{"id":3534,"date":"2017-03-25T17:01:49","date_gmt":"2017-03-25T17:01:49","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=3534"},"modified":"2017-03-25T17:01:49","modified_gmt":"2017-03-25T17:01:49","slug":"lucija-baksic-osvrt-na-knjigu-branimir-jankovic-mijenjanje-sebe-same-preobrazbe-hrvatske-historiografije-kasnog-socijalizma-2016","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=3534","title":{"rendered":"Lucija Bak\u0161i\u0107 \u2013 osvrt na knjigu \u2013 Branimir Jankovi\u0107, \u201eMijenjanje sebe same: preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma\u201c, 2016."},"content":{"rendered":"<p><strong>Branimir Jankovi\u0107, <em>Mijenjanje sebe same: preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma<\/em>, Srednja Europa, Zagreb 2016, 293 str.<\/strong><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Moje razmi\u0161ljanje o knjizi Branimira Jankovi\u0107a mo\u017eda je najbolje zapo\u010deti (pou\u010dnom) anegdotom koja me zadesila u vrijeme \u010ditanja ovoga djela. Naime, potaknuta upe\u010datljivim naslovom <em>Mijenjanje sebe same<\/em>, iznenada mi je pristupila kolegica komparatistica upitav\u0161i me kakvu to <em>self-help<\/em> knjigu \u010ditam. Kada sam primaknula knjigu dovoljno blizu da raspozna podnaslov <em>preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma<\/em>, obje smo se nasmijale. Me\u0111utim, ideja o doktoratu, koji je 2016. u izdanju Srednje Europe prerastao u knjigu, kao o tekstu <em>samopomo\u0107i<\/em> ne \u010dini se toliko nevjerojatnom ako se osvrnemo oko sebe i promotrimo historijsku znanost. Hendikep koji knji\u017eevnost neprestano prevladava konstantnim kriti\u010dkim propitivanjem dosega i predmeta prou\u010davanja vlastite, relativno mlade, znanosti kroz komparatisti\u010dke kolegije, u slu\u010daju historijske znanosti poprima obrnuti oblik \u2013 izostankom propitivanja vlastite znanosti, odnosno njezinim uzimanjem zdravo za gotovo, historiografska praksa bez odgovaraju\u0107eg teorijskog i metodolo\u0161kog okvira nedovoljno dobro funkcionira. Zbog toga ovo istra\u017eivanje na dvjestotinjak stranica, izme\u0111u ostalog, mo\u017ee pridonijeti i historiografskom <em>spoznavanju sebe same<\/em>.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>U svijetu u kojem Roland Barthes na\u017ealost vi\u0161e nije me\u0111u nama, ali je njegov <em>Autor<\/em> itekako<em> na \u017eivotu<\/em>, valja re\u0107i da se u ovom slu\u010daju radi o stru\u010dnjaku za podru\u010dje historiografije <em>per se<\/em>. Branimira Jankovi\u0107a imala sam priliku slu\u0161ati na seminaru koji se u sklopu kolegija <em>Europska i svjetska povijest 19. stolje\u0107a (1789-1918)<\/em> bavio historiografijom o Ruskoj revoluciji, ali i na kolegijima <em>Povijest historiografije<\/em>, <em>Javna povijest<\/em> i <em>Historiografija o Francuskoj revoluciji<\/em>. Potonji je kolegij spomenut i u knjizi \u010dija je tema postavljena vrlo neuobi\u010dajeno, a istra\u017eena vrlo interdisciplinarno i temeljito o \u010demu svjedo\u010di \u010dak 555 raznolikih jedinica literature. Znak je to da me\u0111u povjesni\u010darima mla\u0111e generacije (ali i me\u0111u studentima) postoji interes za istra\u017eiva\u010dkim i akademskim p(r)ou\u010davanjem historiografije koja nastoji slijediti inozemna historiografska kretanja te ih uvesti u vlastito nacionalno podneblje. Na tom tragu Jankovi\u0107 \u010ditatelja \u201evra\u0107a\u201c u pro\u0161lost, pru\u017eaju\u0107i mu bolji uvid u razvoj napose hrvatske historiografije 70-ih i 80-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a. Vode\u0107i se <em>horizontom o\u010dekivanja<\/em>, autor pretpostavlja da \u010ditatelji o\u010dekuju prvenstveno vanjske silnice koje su oblikovale hrvatsku historiografiju toga vremena, da bi ih zatim na neki na\u010din \u201eprevario\u201c, ponudiv\u0161i im alternativni put prou\u010davanja teorijskih i metodolo\u0161kih preobrazbi kojima se historiografija mijenjala iznutra. Jankovi\u0107ev produktivniji pristup historiji historiografije uklju\u010duje naravno povjesni\u010dare i povjesni\u010darke te njihovu znanstvenu produkciju. Njih autor postavlja u posve novu matricu odnosa poluautonomnih \u201epolja\u201c koju je uspostavio francuski sociolog Pierre Bourdieu, podrazumijevaju\u0107i time da akteri djeluju u cilju prikupljanja ili osna\u017eivanja vlastitog ekonomskog, kulturnog, simboli\u010dkog ili dru\u0161tvenog kapitala. Tim konceptom, ina\u010de vrlo dobro primjenjivim na razdoblje plemi\u0107kog <em>habitusa<\/em> ranog novog vijeka, Jankovi\u0107 vje\u0161to izbjegava sklisko podru\u010dje zastranjivanja u puki formalizam te uklju\u010duje dru\u0161tvene procese kasnog socijalizma u svoje istra\u017eivanje, ali ne kao \u201eritmove ideolo\u0161kog \u00bbstezanja\u00ab ili \u00bbpopu\u0161tanja\u00ab\u201c, ve\u0107 kao zasebne okolnosti koje su primjerice Ferdu \u010culinovi\u0107a i Stjepana Antoljaka tjerale da bune povezuju sa socijalisti\u010dkom suvremeno\u0161\u0107u, Vasu Bogdanova da nagla\u0161ava revolucionarnost revolucija ili Branislava \u0110ur\u0111eva, direktora Orijentalnog instituta u Sarajevu i predsjednika Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, da pi\u0161e prigodne tekstove u \u010dast druga Tita. Time se tekstu otvara prostor slobodnijeg prou\u010davanja historije historiografije bez vulgarnih okova njezine prisilne vezanosti kao teorijskog i metodolo\u0161kog nusprodukta dru\u0161tvenih gibanja.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>U tom smislu va\u017ean je i Jankovi\u0107ev poku\u0161aj problematiziranja marksizma u hrvatskoj historiografiji. Iako se knjiga usredoto\u010dava na pluralizaciju teorijskih i metodolo\u0161kih koncepata u drugoj polovici 20 stolje\u0107a, Jankovi\u0107eva analiza istovremeno nastoji objasniti pozadinu promjena ukorijenjenu u po\u010decima predratne historiografije koja je \u010desto, prema autoru, nepravedno bila pogrdno okarakterizirana \u201etradicionalnom\u201c ili \u201egra\u0111anskom\u201c. Stoga je za njega klju\u010dno pomo\u0107u Khunove metode vladanja odre\u0111ene paradigme u odre\u0111enom razdoblju prikazati da marksizam kao ideolo\u0161ka paradigma ne mora nu\u017eno podrazumijevati i znanstvenu paradigmu, odnosno da je znanstveni marksizam ne\u0161to posve drugo od mrske ideologije koju se nakon 1990-ih pod svaku cijenu \u017eeljelo odstraniti. \u0160tovi\u0161e, ideja o marksizmu u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji, prema autoru, ozna\u010dava tek gra\u0111anske povjesni\u010dare koji su, pojednostavljeno re\u010deno, ne\u0161to vi\u0161e puta upotrijebili sintagmu <em>klasna borba<\/em> (tada\u0161nje kritike povjesni\u010dara u smislu tko je upotrijebio \u201evi\u0161e\u201c marksizma u svojim radovima), dok ona istovremeno podrazumijeva i pozitivnu tendenciju razvoja interesa za \u0161ire slojeve i ekonomsku povijest. Sve je to pogodovalo pluralnosti historiografije 70-ih i 80-ih godina, otvoriv\u0161i puteve historiji \u017eena, svakodnevice, demografije i ekonomskoj historiji, a zatim ne\u0161to kasnije i kulturnoj historiji koju ipak ne bi bilo dobro promatrati u kontekstu lan\u010danog etabliranja preduvjeta za njezin razvoj (<em>ne preskakanja koraka<\/em> u linearnom razvoju od ekonomije prema kulturi), ve\u0107 u kontekstu razloga otvaranja interesa za ba\u0161 tu domenu historiografije. Jankovi\u0107 nagla\u0161ava da je nacionalisti\u010dki pravorijek krajem 90-ih tako\u0111er ideologija, isti\u010du\u0107i time univerzalnu va\u017enost kriti\u010dkog propitivanja vlastitog rada bez obzira na vremenske razdjelnice pojedinih re\u017eima. U dijalogu izme\u0111u pro\u0161losti i sada\u0161njosti, Jankovi\u0107 terminolo\u0161ki \u017eeli ostati jasan pa su stoga vrlo pohvalna funkcionalna obja\u0161njenja upotrebe vi\u0161ezna\u010dnih termina poput <em>povijesna zbilja<\/em>, <em>teorija<\/em>, <em>metodologija<\/em>, <em>komunisti\u010dka\/socijalisti\u010dka<\/em> (Jugoslavija), <em>marksizam<\/em> itd. u fusnotama, ali je u \u017eelji za jasno\u0107om u uvodnim poglavljima mo\u017eda previ\u0161e doslovno upotrijebio izreku da je <em>ponavljanje majka znanja<\/em>.