{"id":34306,"date":"2023-02-01T12:07:16","date_gmt":"2023-02-01T12:07:16","guid":{"rendered":"http:\/\/historiografija.hr\/?p=34306"},"modified":"2023-02-01T12:43:20","modified_gmt":"2023-02-01T12:43:20","slug":"vinko-kovac-prikaz-knjige-radina-vucetic-nevidljivi-neprijatelj-variola-vera-1972-2022","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/historiografija.hr\/?p=34306","title":{"rendered":"Vinko Kova\u010d &#8211; prikaz knjige &#8211; Radina Vu\u010deti\u0107, &#8220;Nevidljivi neprijatelj. Variola Vera 1972&#8221;, 2022."},"content":{"rendered":"\n<p><strong>Radina Vu\u010deti\u0107, <em>Nevidljivi neprijatelj. Variola Vera 1972<\/em>, Slu\u017ebeni glasnik, Beograd 2022, 298 str.<\/strong><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n\n\n\n<p>U trenutku nastajanja ovog prikaza, sveop\u0107i strah od COVID-a iz 2020. i 2021. godine zamijenila je dru\u0161tvena apatija naspram te bolesti u 2022. godini. Dapa\u010de, novi rat u Europi, problemi u opskrbnim lancima, inflacija te svjetska ekonomska i energetska kriza na pomolu kao da su globalnu pandemiju potisnuli u zadnji plan. Tako dosad najve\u0107a pandemijska bolest 21. stolje\u0107a zadnjim trzajima poku\u0161ava dati do znanja kako je zdravstvena ugroza jo\u0161 uvijek prisutna.<\/p>\n\n\n\n<p>Ako se kolektivni zaborav na ovim prostorima uistinu dogodi, valja zapamtiti kako je pandemija prekinula epidemiolo\u0161ko-istra\u017eiva\u010dku hibernaciju u pojedinim znanstvenim podru\u010djima. Dok su se biomedicinske znanosti uhvatile u ko\u0161tac s prou\u010davanjem etiolo\u0161kih, patolo\u0161kih i drugih karakteristika bolesti, dru\u0161tvene i humanisti\u010dke znanosti dale su svoj obol prou\u010davaju\u0107i globalnu reakciju na pandemiju. U prvom naletu koronavirusa, u panici i strahu od nove po\u0161asti, dru\u0161tva su se okrenula pro\u0161losti s ciljem pronalaska rje\u0161enja, budu\u0107i da suvremeno zdravstvo nije moglo momentalno ponuditi spasonosnu soluciju. Stoga se na ovim prostorima najvi\u0161e povla\u010de paralele s tri najupe\u010datljivije pandemije 20. stolje\u0107a \u2013 influenze (1918.\/1919.), velikih boginja\/variole vere (1972.) te HIV\/AIDS-a (1981.-) tra\u017ee\u0107i eventualne na\u010dine za\u0161tite i pre\u017eivljavanja. U tom obnovljenom dru\u0161tvenom, ali i istra\u017eiva\u010dkom interesu, valja promatrati knjigu <em>Nevidljivi neprijatelj. Variola vera 1972.<\/em> povjesni\u010darke Radine Vu\u010deti\u0107. U trenutku nastajanja publikacije, Radina Vu\u010deti\u0107 obna\u0161ala je du\u017enost izvanredne profesorice na katedri za Op\u0107u suvremenu historiju i voditeljice Centra za ameri\u010dke studije Filozofskog fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Beogradu, a u fokusu njenih istra\u017eivanja bila je povijest 20. stolje\u0107a, kulturna i dru\u0161tvena historija Jugoslavije, historija SAD-a i hladni rat.<\/p>\n\n\n\n<p>Prije ra\u0161\u010dlanjivanja sadr\u017eaja po poglavljima, valjalo bi re\u0107i pone\u0161to o op\u0107em dojmu \u010ditanja i publikaciji kao cjelini. <em>Nevidljivi neprijatelj. Variola Vera 1972 <\/em>predstavlja interdisciplinarnu studiju s pripadaju\u0107im znanstvenim aparatom, \u0161to je razlikuje od publicisti\u010dke knjige. O tomu mo\u017eda najbolje svjedo\u010di \u010dinjenica da je sadr\u017eaj knjige provu\u010den kroz 276 stranica koje su sveukupno popra\u0107ene s 991 fusnotom i 22 slike, dok se spisak izvora i literature prote\u017ee na 21 stranicu (277-298). To \u0107e re\u0107i da ova knjiga sadr\u017ei mno\u0161tvo faktografije te je potreban visoki nivo koncentracije kako bi \u010ditatelj