{"id":35489,"date":"2023-05-11T14:30:24","date_gmt":"2023-05-11T14:30:24","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=35489"},"modified":"2023-05-11T14:30:24","modified_gmt":"2023-05-11T14:30:24","slug":"bozena-vranjes-soljan-prikaz-knjige-lidija-barisic-bogisic-o-neslavenskom-stanovnistvu-na-vukovarskom-podrucju-2022","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=35489","title":{"rendered":"Bo\u017eena Vranje\u0161-\u0160oljan – prikaz knjige – Lidija Bari\u0161i\u0107 Bogi\u0161i\u0107, “O neslavenskom stanovni\u0161tvu na vukovarskom podru\u010dju”, 2022."},"content":{"rendered":"\n

Lidija Bari\u0161i\u0107 Bogi\u0161i\u0107, O neslavenskom stanovni\u0161tvu na vukovarskom podru\u010dju<\/em>, Zagreb: Hrvatska sveu\u010dili\u0161na naklada, 2022., 330 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Potkraj 2022. u izdanju Hrvatske sveu\u010dili\u0161ne naklade objavljena je knjiga autorice Lidije Bari\u0161i\u0107 Bogi\u0161i\u0107 O neslavenskom stanovni\u0161tvu na vukovarskom podru\u010dju<\/em>. Knjiga je zbir autori\u010dinih objavljenih, ali pro\u0161irenih i nadopunjenih tekstova u kojima se bavi Vukovarom i \u0161irim vukovarskim arealom. U njima istra\u017euje \u010dimbenike socijalno-gospodarskih i politi\u010dkih promjena stanovni\u0161tva u kontekstu sudbonosnih \u201elomova\u201c na rubnom vukovarskom prostoru od sredine 18. stolje\u0107a do suvremenosti kao dijelu srednjoeuropskog politi\u010dkog zemljovida. Uzroke \u201elomova\u201c nalazi u sukobu geopolitike i politi\u010dkih odnosa te posljedi\u010dno intenzivnih migracija koje su tijekom 20. stolje\u0107a mijenjale etni\u010dku sliku na tim prostorima. Dok je do 1918. prostor Vukovara  bio percipiran kao idealan model habsbur\u0161ke Srednje Europe, zasnovan na multietnicitetu i multikulturalnosti njegovih \u017eitelja, raspadom Austro-Ugarske Monarhije i stvaranjem nove dr\u017eave zapo\u010dinje njegovo nacionalno i kulturno uniformiranje te se povla\u010di granica izme\u0111u \u201emi\u201c i \u201eoni\u201c nacionalnih skupina. Ideolo\u0161ka paradigma o potrebi u\u010dvr\u0161\u0107ivanja \u201emi\u201c skupine kojoj jedinoj pripada navedeni prostor, u ve\u0107em ili manjem intenzitetu prisutna je do danas.<\/p>\n\n\n\n

U knjizi se autorica nije primarno usredoto\u010dila na dva, danas dominiraju\u0107a etnika (hrvatski i srpski), ve\u0107 na dvije, u pro\u0161losti relativno brojne etni\u010dke zajednice,  njema\u010dku i ma\u0111arsku koje danas predstavljaju tek prepoznatljive otiske identiteta multikulturalnosti nekada\u0161njeg rubnog prostora Srijemske \u017eupanije (danas Vukovarsko-srijemska \u017eupanija sa sjedi\u0161tem u Vukovaru). Kao i drugi pograni\u010dni prostori, i prostor isto\u010dne Slavonije tijekom povijesti bio je obilje\u017een fazama napu\u010divanja, prisilnih migracija i brisanja granica. Krajem 17. stolje\u0107a, nakon oslobo\u0111enja od osmanske vlasti, ovo, u to vrijeme gotovo ispra\u017enjeno podru\u010dje Slavonije, postat \u0107e trajna naseobina razli\u010ditih nacionalnosti, od kojih \u0107e dominantni kolonisti biti upravo Nijemci i Ma\u0111ari. Njihova je kolonizacija bila u skladu s populacijskim planom Be\u010dkoga dvora koji je imao za cilj da se podru\u010dja Slavonije i Ugarske gospodarski i demografski osna\u017ee. U ovoj knjizi njihovu sudbinu autorica ocrtava kroz odabrane teme posve\u0107ene navedenim manjinama u vremenskom luku od 1745, prijelomu iz 19. u 20. stolje\u0107e do procjene suvremenih demografskih trendova i budu\u0107e perspektive.<\/p>\n\n\n\n

