S rumunjskoga preveo Goran \u010colakhod\u017ei\u0107<\/p>\n\n\n\n
Kad bi europska kultura i\u0161\u010deznula, ipak bi ne\u0161to od nje uspjelo pre\u017eivjeti: model koji je ponudila povijesnom svijetu. On bi se iznova pojavio kao samosvijest bilo koje druge potpune kulture \u2013 u slu\u010daju da jo\u0161 bude neke takve<\/em> \u2013 va\u017ean je citat iz knjige O dostojanstvu Europe<\/em>, posljednje knjige velikoga rumunjskog filozofa i esejista Constantina Noice<\/strong> (1909. \u2013 1987), koja sadr\u017ei devetnaest eseja u kojima autor, klone\u0107i se bilo kakve lamentacije nad sudbinom Europe, iscrpno obja\u0161njava neda\u0107e \u0161to ih je Europa pretrpjela u posljednje dvije tisu\u0107e godina i iznosi prijedloge kako bi se to iskustvo moglo iskoristiti radi uspostave modela koji \u0107e biti primjenjiv na cijeli svijet.<\/p>\n\n\n\n Iz pogovora prevodioca Gorana \u010colakhod\u017ei\u0107a<\/strong>:<\/p>\n\n\n\n Prije svega, Noici se nikako ne mo\u017ee pore\u0107i erudicija, \u0161iroka obavije\u0161tenost, \u010ditateljsko iskustvo i dubinski uvidi u materiju koja mu je bila najdra\u017ea i kojom se cijeli \u017eivot bavio: filozofiju Zapada, a pogotovo misao njema\u010dkog idealizma. Tako nas Noica eksplicitno i implicitno poziva na i\u0161\u010ditavanje brojnih klasika, od predsokratovaca i Aristotela preko Leonarda da Vincija i Montaignea do Goethea i Jacoba Burckhardta, ali nam svra\u0107a pozornost i na neke tada jo\u0161 \u017eivu\u0107e znanstvenike. Iako je u Rumunjskoj bio izoliran od ostatka svjetske znanstvene zajednice \u2013 tim vi\u0161e \u0161to je dugo bio pritvoren, zatvoren i zatim pod budnim nadzorom \u2013 Noica je ipak i suvremen, primjerice time \u0161to u razmatranju razvoja (ili mijene) europske kulture preuzima formalisti\u010dki model morfologije kulture jer, kao \u0161to sam ka\u017ee, \u201ceuropski model u na\u0161em vijeku u\u017eiva u svojim formalizmima\u201d. Takva nam se podjela, prema kojoj svaka etapa razvoja europskog kulturnog modela ima svoju \u201chipostazu\u201d (lik, stanje) u nekoj od gramati\u010dki shva\u0107enih vrsta rije\u010di (imenica, pridjev, prilog itd.), mo\u017ee lako u\u010diniti jednako proizvoljnom i nategnutom kao i Spenglerove \u201cmorfologije\u201d nadahnute prirodnim znanostima i geografijom koje Noica u knjizi napada \u2013 pa \u010dak i vi\u0161e od njih. Ipak, takvo gledanje na povijest otvara nove mogu\u0107nosti tuma\u010denja, a u svakom slu\u010daju povijest kao dru\u0161tveni fenomen podvrgava dru\u0161tveno-humanisti\u010dkom pove\u0107alu, \u010dime se izbjegava rizik nezgrapnog tretmana problematike koji uvijek postoji kad se na dru\u0161tvene fenomene primijene metode prirodnih znanosti i njima spoznati mehanizmi.<\/em><\/p>\n\n\n\n Godina izdanja: 2023<\/p>\n\n\n\n Broj stranica: 192<\/p>\n\n\n\n Pro\u010ditaj po\u010detak knjige:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n