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Vrlo je zanimljiva autorova osobna refleksija naspram teme koju obra\u0111uje \u0161to se osim u prvom licu (\u201emoje mi\u0161ljenje\u201c) iskazuje i u vrijednosnim formulacijama. Tako u zadnjim poglavljima koja kao problem obra\u0111uju <em>primjer Francuske revolucije u hrvatskoj historiografiji<\/em> te <em>primjer \u201ebuna i otpora\u201c u hrvatskoj historiografiji<\/em>, autor izra\u017eava \u017ealjenje \u0161to se historiografija tim temama, uslijed ranije spomenute promjene paradigme krajem stolje\u0107a, vi\u0161e ne bavi. Isto \u010dini i pri opisivanju anga\u017emana Nade Klai\u0107 kojoj je nedostajao teorijski i metodolo\u0161ki okvir iako je bila na dobrom tragu smjenjivanja klasnog shva\u0107anja stale\u0161kim. Time se Jankovi\u0107 odmi\u010de od la\u017ene objektivnosti i pozicionira sebe kao istra\u017eiva\u010da u polje vlastita istra\u017eivanja, otvaraju\u0107i se tako kritici te rabe\u0107i \u201enaknadnu pamet\u201c kako bi izdvojio teme za daljnje razmi\u0161ljanje, a ne osu\u0111ivao aktere pro\u0161losti.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Uz prikazivanje kompleksnosti historiografije i djelovanja histori\u010dara te autorovu \u017eelju za uspostavom dijaloga, najve\u0107a vrijednost ove knjige vjerojatno le\u017ei u drugom \u201eBourdieuovom zakonu\u201c translacije (prevo\u0111enja), adaptacije i aproprijacije (prisvajanja) jer je uz njega usko vezano ime Mirjane Gross. Povjesni\u010darka koja je svojim boravcima u inozemstvu i pra\u0107enjem inozemne historiografije (posebno francuske \u201e\u0161kole\u201c Anala) uvelike doprinijela otvaranju rasprave o teorijskim i metodolo\u0161kim novinama unutar mati\u010dne historiografije, nije, Jankovi\u0107evim rije\u010dima, bila jedina (zna\u010dajan je doprinos i Tomislava Raukara te Miroslava Berto\u0161e), ali je \u201eslovila kao sredi\u0161nja osoba u zagovaranju preobrazbi od 1960-ih, a napose 1970-ih i 1980-ih godina\u201c. Naglasak na Mirjani Gross, ali i na Jaroslavu \u0160idaku te ostalim mnogobrojnim povjesni\u010darima poput Boge Grafenauera, Renea Lovren\u010di\u0107a ili Igora Karamana koji su aktivno sudjelovali u brojnim polemikama vezanima uz historiografiju, Jankovi\u0107u tako\u0111er slu\u017ei kao potkrepa ve\u0107 spomenutog stava da historiografija nije nu\u017ean produkt tada\u0161nje \u201ecrvene\u201c politike, \u0161to se o\u010ditovalo u brojnim raspravama oko (ne)izdavanja <em>Historije naroda Jugoslavije<\/em>, projekta uvelike sponzoriranog i poticanog \u201eodozgo\u201c. Pri tome su te\u017enje Mirjane Gross prema braudelijanskim <em>longue dur\u00e9e<\/em> i geneti\u010dko-strukturalnoj historiji prou\u010davanja procesa uz prevo\u0111enje istaknutih marksisti\u010dkih imena na Zapadu (A. Soboul, P. Vilar, E. J. Hobsbawm) nailazile na skepsu i otpor doma\u0107ih znanstvenika. Mirjanu Gross se naime postuliralo kao znanstvenicu koja tra\u017ei odmak od doga\u0111ajne, politi\u010dke i pozitivisti\u010dke historije u korist historije kao dru\u0161tvene znanosti, ali koja istovremeno zanemaruje dosege tada\u0161nje jugoslavenske historiografije te ne razmi\u0161lja o mogu\u0107nostima prakti\u010dne provedbe pomodnih trendova (kako su joj to kolege predbacivale) inozemne historiografije