Dvanaest studija u ovoj knjizi, na prvi pogled razli\u010dite tematike, zajedno povezuje grad Vukovar s okolicom i struktura njegovog dru\u0161tva u klju\u010dnim razdobljima njegove novije povijesti. Pritom autorica istra\u017euje na koje su se sve na\u010dine promjene odigravale te kako su se postupno stvarali novi mehanizmi funkcioniranja dru\u0161tvenih struktura. U ovom osvrtu ukratko \u0107emo prikazati  najzanimljivije.<\/p>\n\n\n\n

U istra\u017eivanju najva\u017enijih faktora etni\u010dkih i konfesionalnih promjena nakon Prvoga svjetskog rata (\u010cimbenici etni\u010dkih i konfesionalnih promjena u Slavoniji i Srijemu nakon progla\u0161enja nove dr\u017eave 1918. godine<\/em>), autorica uspore\u0111uje statisti\u010dke podatke iz posljednjeg popisa stanovni\u0161tva provedenog u Austro-Ugarskoj Monarhiji 1910. i  prvog popisa 1921. u Kraljevini SHS koji zorno pokazuju promjene u kretanju ukupnog stanovni\u0161tva te njihovu vjersku i jezi\u010dnu strukturu. Detaljni podaci su na razini kotareva i gradova, ali se ve\u0107 i iz sumarnih broj\u010danih pokazatelja na razini \u017eupanije mo\u017ee vidjeti da je od ukupnog broja stanovnika vukovarskog podru\u010dja na govornike njema\u010dkog jezika 1910. otpadalo 16,44%, a na govornike ma\u0111arskog jezika 7,13% stanovnika. Dramati\u010dna promjena u etni\u010dkoj i vjerskoj strukturi stanovni\u0161tva nastala je ve\u0107 u prvim godinama postojanja nove dr\u017eave, \u0161to se razaznaje iz podataka iz sljede\u0107a dva popisa (1921. i 1931.). Promjene etni\u010dke i vjerske strukture, kako tuma\u010di autorica, posljedica su agrarne reforme i kolonizacije, a prouzro\u010dio ju je prisilni odlazak ili asimilacija njema\u010dke i ma\u0111arske etni\u010dke komponente te zamjetan porast novodoseljenog pravoslavnog stanovni\u0161tva. Ve\u0107ina veleposjeda u rukama stranaca, odnosno strane aristokracije raspodijeljena je novo prido\u0161lim stanovnicima doseljenim iz Like, Korduna, Banije i Dalmacije. Vlasti su razvla\u0161\u0107ivanjem \u201estranaca\u201c i raspodjelom njihovih materijalnih resursa \u201edoma\u0107im\u201c kolonistima otklanjale politi\u010dke napetosti kako bi najbrojnija etnija to podru\u010dje mogla smatrati \u201esvojim\u201c. No sukobi ipak nisu nestali nego su se javljali i produbljivali novi na relaciji doseljenici \u2013 starosjedioci.<\/p>\n\n\n\n

Najbrojniju neslavensku manjinsku zajednicu na prostorima Srijemske \u017eupanije \u2013 govornike njema\u010dkog materinskoga jezika \u2013 no ne isklju\u010divo Nijemce \u2013 autorica analizira u posebnoj temi (Njema\u010dki jezik u Srijemskoj \u017eupaniji u popisu stanovni\u0161tva 1910. godine<\/em>). Isti\u010de kako Vukovar, kao jedna od najbrojnijih njema\u010dkih enklava i primjer jezi\u010dne i konfesionalne raznolikosti u okviru Srijemske \u017eupanije, nipo\u0161to nije bio slu\u010dajan, ve\u0107 je proiza\u0161ao iz povijesnog slijeda i odluka habsbur\u0161ke politike koja je  daju\u0107i zemlju u ruke stranom plemstvu nastojala organizacijski i financijski potaknuti  gospodarski oporavak toga podru\u010dja. Primjer takve politike je grofovska obitelj Eltz \u010diji je utjecaj na dru\u0161tveni i gospodarski razvoj bio neraskidivo vezan uz Vukovar do 1945. kada je razvla\u0161tena i prognana. Me\u0111utim, od 1918. pa do devedesetih godina 20. stolje\u0107a politika je njegovala razli\u010dite ina\u010dice narativa o njema\u010dkoj obitelji Eltz i drugim manjinskim zajednicama kao strancima i izrabljiva\u010dima, \u0161to je pomoglo stvaranju slike \u201edrugih\u201c. Autorica vrlo argumentirano ocrtava procese manjinske erozije na tom podru\u010dju pa je posve razvidno da su, izme\u0111u ostalog, prouzro\u010deni improviziranim i proturje\u010dnim amalgamom zakona koji su u kona\u010dnici doveli do raspada obiju jugoslavenskih dr\u017eava.<\/p>\n\n\n\n

