Po\u010detak tre\u0107eg desetlje\u0107a dvadeset i prvog stolje\u0107a obilje\u017een pandemijom COVID-a 19 i po\u010detkom rata u Ukrajini doveo je do usijanja svijest o sveop\u0107oj politi\u010dkoj, dru\u0161tvenoj, ekolo\u0161koj i ekonomskoj krizi koja je zahvatila \u010dovje\u010danstvo. Neki su teoreti\u010dari to stanje alarmantno dijagnosticirali kao metakrizu koja je se sastoji od niza ulan\u010danih i kauzalno povezanih kriznih poreme\u0107aja pervazivnog opsega i globalnoga dosega. Op\u0107i osje\u0107aj nesigurnosti, pa \u010dak i svojevrsnu humanu identitetsku krizu potencirao je i eksplozivni razvoj umjetne inteligencije (AI), posebno jezi\u010dnih modela strojnoga u\u010denja Chat GPT, za koji se distopijski predvi\u0111a da \u0107e uskoro zadobiti i tipi\u010dno ljudske kognitivne sposobnosti: op\u0107u inteligenciju i samosvijest.<\/p>\n\n\n\n
Paralelno s time unutar disciplinarnoga polja dru\u0161tvenih i humanisti\u010dkih znanosti po\u010delo se akumulirati sve intenzivnije nezadovoljstvo i kriti\u010dki otpor prema paradigmama koje su generirali mnogobrojni epistemi\u010dki \u201eobrati\u201c (turns<\/em>) nastali kao izvedenice lingvisti\u010dkog i kulturnog mega-obrata s kraja 1960-ih godina. Prema mi\u0161ljenju najgorljivijih kriti\u010dara, njihov je najve\u0107i krimen nedovoljno refleksivan odnos spram epistemolo\u0161kog naslije\u0111a modernizma i postmodernizma te posvema\u0161nja nemogu\u0107nost da se adekvatno uhvate u ko\u0161tac s brojnim izazovima suvremenih metakriza. Naime, u slavodobitnoj kriti\u010dkoj gesti demonta\u017ee postmodernisti\u010dkih premisa, ve\u0107ina ih tih obrata ili nesvjesno reproducira ili se pak nekriti\u010dki vra\u0107a modernisti\u010dkim teorijskim zasadama preodijevaju\u0107i ih u novo post-postmodernisti\u010dko ruho. Osim toga, upozorava se da se modernizam pokazao posve nesposobnim realizirati proklamirane ciljeve kao \u0161to su ovladavanje prirodom, osiguranje znanstvene nadmo\u0107i, univerzalne slobode i linearnog napretka, dok je postmodernizam zbog radikalnog skepticizma prema velikim pripovijestima na koncu skon\u010dao u posvema\u0161njem intelektualnom torporu.<\/p>\n\n\n\n U skladu s time, tijekom posljednjih je nekoliko godina i unutar kulturnoga i unutar znanstvenoga polja postupno prevladalo mi\u0161ljenje da je kucnuo \u010das za inauguraciju nove episteme koja \u0107e naslijediti onu postmodernisti\u010dku jer je ova potonja, kuhnovskim rje\u010dnikom re\u010deno, akumulirala previ\u0161e anomalija da bi bila funkcionalna u novim socio-politi\u010dkim i ekonomskim uvjetima. \u0160tovi\u0161e, sve su glasniji zahtjevi za artikulacijom nove \u201evelike pripovijesti\u201c koja \u0107e, integriraju\u0107i ono najbolje od modernizma i postmodernizma u paradoksalnoj autoreferencijalnoj sintezi, mo\u0107i oblikovati \u201emodel stvaranja znanja i smisla za 21. stolje\u0107e.