u doma\u0107im okolnostima. Isti\u010du\u0107i osobne motive skrivene u dubokim polemikama koje su okarakterizirane i kao mogu\u0107a intelektualna povijest (prema Jankovi\u0107evu isticanju \u201eda govoriti zna\u010di \u010diniti\u201c), <em>Mijenjanje sebe same<\/em> ipak nedovoljno (eksplicitno) postavlja reprezentativne povjesni\u010dare Mirjanu Gross i Jaroslava \u0160idaka u bourdieuovska \u201epolja\u201c, ve\u0107 uz diskretnog \u0160idaka tek supostavlja golemu borbenost Mirjane Gross u svoj njezinoj te\u017enji za znanstvenim dijalogom pa \u010dak i pod cijenu nehoti\u010dnog neosvrtanja na uvjete mati\u010dne historiografije, \u0161to otvara prostor diskusiji. Jankovi\u0107eva svjesnost o nemogu\u0107nosti brisanja \u201etradicionalnih\u201c dosega historiografije jer se, ba\u0161 kao i knji\u017eevna avangarda, \u201enovi\u201c moraju imati mogu\u0107nosti pozvati na ono \u0161to \u0107e tobo\u017ee \u201euni\u0161titi\u201c (pa \u010dak i ako se radi o institucionaliziranoj tradiciji) iznimno je va\u017ena jer u crno-bijelu perspektivu jasnih opreka marksizma i nacionalizma, ali i marksizma i predratne, \u201egra\u0111anske\u201c historiografije, uvodi potrebnu kromatiku dijaloga izme\u0111u \u201estarog\u201c i \u201enovog\u201c te u pomirljivu tonu uz suptilne kritike tra\u017ei uzroke i posljedice odre\u0111enih fenomena.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Mogla bih re\u0107i da je knjiga Branimira Jankovi\u0107a <em>Mijenjanje sebe same: preobrazbe hrvatske historiografije kasnog socijalizma<\/em> objedinila u sebi teorijski i metodolo\u0161ki koncept, ali i prakti\u010dni dio historijskog zanata u smislu uvijek zazivanog rada na gra\u0111i. Uspostaviv\u0161i takav okvir, tekst Branimira Jankovi\u0107a progovorio je jasno i neoptere\u0107eno, istaknuv\u0161i i dotakav\u0161i mnoge koncepte, ali i (iznova) otkriv\u0161i razli\u010dite skupove te povjesni\u010dare i povjesni\u010darke poput, meni osobno do sada nepoznate, Lydie Sklevicky. Uz to je uspostavljen kontinuitet teorijskih i metodolo\u0161kih \u201enasljednika\u201c koje \u010dine sada\u0161nji profesori Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu poput Drage Roksandi\u0107a, Iskre Ivelji\u0107, Zrinke Bla\u017eevi\u0107 i ostalih. Zbog toga bi se o ovoj knjizi mogle napisati jo\u0161 mnoge stranice konstruktivnih kritika i pohvala zna\u010dajnom iskoraku kojim je u mnogome obogatila jo\u0161 uvijek nedovoljno zastupljeno podru\u010dje sustavnog istra\u017eivanja hrvatske historiografije u svim njezinim smjerovima i oblicima. Me\u0111utim, moj utisak ovdje zavr\u0161ava uz inspirativni citat Mirjane Gross koji je u <em>Zaklju\u010dku<\/em> posebno istaknuo njezin nastavlja\u010d: \u201ezar na\u0161i blijedi prikazi i prepri\u010davanja zna\u010de da je u na\u0161oj historiografiji sve u redu i da se nemamo za \u0161to boriti?\u201c. U odgovoru na to pitanje krije se istinska samopomo\u0107 ovoga djela.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><em>Lucija Bak\u0161i\u0107<\/em><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2},"jetpack_post_was_ever_published":false},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-3534","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[{"id":54692,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=54692","url_meta":{"origin":3534,"position":0},"title":"Polemi\u010dke reakcije na knjigu \u201eNadila\u017eenje nacionalne paradigme. Od historiografskog nacionalizma do transnacionalnih pristupa\u201c (2)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"21. srpnja 2026.","format":false,"excerpt":"U sklopu preno\u0161enja polemi\u010dkih reakcija na knjigu Nadila\u017eenje nacionalne paradigme. Od historiografskog nacionalizma do transnacionalnih pristupa, nakon kriti\u010dkih sada upu\u0107ujemo na afirmativne