suvereno prolazio kroz tekst. Ipak, \u010ditaju\u0107i sadr\u017eaj, \u010ditatelj stje\u010de dojam o svojevrsnoj ljevkastoj strukturi u kojoj profesorica Vu\u010deti\u0107 ispo\u010detka \u0161iroko grabi, obja\u0161njavaju\u0107i osnovne karakteristike virusa, a zavr\u0161ava opisivanjem zatvaranja pojedina\u010dnih karantena u jugoslavenskim bolnicama. Nadalje, po\u010detna poglavlja koja donose najvi\u0161e faktografije, a koja ujedno ulaze u druga znanstvena polja, ogoljena su od zamorne stru\u010dne terminologije i maksimalno prilago\u0111ena \u0161irokoj publici, \u0161to ukazuje na autori\u010dinu tendenciju da knjiga bude \u0161iroko \u010ditana. Dapa\u010de, za prikaz kratkog historijata pojave bolesti u Jugoslaviji, odabran je diskurs koji nalikuje naraciji detektivskog romana, \u0161to odr\u017eava \u010ditateljevu znati\u017eelju. Razumno je za pretpostaviti kako autorica na taj na\u010din \u017eeli \u0161to revnije pribli\u017eiti glavnu ideju knjige \u2013 opisivanje reakcije jugoslavenskog dru\u0161tva na zastra\u0161uju\u0107u bolest kroz sve dru\u0161tvene sfere \u2013 slu\u017ebene, lije\u010dni\u010dke, javnozdravstvene, vjerske, op\u0107e i osobne.<\/p>\n\n\n\n<p>U takvoj strukturi knjige, uvodno poglavlje (str. 17-38) donosi opis virusa, njihov op\u0107eniti utjecaj na ekosistem, ali i na ljudski razvitak. Istaknut je i rijetko poznati paradoks. Virusi opasni po ljude su naj\u010de\u0161\u0107e prezentirani kao najstra\u0161niji neprijatelji, pa svi virusi dobivaju negativnu percepciju, no oni su, zapravo, statisti\u010dki bezna\u010dajni u usporedbi s brojem benignih virusnih vrsta koje su potrebne za biolo\u0161ki normalno funkcioniranje planeta. Stoga autorica isti\u010de kako \u201eZbog svega lo\u0161eg \u0161to izazivaju, strah od virusa doveo je do toga da se oni naj\u010de\u0161\u0107e tretiraju kao neprijatelji protiv kojih \u010dove\u010danstvo vodi rat.\u201c (str. 21), obja\u0161njavaju\u0107i ujedno prvi dio naslova knjige. Iza tih interpretacija slijede op\u0107e informacije o velikim boginjama, zaraznosti bolesti, klini\u010dkoj slici oboljelih te povijesni razvoj i utjecaj na pojedine folklorne aspekte.<\/p>\n\n\n\n<p>Nakon izno\u0161enja op\u0107ih, ali prijeko potrebnih, podataka za razumijevanje ostatka knjige, Vu\u010deti\u0107 u prvom poglavlju, \u201eVariola u SFRJ: Hronologija bolesti\u201c (str. 39-74), kroz narativno opisivanje donosi kronologiju bolesti u Kosovu i Srbiji. Pritom se posve\u0107uje velika pa\u017enja pacijentu Latifu Mumd\u017ei\u0107u, i uprostorivanju virusa u svojevrsnu epidemiolo\u0161ku prozopografiju. Drugim rije\u010dima, \u010ditatelj u ovom dijelu knjige prati minuciozno obja\u0161njen put kretanja Latifa Mumd\u017ei\u0107a te se pred njega stavlja detaljan popis svih njegovih kontakata kroz gradove. \u201eDetektivska\u201c potraga za oboljelima slu\u017ei ujedno kao referentna to\u010dka za opisivanje svih drugih oboljenja u Jugoslaviji, budu\u0107i da se kroz tekst neprestano povla\u010de paralele s Latifom i njegovim obitavali\u0161tima kroz epidemiolo\u0161ke pute\u0161estvije. Tako put \u0161irenja zaraze kre\u0107e s Kosova, pa se nastavlja preko Novog Pazara, \u010ca\u010dka i zavr\u0161ava u Beogradu. Glavni lajtmotiv kriminalisti\u010dkog narativa obuhva\u0107a epidemiolo\u0161ko \u0161irenje koje je, s obzirom na broj posje\u0107enih lokacija i kontakata prvih pacijenta, moglo biti zna\u010dajno gore od sveukupno 175 zara\u017eenih i 35 umrlih.