{"id":37485,"date":"2023-10-13T21:52:17","date_gmt":"2023-10-13T21:52:17","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=37485"},"modified":"2023-10-13T21:53:02","modified_gmt":"2023-10-13T21:53:02","slug":"ivan-mrnarevic-prikaz-knjige-barbara-h-rosenwein-riccardo-cristiani-sta-je-istorija-emocija-2019","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=37485","title":{"rendered":"Ivan Mrnarevi\u0107 &#8211; prikaz knjige &#8211; Barbara H. Rosenwein, Riccardo Cristiani, &#8220;\u0160ta je istorija emocija?&#8221;, 2019."},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Barbara H. Rosenwein, Riccardo Cristiani, <em>\u0160ta je istorija emocija?<\/em>, s engleskog prevela Diana Prodanovi\u0107 Stanki\u0107(Novi Sad: Mediterran Publishing, 2019), 188 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p>Na hrvatskom jeziku stru\u010dna je javnost imala priliku upoznati ameri\u010dku medievisticu Barbaru H. Rosenwein 2015. godine. Tada je u <em>Historijskom zborniku<\/em> objavljen prijevod njezinoga \u010dlanka <em>Problems and Methods in the History of Emotions<\/em>. Tekst je izvorno objavljen pet godina ranije u \u010dasopisu <em>Passions in Context: International Journal for the History and Philosophy of the Emotions<\/em>. \u010clanak je prevela Dora Kosor\u010di\u0107.<a href=\"#_ftn1\"><sup>[1]<\/sup><\/a> U koautorstvu s Riccardom Cristianijem, tako\u0111er medievistom, Rosenwein je 2017. objavila studiju <em>What is the History of Emotions?<\/em> (Cambridge: Polity Press). Hrvatski se prijevod knjige, kako to na\u017ealost ina\u010de biva, jo\u0161 nije dogodio, a \u010dini se da se kod nas ne mo\u017ee prona\u0107i ni engleska verzija jer valjda je, naga\u0111am, nakon COVID-a sve dostupno <em>online<\/em> ili pak treba naslutiti da se vi\u0161e ne prevodi s <em>linguae francae<\/em> pa to onda ne treba ni o\u010dekivati? Preko granice, izgleda, neke bolje vijesti i trendovi. Dvije godine nakon objave knjige <em>What is the History of Emotions?<\/em>, dakle predpandemijske 2019., ve\u0107 je bio uslijedio prijevod na srpski jezik. Koliko mi je poznato radi se o tre\u0107em prijevodu, ve\u0107 ranije knjiga je prevedena na turski i japanski jezik.<a href=\"#_ftn2\"><sup>[2]<\/sup><\/a> U izdanju nakladni\u010dke ku\u0107e Mediterran Publishing, objavljen je dakle u Novom Sadu prijevod <em>\u0160ta je istorija emocija?<\/em>,a potpisuje ga Diana Prodanovi\u0107 Stanki\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon kratkog predgovora sa zahvalama (str. 9), u uvodu (str. 11\u201317) Rosenwein i Cristiani konstatiraju da posljednjih desetlje\u0107a svi koji mogu raspravljaju i pi\u0161u o emocijama. U pri\u010du su se, nadodaju, uklju\u010dili i povjesni\u010dari pa tako novope\u010dena historija emocija prou\u010dava emocije kao dru\u0161tveni proizvod, inzistira na ovisnosti i nedjeljivosti kognitivne i emocionalne domene te se usmjerava na propitivanje pro\u017eivljavanja i izra\u017eavanja emocija u pro\u0161losti, poku\u0161avaju\u0107i detektirati promjenu. Namjera je autora da ovom knjigom svima zainteresiranima pru\u017ee putokaz kako zakora\u010diti u historiju emocija pa je, shodno tome, naglasak stavljen na metode.