Prevele s ruskoga Irina Mironova Bla\u017eina i Sanja Drlja\u010da Magi\u0107<\/p>\n\n\n\n
SS-Sonderkommando Sobibor bio je nacisti\u010dki logor smrti uz \u017eeljezni\u010dku postaju u slabo naseljenom podru\u010dju u blizini dana\u0161nje poljsko-bjelorusko-ukrajinske trome\u0111e. Bila je to posljednja postaja za desetke i stotine tisu\u0107a \u017didova. U logor su smje\u0161tani i zarobljeni \u010dasnici i vojnici Crvene armije me\u0111u kojima se u rujnu 1943. na\u0161ao i Aleksandr Pe\u010derskij. Upravo je on bio me\u0111u vo\u0111ama ustanka koji su zato\u010denici poveli u listopadu 1943. Svoju pri\u010du o boravku u logoru te opis plana i provo\u0111enja ustanka Pe\u010derskij je po\u010deo iznositi odmah nakon bijega, a 1945. objavio je knjigu Ustanak u sobiborskom logoru<\/em>. Ovo je hrvatski prijevod novog izdanja navedene knjige koje je prije nekoliko godina priredio Ilja Vasiljev.<\/p>\n\n\n\n Pe\u010derskij i njegovi drugovi napali su logorske \u010duvare i ubili njih 12, ali nisu uspjeli zauzeti logorski arsenal. Bje\u017eali su kroz minska polja u kojima su mnogi izginuli, a dio su pobili esesovci. Oko 320 zarobljenika pobjeglo je \u2013 vi\u0161e od polovice njih ubrzo je prona\u0111eno i ubijeno, stotinjak ih je stradalo zbog izdaje lokalnog stanovni\u0161tva, ali je pedesetak logora\u0161a uspjelo do\u010dekati dolazak pripadnika Crvene armije. Me\u0111u njima je bio i Pe\u010derskij, koji se isprva priklju\u010dio poljskim partizanima, a u ljeto 1944. vra\u0107en je u Sovjetski Savez gdje je pro\u0161ao mu\u010dna ispitivanja zbog sumnje u suradnju s neprijateljem. Nakon rata dugo je bio zaboravljen i isklju\u010den iz javnosti.<\/p>\n\n\n\n Nakon gu\u0161enja ustanka sobiborskih logora\u0161a, s najvi\u0161eg mjesta iz Tre\u0107eg Reicha stiglo je nare\u0111enje da se logor likvidira i svi tragovi njegova postojanja uklone. Nacisti su na mjestu gdje su bile logorske zgrade potom posadili \u0161umu.<\/p>\n\n\n\n Izvor:<\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n