{"id":34944,"date":"2023-03-22T20:55:36","date_gmt":"2023-03-22T20:55:36","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=34944"},"modified":"2023-03-22T20:55:36","modified_gmt":"2023-03-22T20:55:36","slug":"odrzano-predavanje-lovre-kuncevica-o-njegovanju-neovisnosti-dubrovacka-diplomacija-i-europske-velesile-u-novom-vijeku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=34944","title":{"rendered":"Odr\u017eano predavanje Lovre Kun\u010devi\u0107a \u201eO njegovanju (ne)ovisnosti: dubrova\u010dka diplomacija i europske velesile u novom vijeku\u201c"},"content":{"rendered":"\n

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti pokrenula je ciklus predavanja Znanost u \u017eari\u0161tu<\/em> kojima je cilj na zanimljiv i pristupa\u010dan na\u010din predstaviti rezultate istra\u017eivanja njenih znanstveno-istra\u017eiva\u010dkih i muzejsko-galerijskih jedinica, a prvo predavanje pod naslovom O njegovanju (ne)ovisnosti: dubrova\u010dka diplomacija i europske velesile u novom vijeku<\/em> odr\u017eao je u srijedu 22. o\u017eujka u Knji\u017enici HAZU dr. sc. Lovro Kun\u010devi\u0107<\/strong>, vi\u0161i znanstveni suradnik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku.<\/p>\n\n\n\n

On je istaknuo da se Dubrova\u010dka Republika, neovisna od 1358. do 1808., nalazila na trome\u0111i tri velika mediteranska imperija \u2013 Osmanskog Carstva, Mleta\u010dke Republike i \u0160panjolskog Imperija. \u201eStandardan sa\u017eetak dubrova\u010dke povijesti glasi: iako je le\u017eao na granici carstava, \u010dak civilizacija, Dubrovnik je svoju neovisnost sa\u010duvao stolje\u0107ima i, \u0161tovi\u0161e, pretvorio se u va\u017enog posrednika izme\u0111u Istoka i Zapada. No ta uvrije\u017eena ocjena tek otvara klju\u010dno pitanje: kako je to Dubrovniku uspjelo i kako je si\u0107u\u0161na dr\u017eavica okru\u017eena velesilama uspjela sa\u010duvati svoju neovisnost 450 godina i uvjeriti svoje mo\u0107ne susjede da im je korisnija kao neovisna republika nego kao dio njihovih posjeda. Presudna za opstanak Dubrovnika bila je \u010dinjenica da je stvorio sustav me\u0111unarodnih za\u0161titnika, odnosno osigurao da njegovu neovisnost istovremeno \u0161titi nekoliko velikih sila. Dubrovnik se pretvorio u potrebu velikih sila i zato je pre\u017eivio. Pru\u017eao im je usluge koje nisu mogli dobiti od drugih, poput dostavljanja vijesti o njihovim neprijateljima, slanja resursa i radne snage, otkupa zarobljenika ili trgova\u010dkog posredovanja\u201c, kazao je Kun\u010devi\u0107. Podatke je Dubrovnik skupljao zahvaljuju\u0107i razgranatoj trgova\u010dkoj mre\u017ei. Njegovi trgovci bili su obavezni dubrova\u010dkim vlastima slati vijesti koje bi se zatim slale u zapadnoeuropske dr\u017eave. Poruke su \u010desto bile \u0161ifrirane pa se primjerice sultan nazivao \u017eupnikom od Slanog, \u0161to je bio \u0161ifrirani naziv za Carigrad.<\/p>\n\n\n\n