U sljede\u0107a dva studijska teksta autorica se bavi problematikom multikulturalizma na vukovarskom podru\u010dju, temeljenog na dvojezi\u010dnosti (Austrougarska \u0161kola stranih jezika \u2013 znanje drugog jezika 1910. godine u vukovarskom kotaru \u2013 primjer transkulturnih pro\u017eimanja<\/em>). Razmatraju\u0107i ustavnu odredbu prema kojoj je u Austro-Ugarskoj Monarhiji bilo devet ravnopravnih jezika, \u0161to je iskazano u popisu stanovni\u0161tva iz 1910., autorica isti\u010de da je, osim materinskog, svaki stanovnik u popisu  mogao navesti i drugi jezik kao govorni jezik. Uz sve nedostatke takve popisne metodologije, \u010dinjenica je da su se na taj na\u010din omogu\u0107avala jezi\u010dna i kulturna pro\u017eimanja, a time i ve\u0107e mogu\u0107nosti za  dru\u0161tvenu toleranciju op\u0107enito. No politi\u010dke su je vlasti u novim okolnostima sustavnim poticanjem stvaranja slike o \u201edrugima\u201c,  nastojale dokinuti. Na\u010din na koji se to radilo i s kakvim rezultatom autorica je analizirala u tekstu Asimilacija i disimilacija Nijemaca i govornika njema\u010dkog jezika na vukovarskom podru\u010dju (1910.-1931.)<\/em>. Kad je op\u0107enito o problemu asimilacije rije\u010d te s obzirom na dosad u historiografiji istra\u017een njezin kontekst, vrijedno je upozoriti  da je autorica ovaj tekst obogatila novim vrijednim spoznajama u kojemu je iznijansirano prikazala na\u010dine na koje je vlast minimizirala postoje\u0107e etni\u010dke, jezi\u010dne i kulturne razlike manjinskog u odnosu na ve\u0107insko stanovni\u0161tvo. Vlasti su zakonodavnim okvirom, razli\u010ditim oblicima prisile, zaobila\u017eenjem postoje\u0107ih propisa i drugim na\u010dinima poku\u0161avale po svaku cijenu provesti asimilaciju, \u010dak i poticanjem  iskorjenjivanja, odnosno trajnog odlaska iz zavi\u010daja. U kona\u010dnici cilj je bio promijeniti nacionalnu strukturu stanovni\u0161tva. Taj proces, isti\u010de autorica, nije bio pravocrtan ni brz, odvijao se uz ve\u0107e ili manje pote\u0161ko\u0107e, ali je postojao tijekom cijelog me\u0111ura\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Kako je nestajao identitet \u201edrugih\u201c u Vukovaru autorica je prikazala u studiji pod naslovom \u0160vapsko brdo u Vukovaru \u2013 zaboravljeni identitet grada<\/em>.Iako bi se po naslovu moglo pretpostaviti da je rije\u010d isklju\u010divo o sudbini etni\u010dkih Nijemaca, toponim je zapravo paradigma jer u ovoj opse\u017enoj studiji autorica prikazuje policentri\u010dnost kulturnog identiteta Vukovara u pro\u0161losti u kojemu je toponim \u0160vapsko brdo<\/em> zacijelo  jedan od najzna\u010dajnijih, a predstavljao je simbol njema\u010dkog jezika koji je podjednako bio materinski jezik Nijemcima i \u017didovima u Vukovaru. Na temelju brojnih izvora i literature autorica je analizirala sve bitne oblike njihova \u017eivota od po\u010detka kolonizacije  zapisane jo\u0161 u ranom srednjem vijeku te povijesti povezane uglavnom uz plansko naseljavanje tijekom prve polovice 18. stolje\u0107a do najnovije povijesti. Povijest \u0160vapskog brda (oko 330 ku\u0107a 1932.) prati sudbinu Nijemaca i \u017didova koji su ga nastanjivali od sredine 18. stolje\u0107a preko prijelomnih godina nakon Prvoga i tijekom  Drugoga svjetskog rata. Autorica je u fokus stavila njema\u010dke i \u017eidovske obitelji kao dio sustava primijeniv\u0161i pritom genealo\u0161ku metodu istra\u017eivanja kako bi \u0161to vjernije i\u0161\u010ditala demografsku sliku njihove svakodnevice. Epilog sudbine \u017didova i Nijemaca, kao \u0161to je poznato, bio je njihov nestanak s tog prostora.<\/p>\n\n\n\n