priloge o njoj. Stefan Gu\u017evica \"Naravno, svojevrsni \u201cizvorni grijeh\u201d historiografije je metodolo\u0161ki nacionalizam i etnocentrizam, jer je povijest i nastala kao znanost koja je trebala legitimizirati novonastale nacije\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Nadilazenje-nacionalne-paradigme.webp?fit=713%2C928&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Nadilazenje-nacionalne-paradigme.webp?fit=713%2C928&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Nadilazenje-nacionalne-paradigme.webp?fit=713%2C928&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Nadilazenje-nacionalne-paradigme.webp?fit=713%2C928&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":51471,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=51471","url_meta":{"origin":3534,"position":1},"title":"Polemi\u010dke reakcije na knjigu \u201eNadila\u017eenje nacionalne paradigme. Od historiografskog nacionalizma do transnacionalnih pristupa\u201c (1)","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"13. velja\u010de 2026.","format":false,"excerpt":"U nastavku upu\u0107ujemo na polemi\u010dke reakcije na knjigu Nadila\u017eenje nacionalne paradigme. Od historiografskog nacionalizma do transnacionalnih pristupa. \u017deljko Su\u0161ek \u201eBo\u017ee, samo da ne bude Nadila\u017eenje nacionalne paradigme: nova knjiga podnaslova: od historiografskog nacionalizma do transnacionalnih pristupa, urednici Branimir Jankovi\u0107 i Nikola Toma\u0161egovi\u0107, nastavnici na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Nadilazenje-nacionalne-paradigme.webp?fit=713%2C928&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Nadilazenje-nacionalne-paradigme.webp?fit=713%2C928&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Nadilazenje-nacionalne-paradigme.webp?fit=713%2C928&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/03\/Nadilazenje-nacionalne-paradigme.webp?fit=713%2C928&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":53113,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53113","url_meta":{"origin":3534,"position":2},"title":"\u201eMonografija grada \u010cakovca: od 1791. godine do najnovijeg doba\u201c","author":"Filip \u0160imunjak","date":"15. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Objavljena je Monografija grada \u010cakovca: Od 1791. godine do najnovijeg doba, kapitalno djelo me\u0111imurske i hrvatske historiografije. Knjiga je objavljena u izdanju Ogranka Matice hrvatske u \u010cakovcu, Grada \u010cakovca i Muzeja Me\u0111imurja \u010cakovec. Rije\u010d je o prvom objavljenom, no tematski zami\u0161ljeno drugom svesku iz novoga pregleda povijesti \u010cakovca (prvi je\u2026","rel":"","context":"U &quot;Knjige&quot;","block_context":{"text":"Knjige","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=8"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Monografija-grada-Cakovca.webp?fit=1200%2C794&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Monografija-grada-Cakovca.webp?fit=1200%2C794&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Monografija-grada-Cakovca.webp?fit=1200%2C794&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Monografija-grada-Cakovca.webp?fit=1200%2C794&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Monografija-grada-Cakovca.webp?fit=1200%2C794&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53994,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53994","url_meta":{"origin":3534,"position":3},"title":"Doga\u0111anja CKPIS-a: Predavanje Melvina Bernarda o dodjeli stanova u kasnom socijalizmu","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"10. lipnja 2026.","format":false,"excerpt":"U organizaciji sveu\u010dili\u0161nog Centra za kulturolo\u0161ka i povijesna istra\u017eivanja socijalizma \u2013 u utorak, 2. lipnja 2026., u 17.00 sati u dv. 