<\/p>\n\n\n\n<p>Svoju ulogu u uspje\u0161nom obuzdavanju epidemije odigrala je i dr\u017eava, pa je reakciji politi\u010dkog vrha posve\u0107eno idu\u0107e poglavlje \u201eDr\u017eava\u201c (str. 75-120). Nakon davanja neposrednog politi\u010dkog konteksta koji je prethodio epidemiji \u2013 pad Rankovi\u0107a 1966. godine, po\u010detak tenzija me\u0111u Srbima i Hrvatima 1966.\/67., albansko pitanje 1968. te politi\u010dke \u010distke 1971.\/72. godine \u2013 autorica pi\u0161e o preventivnom razvitku plana borbe protiv velikih boginja. Taj plan nastaje sredinom 1960. godina, iako velikih boginja nije bilo u zemlji od 1930. godine, a razvijen je radi onda\u0161nje vanjskopoliti\u010dke i unutarnjopoliti\u010dke konstelacije u Jugoslaviji. Imaju\u0107i u vidu aktivnu i zna\u010dajnu ulogu Jugoslavije u Pokretu nesvrstanih, njezini su du\u017enosnici \u010desto putovali u zemlje, ili bili u doticaju s ljudima iz zemalja, u kojima je epidemija velikih boginja bila aktivna. S druge strane, unutarnjopoliti\u010dka situacija u kojoj je odre\u0111eni broj muslimanskog stanovni\u0161tva odlazio na hodo\u010da\u0161\u0107a na Bliski istok tako\u0111er je predstavljala epidemiolo\u0161ki rizik. Vu\u010deti\u0107 u ovom dijelu knjige isti\u010de upravo imagolo\u0161ki element kao jedan od bitnijih za razumijevanje epidemije boginja 1972. godine. U tu je svrhu razra\u0111en i oprimjeren koncept \u201ede\u017eurnog krivca\u201c te obja\u0161njen utjecaj \u201egeografije bolesti\u201c na poimanje epidemije putem medija.&nbsp; Mediji su, naime, imali veliki utjecaj u informiranju javnosti, budu\u0107i da je slu\u017ebena reakcija vlasti u prvim danima izostala. Dapa\u010de, politi\u010dke su vlasti na po\u010detku tajile \u010dinjenicu da se virus \u0161iri Jugoslavijom, a u vrijeme \u201epolitike \u0107utanja\u201c mediji su iskoristili prostor i svoje poluinformacije pravdali nedostatkom slu\u017ebenih politi\u010dkih i javnozdravstvenih informacija. \u010cak se ni Tito nije oglasio o velikom zdravstvenom, a posljedi\u010dno i ekonomskom pritisku, \u0161to autorica obja\u0161njava prezauzeto\u0161\u0107u pripremama za smjene hrvatskog i srpskog politi\u010dkog vrha. Vu\u010deti\u0107 sumira i poentira ovo poglavlje re\u010denicom koja se \u010dini svevremenskom: \u201ePolitika je \u010dinila, neretko i kalkulantski, koliko je htela, a struka maksimalno koliko je mogla.\u201c (str. 120), \u0161to ujedno slu\u017ei kao najava sljede\u0107eg poglavlja \u201eStruka\u201c (str. 121-152).<\/p>\n\n\n\n<p>Tre\u0107e poglavlje posve\u0107eno je zdravstvenoj sferi koju je potrebno promatrati u hladnoratovskoj konstelaciji. Zbog specifi\u010dnog jugoslavenskog politi\u010dkog polo\u017eaja, zdravstvena struka SFRJ imala je rijetku mogu\u0107nost specijalizacije gotovo u cijelom svijetu. Naime, onovremeno su postojali centri gdje su se specijalizirali zapadni, te centri za stru\u010dnjake isto\u010dnog bloka. Jugoslavija, zahvaljuju\u0107i svom politi\u010dkom polo\u017eaju, gotovo da nije imala prepreka, pa je svoje lije\u010dnike mogla slati u sve centre za specijalizaciju \u0161to je rezultiralo velikim brojem specijalizanata i posljedi\u010dno pokrivanje \u0161irokog dijapazona zaraznih bolesti. Time je ujedno zadovoljen ideolo\u0161ki aspekt javnozdravstvenog pitanja u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji koje je trebalo pokazati naprednost u usporedbi s prvom, nazadnom, monarhisti\u010dkom Jugoslavijom. Upravo su ti stru\u010dnjaci, kako isti\u010de autorica, podnijeli najve\u0107i teret preko saveznih, republi\u010dkih, pokrajinskih i gradskih \u0161tabova koji su predstavljali ekvivalent dana\u0161njih hitnih slu\u017ebi. Na individualnom planu najve\u0107a je pa\u017enja posve\u0107ena \u0161estorima putevima \u2013 dvama kobnima i \u010detirima nadahnjuju\u0107ima. Od bolesti su umrle medicinske sestre Du\u0161ica Spasi\u0107 i Milka \u0110ura\u0161i\u0107, dok su svojom po\u017ertvovno\u0161\u0107u i radino\u0161\u0107u u vrijeme epidemije medijske i dru\u0161tvene ovacije osvojili doktori Miomir Kecmanovi\u0107, Vojislav \u0160uvakovi\u0107, Puni\u0161a Miju\u0161kovi\u0107&nbsp; te cijela ekipa s Instituta \u201eTorlak\u201c.