Druga etni\u010dka i jezi\u010dna zajednica, Ma\u0111ari, kolonizirali su vukovarsko podru\u010dje tijekom nekoliko vremenskih etapa. O njima, kao va\u017enom dijelu multietni\u010dke strukture stanovni\u0161tva vukovarskog kraja autorica pi\u0161e u studiji \u201eSlavonska akcija\u201c na vukovarskom podru\u010dju u kontekstu dru\u0161tveno-ekonomske strukture ma\u0111arskog stanovni\u0161tva<\/em>.Analizom izvora autorica podastire va\u017ene podatke o broj\u010danom stanju, rasprostranjenosti i tipovima  naselja u kojima su Ma\u0111ari \u010dinili apsolutnu ili relativnu ve\u0107inu. Dok je Korog od po\u010detka naseljavanja do danas ostalo najve\u0107e ma\u0111arsko naselje, druga su u razdoblju 1857.-1931. bila izlo\u017eena asimilacijskim ili disimilacijskim procesima, ovisno o politi\u010dko-gospodarskoj situaciji. Primjerice, u Vukovaru se to najbolje moglo vidjeti jer je broj etni\u010dkih Ma\u0111ara oscilirao ovisno o razini napetosti u hrvatsko-ugarskim odnosima. Razdoblje njihovog op\u0107eg prosperiteta odvijalo se izme\u0111u 1880. i 1910., odnosno do kraja Prvog svjetskog rata. Autorica je analizom prostornog rasporeda ma\u0111arskog stanovni\u0161tva u vukovarskom kotaru pokazala da je najvi\u0161e etni\u010dkih Ma\u0111ara, vi\u0161e od 66 posto, \u017eivjelo u selima, gotovo 19 posto u pustarama te ne\u0161to manje od 15 posto u Vukovaru. Izlo\u017eenost procesu asimilacije bila je visoka pa je, isti\u010de, danas te\u0161ko utvrditi jesu li ma\u0111arska prezimena ma\u0111arska ili su hrvatska, a ponekad i njema\u010dka. Osim rimokatoli\u010dke ve\u0107ine, dio ma\u0111arskog stanovni\u0161tva na vukovarskom podru\u010dju su protestanti, odnosno kalvinisti, a uz ma\u0111arski jezik povezuje se i \u017eidovska etnokonfesionalna zajednica.<\/p>\n\n\n\n

