Roman Bolla Pajtima Statovcija, finskog pisca porijeklom s Kosova, epska je i istovremeno lirska, u \u201eveliku povijest\u201c uronjena i vrlo intimna pri\u010da o ljubavi. Kao i autorov nasljednom traumom obilje\u017een \u017eivot, ona po\u010dinje na Balkanu, usred jednog od ve\u0107 \u010detvrt i vi\u0161e stolje\u0107a starih ratova \u010dije su rane mjestimice jo\u0161 uvijek svje\u017ee, mije\u0161aju\u0107i kolektivno i politi\u010dko s najdublje osobnim na nerazlu\u010div na\u010din.<\/p>\n\n\n\n
Ljubavna pri\u010da u sredi\u0161tu u vlastitom je kontekstu na sve na\u010dine prijestupna: ona nevidljivim lancima koji povremeno grani\u010de s okovima vezuje protagoniste, s nesagledivim posljedicama spajaju\u0107i dvojicu pri\u0161tinskih studenata \u2013 Srbina i Kosovara \u2013 neposredno uo\u010di rata, u njegovu vihoru i poslije, u vrijeme o\u017eiljaka. Ipak, nije rije\u010d o slatkoj sagi o ljubavi koja nadilazi rodne, nacionalne, vjerske i ine granice. Oba lika duboko su uvjetovana vlastitom pro\u0161lo\u0161\u0107u, a nemogu\u0107nost da se toj ljubavi na du\u017ei rok prepuste rezultirat \u0107e dvjema sasvim razli\u010ditim sudbinama, na rubu ili u samom srcu zlo\u010dina.<\/p>\n\n\n\n
Bolla \u2013 rije\u010d za \u010dudovi\u0161te iz pri\u010da i dru\u0161tvenog izop\u0107enika \u2013 slika je istovremeno tranzicijskog Kosova i emigrantske egzistencije u ure\u0111enoj dalekoj zemlji, skica za reproduciranje duboko ukorijenjenih stereotipa, i okvirnom bajkom ili fantazmagorijom osvijetljena alegorija onog najljudskijeg u nama: u njegovim najsvjetlijim i jo\u0161 vi\u0161e onim najtamnijim tonalitetima.<\/p>\n\n\n\n
O autoru<\/strong><\/p>\n\n\n\n Pajtim Statovci (1990.) jedan je od najva\u017enijih finskih pisaca mla\u0111e generacije. Porijeklom je s Kosova. Studirao je komparativnu knji\u017eevnost na Sveu\u010dili\u0161tu u Helsinkiju, a potom i dramaturgiju (scenaristiku) na Fakultetu za umjetnost, dizajn i arhitekturu Sveu\u010dili\u0161ta Aalto. Svoj prvi roman Moja ma\u010dka Jugoslavija (Kissani Jugoslavia) objavio je 2014. i za njega iste godine dobio nagradu Helsingin Sanomat, najva\u017enije finsko knji\u017eevno priznanje za najbolji debitantski roman. Za drugi roman, Tiranan syd\u00e4n (2016.), dodijeljena mu je knji\u017eevna nagrada Toisinkoinen. Za svoj posljednji roman, Bolla (2019.), dobio je najpresti\u017eniju finsku knji\u017eevnu nagradu Finlandia, postav\u0161i njezin najmla\u0111i dobitnik.<\/p>\n\n\n\n O prevoditelju<\/strong><\/p>\n\n\n\n Boris Vidovi\u0107 ro\u0111en je 1961. u Zagrebu, a gotovo polovicu svojeg \u017eivotnog vijeka proveo je u Finskoj. Diplomirao je komparativnu knji\u017eevnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je magistrirao knji\u017eevnost na Sveu\u010dili\u0161tu u Helsinkiju. Prevodio je s engleskoga i talijanskoga, a trenuta\u010dno prevodi uglavnom s finskog jezika. Prevoditelj: Boris Vidovi\u0107<\/p>\n\n\n\n Izdava\u010d: V.B.Z. d.o.o<\/p>\n\n\n\n Godina izdanja: 2023<\/p>\n\n\n\n Broj stranica: 236<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111u njegovim su va\u017enijim prijevodima u posljednjih desetak godina: Arto Paasilinna, Dra\u017eesno kolektivno samoubojstvo (Hurmaava joukkoitsemurha, 2007.), Kari Hotakainen, Sr\u010dani udari (Syd\u00e4nkohtauksia, 2008.), Sofi Oksanen, \u010ci\u0161\u0107enje (Puhdistus, 2011.), Kari Hotakainen, Rije\u010d bo\u017eja (Jumalan sana, 2014.) i Sofi Oksanen, Kad su golubice nestale (Kun kyyhkyset katosivat, 2015.).<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n