<\/p>\n\n\n\n<p>Rosenwein i Cristiani zapo\u010dinju\u0107i prvo poglavlje <em>Nauka<\/em> (str. 19\u201343) utvr\u0111uju kako su o emocijama, mada koriste\u0107i razli\u010dite termine, pisali anti\u010dki filozofi te kasnoanti\u010dki i srednjovjekovni teolozi, a u 19. stolje\u0107u terminom \u201eemocija\u201d potisnuti su termini poput strasti, osje\u0107anja i sl. Dakako, da bi povjesni\u010dari uop\u0107e mogli razglabati o emocijama, potrebno se prvo informirati o tome \u0161to o njima ka\u017eu psiholozi pa tako autori pobrojavaju \u010detiri osnovne teorije koje su, kako upu\u0107uju, utemeljile modernu psihologiju. Prva od njih teorija je Charlesa Darwina, a po\u010diva na tome da su emocije usa\u0111ene navike unutar samoga tijela, me\u0111utim suvremena psihologija ipak ne smatra da su emocije samo relikt primitivne i daleke pro\u0161losti. Drugu teoriju oblikovao je William James, ameri\u010dki filozof, povjesni\u010dar i psiholog. I za njega su, navode autori, emocije unutar tijela i automatizirane su, no zanimale su ga promjene unutar tijela, odnosno kako tijelo pro\u017eivljava emociju. Kognitivisti\u010dka tradicija iznijela je, upu\u0107uju autori, teoriju procjene, a u su\u0161tini se radi o tome da su emocije neka vrst vrednovanja. Nasuprot tome, neki psiholozi odbacuju takav \u201eracionalan\u201d pogled na emocije i tvrde da postoji ne\u0161to \u0161to se javlja prije same emocije, a to je afekt. Vo\u0111a pobune bio je psiholog Silvan S. Tomkins \u010dija se teorija o afektima temelji na tome da se oni aktiviraju uro\u0111enim i nau\u010denim podra\u017eajima, oni su podsvjesni, a za njih postoji neurolo\u0161ka osnova i razli\u010dite razine stimulacija kako bi se afekt dogodio. Kona\u010dno, \u010detvrta je teorija koja propagira tezu kako su emocije nau\u010dene i usvojene sukladno dru\u0161tvenim normama. Dakle, s dru\u0161tveno-konstruktivisti\u010dkog stajali\u0161ta izra\u017eavanje emocija igranje je uloge podlo\u017eno normama, \u0161to bi u kona\u010dnici zna\u010dilo da se emocijama upravlja izvana.<\/p>\n\n\n\n<p>Mi\u0161lju <em>Istori\u010dari su oduvek govorili o emocijama, koje su uvek za\u010dinjavale pri\u010de i opravdavale motive <\/em>autori uvode\u010ditatelje u drugo poglavlje <em>Pristupi<\/em> (str. 43\u201387). Premda suvremena historija emocija ima svoje prethodnike (Johan Huizinga, francuski analisti-osniva\u010di \u0160kole, Norbert Elias itd.), ona je mlada historijska subdisciplina utemeljena 1985., kada su Peter N. Stearns i Carol Z. Stearns lansirali koncept emocionologije. Predlo\u017eili su da se povjesni\u010dari usmjere na propitivanje emocionalnih standarda te protokola dru\u0161tvenog upravljanja emocijama u pro\u0161losti. Sljede\u0107i je korak u etabliranju historije emocija u\u010dinio William Reddy kuju\u0107i koncept emotiva kao tre\u0107e kategorije iskaza, emocija izre\u010denih govorom, koji mijenjaju one kojima su upu\u0107eni i one koji ih izra\u017eavaju. \u0160tovi\u0161e, emotivi su pod vodstvom emocionalnih re\u017eima koji po potrebi reguliraju i sankcioniraju pojedin\u010devo pona\u0161anje. Koautorica ove knjige Barbara H. Rosenwein bila je nezadovoljna prezrivim stavom povjesni\u010dara moderne i suvremene povijesti, koji su prema srednjem vijeku preuzimali Eliasovu ocjenu, a ujedno rezignirana emocionologijom i emocionalnim re\u017eimima koji su prenagla\u0161avali utjecaj politi\u010dke mo\u0107i pa je ponudila koncept emocionalnih zajednica. One u svojoj su\u0161tini mogu biti bilo koja dru\u0161tvena zajednica sa svojim vlastitim \u201esistemima osje\u0107aja\u201d i vrijednosnim emocionalnim motri\u0161tima, a pritom je u njihovom rekognisciranju va\u017eno koristiti \u0161to vi\u0161e povijesnih izvora te detektirati vrsnu razliku izme\u0111u pojedinih, \u0161to posljedi\u010dno svaku od njih \u010dini