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>Unato\u010d spremnosti radnika zdravstvenog sustava da se uhvate u ko\u0161tac s epidemijom, postojao je problem u medicinskim potrep\u0161tinama, pogotovo cjepivima, pa sljede\u0107e poglavlje u knjizi opisuje upravo \u201eVakcinaciju\u201c (str. 153-204). Na po\u010detku ovog poglavlja dan je ponovno historijat bolesti, ali i razvoj vakcinacije protiv velikih boginja. Pritom je napravljena interna i medicinsko-konceptualna podjela na inokulaciju (po\u010detak imunizacije protiv boginja) te vakcinaciju (pronalazak cjepiva 1796. godine). Posebno je zanimljivo povla\u010denje paralela s nekim od naj\u010de\u0161\u0107ih povijesnih argumenata protiv cijepljenja, koje je mogu\u0107e i danas \u010ditati. Ipak, autorica isti\u010de da, ako ostavimo po strani prvotni nedostatak cjepiva, SFRJ nije imala problem s cijepljenjem te da je u epidemiji postojao veliki interes za vakcinacijom. Stoga je od ukupno 20.5 milijuna stanovnika u vrlo kratkom roku cijepljeno 18.2 milijuna, \u0161to je u svega nekoliko tjedana zaustavilo \u0161irenje bolesti. No, masovno cijepljenje nije pro\u0161lo bez politi\u010dkih previranja, pa je Vu\u010deti\u0107 smatrala va\u017enim naglasiti \u010dinjenicu da je Slovenija po\u017eurila s odlukom o masovnom cijepljenju te nije pri\u010dekala Savezno izvr\u0161no vije\u0107e. Konkretno, uranila je 105 minuta, \u0161to je na neki na\u010din pokrenulo val masovnog cijepljenja stanovni\u0161tva, iako zdravstvena struka u tom trenutku nije preporu\u010divala takav pristup. Ako tomu pridodamo \u010dinjenicu da prioritet nije dan ugro\u017eenim regijama (Kosovo, Srbija), autorica smatra da se mo\u017ee govoriti o labavljenju koncepta \u201ebratstva i jedinstva\u201c. Tim vi\u0161e \u0161to se u slabije razvijenim krajevima dr\u017eave proces vakcinacije obavljao zarezivanjem ko\u017ee, \u0161to je daleko neefikasnije od tehnike ubodima dvoglave igle ili kori\u0161tenjem takozvanog \u201eameri\u010dkog pi\u0161tolja\u201c, koje su se koristile u urbanim sredinama. Stoga je na Kosovu i Srbiji 40\/50% ljudi bilo neuspje\u0161no cijepljeno, pa se postupak morao ponavljati po nekoliko puta. U procesu cijepljenja veliki je utjecaj odigrala i \u201evakcinalna diplomatija\u201c, budu\u0107i da Jugoslavija u tako kratkom roku nije mogla proizvesti dovoljno cjepiva. Vode\u0107i se premisom da ona dr\u017eava koja po\u0161alje najvi\u0161e cjepiva, odnosno od koje se najvi\u0161e cjepiva preuzme, ima najvi\u0161e utjecaja u dr\u017eavi, jugoslavenski glavni donatori su bili \u0160vicarska, SAD, SSSR, Kina, Francuska i Nizozemska, \u0161to je uveliko pomoglo da se izme\u0111u 3-6 tjedana cijepi 85-95% stanovni\u0161tva.