12.05.2023. – 30.07.2023.<\/p>\n\n\n\n
Organizator: Creski muzej, ZRC SAZU<\/p>\n\n\n\n
Stru\u010dna koncepcija: Inge Solis<\/p>\n\n\n\n
Creski muzej u suradnji s Institutom za studije kulture i pam\u0107enja Slovenske akademije znanosti i umjetnosti predstavlja pri\u010du o tvornici za preradu ribe Plavica koja je djelovala u gradu Cresu.<\/p>\n\n\n\n
Tvornica je djelovala stotinjak godina i utjecala je na niz generacija Cresana. Otvorena je krajem 19 stolje\u0107a, kao i ve\u0107ina drugih tvornica du\u017e jadranske obale. Za Cres je tvornica bila od velike va\u017enosti: osiguravala je prihode radnicima, ali i siguran plasman ribe ribarima pa je direktno ili indirektno doprinijela lak\u0161em \u017eivotu u gradu i na otoku. Radilo se isklju\u010divo ru\u010dno. Velik se dio ribe konzervirao soljenjem, \u0161to je bio sezonski posao koji je ovisio o ulovu plave ribe.<\/p>\n\n\n\n
Tvornica je kroz stotinu godina svog djelovanja pro\u0161la razli\u010dite faze. Nije uvijek bila profitabilna, ali se odr\u017eala sve do 1997. godine kad je, uz niz drugih problema, lo\u0161e odra\u0111ena privatizacija ozna\u010dila njen kraj.<\/p>\n\n\n\n
Otok Cres danas \u017eivi od turizma i turizam je donio lak\u0161i \u017eivot oto\u010danima, ali otok je postojao i postojat \u0107e neovisno o njemu. Ovakvim kakav je danas stvorila ga je i Plavica – tvornica za preradu ribe koja je utjecala na tri generacije ljudi. Zato ova pri\u010da o maloj tvornici na jednom otoku ne smije biti zaboravljena.<\/p>\n\n\n\n
Iako arhiv tvornice nije sa\u010duvan, uspjeli smo djelomi\u010dno rasvijetliti njezinu povijest. Ipak, ono najvrjednije u ovoj pri\u010di su iskustva ljudi, prije svega \u017eena koji su pokretale taj industrijski pogon. Podijelile su s nama razli\u010dita iskustva i svoja osobna sje\u0107anja. Kroz njihove pri\u010de smo nastojale dati objektivan uvid u ovaj va\u017ean segment oto\u010dke povijesti.<\/p>\n\n\n\n
\u201eNe \u017eelim se toga ni sje\u0107ati.\u201c<\/p>\n\n\n\n
\u201eBile smo kao jedno\u201c.<\/p>\n\n\n\n
\u201eUvijek smo pjevale\u201c.<\/p>\n\n\n\n
\u201eTaj posao ne bih ni \u017eivotinji po\u017eeljela\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Iako smo skloni glorificirati pro\u0161lost, potrebno je uvijek iznova nagla\u0161avati da je rad u tvornici ribljih konzervi bio te\u017eak i potpla\u0107en s rukama i nogama u hladnoj vodi i porezotinama koje ne zarastaju. Ipak, ve\u0107ini je sje\u0107anje na Plavicu ujedno i sje\u0107anje na mladost i na jedno druga\u010dije i skromnije vrijeme.<\/p>\n\n\n\n
Izvori:<\/p>\n\n\n\n