specifi\u010dnom. Pred sami kraj poglavlja, autori se doti\u010du performativnog pristupa emocijama i upu\u0107uju na njema\u010dkog povjesni\u010dara Gerda Althoffa koji je ustanovio, osvr\u0107u\u0107i se na srednjovjekovnu komunikaciju ritualima (kle\u010danje, prisege, kleri\u010dko imitiranje Krista i sl.), da su impulzivni izljevi emocija, poput primjerice vladareva bijesa, u su\u0161tini slijedili jasna i poznata, ako ne i nepisana pravila. Potonji pristup ne osporava da ljudi mogu pro\u017eivljavati emocije koje pokazuju, ali ni ne isklju\u010duje da mogu la\u017eno predstavljati svoje emocije. Pi\u0161u\u0107i o nabrojanim pristupima historije emocija, autori knjige oprimjeravaju njihovu (dis)funkcionalnost istra\u017eivanjima i objavljenim studijama za\u010detnika tih istih koncepata te ih primjenjuju analiziraju\u0107i ameri\u010dku Deklaraciju o neovisnosti.<\/p>\n\n\n\n<p>U tre\u0107em poglavlju <em>Tela <\/em>(str. 88\u2013140) autori nastoje ispitati mo\u017ee li historija emocija pomiriti premise po kojima je tijelo ili \u201eneutralno\u201d ili \u201ekulturolo\u0161ko\u201d te mo\u017ee li se s pomo\u0107u ove mlade historijske subdiscipline napisati potpunija povijest tijela. Budu\u0107i da je ovo poglavlje posve\u0107eno predstavljanju teza i radova brojnih autora, prvenstveno kao poticaj za daljnja istra\u017eivanja i usmjerenje za upoznavanje razli\u010ditih pogleda, ne\u0107emo se, zbog op\u0161irnosti, zadr\u017eavati na prikazivanju svega, ve\u0107 \u0107emo samo izdvojiti nekoliko, po na\u0161em sudu, zanimljivih i va\u017enih istra\u017eivanja. Britanska povjesni\u010darka Fay Bound Alberti tako je prou\u010davala razvoj ideje da je srce klju\u010d emocionalnog u tijelu. Elena Carrera kritizirala je koncept emocionalnih zajednica i predlagala \u201etranshistorijske ideolo\u0161ke grupe\u201d isti\u010du\u0107i dugotrajnost emocija povezanih s dugoro\u010dnim ciljevima kao \u0161to su zdravlje ili dobrobit. No, dobrobit nije niti mora biti trajna, upu\u0107uju autori, bol i patnja povremeno su bili po\u017eeljni. Primjerice u raznolikim vjerskim kultovima fizi\u010dke patnje kada je trpljenje Kristova tijela postajalo element emocionalnog pejza\u017ea. Na to se nadovezuje i \u0161panjolski povjesni\u010dar Javier Moscoso koji nagla\u0161ava performativnost i isti\u010de kako je bol postojala u formi igranja dru\u0161tvene drame. Prilikom prou\u010davanja tjelesnog i emocionalnog va\u017eno je imati na umu i \u201enevolje s rodom\u201d pa su se pojedini povjesni\u010dari, a izdvojit \u0107emo Carroll Smith-Rosenberg, Stephena Jaegera i Pirosku Nagy, pozabavili \u017eenskim istospolnim prijateljstvima, istospolnom mu\u0161kom ljubavi protkanom uzvi\u0161enim vrlinama pa i plakanjem kao moralnim \u010dinom \u010di\u0161\u0107enja uklopljenim u vite\u0161ke modele. Autori se zatim osvr\u0107u na razlike u povijesnim periodima kada je mu\u0161ko plakanje bilo (ne)po\u017eeljno, a neemocionalna mu\u017eevnost dosegla je vrhunac, sukladno pojedinim istra\u017eivanjima, u prvoj polovici 20. stolje\u0107a s usponom fa\u0161isti\u010dkih ideologija. Zanimljive su studije prakse tijela koje se, doti\u010du\u0107i se performativnog pristupa emocijama, poku\u0161avaju usmjeriti na propitivanje uloge fizi\u010dkog tijela u njihovu izvo\u0111enju. Na tragu toga, autori spominju Monique Scheer koja pi\u0161e o uro\u0111enim i nau\u010denim kapacitetima jer, poja\u0161njavaju autori, svaka emocija uklju\u010duje tijelo i njegove funkcije. Scheer stavlja naglasak upravo na