\u201c<\/p>\n\n\n\n Kao najizgledniji kandidat za novu veliku pripovijest neprijeporno se isti\u010de metamodernizam. On se samouvjereno deklarira kao \u201efaza kulturne evolucije, postapokalipti\u010dka filozofija dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih znanosti, apstraktni metamem i dru\u0161tveno-kulturni emancipacijski pokret\u201c. Premda je taj koncept jo\u0161 1975. godine inaugurirao knji\u017eevni teoreti\u010dar Masud Zavarzadeh kao oznaku za \u201enarativne intervencije u pravcu metafikcije, ironije, crnog humora i pasti\u0161a\u201c, metamodernizam su tek 2010. godine u kulturnu teoriju i filozofiju znanosti slu\u017ebeno uvela dvojica mladih nizozemskih teoreti\u010dara, Timotheus Vermeulen i Robin van den Akker u programskome \u010dlanku \u201eNotes on Metamodernism.\u201c Implicitno se referiraju\u0107i na glasovitu sintagmu R. Williamsa, metamodernizam su definirali kao emergentnu \u201estrukturu osje\u0107aja\u201c koja se \u201eepistemolo\u0161ki smje\u0161ta u okvire modernizma i postmodernizma, ontolo\u0161ki izme\u0111u njih, a povijesno onkraj te dvije episteme.\u201c Otada je metamodernizam uvelike teorijski evoluirao zadobivaju\u0107i obrise koherentnog filozofskog sustava. Zanimljivo je da su, osim Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava, danas najva\u017eniji centri popularizacije metamodernizma \u0160vedska i Danska zbog \u010dega se on znakovito naziva \u201enordijskom ideologijom\u201c.<\/p>\n\n\n\n U ontolo\u0161kom pogledu metamodernizam polazi od Platonova i Voegelinova koncepta metakse (metaxis<\/em>), u kojemu prefiks \u201emeta\u201c ozna\u010dava nezaustavljivo oscilatorno kretanje izme\u0111u polova \u201ei-ni\u201c odnosno izme\u0111u \u201emodernog entuzijazma i postmoderne ironije, nade i melankolije, naivnosti i spoznaje, empatije i apatije, jedinstva i pluralnosti, totaliteta i fragmentacije, jasno\u0107e i dvojbenosti, odnosno moderne \u010de\u017enje za smislom i postmoderne sumnje u smislenost tra\u017eenja smisla.\u201c Upravo se u toj holisti\u010dkoj simultanosti oscilacije izme\u0111u razli\u010ditih diskursa ostvaruje prvi transverzalni princip metamodernizma.<\/p>\n\n\n\n Kako bi ironijski impostiranom metateorijskom gestom ilustrirali paradoksalnu epistemolo\u0161ku prirodu metamodernizma koju vezuju uz Kantov negativni idealizam odnosno \u201ekao-da mi\u0161ljenje\u201c, njegovi su \u201eo\u010devi utemeljitelji\u201c Timotheus Vermeulen i Robin van den Akker posegnuli za metaforom magarca koji tr\u010di za mrkvom na \u0161tapu. Metamodernizam se prema njihovu mi\u0161ljenju realizira upravo u takvoj dvostrukoj sprezi \u2013 samovoljnoj nezaustavljivoj potjeri za ciljem koji ostaje trajno nedostupnim odnosno gorljivoj potrazi za istinom koja nikada ne\u0107e biti prona\u0111ena. Osim toga, metamodernizam kriti\u010dki odbacuje supstancijalnu ontologiju i subjektno-objektnu metafiziku modernizma umjesto toga proklamiraju\u0107i procesnu ontologiju te kulturno-povijesno odnosno kontekstualnu uvjetovanost procesa proizvodnje smisla. Pritom se dopu\u0161ta mogu\u0107nost postojanja paralelnih \u201elokalnih\u201c istina koje njihovi zato\u010dnici ne dr\u017ee univerzalno istinitima nego subjektivno istinitim izvori\u0161tima smisla i zna\u010denja nu\u017enih za vlastitu orijentaciju u \u201esvijetu \u017eivota.