Iako je Franz Kafka jedan od najve\u0107ih, naj\u010ditanijih i najutjecajnijih autora dvadesetog stolje\u0107a, i danas nam je nedoku\u010div, a njegov \u017eivot i knji\u017eevna ostav\u0161tina podlo\u017eni su raznim interpretacijama. Ovi nam dnevni\u010dki zapisi daju uvid u pravog Kafku, \u010dovjeka iza zagonetnog umjetnika, sa svim svojim osje\u0107ajima, strahovima, ambicijama i sanjarenjima.<\/p>\n\n\n\n
Pokrivaju\u0107i razdoblje od 1909. do 1923, samo godinu dana prije autorove prerane smrti, Dnevnici<\/em> nam otvaraju vrata Kafkina svijeta, nude\u0107i nam iznimno zanimljive bilje\u0161ke o kulturnome i dru\u0161tvenom \u017eivotu u Pragu na po\u010detku dvadesetoga stolje\u0107a. Ni\u0161ta manje zanimljivi nisu Kafkini zapisi o osje\u0107ajima prema ocu kojeg je obo\u017eavao i s kojim, zbog ambicija koje je nastojao prenijeti na sina, nije uspio uspostaviti skladne odnose, prema svom prijatelju i biografu Maxu Brodu te prema \u017eeni s kojom se nikad nije vjen\u010dao. Na koncu, fascinantni su i zapisi vlastitih snova iza kojih stoji neprestan osje\u0107aj krivnje i Kafkina borba da se doka\u017ee kao pisac u svijetu vo\u0111enom mra\u010dnim i nepoznatim mehanizmima.<\/p>\n\n\n\n Dnevnici <\/em>nisu samo neophodni za razumijevanje Kafke i njegovih romana i pripovijedaka, ve\u0107 su \u010ditak prikaz jednoga nevjerojatno burnog \u017eivota koji nagoni na razmi\u0161ljanje.<\/p>\n\n\n\n Kada ispitujem samoga sebe o svojoj kona\u010dnoj svrsi, pokazuje se da zapravo ne te\u017eim tomu da postanem dobar \u010dovjek i budem u skladu s najvi\u0161om zapovijedi, ve\u0107, upravo suprotno, nastojim sagledati cijelu zajednicu, ljudsku i \u017eivotinjsku, njihove posebne sklonosti, \u017eelje, \u0107udoredne ideale, svesti ih na jednostavne propise i \u0161to prije razviti se u tom smjeru da postanem po svemu prihvatljiv svima i to toliko po volji svima da bih smio, ne gube\u0107i op\u0107u ljubav, kona\u010dno kao jedini gre\u0161nik kojega ne\u0107e spaliti, u meni nastanjene prostote provoditi otvoreno, pred o\u010dima svih. Ukratko, stalo mi je samo do suda ljudi, a taj bih sud htio obmanuti, dodu\u0161e da ne po\u010dinim obmanu.<\/em><\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n Je li mogu\u0107e da ja budu\u0107nost prvo spoznajem razumom i \u017eeljom najprije u njezinim hladnim obrisima, pa da tek onda, potaknut njima, postupno dospijevam u tu istu budu\u0107nost?<\/em><\/p>\n\n\n\n * * *<\/em><\/p>\n\n\n\n Smiluj mi se, gre\u0161an sam svakim dijelom svojega bi\u0107a. Ta imao sam sasvim pristojne sklonosti, dobre male talente, rasipao sam ih, neupu\u0107en kakav sam bio, sada sam blizu kraja, upravo u vrijeme kada bi se izvana za mene sve moglo kona\u010dno okrenuti na dobro. Ne bacajte me me\u0111u izgubljene. Znam da iz toga progovara moje smije\u0161no samoljublje, bilo da je gledano izbliza ili izdaleka, no budu\u0107i da sam \u017eiv, imam i ljubav prema sebi, a ako \u017eivot nije smije\u0161an, onda ne mogu biti smije\u0161ni ni njegovi izrazi.<\/em><\/p>\n\n\n\n * * *<\/p>\n\n\n\n Ima\u0161 priliku za novi po\u010detak, onoliko koliko takva prilika uop\u0107e postoji. Nemoj je potratiti. \u017deli\u0161 li prodrijeti u svoju nutrinu, ne\u0107e\u0161 mo\u0107i izbje\u0107i prljav\u0161tinu koja izbija iz tebe. No nemoj se valjati u njoj.<\/em><\/p>\n\n\n\n Franz Kafka<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n