\u017didovsku zajednicu u Vukovaru, o kojoj u hrvatskoj historiografiji nema dovoljno relevantnih informacija, autorica je nastojala osvijetliti studijom o trima biografijama iz razli\u010ditih perspektiva (Tri biografije \u2013 tri popisa \u2013 isti ishod. Vukovarsko me\u0111ura\u0107e kroz tri \u017eidovske biografije<\/em>). Gledi\u0161te promatranja ponu\u0111eno u ovoj studiji je \u017eidovsko, a kutovi gledanja su odabrane biografije trojice uglednih \u017eidovskih intelektualaca, gra\u0111ana Vukovara. Kroz osobne biografije prikazana je njihova vi\u0161estruka pripadnost, pomije\u0161ana sa \u017eidovskim identitetom. Analiziraju\u0107i njihov profesionalni put tijekom me\u0111ura\u0107a, autorica zaklju\u010duje kako oni, kao ni ve\u0107ina drugih \u017didova u Vukovaru, nisu imali problem u samopercepciji i su\u017eivotu sa \u0161irom zajednicom u koju su do\u0161li \u017eivjeti prije dva i pol stolje\u0107a. Ukazala je na zanimljiv problem odnosa izme\u0111u pripadnika \u017eidovske zajednice i etni\u010dkih Nijemaca koji su do 1945. u Vukovaru bili broj\u010dano, gospodarski i kulturolo\u0161ki utjecajni i jaki. Unato\u010d razli\u010ditoj klasnoj pripadnosti, postojali su mnogobrojni me\u0111usobni dodiri, od zajedni\u010dkog govornog  jezika \u2013 a to je njema\u010dki \u2013 do ideolo\u0161kog pribli\u017eavanja na politi\u010dkoj  ljevici. Su\u017eivot tijekom Drugoga svjetskog rata, izlo\u017een sna\u017enim procesima erozije, potpuno se raspao nakon 1945. i doveo je do potpunog nestajanja \u017eidovske zajednice u Vukovaru. Autorica zaklju\u010duje kako je unato\u010d svemu, \u017eidovska zajednica ostavila neizbrisiv trag u povijesti Vukovara.<\/p>\n\n\n\n

U eseju pod naslovom Prve humoristi\u010dke novine u Vukovaru<\/em> autorica je, posegnuv\u0161i za specifi\u010dnim oblikom novinskog humoristi\u010dkog tiska, nastojala rekonstruirati politi\u010dki i socijalni  identitet stanovnika Vukovara nakon nastanka nove dr\u017eave 1918. Istaknula je kako su se u Vukovaru odra\u017eavale ideje i politi\u010dka stajali\u0161ta s cjelokupnih hrvatskih prostora, ali su me\u0111u stanovni\u0161tvom po\u010detkom 1920-ih godina prevladavale lijevo-liberalne ideje pravde i jednakosti. Mno\u0161tvo civilnih udru\u017eenja i institucija razli\u010ditog politi\u010dkog predznaka, uz znanje drugog jezika \u2013 ma\u0111arskog i njema\u010dkog \u2013 u svemu tome zajedno, istaknula je, mo\u017ee se prepoznati srednjoeuropsko gra\u0111ansko dru\u0161tvo koje je Vukovar ba\u0161tinio iz habsbur\u0161kog miljea biv\u0161e dr\u017eave. U politi\u010dku svakodnevicu Vukovara list \u201eTrnje\u201c, blizak Komunisti\u010dkoj partiji, uveo je humoristi\u010dki tekst kao oblik politi\u010dkog obra\u010duna. Iako je izlazio samo dva i pol mjeseca (1920), list \u201eTrnje\u201c autorica ozna\u010dava kao va\u017ean istra\u017eiva\u010dki poligon, ali i izvor za propitivanje nekih uvrije\u017eenih historiografskih gledi\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n

Vinogradarstvo i vina vukovarskog vlastelinstva. O\u010devidnik vina 1912.-1914. godine,<\/em> studija je koja se bavi ra\u0161\u010dlanjivanjem evidencijske vinske knjige. U njoj se pedantno iznose relevantni podaci o fazama proizvodnje, skladi\u0161tenja i plasmanu vrhunskih vinskih sorti na vukovarskom vlastelinstvu Eltz. U sklopu vlastelinstva isticala se  mikro lokacija \u2013 pustara Pajzo\u0161, poznata kao najve\u0107i vlastelinski vinograd. Autorica tuma\u010di kako je lokalitet Pajzo\u0161 tijekom 20. stolje\u0107a do\u017eivio nekoliko transformacija. U prvoj, u sklopu agrarne reforme 1919.-1935., vlastelinstvu je bilo oduzeto dvije tre\u0107ine posjeda, ali je vinograd Pajzo\u0161 uspio pre\u017eivjeti. Nakon Drugog svjetskog rata 1945. konfiskacijom imovine grofova Eltz bilo je ukinuto samo vlastelinstvo, a vinograd Pajzo\u0161 postao je dijelom socijalisti\u010dkog poljoprivrednog kombinata pod nazivom VUPIK. U ratnim razaranjima 1991. Pajzo\u0161 je bio potpuno uni\u0161ten, a ni njegova privatizacija nije ga uspjela obnoviti. Iako nije jedina o\u010duvana inventarna knjiga, O\u010devidnik vina<\/em> opsegom je najve\u0107i dokument takve vrste u bogatom arhivu vukovarskog vlastelinstva. Autorica ga isti\u010de kao prvorazredan izvor za gospodarsku,  socijalnu i kulturolo\u0161ku povijest, kao i povijest svakodnevice.<\/p>\n\n\n\n