\u201c Hanzi Freinacht, virtualni guru metamodernizma, metamodernisti\u010dku potragu za istinom tako opisuje kao ludi\u010dku i uvijek tek provizornu sintezu procesa dekonstrukcijske rekonstrukcije. Jo\u0161 jedan korak dalje u razradi metamodernisti\u010dke epistemologije oti\u0161ao je ameri\u010dki filozof Jason Ananda Josephson Storm. On je s osloncem na dubinsku ekologiju norve\u0161kog filozofa Arnea N\u00e6ssa osmislio tzv. zeteti\u010dku epistemologiju (Zeteticism<\/em>). Ona oscilira izme\u0111u abdukcije i predikacije kreiraju\u0107i tako samoograni\u010davaju\u0107e, provizorno, pragmati\u010dko i situacijsko znanje koje ne isklju\u010duje sumnju i alternativna obja\u0161njenja. Osim toga, zeteti\u010dko znanje ne stavlja u sredi\u0161te samosvjesnog spoznaju\u0107eg subjekta nego se stvara u relacijskom odnosu pojedinca prema fizi\u010dkom svijetu i \u201emisle\u0107oj zajednici.\u201c<\/p>\n\n\n\n Kao ekvivalent epistemolo\u0161kom pluralizmu, temeljni metodolo\u0161ki princip metamodernizma je polilog. On podrazumijeva uklju\u010divanje beskona\u010dnog mno\u0161tva komplementarnih, a ne suprotstavljenih glasova i mi\u0161ljenja koja tvore antiuniverzalisti\u010dki univerzalizam odnosno vrst sintetskog znanja koje je sposobno povezati teorijsku apstrakciju, mentalni svijet pojedinaca i dru\u0161tveni \u017eivot. U kriti\u010dkom otklonu od naslje\u0111a lingvisti\u010dkog obrata, u okviru metodolo\u0161kog instrumentarija metamodernizma afirmira se i tzv. hilosemiotika (hylosemiotics<\/em>). Rije\u010d je o panspecisti\u010dkoj materijalnoj semiotici koja, iznova uspostavljaju\u0107i u postmodernizmu raskinutu vezu izme\u0111u znaka i referenta odnosno izme\u0111u jezika i svijeta, hermeneuti\u010dki ispituje ne samo ljudske znakovne sustave, nego komunikaciju svih osjetilnih (humanih i ahumanih) bi\u0107a. Time se otvora nov i nu\u017ean prostor za transdisciplinarnu suradnju prirodnih i dru\u0161tveno-humanisti\u010dkih znanosti u cilju kreiranja \u201eemancipacijske, nerelativisti\u010dke i kozmopolitske ekologija znanja.\u201c<\/p>\n\n\n\n Za razliku od dominacije epistemologije u modernizmu i ontologije u postmodernizmu, metamodernizam najve\u0107i naglasak stavlja na aksiologiju i eti\u010dka pitanja, klju\u010dna za realizaciju njegova epistemi\u010dkog poslanja \u2013 kreiranja korisnog i prakti\u010dnog znanja koje \u0107e doprinijeti rje\u0161avanju aktualnih i akutnih metakriza. U kopernikanskom zaokretu spram radikalnog individualizma kojemu su naginjale prethodne dvije episteme, metamodernizam eksplicitno te\u017ei \u201ereintegraciji fragmentiranog sepstva, rekonfiguraciji novih zna\u010denja i potrazi za uravnote\u017eenom i ispunjenom egzistencijom.\u201c Skup vrijednosti na kojima metamodernizam temelji svoj prakti\u010dno orijentirani program osmi\u0161ljavanja modela aktivne kolaboracije svih ljudskih bi\u0107a i njihova povezivanja s prirodom su suosje\u0107anje, empatija, altruisti\u010dka ljubav, opra\u0161tanje, po\u0161tivanje razli\u010ditosti, kreativnost i inventivnost. To je, prema metamodernisti\u010dkom manifestu Lukea Turnera, vrst \u201epragmati\u010dkog romantizma nesputanog ideolo\u0161kim upori\u0161tima koji opstoji u nepostojanome stanju izme\u0111u i onkraj ironije i istine, naivnosti i znanja, relativizma i istine, optimizma i sumnje u potrazi za mno\u0161tveno\u0161\u0107u raznorodnih i eluzivnih horizonata.