pokret i jezi\u010dni izraz. Neki noviji pristupi emocijama po\u010divaju izvan <em>ograni\u010denog tela<\/em>, odnosno povjesni\u010dari poku\u0161avaju doku\u010diti povijest tijela, ali i emocija polaze\u0107i od premise da se tijelo spaja s onim \u0161to je izvan njega, odnosno tijelo je \u201epropusno\u201c. Teorija afekata prili\u010dno je marginalna me\u0111u psiholozima, a ni\u0161ta bolje nije se provela ni me\u0111u povjesni\u010darima. Autori ukratko u djelu pi\u0161u o toj teoriji koja poznaje i \u201eneorganska\u201d i \u201ene\u017eiva\u201d tijela kao afektivna pa tako upu\u0107uju kako ranije analizirana Deklaracija neovisnosti mo\u017ee biti istovremeno i performativno sredstvo ali i \u201eizvo\u0111a\u010d\u201d. Rosenwein i Cristiani zatim se vra\u0107aju dru\u0161tvenom konstrukcionizmu pa postavljaju\u0107i tezu kako prostori dobivaju kulturolo\u0161ka i druga zna\u010denja koja zatim utje\u010du na ljude, a nagla\u0161avaju\u0107i te\u017enju povjesni\u010dara da prodru u povijesne dimenzije prostora upu\u0107uju na zbornik <em>Emotions in the Household, 1200-1900<\/em>. Autori se u sljede\u0107em potpoglavlju, razmatraju\u0107i tijelo i materiju, doti\u010du zanimljivog pitanja kako do\u0107i do emocionalnih \u201esubjekata\u201d, ako su samo \u201eobjekti\u201d dostupni. Dakako, pitanje je prije svega postavljeno arheologiji, a autori isti\u010du britansku arheologinju Saru Tarlow kao pobornicu novijih pristupa. Na kraju se okre\u0107u ljudskom mozgu, kojega karakteriziraju kao mjesto pam\u0107enja i ma\u0161te pa upu\u0107uju na znanstvenike s Instituta Max Planck koji su, analiziraju\u0107i knjige za djecu koje se pojavljuju u osvit 19. stolje\u0107a, nastojali doku\u010diti mijene i mogu\u0107nosti oblikovanja habitusa. O\u010dekivano, poglavlje zavr\u0161ava zaklju\u010dkom kako tijelo povla\u010di konce u najve\u0107em broju radova unutar historije emocija.<\/p>\n\n\n\n<p>O budu\u0107nosti historije emocija autori pi\u0161u u \u010detvrtom poglavlju <em>Budu\u0107i pravci <\/em>(str. 141\u2013162). Uo\u010davaju\u0107i kako se ova nova subdisciplina ispo\u010detka \u0161irila izvan granica povijesti, autori navode kako se u posljednje vrijeme po\u010delo doga\u0111ati upravo suprotno. Istovremeno su neurolozi, psiholozi i sociolozi marginalizirali povjesni\u010dare prilikom prou\u010davanja emocija, ne uzimaju\u0107i u obzir da one imaju svoju povijesnu dubinu i varijabilnosti. Autori plediraju da historija emocija ne treba biti jo\u0161 jedan dodatni odjeljak povijesti, ve\u0107 treba biti uklju\u010dena u sva istra\u017eivanja, a idealno bi bilo kada bi \u201eznanstvenici\u201d uzimali samu povijest u svoja ispitivanja. Obja\u0161njavaju\u0107i kako je historija emocija interdisciplinarno polje, autori navode kako su oni koji se njome bave pozvani ne samo iza\u0107i iz granica u\u017eih specijalizacija, uzrokovanih podjelom povijesti na periode, ve\u0107 \u010ditati i radove antropologa, arheologa i knji\u017eevnih teoreti\u010dara, a u kona\u010dnici imaju mogu\u0107nost ponuditi nove periodizacije povijesti ili ih sasvim napustiti.