\u201eDubrov\u010dani su bili optu\u017eivani da \u0161pijuniraju za drugu stranu i takve su optu\u017ebe bile uglavnom potpuno to\u010dne. Dubrovnik je stolje\u0107ima pomagao i Osmanlijama i kr\u0161\u0107anskim dr\u017eavama, bio je najuspje\u0161niji dvostruki \u0161pijun i ratni profiter novovjekovne Europe. Dubrovnik je postao Hong Kong renesanse. U 16. stolje\u0107u bio je gospodarski razvijeniji od ve\u0107ine zapadnoeuropskih zemalja, a BDP mu je bio blizu BDP-a Venecije. Dubrovnik je jedini dio Hrvatske koji je svojevremeno bio me\u0111u ekonomskim najrazvijenijim dr\u017eavama na svijetu. Klju\u010dno oru\u017eje bila je neutralnost te od sredine 15. do ranog 19. stolje\u0107a Dubrovnik nije sudjelovao ni u jednom jedinom europskom ratu. Neutralnost je omogu\u0107avala trgovanje i u vrijeme ratova i tada bi profit eksplodirao\u201c, kazao je Kun\u010devi\u0107. Najve\u0107i me\u0111u mnogim za\u0161titnicima Dubrovnika bio je osmanski sultan jer je Dubrovnik bio tributarna dr\u017eava Osmanskog Carstva kojem je pla\u0107ao godi\u0161nji danak od 12.500 dukata i zauzvrat dobio ogromne trgova\u010dke privilegije i vojnu za\u0161titu. \u201eS Osmanskim Carstvom Dubrovnik je imao najtrajniji odnos. Bez Osmanskog carstva ne bi bilo ni Dubrovnika\u201c, rekao je Kun\u010devi\u0107, dodav\u0161i da su sli\u010dan polo\u017eaj, izme\u0111u Osmanskog Carstva i kr\u0161\u0107anskog svijeta, imale i Vla\u0161ka, Moldavija, Transilvanija, Krimski Tatari te Kozaci u Ukrajini. Osim Osmanskog Carstva, Dubrovnik se oslanjao i na za\u0161titu \u0160panjolske, pape, Austrije, Francuske, pa i na Veneciju kao svog glavnog suparnika. \u201eDubrova\u010dka neovisnost po\u010divala je na vi\u0161estrukoj ovisnosti, a u 17. stolje\u0107u neki autori Dubrovnik nazivaju sette bandiere<\/em> jer je slu\u017eio sedam vladara. Prema ocjeni francuskog diplomata iz 18. stolje\u0107a, Dubrovnik istovremeno priznaje vi\u0161e od jednog gospodara da se ne bi pokorio nijednome\u201c, kazao je Kun\u010devi\u0107. Pojasnio je da su Dubrov\u010dani \u0161irili svoj manevarski prostor ispri\u010davaju\u0107i se pritiskom druge dr\u017eave, a kad bi do\u0161li u sukob s drugom dr\u017eavom, nastojali su taj sukob internacionalizirati.<\/p>\n\n\n\n

\u201eDubrovnik je naklonost mo\u0107nih dr\u017eava tako\u0111er odr\u017eavao vje\u0161tom diplomacijom koja svoju u\u010dinkovitost mo\u017ee uvelike zahvaliti nekonvencionalnim metodama poput poniznosti, moralnih ucjena, patosa i suza. Dubrovnik je usavr\u0161io pregovaranje iz pozicije slabosti. Dok su drugi diplomati svoje vladare poku\u0161avali prikazati mo\u0107nijima nego su bili, dubrova\u010dki su stolje\u0107ima \u010dinili suprotno. Svim silama su poku\u0161ali europske dvorove uvjeriti u slabost, krhkost i siroma\u0161tvo svoje republike, opisivali su se kao crvi, dok su se druge dr\u017eave opisivale kao lavovi, sokolovi ili zmajevi\u201c, rekao je Kun\u010devi\u0107. Iznio je podatke o tome da se dubrova\u010dkim diplomatima u uputama savjetovalo da govore pla\u010dnim glasom, o\u010dima punim suza, da se bace na pod i briznu u pla\u010d, a neki diplomati su \u010dak u rukavu skrivali iglu da lak\u0161e zasuze. \u201eSekondo Gozze, diplomat u Carigradu, bio je majstor u plakanju. Toliko je plakao da bi mu odje\u0107a bila mokra od suza. Plakanje je bilo oblik pritiska na drugu stranu, a novovjekovnim vladarima je bilo stalo pokazati se dobronamjernima i milosrdnima\u201c, kazao je Kun\u010devi\u0107, istaknuv\u0161i da su svi dubrova\u010dki diplomati bili amateri jer nije postojala \u0161kola za diplomate. No pojasnio je da je Dubrovnik bio dru\u0161tvo trgovaca koji su cijeli \u017eivot pregovarali, a dubrova\u010dka aristokracija je bila trgova\u010dka, a ne zemljoposjedni\u010dka i ratni\u010dka kao drugdje. Kun\u010devi\u0107 je istaknuo i da je Dubrova\u010dka Republika bila krajnje arhai\u010dna u pogledu organizacije, jer tek krajem 17. stolje\u0107a uvodi stalne veleposlanike, a sve do svog kraja\u00a0 nije imala ni\u0161ta nalik ministarstvu vanjskih poslova. Takve diplomatske metode bile su uspje\u0161ne sve do dolaska Napoleona koji je sru\u0161io dotada\u0161nje geopoliti\u010dke odnose u Europi pa se u trenutku pribli\u017eavanja francuske i ruske vojske Dubrovnik morao opredijeliti za jednu od strana, a nakon Napoleonova sloma na Be\u010dkom kongresu 1815. nije uspio izboriti da bude predstavljen te je kao dio ratnog plijena postao dio Habsbur\u0161ke Monarhije.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

Izvor i dodatne obavijesti:<\/p>\n\n\n\n

\n
Predavanje dr.sc. Lovre Kun\u010devi\u0107a O njegovanju (ne)ovisnosti: dubrova\u010dka diplomacija i europske velesile u novom vijeku<\/a><\/blockquote>