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p>U petom i posljednjem poglavlju \u201e\u017divot za vreme variole\u201c (str. 205-263) autorica obja\u0161njava postojanje nekoliko tipova karantena u Jugoslaviji: bolni\u010dka, hostelska\/pansionska, karantene naselja (tzv. seoske karantene) i ku\u0107ne karantene (pojedina doma\u0107instva i ku\u0107e). Navodi se kako je za trajanja epidemije sveukupno 15.559 osoba bilo u karanteni, a od toga 5705 osoba u u\u017eoj Srbiji, 7830 na Kosovu (7144 u seoskoj karanteni) i 2024 u Vojvodini. Pritom je va\u017eno naglasiti kako su sve karantene imale policijski nadzor i samo su lije\u010dnici te predstavnici epidemiolo\u0161ke slu\u017ebe mogli ulaziti i izlaziti izvan njih. Jugoslavenske javnozdravstvene vlasti su prvotno predvidjele da karantena traje 16 dana, ali ako bi se u tom periodu pojavio novi slu\u010daj, karantena je produ\u017eena i mogla je trajati do 33 dana. Naravno, zbog brzine stvaranja pojedinih karantena uvjeti nisu uvijek bili zadovoljavaju\u0107i, pa su mnogi centri imali problema s medicinskim potrep\u0161tinama, sanitetskim, ali i op\u0107im \u017eivotnim uvjetima, \u0161to je mogu\u0107e pro\u010ditati u potpoglavlju \u201e\u017divot u karantinu\u201c (str. 206-231). Kraj poglavlja posve\u0107en je zatvaranju karantena te sve\u010danim ru\u010dkovima organiziranima u tu \u010dast. Pritom je va\u017eno napomenuti kako su sve\u010dani ru\u010dkovi bili organizirani svugdje osim na Kosovu, \u0161to simboli\u010dki reflektira te\u017eak polo\u017eaj autonomne pokrajine. Uz ranije opisane imagolo\u0161ke implikacije koje su utjecale na percepciju Kosova kao ishodi\u0161ta epidemije, ta autonomna pokrajina bila je dodatno ekonomski pogo\u0111ena jer su uvedene kontinentalne blokade za ljude i robu od okolnih republika. Tako su ionako te\u0161ki \u017eivotni uvjeti dodatno pogor\u0161ani, stvaraju\u0107i \u010ditav niz nesta\u0161ica u klju\u010dnim trenucima.<\/p>\n\n\n\n<p>Vu\u010deti\u0107 umjesto tradicionalnog zaklju\u010dka, u kojem ponavlja iznesene teze i argumente, bira alternativan kraj (str. 267-276). Prezentiraju\u0107i podatke o pohranjenom virusu u nekoliko svjetskih laboratorija, donosi predvi\u0111anja o mogu\u0107nosti kori\u0161tenja velikih boginja u budu\u0107em biolo\u0161kom ratovanju. Za takvo \u0161to, na kraju krajeva, postoje primjeri iz pro\u0161losti na koje autorica upozorava. Zloslutan predznak nosi i konstatacija da, \u010dak i po zavr\u0161etku globalnog hladnog rata, nije postignut konsenzus oko pohrane i upotrebe virusa. Stoga to pitanje, iako slu\u017ebeno zatvoreno 1978. godine formalnim UN-ovim progla\u0161enjem pobjede i eradikacije virusa u stanovni\u0161tvu, jo\u0161 uvijek \u010du\u010di u prikrajku, nagovje\u0161tavaju\u0107i mogu\u0107i apokalipti\u010dni zaplet.&nbsp;<\/p>\n\n\n\n<p><em>Vinko Kova\u010d<\/em><\/p>\n\n\n\n<hr class=\"wp-block-separator\"\/>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"jetpack_post_was_ever_published":false,"_jetpack_newsletter_access":"","_jetpack_dont_email_post_to_subs":false,"_jetpack_newsletter_tier_id":0,"_jetpack_memberships_contains_paywalled_content":false,"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":true,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-34306","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-osvrti"],"acf":{"facebook_opis":""},"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"","jetpack_sharing_enabled":true,"jetpack-related-posts":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34306","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=34306"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34306\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":34318,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/34306\/revisions\/34318"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=34306"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=34306"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/historiografija.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=34306"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}