<\/p>\n\n\n\n<p>Daju\u0107i odgovor na pitanje postavljeno u naslovu knjige, autori u <em>Zaklju\u010dku <\/em>(str. 163\u2013168) tvrde da je historija emocija <em>teku\u0107a rasprava o mnogostrukim na\u010dinima na koje su emocije igrale <\/em>(\u2026) <em>ulogu u drami ljudske povijesti<\/em>.Istovremeno pri\u017eeljkuju (ili pak obe\u0107avaju) kako \u0107e historija emocija smanjiti jaz izme\u0111u dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih i prirodnih znanosti. Autori ne \u0161tede ni svoje kriti\u010dare koji tvrde da emocije pripadaju \u017eivom svijetu i da ih je nemogu\u0107e na\u0107i u vrelima, ali upravo zbog toga \u0161to su one <em>praksa, na\u010dini komuniciranja, na\u010dini ube\u0111ivanja, odrednice neke radnje, odrednice mi\u0161ljenja <\/em>mo\u017ee ih biti te\u0161ko prou\u010davati, ali itekako su prisutne. Na kraju slijedi popis odabrane literature, prilozi te indeks imena i pojmova (str. 169\u2013188).<\/p>\n\n\n\n<p>Cilj knjige<em> \u0160ta je istorija emocija? <\/em>upoznati je povjesni\u010dare, ali i druge istra\u017eiva\u010de (skriveno navija da je u ruke uzme neuroznanost), s metodologijom i historiografijom ove subdiscpline. Iako opsegom mala, ova je knjiga bogata riznica podataka koja nudi sa\u017eetke brojnih istra\u017eivanja s ciljem upoznavanja \u010ditatelja s raznoliko\u0161\u0107u pristupa i metoda, istra\u017eivanja i zaklju\u010daka, prednosti i nedostataka historije emocija kojoj autori prorokuju svijetlu budu\u0107nost, isti\u010du\u0107i kako je pitanje kada \u0107e nas \u201eemocionalni naboj\u201d turbulentne sada\u0161njice potaknuti da proniknemo u pro\u0161lost.<\/p>\n\n\n\n<p>Pred sami kraj istaknut \u0107u da je ovaj srpski prijevod, zapisan na latinici, sasvim primjeren. Prevladava dobra terminolo\u0161ka ujedna\u010denost, a ni sami termini nisu pretjerano razli\u010diti u hrvatskome jeziku. Bilo bi pomalo nepromi\u0161ljeno ovu knjigu nazvati ud\u017ebenikom ili priru\u010dnikom. Najbolja je kategorija ona koju su sami autori odredili u uvodu: <em>mapa<\/em>, <em>poput Google karte..<\/em>. A dodat \u0107u jednostavno \u2013 kratka poduka, vodi\u010d i usmjerenje u neke nove, izuzetno zanimljive pravce, koji pozivaju ne samo na izlazak iz okvira povijesti, ve\u0107 iz okvira dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih znanosti. Ostaje vidjeti \u0161to \u0107e budu\u0107nost po tome pitanju donijeti.<\/p>\n\n\n\n<p><em>Ivan Mrnarevi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref1\"><sup>[1]<\/sup><\/a> Vidi Barbara H. Rosenwein, \u201eProblemi i metode istra\u017eivanja povijesti emocija\u201d, <em>Historijski zbornik<\/em> 68\/2 (2015): 437-458; U istom je broju nekoliko tekstova bilo posve\u0107eno historiji emocija, a radi se o izlaganjima s okruglog stola \u201ePovijest emocija: pomodni trend ili interdisciplinarna platforma?\u201d odr\u017eanog 13. svibnja 2015. godine na Festivalu povijesti Kliofest 2015. u Nacionalnoj i sveu\u010dili\u0161noj knji\u017enici u Zagrebu.<\/p>\n\n\n\n<p><a href=\"#_ftnref2\"><sup>[2]<\/sup><\/a> Barem tako u svojoj bibliografiji navodi Barbara H. Rosenwein.<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p><strong>Napomena:<\/strong> prikaz knjige bit \u0107e objavljen u \u010dasopisu studenata povijesti <em>Pro tempore<\/em> (br. 18, Zagreb 2023).<\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-37485","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37485","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=37485"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37485\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37487,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/37485\/revisions\/37487"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=37485"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=37485"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=37485"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}