\u201c Uvjet mogu\u0107nosti metamodernisti\u010dke aksiologije je pak konstantno pregovaranje izme\u0111u rizomatskih i hijerarhijskih dru\u0161tvenih odnosa i vrijednosti \u010dija je temeljna svrha postizanje eudajmonije (gr\u010d. e\u1f50\u03b4\u03b1\u0131\u03bc\u03bf\u03bd\u03af\u03b1<\/em> \u2013 sre\u0107a, bla\u017eenstvo) odnosno ispunjenog, kreposnog i smislenog \u017eivota i op\u0107eg blagostanja. To u prakti\u010dnom pogledu zna\u010di da je nu\u017eno prevladati disciplinarne podjele i fragmentaciju znanja te kreirati integrativnu, interdisciplinarno i transdisciplinarno impostiranu znanstvenu platformu koja \u0107e omogu\u0107iti ne samo efikasnije rje\u0161avanje epistemolo\u0161kih problema nego, \u0161to je jo\u0161 i va\u017enije, postati temeljem novog humanisti\u010dkog projekta usmjerenog ka boljem razumijevanju i usavr\u0161avanju \u010dovje\u010danstva i svijeta.<\/p>\n\n\n\n Premda se, zbog poslovi\u010dne sklonosti tradicionalizmu i epistemolo\u0161ke inertnosti ne mo\u017ee o\u010dekivati da \u0107e historijska znanost prednja\u010diti u prihva\u0107anju teorijsko-metodolo\u0161kih na\u010dela nove episteme, pitanje kako bi metamodernizam mogao utjecati na njezinu epistemolo\u0161ku transformaciju moglo bi se postaviti barem hipotetski. Naime, historijska znanost bi se mogla prili\u010dno dobro epistemi\u010dki smjestiti u metamodernisti\u010dki okvir holisti\u010dke simultanosti oscilacije izme\u0111u triju temporalnih domena, pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti. Pritom bi joj mogla i\u0107i na ruku i procesna socijalna ontologija koja odbacuje arbitrarnost i kontingenciju, inzistiraju\u0107i na va\u017enosti poznavanja povijesno kondicioniranih uzroka i ishoda za \u0161to je, prema rije\u010dima J. A. J Storma, nu\u017eno \u201eponovno otkrivanje historijske discipline.\u201c<\/p>\n\n\n\n Osim toga, budu\u0107i bi razvoj historijske znanosti uvelike moglo olak\u0161ati prihva\u0107anje zeteti\u010dke epistemologije jer ona proces logi\u010dkog zaklju\u010divanja temelji na abdukciji koja jam\u010di tzv. emergentnu sigurnost u tra\u017eenju najboljeg obja\u0161njenja za postavljenu hipotezu. To je, prema tvrdnji J. A. J Storma, posebice korisno za detektiranje mnogostruke uzro\u010dnosti u okviru historijskih obja\u0161njenja. Nadalje, interdisciplinarno i transdisciplinarno otvaranje historijske znanosti, koje je jo\u0161 uvijek u najve\u0107oj mjeri samo deklarativno, mogla bi zna\u010dajno olak\u0161ati hilosemiotika kao korisna alternativa klasi\u010dnoj historiografskoj hermeneutici koja i dalje predstavlja dominantnu metodu razotkrivanja zna\u010denja (tekstualnih) izvora. Time bi se historijskoj znanosti uvelike olak\u0161alo metodolo\u0161ko nesnala\u017eenje u istra\u017eivanjima materijalne kulture i materijalnih artefakata koji su danas sve popularniji u okviru transnacionalne i globalne historije.