Djelo zavr\u0161ava posljednjom op\u0161irnom studijom u kojoj se propituje vukovarski problem multikulturalnosti (Uz Pavli\u010di\u0107ev roman Odbor za sre\u0107u \u2013 vukovarski multikulturalizam u pro\u0161losti i sada\u0161njosti<\/em>). Autorica se referira na roman knji\u017eevnika Pavla Pavli\u010di\u0107a, ina\u010de ro\u0111enog Vukovarca, u kojemu je zastupao tezu da je za mir i razvoj Vukovara potrebno o\u010duvati njegovu etni\u010dku i konfesionalnu raznolikost. Taj svojevrsni lajtmotiv poslu\u017eio je autorici da na temelju klju\u010dnih kvantitativnih podataka iz popisa stanovni\u0161tva Vukovara kao \u0161to su podaci o jeziku i vjeroispovijesti 1910. i 1921\/31. komparativnom analizom unese red i jasne zaklju\u010dke koji govore da je vukovarski prostor do 1918. bio policentri\u010dan, polivalentan i pluralan. Od 1918. po\u010dinje njegovo kulturno i nacionalno ujedna\u010davanje, najprije idejom \u201ejednog naroda tri plemena\u201c, a zatim unitaristi\u010dkim \u201ejugoslavenstvom\u201c. \u0160tovi\u0161e, ideja \u201ejugoslavenstva\u201c i\u0161la je za postupnim odumiranjem nacionalnih identiteta (hrvatskog i srpskog) prema stvaranju jugoslavenske nacije. Bilo je na tim prostorima i drugih podtipova i ina\u010dica nacionalnih identiteta, ovisno o trenutnim politi\u010dkim prilikama. Svi ti vi\u0161e ili manje \u0161tetni oblici nacionalizama, uz trajne migracijske procese tijekom cijelog 20. stolje\u0107a, ostavili su trag ne samo u etni\u010dkoj i nacionalnoj, ve\u0107 i religijsko-konfesionalnoj strukturi stanovni\u0161tva te doveli do novih prevladavaju\u0107ih kulturolo\u0161kih paradigmi. Na pitanje kojim \u0107e smjerom krenuti vukovarska svakodnevica: k etnocentrizmu ili pluralizmu \u2013 autorica ne daje jednozna\u010dan odgovor ve\u0107 isti\u010de da on, kao i u pro\u0161losti, ovisi o stanovnicima Vukovara i njegovim politi\u010dkim elitama.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga Lidije Bari\u0161i\u0107 Bogi\u0161i\u0107, sastavljena od me\u0111usobno tematski povezanih tekstova, prati sudbinu pripadnika manjinskog stanovni\u0161tva na vukovarskom podru\u010dju \u2013 Nijemaca, Ma\u0111ara i \u017didova od sredine 18. stolje\u0107a do suvremenosti. Autorica je  znanstveno uvjerljivo konstruirala politi\u010dke, socijalne i kulturne kategorije identiteta manjinskog stanovni\u0161tva u Vukovaru, no ono \u0161to ovo djelo \u010dini druga\u010dijim od sli\u010dnih u hrvatskoj historiografiji jest i istodobno razbijanje dosada\u0161njih stereotipa i vra\u0107anje  povijesne uloge kakvu manjinsko stanovni\u0161tvo vukovarskog kraja zaslu\u017euje. Ova knjiga otvara mnoga pitanja te je zami\u0161ljena kao prilog raspravi koja \u0107e se zacijelo jo\u0161 dugo voditi.<\/p>\n\n\n\n

Bo\u017eena Vranje\u0161-\u0160oljan<\/em><\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-35489","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35489","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=35489"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35489\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":35490,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/35489\/revisions\/35490"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=35489"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=35489"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=35489"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}