221\u00a0na Filozofskom fakultetu u Puli (Negrijeva 6, prvi kat) \u2013 gostuju\u0107e javno predavanje pod naslovom Workers\u2019 Self-Management in Practice: Company Housing Distribution in Late Socialist Yugoslavia\u00a0odr\u017eao\u00a0je\u00a0Melvin Bernard, doktorand na\u00a0\u00c9cole\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=700%2C400 2x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/06\/Bernard-scaled.jpg?fit=1200%2C578&ssl=1&resize=1050%2C600 3x"},"classes":[]},{"id":53369,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53369","url_meta":{"origin":3534,"position":4},"title":"Predstavljanje knjige Ljiljane Dobrov\u0161ak &#8220;Za\u010detnici industrije u Hrvatskoj \u017eidovskog podrijetla&#8221;","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"15. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"Pozivamo vas na predstavljanje knjige dr. sc. Ljiljane Dobrov\u0161ak Za\u010detnici industrije u Hrvatskoj \u017eidovskog podrijetla u utorak 19. svibnja 2026. u 17 sati u Multimedijalnoj dvorani Instituta Pilar u Zagrebu. Nakladnici knjige su \u017didovska vjerska zajednica BET ISRAEL u Hrvatskoj i STAJER-GRAF iz Zagreba, a glavna urednica Jasminka Doma\u0161. U\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dobrovsak_promocija.jpg?fit=939%2C704&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dobrovsak_promocija.jpg?fit=939%2C704&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dobrovsak_promocija.jpg?fit=939%2C704&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dobrovsak_promocija.jpg?fit=939%2C704&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]},{"id":53812,"url":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=53812","url_meta":{"origin":3534,"position":5},"title":"Muzej \u0110akov\u0161tine: Predstavljanje monografije dr. sc. Margarete Matijevi\u0107 &#8220;\u0110AKOVO POSLIJE STROSSMAYERA&#8221;","author":"Branimir Jankovi\u0107","date":"28. svibnja 2026.","format":false,"excerpt":"U petak 29. svibnja 2026. s po\u010detkom u 19 sati\u00a0odr\u017eat \u0107e se u Muzeju \u0110akov\u0161tine \u0110akovo predstavljanje monografije dr. sc. Margarete Matijevi\u0107: \u201c\u0110AKOVO POSLIJE STROSSMAYERA.\u00a0Panoramski pregled \u0111akova\u010dkih listova\u00a0Hrvatske pu\u010dke novine (1907.-1913.)\u00a0i\u00a0Djakova\u010dke hrvatske pu\u010dke novine (1913.-1914.)\u201c. Knjigu \u0107e predstaviti: \u2013\u00a0dr. sc. Margareta Matijevi\u0107\u00a0(Hrvatski institut za povijest) \u2013\u00a0dr. sc. Stanko Andri\u0107\u00a0(Hrvatski institut\u2026","rel":"","context":"U &quot;Novosti&quot;","block_context":{"text":"Novosti","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?cat=3"},"img":{"alt_text":"","src":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dakovo-poslije-Strossmayera.png?fit=900%2C600&ssl=1&resize=350%2C200","width":350,"height":200,"srcset":"https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dakovo-poslije-Strossmayera.png?fit=900%2C600&ssl=1&resize=350%2C200 1x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dakovo-poslije-Strossmayera.png?fit=900%2C600&ssl=1&resize=525%2C300 1.5x, https:\/\/i0.wp.com\/historiografija.hr\/wp-content\/uploads\/2026\/05\/Dakovo-poslije-Strossmayera.png?fit=900%2C600&ssl=1&resize=700%2C400 2x"},"classes":[]}],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3534","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3534"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3534\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3535,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3534\/revisions\/3535"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3534"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3534"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3534"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}