Kada trinaestogodi\u0161nju djevoj\u010dicu Ditke i njezinu obitelj u jednu travanjsku zoru 1944. istjeraju iz njihove seoske ku\u0107e u Ma\u0111arskoj da bi ih odveli u geto, a potom u Auschwitz, Europu je ve\u0107 zahvatio plamen rata. Otada o\u010dima djevoj\u010dice koja u jednom trenu pomi\u0161lja kako se samo \u017eeli vratiti u mamin trbuh i nikada se vi\u0161e ne roditi pratimo prisilnu deportaciju u logor, strah, gubitak obitelji, gladovanje, nasilje, nezamislivu bol i o\u010daj, ali i poku\u0161aj da se odr\u017ei bilo kakva nada u najgorem mogu\u0107em mraku.<\/p>\n\n\n\n
U emotivno razaraju\u0107em romanu Izgubljeni kruh<\/em> Edith Bruck jednostavnim i preciznim jezikom pi\u0161e o svom najpotresnijem iskustvu, ali i onome \u0161to je do\u0161lo nakon njega: o osje\u0107aju otu\u0111enosti od onih koji nisu pro\u017eivjeli logore, o tra\u017eenju vlastite vrijednosti i identiteta nakon takve prevelike tuge, o borbi da njezin \u017eivot ne bude definiran tom tragedijom.<\/p>\n\n\n\n Edith Bruck do zadnje stranice bez zadr\u0161ke iznosi ne samo pri\u010du vlastitog \u017eivota ve\u0107 i podsjetnik na poraz ljudskosti tijekom Holokausta koji nikada ne bismo smjeli zaboraviti. Izgubljeni kruh<\/em> knjiga je koja nas podsje\u0107a i opominje za\u0161to je va\u017eno neprestano pripovijedati o mraku dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Edith Bruck<\/strong> ro\u0111ena je 1931. u Ma\u0111arskoj, u siroma\u0161noj i brojnoj \u017eidovskoj obitelji. Kao djevoj\u010dicu je 1944. njezino prvo putovanje u \u017eivotu vodi u geto u glavnome gradu, a odande u Auschwitz, Dachau, Bergen-Belsen. Nakon \u0161to je pre\u017eivjela deportaciju, nakon godina lutanja kona\u010dno dolazi u Italiju i talijanski postaje njezin jezik. <\/p>\n\n\n\n Prva joj knjiga izlazi 1959., autobiografija Chi ti ama cosi<\/em> (Tko te tako voli<\/em>) o djetinjstvu na obalama Tise i o logorima u Njema\u010dkoj. Zbirku pri\u010da Andremo in citta <\/em>(Oti\u0107i \u0107emo u grad<\/em>) objavila je 1962., a njezin suprug Nelo Risi po njoj je snimio istoimeni film. Pisala je i poeziju i romane: Le sacre nozze<\/em> (Sveti brak<\/em>, 1969.), Lettera alla madre <\/em>(Pismo majci<\/em>, 1988.), Nuda<\/em> proprieta <\/em>(Stanarsko pravo<\/em>, 1993.), Quanta stella c’e nel cielo <\/em>(Koliko<\/em> zvijezda na nebu<\/em>), 2009., prema kojem je Roberto Faenza snimio film Anita B.<\/em>, La donna dal cappotto verde <\/em>(\u017dena u zelenom<\/em> kaputu<\/em>, 2012.), La rondine sul termosifone <\/em>(Lastavica na<\/em> radijatoru<\/em>, 2017.), Ti lascio dormire <\/em>(Samo ti spavaj<\/em>, 2019.).<\/p>\n\n\n\n U svojim je djelima svjedo\u010dila o najcrnjem dijelu povijesti 20. stolje\u0107a. U svojoj je dugoj karijeri primila brojne knji\u017eevne nagrade i djela su joj prevedena na mnogo jezika. Prevela je djela Attile Jozsefa i Miklosa Radnotija. Potpisuje scenarij i re\u017eiju triju filmova, a bavila se i kazali\u0161tem, televizijom i novinarstvom.<\/p>\n\n\n\n Jezik izvornika: talijanski<\/p>\n\n\n\n Prijevod: Snje\u017eana Husi\u0107<\/p>\n\n\n\n Broj stranica: 168<\/p>\n\n\n\n Datum izdanja: velja\u010da 2023.<\/p>\n\n\n\n Naslov izvornika: Il pane perduto<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n