva pisaca, Dru\u0161tva hrvatskih knji\u017eevnika te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. \u017divi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.<\/p>\n\n\n\n Iz knjige:<\/strong><\/p>\n\n\n\n Vidim da stojim i gledam dvije crte koje se kri\u017eaju otprilike po sredini, jedna sme\u0111a i jedna ljubi\u010dasta, vidim da sam crte bojio polako i pa\u017eljivo i da je na platnu mnogo debele uljane boje, i da je malo razlivena, i ondje gdje se crte kri\u017eaju boja se lijepo mije\u0161a i te\u010de prema dolje i pomislim da to i nije neka slika, ali da je istodobno onakva kakva bi trebala biti, slika je gotova, malo se odmaknem od nje i odande je gledam, potom vidim da le\u017eim u krevetu u hotelu Dom i pomislim da je danas utorak, obi\u010dan utorak, i da drage volje mogu ustati i iza\u0107i iz sobe, ili barem se odjenuti, sjednem na rub kreveta i pomislim da je i ovo trajalo jednu no\u0107, ustanem i s poda uzmem svoje hla\u010de i obu\u010dem ih, zatim navu\u010dem preko glave svoj crni d\u017eemper i obu\u010dem crni bar\u0161unasti sako i opet sjednem na rub kreveta i odve\u017eem vezice na cipelama, obujem cipele, zave\u017eem vezice i vidim svoj crni kaput na stolici, pomislim da sino\u0107, premda sam bio odve\u0107 umoran kad sam legao, uop\u0107e nisam mogao zaspati, ili sam ipak zaspao?, iako nemam ba\u0161 taj osje\u0107aj, za\u010dudo nisam ni ne\u0161to posebno umoran, ustanem i u\u0111em u kupaonicu i zapljusnem se hladnom vodom po licu, jedanput, dvaput, i jo\u0161 nekoliko puta, raspustim kosu i prstima pro\u0111em kroz svoju dugu sijedu kosu, uzmem crnu gumicu koja je dr\u017eala kosu skupljenom i opet njome skupim kosu, isperem usta hladnom vodom, isperem grlo, ispljunem, vi\u0161e puta to u\u010dinim, sad sam valjda spreman, koliko je mogu\u0107e biti spreman, sad mogu si\u0107i na doru\u010dak (\u2026)<\/p>\n\n\n\n Nakladnik: Naklada Ljevak<\/p>\n\n\n\n Broj stranica: 328<\/p>\n\n\n\n Godina izdanja: 2023.<\/p>\n\n\n\n Prevoditelj: Boris Peri\u0107<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n