Nakon \u0161to smo na portalu pozivali na prevo\u0111enje Victora Sergea (1890-1947) \u2013 koji je kod nas sve dosad ostao nepreveden \u2013 drago nam \u0161to je u izdanju Disputa i u prijevodu s francuskog Marine Alie Juri\u0161i\u0107 upravo objavljeno hrvatsko izdanje romana \u201eAko je pono\u0107 u stolje\u0107u\u201c. Izvorno objavljeno 1939, djelo je zajedno s romanom Arthura Koestlera \u201ePomra\u010denje o podne\u201c iz 1940. kao i drugim djelima iz 1930-ih prokazivalo staljinizam, posebno staljinisti\u010dke \u010distke koje su nemilosrdno zahvatile i mnoge dotada\u0161nje revolucionare. S time da je za Sergea \u2013 kao trockista \u2013 Staljin \u201eizdao revoluciju\u201c te je njegova osuda dolazila s pozicije \u201elijeve opozicije\u201c. Svih ovih godina vladalo je sna\u017eno zanimanje za Victora Sergea zbog njegovog nesvakida\u0161njeg \u017eivotnog puta i sugestivne uloge povijesnog svjedoka te ocjene kako je rije\u010d o sjajnom piscu, zbog \u010dega ne prestaje pretiskivanje i prevo\u0111enje njegovih djela. Danas kada je nakon pada socijalisti\u010dkih re\u017eima 1989. prevladavaju\u0107i fokus na njihovim \u017ertvama o kojima se nije govorilo, pra\u0107eno odbacivanjem revolucionarnog naslje\u0111a u cijelosti i nerijetkim gubljenjem historiografske iznijansiranosti, Sergeova djela ne \u010ditaju se samo kao kritika staljinizma. Ona naime omogu\u0107uju bitno slojeviti i heterogeniji uvid u to tko su sve bili ljudi koji su postajali revolucionarima i koje su bile njihove mnogovrsne motivacije te na koje su sve povijesne kontekste reagirali. To su ujedno neke od intencija novije historiografije o povijesti revolucija i njihovoj intelektualnoj povijesti te povijesti intelektualaca.<\/p>\n\n\n\n
Ako je pono\u0107 u stolje\u0107u<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ovaj oporo vjerodostojan i silno istinoljubiv roman, napisan izme\u0111u 1936. i 1938. godine, nesmiljena je ra\u0161\u010dlamba mehanizma Staljinovih \u010distki u kojoj autor, i sam \u017ertva montiranog politi\u010dkog procesa, oslikava univerzum jednog totalitarnog sistema. Junaci romana njegovi su drugovi nepomireni s izdajom revolucije: idealisti i uvjereni trockisti Jeljkin i Ru\u017eik, buntovni student Avelij, odlu\u010dni radnik Rodion te postojana Varvara Platonovna, \u010dudesno slobodni i bijedno zarobljeni ljudi, na pravdi boga deportirani na preodgoj na surovi Sjever, dovoljno daleko da ih se zaboravi; \u010detiri mu\u0161karca, jedna \u017eena, pet kontrarevolucionarnih prijetnji re\u017eimu pretvorenih u pet zatvorskih dosjea.<\/p>\n\n\n\n Serge<\/strong> progovara u njihovo ime, suosje\u0107a s njihovim patnjama, \u017ealuje nad njihovom neostvarivom \u017eeljom da govore slobodno bilo gdje, s bilo kim, o bilo \u010demu i rezignira nad stanjem stvari u kojem je bilo kakav otpor nemogu\u0107. No daje glas i provoditeljima revolucionarnog terora: iznu\u0111enim pokajnicima, tamni\u010darima, isljednicima \u2013 \u010dlanovima, \u0161to je najapsurdnije, iste partije. Jedino \u0161to, autorovim rije\u010dima, \u201cmi smo bili neumoljivi kako bismo promijenili svijet, oni \u0107e biti takvi kako bi sa\u010duvali svoj plijen. Davali smo sve neznanoj budu\u0107nosti, \u010dak i ono \u0161to nismo imali, tu\u0111u krv s na\u0161om. Oni tvrde da je sve postignuto kako ih ne bismo ni\u0161ta pitali; a za njih je sve stvarno postignuto jer imaju sve\u201d.<\/p>\n\n\n\n Victor Serge<\/strong>, ro\u0111en u Bruxellesu 1890. kao Viktor Ljvovi\u010d Kibalj\u010di\u010d<\/strong>, od roditelja ruskih anticaristi\u010dkih prognanika. Ve\u0107 s 22 godine bio je osu\u0111en na pet godina zatvora u Francuskoj te je 1917. protjeran u \u0160panjolsku, gdje sudjeluje u anarhosindikalisti\u010dkom ustanku, a zatim se u Rusiji pridru\u017euje bolj\u0161evicima i radi za Kominternu. Kao otvoreni kriti\u010dar Staljina izba\u010den je iz partije i 1928. uhi\u0107en. Oslobo\u0111en, u Parizu objavljuje historiografsko svjedo\u010denje Prva godina Ruske revolucije<\/em> (L\u2019An 1 de la r\u00e9volution russe<\/em>, 1930) te romane Mu\u0161karci u zatvoru<\/em> (Les hommes dans le prison<\/em>, 1930), Ra\u0111anje na\u0161e mo\u0107i<\/em> (Naissance de notre force<\/em>, 1931) i Osvojeni grad<\/em> (Ville conquise<\/em>, 1932). Nakon ponovnog uhi\u0107enja u Rusiji, 1933. godine deportiran je u sredi\u0161nju Aziju, ali mu je nakon zalaganja istaknutih europskih pisaca 1936. omogu\u0107eno da napusti SSSR. Godine 1939. u Parizu je objavio roman Ako je pono\u0107 u stolje\u0107u<\/em> (S\u2019il est minuit dans le si\u00e8cle<\/em>). Bez dr\u017eavljanstva i novca te proganjan od Staljinovih agenata, \u017eivio je u nesigurnom egzilu u Bruxellesu, Parizu i Mexico Cityju, gdje je umro 1947. godine. Njegovo najpoznatije djelo Memoari revolucionara<\/em>, 1901\u20131941. (M\u00e9moires d\u2019un r\u00e9volutionnaire<\/em>, 1901\u20131941.) i roman Slu\u010daj Tulajev<\/em> (L\u2019Affaire Toulaev<\/em>, 1949) objavljeni su postumno.<\/p>\n\n\n\n Godina izdanja: 2023<\/p>\n\n\n\n Broj stranica: 268<\/p>\n\n\n\n Pro\u010ditaj po\u010detak knjige:<\/strong><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n