<\/p>\n\n\n\n Kona\u010dno, proklamirana metamodernisti\u010dka agenda stvaranja inkluzivnog, dru\u0161tveno relevantnog i utilitarnog znanja u kojemu \u0107e ravnopravno participirati i profesionalni znanstvenici i \u0161ira dru\u0161tvena zajednica otvara prostor za daljnji razvoj javne povijesti. Upravo stoga bi javna povijest, imanentno orijentirana na multimedijsku diseminaciju i kreativna uprizorenja povijesnoga znanja kao temelja individualne i kolektivne eudajmonije i ekolo\u0161ke reintegracije \u010dovje\u010danstva i prirode, mogla postati glavnim generatorom razvoja historijske znanosti u cjelini.<\/p>\n\n\n\n Sve navedeno bi, me\u0111utim, moglo trajno ostati u kategoriji pia desideria<\/em> ako historijska znanost ne preispita neke od svojih osnovnih epistemolo\u0161kih postulata, poput me\u0111uodnosa povijesnih \u010dinjenica i historijske interpretacije, svrhe i funkcije historijskog obja\u0161njenja ili pak epistemolo\u0161ke definicije povijesnih aktera. No ukoliko historijska znanost odstupi od svoje uvrije\u017eene disciplinarne politike \u201esplendid isolation\u201c i kona\u010dno poklekne pred nu\u017eno\u0161\u0107u uklapanja u novu metamodernisti\u010dku \u201eveliku pripovijest\u201c, izgledno je da joj je u okviru holisti\u010dke metamodernisti\u010dke velike pripovijesti zajam\u010dena svijetla budu\u0107nost. Naime, metamodernizam jedino uz pomo\u0107 historijske znanosti mo\u017ee polu\u010diti svoju proklamiranu povijesnu misiju: \u201epreporod ljudskog uma i duha u reintegraciji ranijih oblika kulture i civilizacije \u2013 brak povijesnoga na rubu budu\u0107nosti.\u201c<\/p>\n\n\n\n Zrinka Bla\u017eevi\u0107<\/em><\/p>\n\n\n\n Literatura za daljnje \u010ditanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n Andersen, L. (2019). Metamodernity: Meaning and Hope in a Complex World<\/em>, Kopenhagen: Nordic Bildung.<\/p>\n\n\n\n Cauvin, T. (2018). The Rise of Public History. An International Perspective, Historica Critica<\/em>, no. 68, pp. 3-26.<\/p>\n\n\n\n Freinacht H. (2017). The Listening Society. A Metamodern Guide to Politics. Denmark: Metamoderna.<\/p>\n\n\n\n Freinacht H. (2019). Nordic Ideology. A Metamodern Guide to Politics<\/em>, Denmark: Metamoderna.<\/p>\n\n\n\n Pipere, A. \u2013M\u0101rtinsone, K. (2022). Metamodernism and Social Sciences: Scoping the Future, Social Sciences, <\/em>vol. 11, no. 457, pp. 1-20.<\/p>\n\n\n\n Rowson, J.- Pascal, L. (2021). Dispatches from a Time Between Worlds: Crisis and Emergence in Metamodernity<\/em>, London: Perspectiva Press.<\/p>\n\n\n\n Josephson Storm, J. A. (2021). Metamodernism. The Future of Theory<\/em>, Chicago: University of Chicago Press.<\/p>\n\n\n\n Vermeulen, T. \u2013 van den Akker R. (2010). Notes on Metamodernism, Journal of Aesthetics & Culture<\/em>, vol. 2, no. 1, pp. 56-77.<\/p>\n\n\n\n Internetski izvori<\/strong><\/p>\n\n\n\n https:\/\/metamoderna.org\/metamodernism\/<\/a><\/p>\n\n\n\n https:\/\/whatismetamodern.com\/metamodernism-catalog\/<\/a><\/p>\n\n\n\n
\n\n\n\n
\n\n\n\n